petak, 30.06.2006.
Slušam: Atheist RAP - "srce moje malo, medeno"...
Kako je lijepo
kad ti se jedan za drugim
slažu najsretniji dani u životu!
volim učenike na razmjeni.
Willy je sasvim u redu.
zapravo, većina se mojih prijateljica napalila na njega.
ja nisam. o, ne.
iako ga svako jutro vidim,
pa,
polugolog.
gledam ga isključivo kao prijatelja.
jučer je bila predstava.
NAŠA predstava.
"pad Astarte".
i mi smo svi bili jako jako sretni kad je završilo,
jer znamo da smo bili jako jako dobri.
(tko je gledao neka kaže što hoće)
i ja sam imala podršku u publici.
ooo, kakvu podršku.
nekoliko pari očiju (od toga jedne plave)
koje su bile uz mene.
njima HVALA.
trebalo mi je to.
i onda je padala kiša.
lijepa, topla kiša.
mi smo se smijali.
nije bilo mjesta pod krovom,
pa sam ja otišla kisnuti s njim.
(nisam znala da kiša može tako nasmijati ljude)
pa smo mi stigli.
na koncert, jel.
on, ja, moje cure.
i svijet je bio najšareniji u mom životu...
tisuće lica koja sa mnom blješte u mraku.
ooo kako lijepa sličica.
I Lucia je bila, ooo da.
ali ja sam bila prezagrljena da odem se pozdraviti.
Bio je i moj prijatelj Toni Bajić.
Sa svojim prijateljima.
I druga Lucia je bila.
Sa svojim dečkom.
I njoj uvijek zaboravim donijet CD.
Aha.
Rekla je da ih mi kopiramo.
E pa ne.
To ti je kad se netko voli.
Vino je bilo jeftino,
Ne volim kad kisele stvari,
Ali mi smo se smijali…
Ljudi su nas gledali,
Četiri mala oka
Što još misle da svijet nije loš,
Da ima nade da ni ne propadne…
Bili smo ludi.
Ma zapravo, bili smo SRETNI.
- 10:02 -
Komentari (31) - Isprintaj - #
subota, 24.06.2006.
volim... slobodno.
Drava je večeras bila hladna, lijepa i drska;
baš po mojoj mjeri.
Svjetlo se ljeska na površini,
na tren mi se učini da čujem Tvoj smijeh,
ali to je samo zalutala jeka...
Shvaćam,
ljubav nije za mene...
previše ljubim vjetar da bih se odrekla krila...
mrzim ljude koji dotiču moju pletenicu;
zar Tvoji snovi vrijede
kada Te zarobe?
moje poglede ne oživljava samo potreba,
nego duh.
imam deset, dvadeset,
ma stotine lica imam!
nijedno ne želim vezati...
sva su ona ja,
i ako samo jedno sakrijem,
postajem igra sjene
Pred neko vrijeme ne prepoznavah svoju istinsku sreću;
obojala bih je u tugu kako bih se prilagodila normalnima;
zar je loše biti sam?!
nemoj mi reći da Te sanjam
- tako samo porobljavaš moje želje.
izdat ću te
- ne tjeraj me da slikam Tvoje misli!
moj kist je samo moj sluga,
a ako me razuvjeriš - pobjeći ću od tebe
ja ne govorim u vjetar,
i ne zanemarujem ljubav.
samo je malo drukčije vidim.
ja volim samo ljubav koja daje odrješenje,
koja se ne ruga sreći koju samo Ti razumiješ;
sreću jer smo slobodni,
onu, koja nam daje zaklon kada više ne možemo u korak s vjetrom.
ja volim ljubav s kojom mogu plakati i smijati se,
bez lažnih obećanja i ruku koje vode nikuda.
ja volim ono što Ti voliš.
ja volim voljeti...
slobodan vjetar i misli.
- 13:31 -
Komentari (64) - Isprintaj - #
utorak, 20.06.2006.
mi se volimo. (smijeh)
Nemojte mi reći
da se nikada niste poželjeli stisnuti uz nekoga
i samo znati da je uvijek tu za vas.
i kad imate masnu kosu, i kad ste se tek probudili,
i kad se grohotom smijete bez razloga, i kad vam se plače.
