Motiviran željom i uspjehom krenuo je na taj put. Mislio je da će zažaliti, no znao je da to nije način na koji smije razmišljati. Boljelo ga je, jako, još uvijek to nije bio on, izgubio se u bujici osjećaja. Znao je da je neće vratiti, znao je da ne može, no htio je misliti da je to moguće. Iako je pošao na put da zaboravi, da zaboravi što su imali i dijelili, nije mogao, ipak je ona bila njegovo sve. Bez nje je bio ništa, samo prazna olupina, smo prazni tračak beznadne nade. Svijet je za njega postajao sve širi pojam. Na svijetu ima milijarde i milijarde ljudi, no samo jedna srodna duša, ona koju je on bio pronašao i izgubio. Nije htio reći kako, nije ni trebao jer je bio izgubljen. Utopio se u toj bujici osjećaja, da bio je mrtav, ali fizički. Još uvijek je osjećao. Na put je krenuo odmah sljedeći dan nakon te kobne nesreće koja se dogodila njegovoj supruzi. Jednostavno nije mogao ostati i suočiti s boli. Umjesto toga odlučio je bol ostaviti tamo, misleći kako će ona izgubiti put, kako mu se neće znati vratiti. Pratila ga je u stopu, mislio je ako požuti, da ga neće stići. Bježao je od sebe, od sjećanja. Postao je pustinjak, zaboravio je želju i uspjeh, upoznao je samo jad. Mislio je da će zauvijek boljeti. Prevario se, rana je zacijelila, no još uvijek bi se ponekad otvorila, prokrvarila njegovim suzama. Uvijek je mislio na nju, nije ni smio prestati. Shvaćao je da je to prošlost, suočavao se sa sadašnjošću. Još uvijek nije imao snage upoznati budućnost, no bio je na dobrom putu. Iznova rođen, pronašao je novog sebe. Bol je prošla, proputovala svijetom, posjetila još mnoge ljude, te se ponekad vratila njemu. I ona ga je napuštala, pomislio je.

Bilo bi lijepo kad bi boljelo, ponekad ljudi pomisle, možda bi tako bilo lakše?. Zar ne bi bilo bolje, kada bismo mi bili ti koji bi liječili bol, kada bismo umjesto boli shvatili sreću, ljubav, toplinu. Zašto ljudi uvijek traže bol, vraćaju se njoj?. Teško je shvatiti da je to lažna utjeha. Ono što treba biti učinjeno, nije. Treba se znati boriti, uprijeti se o nekoga. Pomisliti na lijepe dane koji slijede, na sve ono što nam prijatelji daju, a mi im uzimamo. Vratimo se na taj put, lako je, samo treba krenuti. Bol svatko treba upoznati upravo zato da bi znao put do sreće, takav čovjek je div, osoba koja je pronašla «sebe u sebi ».