Borju doživljavam kao stiliziranog geek-a koji cijeli dan kopa po ogromnom odlagalištu (zvanom Internet) kako bi iskopao neku novu igračku. Znam dosta ljudi koji to rade, ali smeće koji oni iskopaju, ostaje i dalje smeće. Dok je Borja, naprotiv, opet iskopao jedan dragulj - Unusual Businesses Ideas That Work. Dosta zanimljive ideje koje su upalile.
Svakodnevno po svojoj varoši čujem "Imam super ideju" ushite. Ideje budu zanimljive, ali se ne ostvare. Svi imamo ideje, ali se ne upuštamo tako lako u njih. Meni na stickeru iznad radnog stola stoji "I'M YOUR IDEA. ONE DAY YOU'LL LOOK FOR ME AND I'LL BE GONE." Ima još jedna koja se gura da bude na njenom mjestu - "IT'S NOT HOW MANY IDEAS YOU HAVE. IT'S HOW MANY YOU MAKE HAPPEN!" To sam pokupio prije nekih 3-4 godine listajući neki poslovni časopis na faksu (čini mi se Business Week). No većina ideja i dalje ostaje u rokovniku, u ideje.txt-u ili ispare prije nego li naiđem na oblik pisaćeg sredstva ili se pak razbiju o stijenu zvanu skepticizam. No, neke se ipak ostvare. I postanem veći čovjek. Ponosan.
Regresija:
Prvi post (ako ne brojim dva testna) ovog bloga se odnosio na Setha Godina. Marketinškog gurua koji svjetski napredak vidi kroz ideje. Neke su ogromne, ali više pažnje posvećuje malim, inovativnim, posve novim kravama koje imaju snagu da se razviju u nešto veliko i, svakako, uspješno. Katkad su besmislica (koja je ipak upalila), nekad je to toliko razumno da se čovjek pita: "Šta sam ja slijep!?" Kažu za njega da njegovim knjigama ne naučiš toliko marketinškog znanja, koliko ga naučiš promatranjem što on to radi. Jer je ipak on najprodavaniji marketinški pisac, iako nije Kotler. Čovjek radi ono o čemu priča. To je razlika između marketinških teoretičara i njega kao pisca-praktičara.
To be continued...
Dodatak:
Veći broj svjetskih blogova nakon što postignu veliku čitanost (time i promociju) tiskaju knjige. Prodaju ih preko Amazona ili drugih online knjižara. To je jedan od načina materijaliziranja blogova. (primjer: postsecret kojeg sam nedavno spominjao)
