< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Jeste li i vi primijetili da je u posljednje vrijeme sve više postova kojima su tema drugi blogeri! Kako i o čemu pišu, što su rekli i što nisu. Postova iza kojih onda često slijedi ping-pong svađalačkih komentara i koji u konačnici rezultiraju nastajanjem nekakvih blogerskih klanova.
A ja? Odlučila sam napraviti korak-dva unatrag i sve promatrati zakukuljena u stav da trebam ostati po strani onoga što, po mom mišljenju, ne pripada u blogosferu. Ne mislim se opredjeljivati ni za, ni protiv nekoga! Nisam zbog toga postala bloger. Nosila me potreba da se razonodim i opustim, da upoznam nove ljude i od njih nešto naučim. Čitam blogere koji su mi zanimljivi i izazovni. A one, koji pišu dosadno, bez stava, mlako, preopširno... ili kako god mi se ne sviđa, e pa, njih ne moram čitati. Doista to ne moram! Ali ne moram ih ni vrijeđati, prozivati, kritizirati ili ismijavati!
Svi ovdje imaju jednako pravo na komadić svog blogerskog prostora. A tog prostora ima dovoljno za sve. Ne moramo nikoga pregaziti, niti poraziti kako bismo opstali.
Ne želim ni s kim ulaziti u sukobe i razmirice. Gubiti vrijeme i energiju na osporavanje nečijih stavova, dokazivanje da su nečija uvjerenja pogrešna, a moja ispravna. Kad bih to i činila, potrudila bih se učiniti to sa stilom, pristojno i dostojanstveno.
Vjerujem da je korisno razmjenjivati mišljenja. Ali samo uz uvjet da su obje strane voljne slušati i da se međusobno uvažavaju i toleriraju. Ako, međutim, ta razmjena mišljenja preraste u istjerivanje istine ili potrebu da se bude u pravu, tada imamo svađu. A svađe su uglavnom neproduktivan oblik komunikacije tijekom kojeg obje strane ostanu frustrirane i poražene.
Možda nije uvijek najvažnije biti u pravu, možda je katkada važnije zadržati svoj mir. Zato se pitam ne bi li blogerima koji se ne razumiju bilo najjednostavnije i najbezbolnije da se jednostavno ne posjećuju. Tako bi i sebe i druge poštedjeli jalove korespondencije i gorkog okusa u ustima.
Čitajmo jedni druge s radošću i međusobnim poštovanjem ili se nemojmo čitati. Ne dopustimo da nas uteg netolerancije i kritizerstva odvede na drugu stranu ulice, tamo gdje vlada sjena, a ne sunce.
Ovim postom željela sam samo iznijeti svoj stav, a ne kritizirati ili prozivati. Jer, kako rekoh, nemam se pravo postavljati iznad drugih. Sve blogere, one puno mlađe, kao i one puno starije, smatram jednako vrijednim poštovanja i uvažavanja. Bez obzira na to dijelimo li iste stavove ili ne!
Dopustite mi još da svoj post potkrijepim vrlo lijepo sročenom UNESCO-vom definicijom tolerancije koja doslovce glasi ovako:
"Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja
i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je takođe politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mjenjanju kulture rata u kulturu mira.
Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav podstaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrijednosti. Tolerancija treba da je primjenjiva od pojedinaca, grupa i Država.
Tolerancija ja odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokraciju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava.
Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan, ne znači toleriranje socijalnih nepravdi ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo da žive u miru i da budu kakvi jesu. Takođe znači da se nečija viđenja ne nametnu drugima."
A sada vas pozivam na kulturni dijalog na temu zdrave komunikacije između blogera!