subota, 12.11.2016. u 16:36
Dogovoreno
Zahladilo je. Čak sam i prvi snijeg vidjela. Kiša pada često. Sunca je sve manje. Sat se pomaknuo. Priroda gura po svome.
I njemački polako gura. Malo ja njega, malo on mene. Već krajem idućeg tjedna završava A2.2. modul i idemo na B1. Kažu, značajno teže. (Misli na miris novih knjiga i bilježnica. Misli na miris novih knjiga i bilježnica. )
Prijateljica mi kaže da razlog zašto sam zablokirana za pisanje bloga jest zato što mi nedostaje stari razred. Nije pogriješila. Kao da mi se ne da pisati o novoj ekipi... i još uvijek mi je bed općenito pisati o drugim ljudima.
Ali ima i u novom razredu zanimljivih ljudi... recimo Indijka koja je jako motivirana naučiti jezik i što prije se zaposliti kao investment banker (ne znam naziv na hrvatski). Žalim joj se kako mi zbog djeteta ne ostaje ništa vremena za učenje i iako smo obje u sličnom sosu oko zapošljavanja - da barem ona ima popodne slobodno da uči i piše domaći s nešto više razumijevanja nego ja koja domaći pišem iza 22h mrtva umorna i molim Boga da nam daju domaći iz radne bilježnica koja na zadnjim stranicama ima rješenja. Ona se slaže da joj je po tom pitanju lakše i da ne planira još imati djecu, jer se tek udala (prije 9 mjeseci) i još mora supruga upoznati. "Kako misliš upoznati?", pitam ja brže bolje. "We are in the arranged marriage.", kaže ona sa svojim snažnim indijskim naglaskom. "Zar je to još uvijek u tolikoj mjeri prisutno?", pitam je ja neobrazovano. "Da.", potvrđuje. Na sreću (pazi ti to), dobar joj je muž i zadovoljna je u braku. Doduše, na trenutak sam se zbunila s obzirom da je njihovo potvrdno klimanje glavom nešto što je kod nas "tako-tako." (ko gleda indijske sapunice - zna na što mislim, ko ne gleda - neka pogledaj ovaj video.)
Dogovorile smo se, zajedno s Moldavkom koja je to i predložila, da se nađemo kod nekoga doma i kuhamo nacionalna jela i družimo se. Ne znaju one da je moje tradicionalno "jelo" kruh koji mogu močiti u maslinovo ulje. Do tuda seže moje kulinarsko umijeće. Inače, svaki dan Indijka i Moldavka nose hranu od doma, u malim posudama. Doduše, ja to ne mogu nazvati posudama (i posudice bi se uvrijedile na veličinu). Možda... drugi oblik za plastiku u kojoj dolazi igračka u Kinder jaju? To su minijaturne plastikice koje se prodaju vjerojatno za držanje otrova ili začina kojeg stavljaš u količini koja se može vidjeti samo pod mikroskopom.
Neki dan mi je kćerkica pružila rukice i rekla "Mama, komm."
Ako to nije zvuk uzbune da se požurim s učenjem, ne znam što jest.
