| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Kome vjerovati
Baš sam jučer sam na središnjim vijestima pogledala prilog o vlasniku ilegalnog staračkog doma, o čovjeku kojeg se još k tome tereti za pedofiliju u, čini mi, se nekom Caritasovom domu. Premda mu, kako saznajemo iz istog priloga pedofilija nije dokazana (barem ne još), ostaje nevjerojatna činjenica da je nakon sudskih tužbi i ročišta imao tri čiste ponovno izazvati zakon, ovaj puta ilegalnim otvaranjem doma za stare i nemoćne. U reportaži se prikazaje eksterijer doma, dnevni boravak i jedna manja, jednostavno namještena sobica u kojoj je sjedila neka bakica. Ostale sobe nismo vidjeli pa smo mogli ili ne vjerovati reporteru da se u domu obavlja neka nezakonita i nehumana rabota. Naime, novinar u nastavku priloga daje šokantno izvješće o zapuštenim, izgladnjelim i napaćenim starcima zatvorenim u nekakve smrdljive izbice. Ako je to stvarno točno i ako se taj bolesni manijak iživljavava na nemoćnim starcima i perfidno ih iskorištava, onda se pitam kako to da (na uviđaj pozvane) inspecija rada i sanitarna inespekcija nisu odmah zatvorile dom, a njega privele. Međutim, ništa od toga - protiv sumnjivca nije napisana čak niti prijava, a kamoli da mu se dogodilo što gore. Pitam se kako je to moguće!?! Moj zaključak je sljedeći: ili novinar iz nekog razloga napuhuje priču svojim opisima iz zone sumraka, ili su državna tijela i zakon toliko zakazali da nisu prepoznali ugrožavanje elementarnih ljudskih prava onih najnemoćnijih. Ne znam kako vama, ali meni je vjerojatnije ono prvo! Naime, ova moderna vremena zaražena su pandemičnom bolešću koja se zove opsjednutost skandalima, šokantnim, uznemirujućim i prljavim vijestima. Izgleda da su medijski najisplativije vijesti koje imaju moć uznemiriti, zgroziti ili šokirati. Kažu da novine najbolje prodaju vijesti o pedofilima, ubojicama djece i vlastitih roditelja, silovateljima, monstrumima, i obiteljskim tragedijama, čak i onda kad se događaju u najudaljenijim kutcima svijeta. Tako ćemo, npr, oddmah sutradan saznati za poludjelog tinejđera iz malenog finskog gradića koji je ubio svojih vršnjaka samo zato da bi postao popularan na Youtubu. Postoje, dakako, tragedije i za koje moramo čuti, neovisno o tome gdje se dogode (primjerice, teroristički napadi ili otmice aviona). No, prvu vrstu vijesti treba jasno razlikovati od ove druge.
No, vratimo se na temu! Ako je vlasnik doma kriv, sankcionirajmo ga odmah i to tako strogo da ni njemu, ni nikome drugome više ništa slično ne padne na pamet. Ako ga se, pak, nema za što teretiti, javno prozovimo i najoštrije osudimo besprizorne raspirivače negativnih emocija i energije - jer takve vijesti, fakat, truju emocije svih onih koji ih čitaju! Zato je pametno ne reagirati na prvu loptu! Ne dopustiti da nas iz takta izbace vijesti u pozadini kojih mogu čučati opasne (polu)laži za koje saznamo ted kad onda kad stignu demantiji jonih koji su u ime senzacije javno pribijeni na stup srama. Moja prva reakcija je bila zgranutost i gađenje. No, kad sam malo bolje proanalizirala priču, učinila mi se u najmanju ruku neobična. Zato već duže vrijeme pokušavam paziti da se na druge ne nabacujem odmah kamenjem i da ne izgubim olako svoj unutarnji mir i ravnotežu.
29.11.2008. u 21:42 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
