"When you look at your life, in a strange new room, maybe drowning soon, is this the start of it all?"
29.10.2009., četvrtak
La vie en rose
|
Je li romantika previše za očekivati u današnje vrijeme? Dok su muškarci previše zaposleni sportom, svojim muškim društvom, poslom ili stvarima poput novog auta, motora ili neke slične igračkice, mislim da mi, ženska bića, zaista u sebi samo želimo malo romantičnih trenutaka s vremena na vrijeme. Samo mrvicu više pažnje i poštovanja. Upoznala sam jednom Njega koji se toliko razlikuje od svih drugih. Umjesto auta i nogometa, on čita knjige i piše poeziju. Poštuje i voli umjetnost svih vrsta. Cijeni žensko biće više od sveg na svijetu i uz sve to, zapaža i najmanje sitnice koje niti jedan drugi ne bih zapazio. Miris. Okus. Dodir. Zvuk. Osjećaj. Pamti, sjeća se i osjeća svaki trenutak kada ga se prisjeti... Vjerujem da nisam samo jednom pomislila kako bih htjela voljeti nekog tko bi mi pisao poeziju i čitao priču prije spavanja. Nekog tko bi s vremena na vrijeme samo iz razloga jer me voli, donio čašu crnog vina u moj krevet dok pišem, čitam ili gledam film. Čovjeka koji bi u pravom trenutku rekao: "Želim plesati s tobom sada i ovdje!", bez obzira na to gdje se nalazimo. Nekog tko bi ležao sa mnom na dvorištu u kasne sate, buljio u zvijezde i samo šutio. Nekog tko zna cijeniti zvuk violine i miris ljepote. Nekog tko jednostavno zna cijeniti trenutke sa voljenom osobom! Moj poseban prijatelj gleda zvijezde sa mnom. :) Vjerojatno bih se trebala smijati sama sebi što pišem ovo ovako naivno i romantično i puna nade i želje za nečim toliko nestvarnim i filmskim. Ali ne smijem se. Nije mi to smješno, i vjerujem da ako se dovoljno potrudim, da mogu pronaći ono što tražim. Ne mora to biti čovjek koji radi sve te stvari koje mene toliko oduševljavaju. Može to biti samo jedna sitnica koja je meni dovoljna da bih ja znala da dobivam dovoljno pažnje i ljubavi, jer sam pravoj osobi spremna dati cijelu sebe. I ipak. Naći srodnu dušu može biti najteža i najlakša stvar. Ionako postoji tona ljudi koja niti ne vjeruje u to da na svijetu postoji onaj netko tko te upotpunjuje, netko tko se može nazvati tvojom srodnom dušom. Ja vjerujem, vjerujem da ću jednog dana naći nekog tko će meni, sa svim svojim manama, biti savršen. Slušam Edith Piaf.  Ponekad je toliko toga toliko blizu, ali mi smo preslijepi da bi to vidjeli. |
