|
tjedan dana prije završetka škole, ušla sam u dm i ostavila tamo sedamdeset kuna zbog pičkaste ružičaste kutijice u kojoj se nalazio maslac za tjelo koji je mirisao na ljeto i kokos.
na njemu je pisalo luxurious, a meni je, kao i svim očajnim ljudima, luksuz trebao.
nikada nisam nestrpljivije čekala ljeto nego ove godine, a kokos je bio idealan poticaj da izdržim još tjedan dana i ne skočim s vrha bonavie. ili neke druge zgrade, jer su s bonavie već skakali pa da ne budem još samo jedna od mnogih.
izašla sam iz robne kuće, nebo je bilo svijetlosivo i stavila sam sunčane naočale iako sunca nije bilo na vidiku.
na trenutak sam pomislisla da mi ta ružičasta kutijica stvarno nije potrebna, ali me onda glasić u mojoj glavi smirio jednostavnim zaključkom kojeg sam izvukla iz nepovezanih premisa.
hrvati su često očajni.
kada je hrvat očajan, ode potrošiti novce.
ja sam hrvatica.
neki kupe zewa papir s petsto osamdeset četiri sloja, neki audija a4, a ja sedamdesetkunsko trackalo za tijelo.
sve je u najboljem redu.
nonšalantno sam se uputila do mup-a da konačno napravim vozačku.
stala sam kraj vrata i pogledala pano na kojem su se nalazili bijeli listovi formata a4 (spomenem li još jednom a4 u postu, ušuljajte se u moju sobu i raskomadajte mi tipkovnicu na što više dijelova) s uputama za snalaženje napisanim VELIKIM TISKANIM SLOVIMA i imperativima za nas, običan idiotski puk.
dogegala sam se do šaltera broj deset i službenica oštro odrezane crne kose i velikog nosa pažljivo je odmjerila moju fotografiju i razdragano rekla: 'malo ti strši ovaj pramen na desnoj strani.'
sudzržala sam se od ceremonijalnog kolutanja očima i rekla samo: 'znam.'
za tjedan dana vratila sam se po taj ružičasti papir i pokušala ga smjestiti u novčanik pokraj moje nove zdravstvene iskaznice na kojoj su ružičaste kockice zamijenjene onim crvenim, koje se nalaze i na zdrastvenim iskaznicama bakica.
vozačka nije stala u novčanik pa sam je zašvikala u torbu.
djevojke izblajhane kose s crno ocrtanim očima u autobusu su na sav glas hvalile novu venus britvicu. prezirno sam frknula slušajući njihov razgovor i za dva dana se zatekla s tom istom britvicom na blagajni.
-.-
i, moram priznati, djevojke-pande su stvarno bile u pravu. dobra je.
tako da se ovo ljeto odričem svih svojih traka s voskom i jaukanje ostavljam za hladnije dane.
i tako. dočekala sam ljeto.
ocjene mi u životu nisu bile gore tako da je moja odlikaška karijera pala u vodu pa ću iduće godine morati polagati maturu.
čemu se, na neki perverzan način-veselim. pogotovo hrvatskom.
lola i ja smo optimistično otišle na more i otkrile plažicu nepoznatu ostatku svijeta.
prepržila sam se na suncu toliko da sam tri dana nakon toga provela samo mažući se nečim što je trebalo rashladiti moju crvenu kožu.
pronašla sam ljetnu muziku* i ljetnu knjigu za koju me sram što je nisam prije pročitala** i kupila sam nove japanke. dvoje.
dane provodim ležeći na krevetu u grudnjaku i boksericama, čitajući knjige, ispijajući cedevitu i podešavajući ventilator na najjače.
navečer se izmigoljim iz kuće i odem na koju kavu ili ledeni čaj.
život.
* muzika 1 :* :* :*
muzika 2 :* :* :*
** knjiga.
sve označeno zvjezdicom je za prste polizat. 
|