| < | listopad, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Ne budimo kokoši
Neki čovjek je pronašao orlovo jaje i stavio ga u kokošje gnijezdo. Orlić se izlegao i odrastao zajedno s pilićima. Cijelog svog života činio je što i druge kokoši u dvorištu, misleći da je jedan od njih. Čeprkao je po zemlji u potrazi za crvićima i kukcima, kokodao je i kvocao. A kad bi raširio krila, poletio bi nekoliko stopa u zrak i pao na zemlju. Godine su prolazile i orao je ostario. Jednog dana na nebu je ugledao veličanstvenu pticu. Moćno je jedrila po zraku jedva pomičući svoja velika, snažna krila. Stari orao gledao je u nebo sa strahopoštovanjem. "Tko je to?, upita. "To je zlatni orao, kralj svih ptica. On pripada nebu, a mi pripadamo zemlji, mi smo kokoši", odgovori mu jedan pijetao.
Mnogi ljudi prožive svoj život kao kokoši i (ne)svjesno pristaju biti puno manje od onoga što im je Bogom dano. Umjesto da budu moćni poput orlova, oni tumaraju po kokošinjcu i ponašaju se kao sve druge "normalne" kokoši. Tuđa uvjerenja, tuđe procjene i tuđa ograničenja uzimaju za svoja i pristaju prema njima krojiti svoju sudbinu. Ne usude se tražiti više, ne vjeruju da mogu poletjeti i osvojiti nebo. Programirani su za čeprkanje po blatu i životarenje u kokošinjcu. Sigurni su da je upravo to njihova sudbina.
A tko je za to kriv? Možemo li odgovornost za svoje neostvarene sudbine prebaciti na druge? Reći da su krivi jer smo im vjerovali, jer smo slijedili njihove utrte puteve umjesto da smo krčili svoje. Ili smo ipak sami krivi za to što smo postali ili se osjećamo kao kokoši. Uostalo, za nešto drugo treba puno hrabrosti i upornosti. Riskiramo da ne uspijemo, da se još više razočaramo, da padnemo, da nas ne prime natrag u kokošinjac... Da, sve to čovjek riskira želi li biti gospodar neba. Hoćemo li se, onda, zbog straha od neuspjeha odreći svog sna, pognuti glavu i praviti se da ne znamo tko zapravo jesmo i što zapravo možemo biti? Ja sam u svojoj duši već donijela odluku, a vi? 
06.10.2008. u 20:30 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh
