Majčinstvo je postalo izvrstan način promoviranja same sebe. Subotom ujutro, dok sjedim i pijem kavu usred zadarske špice, ne mogu a da ne primijetim da su klasične špicerice zasjenile špicerice "Majke". To nisu tipične mame sa podočnjacima i mrljama bebine sline na naopako obučenoj vesti, izabranoj slučajnim odabirom, ne, nikako! "Majka" sa velikim "M" nije plaha izdeprimirana žena sa flekom od mlijeka jer joj ono nespretno i nekontrolirano curi, već energična kučka koja, ako se na uskom pločniku na vrijeme ne skloniš, pregazit' će te kolicima... MacLaren, Quinny, Chicco i skužila sam neka kolica bez vidljivog loga, ali tkanina na istima je minimalistička i najozbiljnije najkvalitetnija, pa brijem da se ta kolica otplaćuju, a bebač krenuo u nakakav razvikani, popularni, privatni vrtić s listom čekanja kao kad mi tu koji živimo na selu čekamo da čelni ljudi naše male općine provedu više tu javnu rasvjetu.
Majka je žena koja nakon poroda ima tijelo top modela, i ne libi se to pokazati svijetu, onom malom segmentu svijeta kojeg sretne a poznaju se iz srednje škole ili faksa, a diplomirala nije nikad jer- valjda je važnije i bitnije bilo- postati Majka. To je ono najvažnije i najbitnije, nekad si takvu vrstu trofeja nosila u novčaniku, sad je tu fejs i ako nemaš barem 875 albuma slika od previjanja do mliječnog zuba- nisi postignula ništa.
Imala sam nekoliko zbilja kvalitetnih prijateljica i onda se dogodio ponor bez mosta- postale su mame, kasnije su shvatile moć i utjecaj cijele te priče pa su se pretvorile u Majke. Ne, nisu postale rospije, nisu pričale o djetetu od 0-24, nisu mi sa žaljenjem zabrinuto šapnule - A kad ćeš ti? Vrijeme ti je..., ali sve se promijenilo. Nismo više mogle samo otići na kavu. Naravno, razumijem, imaš dijete i to je naravno prioritet. Nekako sam je uspjela nagovoriti da odemo malo na more, barem na par sati i ona, bivša ovisnica o solariju, na plažu dođe s klincem. Mislim, jesam li ja loša osoba jer sam željela da ona ostavi malog doma, recimo mužu koji je pratio odlučujuću utakmicu radi važnog uloga u lokalnoj kaldionici od ono, 10 kuna, pa da nas dvije u miru gledamo u more i ližemo sladoled? Zašto netko tko ti je do jučer čitao misli nakon poroda više nema za tebe strpljenja? Zašto tom nekom neka bezvezna mama iz jaslica nekog bezveznog klinca postaje tvoja zamjena? I onda razvežem na nedjeljnom ručku o nekom tipu kojeg sam upoznala tijekom vikenda, dala sam mu svoj broj telefona i želim da me svi uvjere kako će me doista i nazvati, a njezina me svekrva, koja se tri puta udavala, prozove promiskuitetnom? A njezin muž, do jučer normalni super dečko za kojeg sam navijala da se pomire nakon jednog velikog nesporazuma nakon čega je uslijedio prekid, a danas lijena buba koja iz toaleta viče da je ostao bez wc papira, kao slučajno ispod stola dira mi koljeno?
Čini se, nisam se dobro predstavila, nikome više nije jasno tko sam ja i kako je naše prijateljstvo opstalo cijelo to vrijeme? Kao, trebala sam roditi i zapustiti se i tako bih se promovirala, kroz majčinstvo i ostale popratne sadržaje, i tada bi sve bilo ok među nama. Naše prijateljstvo bilo bi trajno. "Obećaješ da ćemo se družiti i kao babe" i ostale besmislice.
Danas, par godina poslije, čujem da se rastala. Još nije službeno razvedena, mirenje, alimentacija, odvjetnici, podjela imovine i tako to. Ona je mama, a na scenu su stupile "Majke" u top formi, zetegnute, preplanule, svježe kože, ispeglane kose. Moja prijateljica od 30 godina, kao majka dvoje djece, obilježena je kao "stara". Rado bi išla u solarij, na kavu, čini joj se da priča samo s odvjetnicom, njene prijateljice prekrižile su je s liste prijatelja jer "njezine priče i trenutno iskustvo unose nemir kada se vide", za svekrvu kaže da je stara kurvetina i babuskara koja joj se u sve miješala i grozno je kako nam je uništila prijateljstvo. Ne, kažem, grozno je kako si ti dopustila da nam to učini, poslije svega što smo prošle zajedno.
Ja je više ne želim u svojem životu. Zašto bih? Izopćila me iz naših druženja, razgovora, izbrisala me jer tada i tada nisam bila "uklopljiva" u njezin album dječjih rođendanskih proslava. I čak i sada, ta trabunjanja o tome kako bi sve ponovila, kako se ne kaje radi ničeg, kako ima dvoje prekrasne djece, te priče fakat ja ne mogu gutati. Da, baš je super što ćeš biti razvedena žena s dvoje djece i nemaš pojma što sutra donosi? I svatko će reći, jebote, nisam trebao uzeti benzinca, ful puno troši, ova boja marelice na zidu je prestrašna, ovo moram prebojati, nikad više neću raditi kolač s jogurtom jer mi apsolutno nikad ne uspije, ali nitko neće reći- Sjebala sam se jer sam se udala za tog kretena i kamo sreće da smo prvo pokušali udomiti dva psa iz azila, a onda stvorili dvoje djece!
Ne. To neće reći niti mama, niti Majka. Ali mene, bez prstena, kolica i torbe s pelenama gledati će u čudu sa svojih 25 godina. Kao da se ne stignem udati, roditi, biti nesretna u braku te razvesti i u četrdesetoj. Ne?