ponedjeljak, 30.01.2012.
Kriknuo bih ponekad...
Kriknuo bih ponekad. Glasno.
Pustio da izađe iz grudiju.
Ova rika ranjene zvijeri.
Što trga tkiva. Kida tetive. Razdire mišice. Lomi mi kosti.
Pretvara mi vruću krv u ledene, tamne potoke.
Teku mi tijelom sporo, ali uporno i bez zastajkivanja.
Nailazeći na prepreke ne posustaju, ne idu već izdubenim koritima.
Probijaju brane, prelijevaju visoke obale neviđenom snagom.
Preplavljaju već oslabjelu utrobu, nagrizaju i ono malo zdravog mesa.
Otkidaju krvave komade sa skeleta.
Bestijalna gozba povampirenog domaćina. Kanibalizam u prvom licu jednine.
Kazna!
30.01.2012. u 16:37 •
5 Komentara •
Print •
#
subota, 28.01.2012.
Fatamorgana
Oblaci dima oblikovali su tvoje lice.
Krojili poznate konture.
Navijanje se pretvaralo u tvoj glas.
I svaki uzvik zamijenih tvojim smijehom.
Kao hologram stajala si preda mnom.
Na tren zatekoh se u fatamorgani.
Zakoračih. Iz pustinje uđoh u bajku.
Nestvarnu i neispričanu...
28.01.2012. u 14:01 •
0 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 26.01.2012.
još uvijek...
još uvijek osjećam tu toplinu
mekoću njene ruke
nježna poput ružinih latica
topla kao rano ljeto
dodir koji ostaje
ostavlja vječne otiske
još uvijek osjećam
26.01.2012. u 12:30 •
1 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 22.01.2012.
Ne gledam te jer si lijepa
Ne gledam ti oči.
Duboke poput mora.
Ne gledam ti usne.
Tisuće poljubaca više zaslužuju.
Ne gledam ti obraze.
Vječan osmijeh nek' je na njima.
Ne gledam ti bradu.
Nikada ti ne zadrhtala.
Gledam uplašeno srce.
Nisam ga znao smiriti.
22.01.2012. u 09:52 •
3 Komentara •
Print •
#
četvrtak, 12.01.2012.
Skrenuh pogled...
Skrenuh pogled...bila je potrebna velika snaga volje zaustaviti ga...prije no što oda svoju želju.
I to svaki bogovetni put.
Osjećati obraze kako se žare.
I to svaki bogovetni put.
Između svih izgovorenih riječi ... desetine drugih su bile neizrečene ... istovremeno namijenjene, upućene.
Slušao sam na dvije razine.
Jednoj stvarnoj ispunjenoj povicima, glasnim razgovorima...
I drugoj, puno tišoj i suptilnijoj.
Čuo sam treptaj oka.
Disao, udišući izdisaje...
12.01.2012. u 17:14 •
0 Komentara •
Print •
#
utorak, 10.01.2012.
Krenuo sam pisati, unaprijed...
Krenuo sam pisati, unaprijed.
Ali, ne ide to tako. Život se ne piše, ne živi unaprijed.
Planovi i sanje su upravo to. To nije život.
Pokret, pogled, riječ, korak, osmijeh.
Sekunde nam određuju put. Često puta tuđe sekunde.
Zaustavljaju nas, pokreću. Usmjeravaju.
Predodređena nam je stalna prilagodba.
Odluke koje donosimo, pitanje je koliko su baš naše, plod naše volje, naših uvjerenja.
Jedino što je sigurno naše... to je emocija.
Iskonska i nepatvorena.
Ona koja dolazi iz trbuha, iz srca, iz "jaja".
Ona nam spašava život, hrani nas, nasmijava.
Čini nas hrabrima i kukavicama.
Zbog nje živimo.
Zašto je češće ne poslušamo?
10.01.2012. u 22:41 •
1 Komentara •
Print •
#
