Kad razmislim o tome gdje sam i gdje se nalazim zakljucujem da sam nitko i nista, postignula sam jedno veliko nista i to me iznova raduje svakog jutra. U meditaciji i pronalazenju sebe nistavnost, praznina, nula, vrlo je bitna, nekima je gotovo nedostizna... A gle mene.
Istina, nikad nisam bila previse ambiciozna, nikad nisam tezila tome da budem bankarica i clan nadzornog odbora, sutkinja, neka vrlo utjecajna politicarka, ravnateljica skole... Mene to nikad nije zanimalo. Sada, nekako, bas mi je drago da je ispalo ovako kako je ispalo, pa se mogu posvetiti nekim po meni puno vaznijim stvarima koje me istinski usrecuju.
Kazu da nakon neke dobi zene imaju onakvo lice i onakvo tijelo kakvo zasluzuju, pa ako je to istina, onda mi je nekako jasno zasto sve zene koje vrse neku bitnu funkciju imaju podbradak i otecene noge. Mislim, nitko mi ne moze reci da Kosorica ima problema s tezinom, ali kad je pogledam, ona je sva otecena, podbuhla, neispavana.... Hvala dragom Bogu, ja problema sa spavanjem nemam, malo da se smirim i primirim i eto mene- hrcem usred obiteljskog rucka. Onda gledam te neke zene dok pijem kavu u nekom od zadarskih kafica- pa jebote sve su neke bitne i vazne, covjek bi rekao da okrecu milijune na trzistu dionica, da o njihovim potezima ovisi tijek globalizacije... Ali onda kad ugledam njihova stisnuta, tanka usta i obraze bez boje, ma njih zapravo nista i nitko ne ceka.
Neke sanse prokockamo, neke sanse iskoristimo, neke sanse su na pomolu...O sansama i mogucnostima znam jako puno i sve se svodi na to ako ucinis potez A, B i C ce uciniti ovo ili ono. Bitno je samo ne povrijediti nikog: nisam na poziciji da kao doktorica ili sluzbenik u komunalcu primam mito, ne znam puno o korupciji i moji mama i tata sigurno se nisu obogatili na tudjim otkazima ili zato jer ljudima nisu placali doprinose, nisam sutkinja da mogu biti podmitljiva i pristrana i hvala dragom Bogu na tome: volim kisnuti na kisi, gacati u gumenim cizmama po beskrajnim poljima sela u kojem zivim, volim upravo peceni domaci kruh, kasni dorucak, dobar film, knjigu, novine....Volim miris pokosene trave, nacijepana drva, miris kapule koja se dinsta, papar na salati. Volim gledati galeba u oci, polizati sol, oprati ribu u moru tako da se ne ispere njezin puni okus. I tako mi je drago da nisam vazna, nisam bitna, ali sam itekako ziva.

Htjedoh napisati "Nevjesta je bila u crnini" aludirajuci na film iz 1968., ali mozda neki ne bi razumjeli ironicnu notu.... Uglavnom, udala sam se, vrlo jednostavno i bez ikakvog stresa.
Imala sam prilike vidjeti koliko prica oko vjencanja moze otici daleko, posebno kada su u pitanju zivci nevjeste: cvijece mora biti takvo i takvo, glazba mora biti takva i takva, masna na autu mora biti tocno te nijanse, cipele, carape, nakit, konfeti, hrana, gosti, buket.... Cemu tolika drama? Sto znaci savrsena masna zakacena za retrovizor?? Pa onda harmonika, dolazak i negdje cak "kupnja" mlade.... Kako primitivno. Sjecam se jednog prizora kada je mladozenja nakon ponoci isao brojati koverte kako bi se smirio, odnosno "jesam li se pokrio?"... To je slavlje, to je ta proslava ljubavi, na kraju se onda sve i svodi na to da je brak papir, obican ugovor.
Pitaju me kako je u braku, a ja odgovaram da nemam pojma jer mi je muz dan poslije otisao na brod, a onda se svi salimo da je "ovo sve onda k'o Larin izbor".
Jednom mi je jedna lijecnica alternativne medicine rekla kako je izgradila karijeru na zenskoj usamljenosti. Kaze, situirana zena ujutro ustane i nema s kime u krevetu popiti kavu. Zene su situirane, poslovno realizirane, ali na vidiku nema nikog. Pa su bolesne, pa imaju problema s jajnicima, menstrualnim ciklusom, kilama, tenom, boli ih kicma. A da je pitas sto tocno trazi u muskarcu: reci ce ti niz pogresnih opisa.
Ne znam kako bi trebao izgledati i djelovati idealan muskarac, jer moj to nije, a zaboga nisam ni ja. Znam kad se neka zena navije pa krene opisivati kakav bi on trebao biti, krene se da bi trebao biti crn, visok, ovakav, onakav, a ja znam bezbroj crnih visokih tipova- i oni su sami, a tolika potraznja, pa ajde ti sad budi pametan. Moj muz je nizak i cak su me neke prijateljice, koje mi zapravo i nisu bile prijateljice, vrlo otvoreno podbole na tu temu, ali zapravo me uopce nisu uvrijedile- on jest nizak, ali ja izgledam bolje nego ikad jer mi on dopusta da radim na sebi i ponosan je na sve sto cinim, a to se opet odnosi da bi zena, prije nego dozivi pojavljivanje onog idealnog (koji ne postoji) trebala uzeti ogledalo u ruke i vidjeti sebe, ali vidjeti se IZNUTRA. Primjerice, prilikom slikanja imala sam potpetice (inace sam visoka 1,72) i bial sam ga za glavu veca, a on se nasmijao i stao na stepenicu, ja sam se malo nagnula i to je to. Jebes sliku, jebes visinu, jebes sve to ako se ne volite, jebes sve ako on sevi okolo, ti sevis okolo, a u dubini duse se mrzite, ako nema kemije, ako ste u krevetu stranci.
Slavnim osobama oprastamo sve: neki su niski, nekima operacija lica nije uspjela, neki su debeli, neki su cak i patuljci....Ali mi zivimo zivot i u konacnici- moramo voljeti sebe i vrijeme provedeno s nama samima da bi nas i onaj netko bitan volio ili da bi onaj koji nam stoji na putu samoostvarenja otisao.