This is my dark side...

"Maramice party" i još neke gluposti... mda lol

A što reći, još me drži šmrkavac iliti prehlada, al evo mene opet u školi. Nemam
puno vremena za javljanje zbog gradiva, manjka vremena i tipičnih
školskih frki, no mrvicu sam izdvojila da vam izvaljam neke gluposti iz
čega drugog nego škole.
Kada imamo pauzu za ručak svatko si
naruči pokoji sendvić iz American donuta jer dostava stigne
za 5 minuta, a ja ne bi bila ja da neam bar jednu blesavu foru.
Naime ima jedna cura u mom razredu kojoj se neda čekat
do pauze pa naruči svoj sendvić na velikom odmoru.
Kad god je vidim da jede, samo dođem do nje i bez riječi joj pružim maramicu
to radim otkad me je prvi put tražila.
Luda sam ha? ili kažem: izvoli već znam da ti treba lol
Danas je bilo za crknut na satu hrvatskog (imamo zakon rasku)
Trebali smo navesti par "satiričkih" rečenica, a sad pazite varijante
mislim da će vam bit poznate:

1. Imaš noge kao srna.......Duge i dlakave.
2. Lijep si kao slika......... Treba te objesit.
3. (nešto morbidnija varijanta) Lijep si kao slika, a na slici
dvije mrtve krave

Pričali smo i o lijepim grkinjama na što je jedan zapjevao:
Rijetko te viđam sa djevojkama...... a viđam te svaki dan. Etc, etc.
Ja ne pričam ništa, ja se samo potiho smijuckam
(mda pa da dobijem neopravdani lol)

Dogodilo se nešto prelijepo.
Ponovo sam krenula na tečaj engleskog kojemu je sada
pjesnički rečeno 7 ljeta
Malo smo se pozabavili gramatikom ali danas samo
45 minuta. Žena koja mi predaje je zakon, nema bolje
zato otvoreno kažem: nijedna školska obveza neće
mi to uskratiti! Uskoro ponovno krećem i na pjevanje na
koje se također odnosi prethodna izjava.


U četvrtak odgovaram kemiju, a također imam pismeni ispit
iz knjigovodstva, držite mi fige! (ne morate ako nećete)
I to bi bilo to zasad. pozzzzzzz!

Prehlada, dosada....

Evo jedva vam se javljam od gušenja u vlastitoj prehladi
Samo žvaćem tablete za grlo pušem nos, kašljem iz dubine pluća i
promukla sam, a da ne govorim da me u utorak također nije bilo u školi, jer sam mislila da će mi biti bolje i evo ga sad opet mene doma lol.
Nisam morala ni reći da mi je loše, jer voditeljica nastave me non stop gleda i govori: tebi nije dobro. No prehlada ko prehlada dođe pa prođe.
Držite mi fige da brže prođe, pa da opet mogu krenut na pjevanje, a potrudit ću se ne bit preopterećena pa onda ćemo vidjet za sve ostalo.... ajde ovo
je bilo kratko lol.
Unatoč prehladi 2 dana prije mog izostanka išla sam na
kavice u biljarski klub "Mosconi" tam je predobro, bolje nego
u vanjskom bircu hehe, pa pozdrav curama koje su mi pravile društvo
Budite živi, zdravi i pozdravljeni!

Jedan dan s curama na kavi predivan:)

Evo mene iz škole. Dan mi je protekao s puno smijeha i veselja.
Na pauzi za ručak išla sam na
kavu s 5 cura (dvije su iz mog razreda) kako bi
neke od njih mogla
bolje upoznati, a častila nas je voditeljica
nastave (simpatična profa
iz biologije i kemije) Dok smo ispijale naše kave,
super smo se provele, a
ja sam se smijala ko nikada dotada:)
Imale smo petlje priznati neke stvari
koje nisu baš bile za najveću "pohvalu
i ponos" npr ja sam pričala kako sam iz zezancije
s mamom u shopingu gledala što se nudi
od alkoholnih pića i pitala mamu: ajde uzmi mi
jednu malu bocu crnog vina za bambus.
Očekivala sam odgovor tipa:
ne može, ili kako ti uopće pada napamet tražiti me takvo nešto?
no na
moje veliko iznenađenje rekla je: Samo si ti uzmi sama.
Jedna cura iz mog razreda konačno je
priznala zašto se stalno smije
profesoru iz geografije. Naime lik dok priča, udara ruke o koljena
i ispušta neke čudne zvukove, doduše ja nisam
primjetila njegove čudne
radnje, no nek curu voda nosi:) Ovom izjavom sam
se smijala preglasno lol.
Nakon kratke uživancije imali smo u planu štrebati
s profom matku, no ravnateljica je imala druge planove, pošto su
ovaj tjedan dečki imali tjelesni.
Sve cure iz škole morale su ići u 3 razred da se
svi zajedno upoznamo (zasad su bila dovoljna samo imena) Bio je to takoreći ženski sastanak Trebale smo uzeti markere
različitih boja i po bojama
se grupirati, ja sam dakako uzela crnu. Napisale smo na papir riječ:
"odgovornost" Zatim smo morale napisati
razlog zašto
smo uzele određene boje, ja sam napisala slijedeće:

