ponedjeljak, 22.01.2007.
Gospođa Marija
Gospođu Mariju upoznala sam prije par godina. Sijeda kosa, osmijeh na licu, žena puna života, doduše prerano ostarjela, težak život kaže.
-Ne bi mi Bog dao toliko tereta da nije siguran da ga mogu podnijeti – kaže kroz smijeh i uzdahnuvši, pomalo sjetno uputi pogled u daljinu.
- Dakle.....- kaže ona......
Otkako sam upoznala gospođu Mariju ne prestajem se diviti njenoj nepresušnoj energiji, borbi, duhu žene koja se toliko puta pod teretom života mogla slomiti, ali nije. I danas se bori, svaki dan je borba za preživljavanje ali i prilika za novi osmijeh, novi vic...uostalom, ima sjajan smisao za humor pa i u najtežim trenucima nađe vremena za šalu.
Ono zbog čega sam počela pisati o gospođi Mariji su njenih ruku djela, slika od slame, likova od šužbine – kukuruzovog lista, jaslice od isključivo prirodnih materijala, uskršnja jaja ukrašena slamom, mahovinom,......ne bi ja mogla niti nabrojiti što njen um konstantno smišlja i kreira, pa sam zato u dogovoru s njom odlučila otvoriti blog na kojem će biti njena djela, da i drugi vide tu ljepotu, trud i kreativnost uloženi u svaki detalj.
Ja sam se zaljubila u njene radove, par slika od slame i sama imam doma i nikome ih nedam, moje zlato što sja 
Pa koga zanima (a mislim, nebi si dragi moji trebali uskratiti ovaj doživljaj) može pogledati blago na slamarka.blog.hr
Danas kad se toliko priča o ekologiji i kada je svjest o očuvanju i vrednovanju prirode na visokoj razini, opet je prava rijetkost vidjeti djela napravljena od čiste prirode, prirodnih materijala (khm khm, ako izuzmemo ljepilo, ha ha) od čega su i naši stari stvarali svoj vid umjetnosti.
Pa si ja pametno mislim, zašto nebi i drugi ljudi doznali za njena djela? A ako se i kome išta svidi, može je i kontaktirati, pa eto, možda napravim i kome uslugu ili se netko neočekivano razveseli, kako god okrenuli i izokrenuli, netko može biti sretan, jupiiiiii!
A i možemo se svi zajedno diviti što je gospođa Marija novoga napravila i sl. Eto zabave 
)
Meni osobno jedna od najdražih slika
Cvijeće
Što vi mislite o ovome?
srijeda, 10.01.2007.
Ovi dani
Ja bi se malo žalila.
Ma ne zato kaj mi je loše u životu ili sam nesretna nedajBože. Nego samo tako malo žaljenja radi. Kako sam inače svakodnevno ja optimist i realist i bla bla sve super i kako ne volim da se ljudi nešto pretjerano žale i ništa pritom ne poduzimaju, ja bi se sad malo pismeno izžaljevala. Eto tako.
Dakle, ovih dana ništa ne stignem, iako ništa konkretno ne radim. U mome svijetu postoji crna rupa - spavanje. Otkako smo dragi i ja stigli u naš velegrad prvi tjedan smo praktički proveli spavajući, naš organizam još nekako zivio po peruanskom vremenu, pa daj ti to njemu objasni...hmmm, tako recimo zaspimo oko 5 i probudimo se oko 14h, pa 2 sata dana i onda mrak, pa se meni opet prispava al se nedam i onda me spavanac pusti oko 10 navečer i to je to, nema spavanja, pred jutro nekako jedva, uspijem ubiti oko...ili dva....
E sad se to koliko tolko normaliziralo, zaspi se oko 2, i krmi do 12h, što je previše, al aj ti to objasni organizmu.....ovih dana sustavno razgovaram i polemiziram sa sobom i dragim i smišljamo razne taktike uspostavljanja normale u bioritam. Otom potom.
E, uspjela sam se vidjeti samo sa jednom frendicom nakratko i to prije Nove, nisam se niti jednom napila, nije da mi fali glavobolja al mi fali druženje uz pivu i zlabranje do iznemoglosti tak da me grlo boli sutradan jerbo toga nisam imala podosta mjeseci (mislim ablat na spanjolskom do iznemoglosti ipak nisam usavršila) i dok moj dragi boluje od viroze ja namjeravam to nadoknaditi sutra, ako se frendica ne predomisli ili iskrsne neka neodgodiva obaveza ili ak padne divovski sladoled na Zg i zaguši promet, e ukoliko ništa od navedenog ja se sutra družim.
Uaoooo! E da, jes jes, vremena se mijenjaju. Da me mama sad vidi (hi hi, a vidi me svaki dan) prije sam se uredno mimoilazila sa dragim roditeljima, oni doma, ja vani, ja doma, oni vani jupiii, al sad sam velika i ozbiljna (ha ha ha) i ti izlasci su u pravilu dosadni. Osim ak ideš sa frendicom na pivu ižlabrat se do besvjesti. Ma da, onak bapski. Bašmesebriga.
A viroze i gluposti haraju a baš mi se neda biti bolesna, zasad sam se izvukla, kuc kuc o glavicu.
E da, nisam se još požalila za komp. Došla ja doma, zvuk ne radi, zvučnici rade, komp se ne glasa, nitko ne zna što mu je, morat će komp doktoru, izdajica. Slijedeće, nemam kabelski net, razmazila sam se u Peruu, sad dial-upam i ide mi na živce, smišljam isplativu taktiku al možda još putujem pa se ne isplati ništa uzimati, zasad, moji doma ne surfaju. Pa ja još dial-upam. Bla.
slabo blogam, evidentno, kad samo spavam, posjećujem rodbinu i sad prijatelji dolaze na red ako dragi ozdravi. A dok ne prizdravi, ja ću se sama družit, ah sudbine li teške, ma mogu ja to, 
A da, ha ha, pa pročitala sam jednu knjigu ovih dana, nije ni to za bacit, mozak ipak radi - ljudi moji pa to je živo! A ja mislila....... ma ne znam što sam mislila.
I tak, napisala bih nešto sadržajno ali radije drugi put, od silnih misli koje mi se roje u glavi i ideja za blog teme sada trenutno nema nijedne jer mi se ne kopa i ne smišlja, al upregnut ću ja te vijuge i probudit se iz zimskog sna tra la la la la, sutra, nakon pive 
P.S. Ima li neš normalno u Zg a da radi iza 23h? Nije da će mi trebat sutra, možda za vikend......
Jedino što ikad stvarno nisam istinski voljela su mjesta gdje nemaju velike pive. To je uvijek izazvalo posvemašnju tugu i razočaranje. Nije da sam sad neka pijanica, ma ne, to je stvar principa.
Dosta o tome, nije da nemam šta za reć, nepresušan je to izvor ha ha, begam jer mi je urica za spavat, makar prisilno.
Dragi moji....... pusa!
he he.......