ponedjeljak, 30.10.2006.
KAKAV DAN ?
Pozdrav,
Ma u principu današnji mi je dan dosta dugo trajao. Krenuti ćemo od buđenja u 9 ujutro, pa doručka na brzinu, tuširanja i ostalog, te konačnog kretanja na faks. I prvo iznenađenje koje me je dočekalo je u biti hladno vrijeme koje je stiglo kao zamjena za južinu. ( zubato sunce ) . Kao obično, na faks sam stigao ranije nego što se to očekuje. Predavanje je trebalo početi u 11 i 15 no ja sam tamo bio već 15 minuta do 11 sati. Sjeo sam dolje u kantinu i gledao ljude kako puše, što ja ne radim više od mjesec dana. Nije bilo teško, niti mi je posebno nedostajalo već mi je samo nedostajao osjećaj ..... Nisam ovisan, barem ne fizički ( kao što sam rekao nikotinu treba 3 tjedna da se isčisti iz organizma ) ...Klikni i započni zdraviji život , već je to više psihička ovisnost. Što raditi i kako mirno sjediti....Šta, da buljim u prazno...Eto , uglavnom uvijek dobro dođe žvakaća, boca vode, nešto za grickati. Ima načina, samo ih treba htjeti naći. Vjerujte mi kada kažem da sve u životu ovisi o tome koje događaje povezujemo s osjećajem ugode a koje sa osjećajem bola. Sve stvari koje radimo u životu radimo kako bi izbjegli bol i postigli ugodu. Sigurno se pitate, tj. svjesni ste toga da je poimanje ugode i bola koje donose određene situacije za razne ljude drugačije. To je istina....U tom grmu leži zec....i sada se pitamo zašto..Pustiti ću vas da dalje razmišljate o tome i kažete mi svoje komentare...
Uglavnom , predavanje je dakle poćelo u 11 i 15. Predavanje iz Poslovanja turističkiha agencija... moram priznati da sam aktivno slušao i zapisao dosta toga, makar je seminar dosta brzo napredovao. Trebalo je brzo pisati i simultano s time i slušati. Ali eto, uspio sam , barem donekle....postoji knjiga...pa eto uz bilješke će biti lakše snaći se u knjizi . To je trajalo do nekih 12 : 30, nakon ćega smo otišli na zaslužen ručak, i danas hvala Bogu nije bila tolika gužva. U principu se dosta često dogodi da je red u kantini dug skroz do vratiju, te da se tako sporo pomiče i to radi nedostatka kadrova. Inače moram pohvaliti osoblje koje radi u kantini jer svoje obaveze uspjeva izvršiti i iznad svojih mogućnosti i izuzetno su susretljivi i komunikativni i nema toga što se ne može dogovoriti. Dakle , za ručak je bila juha, gulaš te kao desert banana. Nas troje , company...Maja, Vlatka i ja....Ugodno smo se smjestili, jer smo dakle imali rezervaciju za troje. Pokupili ručak i tri čaše vode ....Pojeli ručak....Pa ponovno na predavanje..Ovoga puta iz Vanjskotrgovinskog poslovanja....Eh to je bilo malo napornije jer smo učili klauzule , tj. ugovore koje sklapaju prodavatelji i kupac, a tih klauzula ima 13. Bilo je malo vremena , a toliko puno za naučiti. Te su vježbe trajale do 14: 30, te smo imali pauzu do 16:30 pa smo se ovoga puta uputili na kavu u obližnji birc gdje je bila full dobra mjuza i ambijent....pa smo se tamo malo ispričali i tako....Inače dosta puta su teme naših razgovora perverzne, većinom zajebancija, no i razgovori vezani uz ispite, diplomu...koja je još daleko, daleko....No opet sve bliže i bliže....Predavanje u 16 : 30 , nije poćelo u to vrijeme jer je profesor kasnio, no ispričao se, pa je oprošteno. Poslovne financije dakle, eh kombinacija ekonomije, računovodstva , ....i ostalih divnih predmeta postaje zanimljio kada je i profesor zanimljiv. Predavanje je završilo u 19 : 00....I eto stigao doma, povečerao i sada pišem ovaj post i gledam nešto na telki.
Veliki pozdrav svima uz koje je lakše podnijeti dnevne napore, veliki pozdrav ljudima koji znače i kojima ja značim....Volim vas...
" Neka samo srca mjere vrijeme i kazuju put " ....
- 21:06 -
Komentari (10) - Isprintaj - #