Uzela sam crnu, jer volim crnu kao
boju i jer nije upadljiva

Zatim smo diskutirali što je odgovornost za nas, te ispričati
neke događaje
kada smo ispaštali zbog tuđe
odgovornosti, no to je duga priča.
Željela sam podjeliti s vama razlog zašto sam
danas došla iz škole nasmiješenog lica:) U petak sa cijelom
školom idemo na velesajam
na izlet, očekujem dobar provod, a ovo
sa curama želim ponoviti.
Blogeri ako vam je nešto ostalo u tako lijepom sjećanju, ne
ustručavajte se podijeliti to s nama. Pozdrav!



P.S imajte ovo uvijek na umu!

Lijepo vrijeme prošlo je, škola počela je....

Evo što reći upisala sam privatnu Ekonomsku školu.
Nova sredina, ali ne sasvim novo društvo.
ovom prilikom pozdravljam curu iz 2. razreda
Pripremam se na prave muke i ozbiljnije učenje, no ne
zanemarujem slobodno vrijeme i svoje glazbene snove. Nikako!!!
Iako je tek prvi tjedan prošao, još mi u glavi odzvanja iritantna zvonjava školskog zvona, a kad dođem kući užasno mi se spava.
Idem to gledati s malo pozitivnije strane: Lakše snalaženje, ljudska kvaliteta,
bogatiji vokabular. Negativne: Glavobolja, mamurnost, loše raspoloženje....
Ajde dosta mojih žalopojki!!!!
U ime početka škole pozdravljam ama baš sve srednjoškolce bez
obzira koji razred pohađaju i porućujem: Sretno vam
u školstvu, ne ubijajte se učenjem, a također ne markirajte i ne izlazite previše.
Sve radite umjereno!!!!
Unatoč školi ne prestajem pisat blog. Javljat ću vam se,
no također ću bit umjerena
Pročitala sam 1. dio trilogije Stephenie Meyer- Twilight- Sumrak.
Moja prepouka. Pročitajte je!


Slijedeća dva dijela su: Mladi mjesec i Pomrčina
Sretno vam u srednjoj školi!!!!!!!

Sjećanja i suze- 1 dio

Ime mi je Eva i ovdje sam da vam ispričam događaj kojeg se
uvijek prisjećam s velikom boli u duši i suzama.
Iako je prošlo tek 2 godine, sjećam se kao da je bilo jučer
Imala sam tada samo 14 godina.

Bilo je to na ljetovanju. Sva moja svakodnevica promjenila se
kada su se do naših apartmana uselie dvije djevojke.
Tada sam pomislila: Eto mi prilike da se konačno riješim
svoje sramežljivosti.
Bile su tako lijepe, odjevale su se po posljednjoj modi,
i zacjelo su imale sreće u ljubavi. Takve cure vidjeti je prava rijetkost jer
izgledale su poput porculanskih lutki
a ne kao ja: obična, rašćupane kose, debeljuškasta- barem sam po tisućiti put
tako ocrnila svoj vanjski izgled.
Odmah sam načula neke priče o njima. Starija djevojka pričljiva je i potpuno
opuštena, dok je mlađa zatvorena i stidljiva baš kao i ja.
Nakon par dana gledanja i smješkanja, starija djevojka mi se
konačno obrati.
Ti si Eva?- kimnula sam glavom
Dođi popodne k nama na kavu pa ćemo se upoznati.
Bilo mi je čudno što mi zna ime, no to nije bilo više važno, prvi
kontakt konačno je krenuo, a to mi je bilo najvažnije.
Ne hvala- odvratila sam . Radije ti dođi ovdje dolje.
Spustila se stubama i sjela pokraj mene.
Ja sam Ana- rekla je i prijazno mi pružila ruku koju sam tada nježno
stisnula. Razgovor je tekao tako dugo. Djevojka je pažljivo slušala svaku moju
riječ i zainteresirano kimala glavom.
Nisam joj trebala ni reći da sam užasno stidljiva, ona je to odmah primjetila i
Rekla- Ma proći će te to, još si tako mlada.
Dok smo tako pričale imala sam osjećaj da nisam više tako povućena i plaha.
Moja stidljivost polako se počela topiti.

