| kolovoz, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
Knjige koje volim i preporučam svima:
Muzika i Filmovi
Smisao života jedne obitelji, sasvim obične, ali meni jedine!
Free Web Site Counters
online
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
-nabrajam bez reda kako mi padne na pamet i dopisujem kad pročitam nešto zanimljivo:
Save Karyn
Sve što se čini ludim u sasvim običan dan
Što je muškarac bez brkova
Ljubav na posljednji pogled
U hladu Sassafrassa
Miss Julia
Bridget Jones - Dnevnik
Bridget Jones - Na rubu pameti
Slatki zalogaj
Mama Leone (i sve knjige Miljenka Jergovića)
Zašto sam vam lagala
Tri posleratna druga (i sve Balaševićeve knjige i pjesme)
Kao voda za čokoladu
Dadilja
Posljednja prilika
Lubenica ( i sve knjige Marian Keyes)
Bujna mašta OLivie Joules
Muzika:
- od domaće glazbe ustvari ne slušamo baš puno toga, ali ako moram, izdvojila bi:Edo Maajka, Shorty, Gibboni, Toni, Nina, Oliver, Bolesna braća
- volimo exYu rock: Dugme, Azra, Čorba, Bajaga, Idoli, Bombaj Štampa, Balašević (nije rock ali je the best)
- od zapada volimo sve što je trenutno hit (Klinac sluša sve pa slušamo i mi!)
- ne slušamo baš nikad turbo folk, ali dobar sevdah i tambure su zakon, a cigani hrana za dušu
Filmovi:
- u zadnje vrijeme gledamo dobre (stare) i sve bolje (nove) filmove domaće (čitaj exYu) produkcije, a sve manje američkih isfuranih i nametljivih kino hitova.
Preporuka (ide po sjećanju i dopisujem kad pogledam koji novi):
Kad narastem biću kengur
Mali svet
Jesen stiže dunjo moja
Crveni kamion sive boje
Lemony Snicket: niz nesretnih događaja
Konjanik
Život je čudo ( i svi Kusturičini)
Profesionalac
Zona Zamfirova
Duga mračna noć (i svi Vrdoljakovi)
Maratonci trče počasni krug
Balkanski špijun
Ko to tamo peva
Tko pjeva zlo ne misli
Svevremenski (kultni) meni najdraži:
Kum - trilogija
Bilo jednom u Americi
Sjaj u travi
Forrest Gump
Kosa
Amadeus
Psiho
Ptice
|
Bila sam u Sarajevu jučer. Obožavam taj grad, ljude, spiku, humor i sve vezano za Sarajevo. Imam ludu sreću što radim takav posao da sam relativno česti gost u tom gradu, pa već mogu reći da sam ga dobro upoznala i definitivno zavoljela kao da je moj grad. Neznam je li to samo moja osobna impresija, ali tamo se uvjek osjećam dobrodošla, ljudi su nasmijani, otvoreni, srdačni, simpatični... Imaju dušu, što bi se reklo. Kao da se tamo vratim u neko prošlo vrijeme, u kojem je i Zagreb imao takvu dušu. Svoju prepoznatljivost, onu toplu ljudsku notu, koja čini da se osjećaš dobro što si tu gdje jesi i radi koje ne želiš biti ni na jednom drugom mjestu na svijetu. Na žalost, u Zagrebu više ne osjećam tu toplinu. Mentalitet metropole se polako i sigurno doselio na njegove ulice, ljudi ne primjećuju jedni druge, ne mare, ne stignu, nemaju vremena. Priče su postale snobovske, kao i događanja. Humor je zajedljiv, teško ga je razumjeti, jer su šale postale interne, samo za odabrane, i uglavnom na tuđi račun, uvredljive. Ali zato, kad odem u Sarajevo, uživam u svim tim malim životnim radostima, laganom, pitkom humoru, koji je tu da nasmije, ne da uvrijedi; uživam u sevdahu, kafici s kockom šećera, sitnim pažnjama koje mi ljudi upućuju sami od sebe i ničim izazvani(male baklavice ostavljene samo za mene, fantastičan čaj od čubre - neznam šta je čubra ali šta god to bilo odlično je; prijatelji kojima nije važno u koje doba ili nedoba dolaziš - nego samo da dođeš). Reči ćete, dobro pa i tu će ti neko pokloniti kolače, neš' ti poklona, i u pravu ste - hoće, ali ću ja znati zašto. Ovdje se stvari događaju s točno određenim razlogom, a tamo se događaju spontano i iskreno i jedina im je nakana da vas razvesele. I uspješno to čine. Važno je za ovaj tekst napomenuti da sam ja rođena zagrepčanka, da su svi moji lokalci u zagrebačkoj regiji, i da nemam baš nikakve veze (osim ove emotivne, osobno stečene) sa Bosnom i Sarajevom. Dakle, ne vuku me geni neke tamo prabake, a meni je pomalo žao zbog toga, jer iako sam provjereni i dokazani lokal-patriota (bez negativnih predznaka i ksenofobije, pozdrav Splitu), probala sam živjeti drugdje i nije mi išlo, vuče me moj kvart, moji ljudi, moj jezik. Ali ako ikad budem morala otići odavde, voljela bih da to bude Sarajevo i ni jedno drugo mjesto na svijetu (a vidjela sam dosta), jer se tamo osjećam k'o doma, nekad i bolje. Bit će to neka veza iz prošlih života... |