subota, 01.10.2016. u 15:53
Ich bin züruck
... and I am back.
Čim počinjem s engleskim znači da mi njemački baš i nije napredovao. A kako očekivati napredak tijekom ljeta, na otoku, na plaži... oni ambiciozni bi možda rješavali zadatke ili slušali neki njemački audio, ali ja sam htjela izbaciti iz sistema što je više toga moguće kako bi što spremnija dočekala jesenske izazove.
I dobro je počelo. Nakon tjedan dana Njemačke i poslagivanja nove rutine, završim na hitnoj zbog večernjeg napada panike kojim me štitnjača počasti barem nekoliko puta godišnje. Inače nije baš široke ruke: da mi jedan žešći napad, ja ga uz pomoć zdravog razuma i 2 mg normabela riješim u roku od pola sata i nastavim spavati. Međutim, sinoć, štitnjača me počastila sa njih 7 u sat vremena. I kako nije stajalo, nazvala sam hitnu i otišla provjeriti kako izgleda bolnica u 2 ipo ujutro. Bila je mirna, kao zgrada koja radi od 8 do 16h i ima portira za slučaj da bi netko ukrao registratore. Osoblje je bilo umirujuće i simpatično, a ja sam se osjećala kao da im tratim vrijeme, jer nakon klasične provjere (tlak, puls, provjera bolova u abdomenu i sl) te uzimanja uzorka krvi koji su pokazali najbolju krvnu sliku ikad - otišla sam doma.
Pozvali su mi taxi koji je došao za 5 minuta. Uspjela sam točno izgovoriti troznamenkasti broj svoje kućne adrese. S obzirom na moje nepostojeće znanje jezika nisam baš mogla pričati s taksistom (što inače redovito radim jer sam znatiželjna) oči su mi razgledavale interijer taxija i ugledala sam, kako bi to neki (mnogi) rekli, "naše" prezime. Pitala sam ga priča li koji drugi jezik osim njemačkog na što je on rekao da priča jezike iz bivše Juge. Suvišno je reći da više nije bilo tišine u autu. Odmah me zanimalo koliko je ovdje i zašto je došao u Njemačku. Kaže da mu je tata iz Splita, ali da je živio na raznim mjestima, većinom u Sarajevu gdje je bio profesor glazbenog. 1991. je otišao u Njemačku (eto, sad znamo di je on bio '91.) i od tada vozi taksi.
Pita on mene je li radim u bolnici. Kažem ja da ne, da sam došla na pregled zbog napada panike." "Tako lijepa i mlada pa mora na hitnu.", kaže on bez zadrške te kaže kako mu je bivša žena imala istu situaciju i kako je bilo veselo u kući kad bi ju uhvatio napad.
Ne znam je li zbog umora, normabela ili vlastite nezaposlene sudbine, došlo mi je plakati što dirigenta i skladatelja sa dvije specijalizacije i nedovršenog doktorata ne slušam preko youtube-a u toplini svog doma nego me vozi taksijem iz bolnice do stana u 3 ujutro.
On se još nekako može tješiti što je oženio 30+ godina mlađu djevojku, a ja se samo mogu nadati da me danas neće posjetiti novi napad, kao i da ću idući tjedan upisati tečaj njemačkog - a to znači barem 2 stvari: da ću naučiti koji % više njemačkog, kao i da ću ponovno početi pisati blog. :)