Prijatelji su divna stvar.
i nikada ih nemojte podcjenjivati
jer rijetko ćete pronaći nekoga sličnoga njima
- nekoga tko će DOISTA biti UVIJEK tu za vas.
ali ponekad vam zatreba ona druga ljubav.
mala, nježna, sramežljiva.
NE mamina.
onakva ljubav koja vas žurno prati kući,
jer ste u ponoć već morali stići.
ona koja svojim prijateljima ispriča sve o vama,
pa vam se čini kao da ste ZBILJA zanimljivi...
ona koja žrtvuje svoje vrijeme predodređeno za Equador i Njemačku, prijatelje i pivo na kauču
i ode s vama hodati po gradu bez riječi nezadovoljstva...
ona koja će vas poljubiti usred riječi,
ne zato što ste dosadni, nego zato što vas voli.
hmm...
bojim se da se opet ne zaljubim.
- 16:18 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
subota, 17.06.2006.
La la la la (šta buljiš?! pjevaj sa mnom!)
Hmeh.
Pa činilo se da nisam sretna.
jesam, zbilja.
nije kobajage.
kad je zaprave.
u meni krči jedno malo čudovište.
ono sad želi samo sebi dokazati da je uspjelo.
i onda progovara (nisam ja, ozbiljno nisam):
"pooogledaj u dubinu stvari."
polako me pita:
"što ti fali?
imaš li dio slagalice koji nedostaje?
onaj bez kojega slika jest slika, ali ne dovoljno lijepa da je On primijeti?"
pokušavaš me rastužiti, znam.
he, razočarat ću te.
ovaj puta ne ide.
ne ide.
ne možeš.
propao si. la - la.
tropa.
nema dalje.
toneš u mojoj sreći...
tiho se smijem da ne poplašim krijesnice uz prozor.
svijet se čini tako malen...
uz svijeću gledam površinu kišnice, odraz mi se ne mršti...
dotaknem vodu (više se ne bojim gatalinki)
i sjećanja se rasplešu...
Ari plače kad je happy end.
ja želim da se ljudi na mojem sprovodu smiju.
život i nije ništa drugo nego
katkad gorak, katkad zbilja otvoren i sladak,
smijeh...
- 17:56 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
utorak, 13.06.2006.
Let's just be happy and forget all the bad things, shall we?
Volim svoju ludu glavu.
sada.
ooo da.
Hvala svima koji su željeli pomoći.
izgleda da (ipak) (još) nisam na dnu.
Zapravo, letim!
Znam da je osjećaj kratkotrajan,
iscurit će mi iz ruke poput pijeska,
ali dok je još tu,
svijet je šaren i smijem se...
Prelazim iz krajnosti u krajnosti,
ali priznajem da katkad zbilja volim svoje probleme...
što su veći, što sam dublje u njima,
znam da me uskoro čeka nešto u jednakoj mjeri dobro...
pa se opet smijem...
subotom postajem egocentrična, luda,
neki kažu čak i zabavna.
ali činjenica je,
one mi hlače donose sreću.
i rođendanski poklon mojih cura
(da, onaj tirkizni)
Doorsi i njihova "Come on baby, light my fire"
lagano dopiru iz gramofona...
ja se euforično smješkam
(nisam ništa pušila, zar niste čuli za izraz zaljubljena)
kako se život promijeni u samo jednom danu...
mislim da sam jučer shvatila značenje riječi " besplatna sreća".
znate ono, kad vas netko toliko obogati samo jednim osmijehom.
i svi moji frendovi.
zar nije to divno?!
pozdrav 
- 09:41 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
petak, 09.06.2006.
Disappointed in life.
Uopće me ne zanima
što se disappointed možda ne piše tako.
nemam snage ponoviti jednu od svojih najdražih aktivnosti ove godine,
kopati po Oxfordskom riječniku
i s užitkom upijati nove riječi...
sanjati da se vraćam u taj naoko mali grad,
među studente i propalice...
poznajem miris ulica poslije kiše,
i pubova u mrzlo nedjeljno jutro...
da me nitko ne poznaje,
a ipak se osjećam kao kod kuće...
