četvrtak, 27.04.2006.
Dobar dan!
Bio jednom jedan mali, plavi dječak. Mislio je da živi savršenim životom. Naime, živio je u imućnoj obitelji, kupao se u mliječnoj čokoladi i igrao se na prostranim švicarskim pašnjacima, iako je živio u predgrađu Moskve. Roditelje je viđao samo dva puta tjedno, kad je dolazila baka, jedino je tada bio primoran sići. Baka mu je bila draga, iako ga je uvijek grdila zbog neuredne kose i neizglačane košulje.
No, donosila je darove, i to je bilo važno. Sve je bilo savršeno. Naučen je da sve bude savršeno. Ali ipak...imao je nešto neodređeno, neprecizno, nešto što ga oni nisu naučili, nešto što nisu voljeli...
Imao je snove. Noću, kad više ne bi čuo glasove na hodniku, ni plač malog brata, odšuljao bi se do ormara i spretno pretraživao dno, dok smiješak ne bi odao malu bilježnicu i staru ugljanu olovku. Sve ono što je bilo oko njega, bilo je skupo, moderno i umjetno, samo su on, komad papira i ta prastara olovka bili stvarni, bili obični i bili su njegovi.
Ali njima je to smetalo. Htjeli su od njega napraviti pristojnoga i urednog mladića, s realnim pogledom na svijet. Mladića počešljane kose i izglačane košulje. Smatrali su da je sanjarenje bezvrijedno, da se njime ništa ne postiže, da se njime gubi i propada. Uništili su njegov san, bacili su bilješnicu, promjenili su ormar i slomili olovčicu...
Danas je on veliki businessman, valika riba, ili kako god.. Bogat je i ugledan, ima obitelj, savršeno.. Ali, ima život, ali nema san..Ima želju, ali nema volje, ima ugled, ali nema Sebe
Rekoše mu da razum mora vladati strastima, on ih posluša.
- 16:38 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 19.04.2006.
Teško je ful biti kul
podsvijest je tajno, nesvjesno stanje mozga. Ono što jest naša podsvijest mi ne želimo biti. Ono što ona govori, mi ne slušamo, ono što ona razlučuje, mi ne prihvaćamo (čast pojedincima)... Znate zašto??
Podsvijest nije kul!! Znate zašto?? Podsvijest smo mi!!
Teško se nositi i s vanjskim izgledom, a kamo li još biti rob unutarnjeg, tj. biti rob sebe... I svi upadamo u tu zamku TU, NEMA IZNIMKI! Ali to ispada ovako : Dajem zaključak da, idući tom teorijom, mi postavljamo uvijet da naše društvo, nazovimo ga društveni svijet (bolje zvuči), nije prilagođeno nama. I postavljamo se tako da MI nismo vrijedni tog druš. svijeta. No u čemu je tu čar, tu se gubi ona, stalno oplakivana ˝posebnost˝.
To me sve zajedno jako umara, ali opet, preko trnja i kamenja-samo za taj osjećaj...
Dragi moji, udavi ja vas...
- 23:25 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
utorak, 18.04.2006.
hej pipl....
Ich bin još jedna u nizu famoznih, što hoće reći zanimljivih, šarmantnih i zavodljivih blogerica. Ovo je moj blog, ujedino i jedino što se može nazvati mojim, sve drugo ili mi je kupleno, ili posuđeno ili darovano... Ja se ne nazivam posebnom, naime baš sam prosječna i ponosno ponekad zaplivam u ˝masi˝. Ich pokušavam imati razumjevanja za drage mi ljudove, ali eto, često mi ne ide, a znate, ljudi su urođeni s tom crtom sebičnosti, potvrđujem to onom narodnom ˝Prvo trebaš zavoljeti sebe, da bi zavolio druge˝i to mi shvaćamo ovako: Cijeli život usavršavamo tu ljubav prema sebi s opravdanjem da želimo u potpunosti zavoljeti druge, no dragi mi gajsi znamo da to nije tako, volimo sebe a druge ko j...
Do sljedećeg davljenja u neizvjesnosti vas ostavljam ich...
- 22:17 -