Koraljni obrazi...
15.02.2007., četvrtak
Dupli rum za Ernesta Hemingwaya i potraga za suhim smokvama. Smirivanje ega / Dan drugi
Uglavnom; ja i poglavica smo sinoć ozbiljno razgovarali i zamolio me da odjebem sa idejom o kupnji oceana jer ću samo navući bijes Indijaca pa me uputio prema Kubi. Stara škrtica mi je dala par milijuna dolara i papirić sa imenom „El Floridite“. Ne znam što mu je bilo, oprala ga nostalgija. Letim ja tako preko Karipskog mora, zujim okolo preko Guatanama, Sante Clare... i zakačim se na Havanu. Joj kako sam mu bila zahvalna što me isprašio iz Zanzibara. Dobri moj poglavica. Ma nema tog mjesta na svijetu gdje bi se bolje osjećala. Tamo sam ja bila JA. Najuzbudljiviji grad na svijetu je Havana i to pod hitno treba uvesti u sve enciklopedije svijeta. Odmah!!! Prvo sam obavila šoping za šefa. Jebiga, nije me poslao na Kubu zato što imam lipe oči. Prije par godina je nešto zajebao s Castrom i od tada ne smije ni prismrditi Havani. Ali se navukao na cigare pa sam otišla do Portagasa po pošiljku. Vau, koja je to čarolija mirisa!!! Rečeno mi je da se ne zadržavam previše u Partagasu pa sam elegantno odbila osobno kušanje najnovijih cigara i sa starom Ladom otpiljenog krova otišla do El Floridite gdje je najdraži Hemingway svakodnevno u sebe točio Daiquiri pojačan duplim rumom. Nakon tri runde zakucala sam se za šank i zaljubila u Bolero. Bilo je šest popodne, a u osam me na Plazi de la Revolucione osobno čekao el Comadante sa porukom za poglavicu. U maslinasto zelenom mantilu prišao mi je čvrsto držeći crvenu komunističku kovertu. Cmoknuo me u obraz i pitao što sam tako ukočena. Nemam pojma stari, još se nisam otrijeznila!!! Tražila sam autogram da ga nabijem Bushu na nos ali naravno da ga nisam dobila. Dat ću ti ga samo ako se potpišem na mekani unutrašnji dio bedre, šapnuo mi je. Tada sam bila valjda jedina žena koja je povratila Daiquiri po Fidelovim čizmama. Uostalom šta mu nije vruće u tim bakanđama. Fu! Koji dan. Trebaju mi punjene suhe smokve. Panika! Sutra palim dalje. |
13.02.2007., utorak
Ego protiv britvice / Dan prvi
Moje ime je Serengetia, imam stopedesetsedam psećih godina, ne znam koliko je to ljudskih, osjećam se mladom pa me ne zanima. Kažu da u meni sigurno živi duh nekog poglavice koji me obožava i daruje suhim smokvama napunjenim prvoklasnim kokainom. Ime sam dobila po krateru koji se nalazi na otoku Zanzibaru u famoznom zagrljaju Indijskog oceana. Popenješ li se na Kilimanjaro doživjet ćeš orgazam pri prvom udisaju. Nezaboravno... Lutam... Vječna sam skitnica, stalno bježim... jebiga... Ali svako malo zapnem o svoj ego, koji je u kombinaciji sa suhim smokvama pre bolestan. Međutim znalo je biti i sentimentalnih momenata koji bi me prikovali za sitni bijeli pijesak. Ponekad sam satima znala čeznuti za samo jednim valom kojeg nije bilo. A plaža bez valova je kao... kao recimo... Hm... Savršeno sjajni, crveni, predivni Ferrari – sa plastičnim ratkapama. Helooooo... Razumiješ!!! Nije loše, ali nije ni savršeno. Zanzibarski kralj Fred Mercury je svoj bar nasrao baš na plažu koju sam je nakon onog koktela viška nekako nazvala svojom. Jebote totalno su znali gnjaviti sa Queenom. Sad kad je dobri Fred dva metra ispod zemlje nekako mi dođe žao što sam prijetila da ću im baciti bombu u bar ako ne promijene ploču. Ali u stvari sam se bojala da ne navale turisti sa svojim dosadnim škljocalicama i unište moj raj. Ego je najveći neprijatelj. A da, sad znate i zašto na leđima imam istetoviran cijeli jebeni otok. Zato ću sutra otići u banku u Dar es Saalam po pare da kupim cijeli ocean. Pa da vidimo... |
01.02.2007., četvrtak
Godinama, sjajni lak otpadne, oguli se, ruvina... i ostane samo ona temeljna strana, čista ogoljena duša s kojom smo nekada tako vješto manipulirali, a tijelo kao knjiga poziva pisca da je dovrši. I to sunce koje se probija kroz prošlogodišnja lastavičja gnijezda neće ugrijati ulice da bi našim nogama bilo malo toplije. Jer „...s onima koji ne umiru slučajno stvari stoje ovako; prerezanih žila umiru žene i homoseksualci. Metak u glavu ispale vojnici i grubijani. Tabletama se dokrajče glumci i romantičari. U srce pucaju nespretnjakovići i neurotici. Vješaju se neobaviješteni i slabići. S krova i katova skaču očajnici i teoretičari... (A.Camus)“ |