...........

Pakao je počeo kada se ona pomirila sa dečkom koji ju je bio ostavio.
Ja i ona tada smo se grlile i vrištale od sreće, meni je bilo
vrlo drago zbog nje, bila sam tako sretna.
Malo kasnije Ana je zamolila moju mamu da joj posudi bocu piva
da može i sama to proslaviti. Tada je s bocom pive u ruci otišla
u svoj apartman, pojačala glazbu do kraja i pjevala na sav glas.
Mama se tada okrenula prema meni.
Sumnjiva mi je ova cura, zbog boce pive koju je tražila, čula
sam je da te htjela sa svojim društvom odvesti do plaže. Vidjela
sam kakvi su. Mislim da se tvoja Ana druži s manijacima.
Nisam mogla vjerovati da moja mama to kaže za jednu
dragu i komunikativnu osobu. Htjela sam je udariti, izvrijeđati
je na sve načine no umjesto toga briznem u plač i
izderem se: Ana nije takva, nemogu vjerovati da tako
govoriš o njoj, vjeruj mi jednom ću ti dokazati da lažeš.
Nakon toga je zašutjela i otišla a ja sam i dalje plakala.


2.dio

..........

Jedne večeri kada sam mirno sjedila na terasi
svog apartmana prišla mi je Ana s neopisivo zadovoljnim
i blagim izrazom lica- Malena večeras bih te rado upoznala
sa svojim dečkom- govorila je poletno.
Bijah vidno uzbuđena iako malo uplašena zbog prijašnjih maminih
riječi.
Oko 9 sati do apartmana došla je Anina ekipa.
Nisam mogla vjerovati kada sam ugledala Aninog dečka.
Imao je prilično opasan pogled, bio je ćelav i nimalo ugodan.
Zadrhtala sam od prevelikog osjećaja gađenja.
Cijeli moj dan prošao je u nedoumicama i polakom shvaćanju
u kakvom se društvu nalazim.


.........


Te večeri bila je to kap koja je prelila čašu.
Bila sam vidno umorna od svakakvih osjećaja
koji su me prožimali.
Legoh u krevet i pokušah zaspati da barem malo utonem
u svoj svijet i zaboravim sve ovo što se dogodilo ovih dana.
Tada mi se učini da sam čula Anu kako priča s mojom
mamom i raspituje se za mene, no ton glasa joj bijaše tako
isprekidan i neugodan da sam i po čudnim zvukovima shvatila da nešto
pije, tada još nisam znala što.
Oko 7 sati ujutro čula sam bučno lupanje o susjedna vrata i glasno prepiranje
Ane i njenog društva. Čula sam i pucnjeve. Bilo mi je jasno da su bili.......pijani.
Šokirana vlasnica kuće, odvukla ju je za kosu i iz apartmana otjerala nju i njeno
društvo kao kakve životinje, dok se ona žestoko opirala sipajući je raznim uvredama.
Pucnjevi su, kasnije mi je bilo jasno bili proizvedeni plinskim pištoljima, a cijeli
apartman zaudarao je na koku. Tiho sam jecala, a više se nimalo nisam trudila zaspati.
Prijateljica mi je bila...... narkomanka, a pila je i vodku uz tihe jecaje govorila sam sama sebi.
Otkad ju je vlasnica kuće potjerala, više je nikada nisam vidjela.
Ljudi kojima ne ću odati imena kasnije su je par puta vidjeli mrtvu pijanu
Kako tumara oko noćnih klubova. Nekoliko dana kasnije njena mlađa sestra vratila se
Po neke stvari koje su im još ostale i uz plač govorila kako je sve to samo gledala
i tada se zauvjek i ona pozdravila s nama.

Još mi uvijek naviru suze na oči kada pričam ova kobna sjećanja, no zadržala sam
Tračak nade da je Ana konačno otišla potražiti bolji život, te da je ipak shvatila
da je život bez droge i alkohola daleko zabavniji nego živjeti život s ovisnošću.

i to je to recite svoje mišljenje. Adio!