Let's talk about jealousy ...

Svi smo pomalo sebični u ljubavi, i to je u redu. Želimo da naš partner bude samo naš. Ali često posumnjamo u to. Svaka veza se bazira na povjerenju, i koliko god ta fraza bila izlizana, bez povjerenja veza počinje truliti. I zato mislim da se povjerenje ne treba kompromitirati i da ga treba štititi više od svega. Jer ako se to povjerenje barem jednom uspije dokazano narušiti, nepovjerenje se samo povećava. Primjer: Dečko vam jednom slaže nešto i uhvatite ga u laži. Postajete sve više sumnjičavi i počnete trzati na gluposti. Nesigurnost i napetost rastu. I da se vrati na staro treba proći neko vrijeme kroz koje ćete moći vratiti povjerenje i uvjeriti se da je vaš partner nema namjeru ponoviti istu grešku. Shame on you if you fool me once, shame on me if you fool me twice.
Iskrenost je zato po meni ne samo temelj, već nužnost. Ljubomora je blisko povezana s tim. Zapravo, rekao bih da je ljubomora dobra stvar ako se s njom ne pretjera. To je na neki način dokaz da je vašem dečku stalo do vas. S druge strane, ako se s njom pretjera to može značiti da vam partner ne vjeruje, da vas kontrolira s razlogom, što opet nije dobro. Makar i ja znam biti ljubomoran i želim znati s kim se moj dečko čuje i s kim se nalazi. Ne trebam znati detalje svega, ja imam svoj život i on ima svoj, ali pošto smo zajedno naši životi su dosta isprepleteni, i sasvim mi je normalno da znam što se i s kim u njegovom životu događa. Moj sadašnji dečko je upravo idealan po tom pitanju. Imamo razvijenu komunikaciju i nemam nikakvu potrebu biti ljubomoran na išta, niti on ima razloga. Nekako, što se više razvija vaša veza, raste i povjerenje. Mislim da povjerenje ovisi jako i o vremenu; The more you know him, the more you trust him.
Što zapravo nije slučaj s mojim bivšim iskustvima. Ljudi se nekad znaju jako dobro pretvarati i skrivati svoje namjere i osjećaje. Mislim da dosta dobro mogu prokužiti ljude, što dođe zgodno kad trebate nanjušiti neku laž. Ali ne funkcionira moj radar uvijek. Ali svako iskustvo je lekcija. Idealno je učiti na tuđim greškama, ali nažalost obično se učimo na svojima.
Doduše, mislim da faktor koji stvara našu ljubomoru je zapravo i sama povijet gay života. Sex je jedan od osnovnih pokretača gay world-a i jako često nešto zbog čega su ljudi spremni žrtvovati i riskirati vezu, zdravlje i svoj integritet kao takav. Sex is a great thing, but its not a sport. I mislim da zbog te opće spoznaje da su gayevi neutaživi u sexu, imamo sumnju da se i ta žeđ nalazi u našem partneru. Ali to je nešto u što se kroz vrijeme možemo razuvjeriti. Zapravo i ne razumijem tu potrebu za brojnim partnerima. Ako netko uživa u sexu, može uživati u sexu samo s jednom osobom. Zapravo, ono što me smeta kod naše populacije nije što su promiskuitetni toliko koliko to što se etiketiraju kao djevice i zapravo pljuju po 'droljama' dok zapravo pljuju sami po sebi. Ako si već takav, budi dosljedan sebi. A ne bit u vezi kad zapravo sliniš okolo za drugim frajerima. I neizbježno je ono gdje priča završava. Prevara. To je zapravo sebičnost na djelu. Želiš nekog drugog, ali želiš i svog dečka. Have cake and eat it too. A to baš ne funkcionira. I zapravo povrijede nekog samo zbog toga. Umjesto da žive život kao samci i ne ulaze u vezu. Iskreno, ne znam da li bi mogao oprostiti prevaru dečku, but again: Shame on you if you fool me once, shame on me if you fool me twice.

Let's talk about the Ex Factor ..

