| < | rujan, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Eto me opet k vama!
Eto me, dragi moji, nakon poduže stanke ugodno i savršeno isprepletene izležavanjima na suncu, rolanjima po čarobnoj šetnici uz Dravu, dugim vožnjama biciklom, druženjima s prijeteljima uz grickanja pršuta i dinja, čitanjima, te raznim drugim mozgolješkarenjima, ali, bogme, i poslovima na i oko ljubljene nam vikendice. A ako su vas sada kojim slučajem, zbog sveg ovog mog hedonizma, slučajno obuzeli negativni osjećaji tipa "Vidi ti nju"!, dopustite mi da vam samo na kratko pojasnim situaciju na svom terenu! :) Naime, godišnji odmori na fakultetu traju koliko i svi drugi, u mom slučaju točno 26 dana, ali kolovoz, hoćeš-nećeš, uvijek ostaje vrijeme "lovostaje". Naime, studenata još uvijek nema, ispitni rokovi kreću tek za koji dan, a nastava... Nastava će morati pričekati prve dane listopada. Takvo činjenično stanje bilo je dodatno začinjeno i mojom čvrstom odlukom da se dobro naoružam energijom kako bih što spremnija dočekala eventualne "kišne i hladne" jesenske dane. I tako je moje uživanje potrajalo pa mi, što priznajem uz skrušeno kajanje, ovako utransanoj od sveg tog unutarnjeg punjenja baterija, nije bilo lako ponovno početi. Ma, da nije bilo svih vas, koji ste me ovako odano čekali i zvali... Da nije bilo vas i vaših stvarnih imena (nickova), priča, sudbina, emocija,.. tada bi se vjerojatno moj posljednji post pretvorio u moju završnu repliku. Međutim, vi ste i ne znajući bili magnet koji me nevidljivom snagom svojih silnica povukao natrag u svoje polje. I tako sam, eto, odlučila ostati članom ove naše neobične, ali divne blogerske obitelji te vam služiti na način i u stilu kako ste to od mene i navikli. Dakle, šećer za kraj:
"Za nekakoga čovjeka se govorilo da je uvijek nesretan i da mu se nikako ne može pomoći. Neki bogataš sažali se nad sudbinom nesretnika te mu odluči ostaviti vreću punu novaca na brvnu preko kojeg je zlosretnik svakog dana prolazio. Međutim, kad se čovjek približio brvi, on pomisli: "Koliko sam već puta prešao preko ove brvi, tko zna bi li mogao preko nje žmireći prijeći," I tako on zažmirivši prijeđe preko brvi i ne primijeti novce koji su ga tamo čekali"
Pođimo dalje svojim putem i otvorimo širom oči. Rješenja su često tamo gdje ih najmanje očekujemo.
01.09.2009. u 09:23 sati | 35 Komentara | Print | Link | Na vrh