Oh, da.
umalo zaboravih.
trenutno mrzim samu sebe.
glas iz daljine: "haha, nisi jedina koja mrzi Ninu"
i nervira me činjenica da je kul biti skomiran na blogu.
jer ja inače nisam.
skoro nikad.
ne mogu protiv sebe.
možda sam idiot što svoje osjećaje objavljujem ovdje,
što se ne povjerim nekome,
ali bojim se da at the moment
nemam kome.
mislila sam da se poznajem.
kao, ja sam socijalno biće, ali mogu i sama.
e pa vraga!
obični parazit,
da, to su te riječi kojima bih se trenutno opisala.
jedino me raduje
(paradoksalno, znam)
činjenica da će neki ljudi nakon što omirišu moje misli
biti zadovoljni.
o, ne zadovoljni.
sretni.
ne osuđujem nikoga.
satisfakcija je čisto personalan izbor.
više me ništa ne zanima.
mrzim svoj mozak što se uopće pokušava pokrenuti.
ne želim razmišljati.
jer to dovodi do spoznaje stvarnosti.
a ona je...
kao da ju je pisao Tespis.
(da, opsjednuta sam teorijom književnosti)
banalno šugava. tragična.
a vi recite što hoćete. cijenim istinu.
ostalo uopće nije bitno.
- 19:39 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.06.2006.
Ja volim svoje blog prijatelje. i Blog. da njega nije, ne bi ih ni upoznala.
Blog nije samo gubljenje vremena. Ili josh jedan lapezh zbog kojega sam loshija u shkoli, a i podochnjaci koji nisu zanemarivi.
Blog otvara moguchnosti komunikacije s mnogim ljudima, upoznavanja i pronalazhenja prijatelja. Recimo, Pinklica.
Znala sam ja i prije da je ona ispravna i tak to, al da je cura tolko dobra... nadam se da chu jednom bit poput nje, onako pazhljiva i dobra.
(hvala za chestitku)
Nadalje, kroz posjechivanje tudhih blogova mozhemo nauchiti nesh kako prihvachati tudha mishljenja, kako raspravljati bez svadhe i ruzhnih rijechi...
A dok uredhujemo svoj rezimiramo dogadhaje i opushtamo se, misli nam se slegnu i sve bude ok (u doglednom vremenu)...
Dakle, blog je dobar.
Da nema bloga, ne bih upoznala ni dragu KaTu (s genijalnim bannerima), Malu debelu s fenomenalnim smislom za humor, Natashu i Minimalisticu, a Luchiu bi vidhala na hodniku shkole, al se i dalje svejedno ne bi znale. a Jura bi ostao neobavjeshten o paklu srednje shkole…
Marica mi je danas u shkoli objasnila neke stvari... prijatelji zbilja jesu rijetki... al ona je uz moje Smradulje prava... a Tonchili je Tonchili... hehe...
Ima ih josh milijun...
A i o nekim ljudima koje mislish da znash doznash josh shtoshta...
Ali.
Ja ne bi bila ja kad se ne bih hvalila.
Danas sam dobila: 5,5! iz biologije. i zakljuchebno 4. a to mi nije bilo ni u snovima.
dalje.
5 iz glazbenog, 5 iz geografije.
4 iz latinskog.
hmm...
meni se svidha!
u Subotu (da, velikim slovom) je bio Rodhendan. da. i dvije tequille ( ak se tak pishe: ne znam, josh nisam alkoholicharka) i bolesno dobra zabava. heh. osobna. mosh' mislit.
i seka iz Rijeke.
i cijeli dan pjevam Zvonkoooooo, taj mali lutak vozi auto plaviiiii (da, Amalija. josh samo malo.)
i srecha.
biti sretan nije stanje duha ili chinjenica, to je samo tvoja odluka. (by: ja. kao ono, pametna sam, jel.)
- 20:26 -
Komentari (46) - Isprintaj - #
petak, 02.06.2006.
O jes, o jes, o jes. (lucia utjeche na mene)
Just be happy
- 15:11 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