Svatko je nekome bivši. I ne zahvalno, ali svi gejevi se međusobno poznaju. I sve je to jedna paukova mreša gdje do svakog geja možete doći preko nekog drugog. I ne treba vam dugi put. To je prokletstvo naše male zajednice. I koliko god ne želite biti dio te predstave, nemate puno izbora. Ako ste u vezi s nekim, moglo bi se reći da idete u krevet i sa svim njegovim bivšima. Kroz veze gradimo svoju percepciju ljubavi, istražujemo ono što nam se sviđa, što ne, u sexu u ljubavi u intimi u nježnosti. Zaključujemo što želimo od veze i što ne želimo da naša veza bude. Što želimo od partnera i što mu dajemo natrag. I kroz svaki intiman odnos gradimo taj ljubavni spektar naše ličnosti. I naravno da je bitno s kim je vaš partner bio prije vas. Što je ta bivša veza (ili množina njih) istiskivala u vašem partneru. Nije to nešto oko čega se treba zamarati, niti ja govorim da se treba opterečivati bivšima, niti svojim niti njegovim. Ali bivši su njega, a i mene izgradili u tom ljubavnom spektru. Ako i nismo bili zadovoljni u bivšoj vezi, opet barem znamo zbog čega nismo bili zadovoljni i što nam fali tj. što bi htjeli u novoj iliti ovoj vezi. I tako mi kroz veze odrastamo. Znamo što želimo. Po tom bi svaka naša nova veza trebala biti kvalitetnija; još više znamo što želimo i što ne želimo i to tražimo u nekom. Is it always like that? I think ... At least it should be.
With all that said ... I can't help but wonder, am I doing right all the wrongs that his ex made?
Znam puno slučajeva gdje se cijela situacija pretvori u maraton, natjecanje. Jer imamo osjećaj da trebamo biti bolji od bivšeg. A da ne kažem da su često ljudi i ljubomorni na bišve svojih dragih. To ne bi trebalo biti takvo. Jer postoji neki razlog zašto oni nisu više zajedno. Da je sve štimalo, ne bi prekinuli. To možda zvuči primitivno, ali na kraju je zbilja tako. On je sada s vama, ne s njim. For a reason. Opterećivati se s bivšima zbilja zato nema smisla. Ali zgodno je znati na što trebamo obratiti pozornosti. Jer ipak, ta bivša veza odnosno te bivše veze su na neki način postavile standard i očekivanja. I kad to malo pogledam kroz svoje naočale; I have my Wants & Donts ... Dos & Won'ts ... I nekako svi sa svojim bivšima imamo lijepe uspomene i dobre trenutke. I njih ne trebamo izbaciti niti zaboraviti. One su dio nas i nemaju veze s bivšim kao bivšim. Ono što želim reći je da su te uspomene stvarane kad smo bili u vezi s bivšim i imaju veze s tim bivšim jedino kad je on bio s nama u vezi. Te uspomene nemaju veze s tom osobom sad. Ja znam da je meni s određenim dečkom davno bilo prekrasno i predivno. Ali to je bilo s njim tad. Sad je on netko drugi i meni ne znači ništa vezano za te uspomene.
S dečkom s kojim sam sad stvaram nove uspomene i nove trenutke. I on je sad za mene sve i jedino što mi je bitno. I ne uspoređujem ga sa svojim bivšima jer moji bivši su meni dali samo uspomene. Sa svojim dečkom stvaram 'sada' , trenutke i osjećaje koje živim i koji su moja sadašnjost, nadam se i daleka budućnost. I to je ono u što smo fokusirani; sada. I s njim mi je prekrasno, i vjerojatno puno ljepše nego s nekim bivšima, ali ne razmišljam o tome, već jednostavno uživam u 'sada'. Nadam se da i moj dečko tako razmišlja, a zapravo mi nekako i daje do znanja da je tako.

Let's talk about sex ...

Sex. Kad ga nema ga tražimo, kad ga ima ga tražimo još više. Kažu da sexualnu energiju ne možemo ubiti. Možemo ju jedino potrošiti. Kako? There's so many ways. Rekao bih da je najzradvije sexualnu energiju pretvoriti u sex. A to mi ide. Jako sam zadovoljan s dečkom u krevetu. I glupo je zapravo i raspravljati o tome. 'Dobar je u krevetu' je zapravo jedino što bi drugi o tome trebali i znati. Eventualno znam potražiti savjet od prijatelja/ice da dobijem neku drugu perspektivu na neku stvar vezanu za sex. Ali obično ako postoji i neki problem, raspravim ga sa svojim partnerom, jer mislim da je to jedini način da sex postane pravi užitak a ne opterećenje. Ono o čemu bi se dalo raspravljati je o načinu na koji ljudi doživljavaju sex i što im on predstavlja u životu. Sex s mojim sadašnjim dečkom je zbilja posebno dobar i shvatio sam mi je zapravo to i dosta bitno. Istina, mogao bih biti s nekim i bez sexa, ali bi taj dio morali kompenzirati nečim drugim. Kad se radi o sexu, mislim da imam ženski mozak. Sex mi ne predstavlja jednostavno prevladavanje hormona i instinkta i zadovoljavanje nekog nagona. Već davanje svoje intime nekom. Razmjena zapravo. I mislim da se svi osjećaju ranjivo za vrijeme sexa, samo neki se uspiju ograditi i ne predati taj neki dio sebe partneru. Još ako strast pregazi onaj dio bliskosti i (da ne kažem) ljubavi, dobijemo zapravo sirovi sex. Imao sam veza u kojoj je sex znao biti baš sirov, da ne kažem porn-like. I nije to bio neki problem, ja sam generalno bio zadovoljan sa sexom. Ali mi je falio onaj dio bliskosti. A takvu bliskot tražiti izvan sexa je moguće, ali zapravo dosta teško.
S ovim dečkom mi je sex onakav kakav bi trebao biti. I zbog same te ideje, želim ga sve više. Čak ni same tehnike i konkretne stvari nisu bitne, ako je zapravo osoba s kojom imaš sex netko tko ti znači nešto. Dok je u sirovom sexu to zapravo više fizičko i po mom mišljenju stresnije i kompliciranije. When he matters, performance can't suck. I to ne implicira da nema požude ili strasti. Oni dolaze iz istog mjesta, al se jednom dijelom se troše i na stvaranje bliskosti. Što zapravo postavlja zanimljivo pritanje: Što je prvo bilo? Kokoš ili jaje? Lust of Love? First comes the lust, and then grows love. Or first you love and then you have really good sex?