subota, 29.08.2009.

XxX::::...YoU ArE aLL tHeT I HaVe...::::XxX

oke..znam da je post kratak...
i da ne nalikuje bas na mene ( barem meni)
oke...nezz sta jos da kazem...uskoro bitka...
nekako sam zapizdila da ovu pricu zavrsim do
pocetka sk...valjda cu uspjet...xdd...LoOoL
ugl....ugodno citanje...kiSs





***
Soba je bila malena. U sobi nalazila su se jos dva kreveta. Na jednom krevetu bila je crna macka…poprilicno slicna mojoj. Zapeklo me, kada sam je se sjetila. Cure ce se sigurno dobro skrbiti za nju.
Sve je izgledalo kao Iz srednjeg vijeka….hmmm…mozda ove djevojke I jesu iz srednjeg vijeka. Sjela sam na krevet za koji sam pretpostavila da je moj.
Dok sam lezala I buljila u strop, ucinilo mi se da cujem glazbu. Dolazila je sa malog balkona ove sobe.
Djevojka duge crvene kose u ljubicastoj leprsavoj haljini svirala je violinu…. Povjetarac joj je odmicao kosu s lica. Stajala sam iza nje I slusala glazbu.
Tako tuznu, kao da je ta vampirica svirala upravo meni.
“ I ja se ako osjecam….nisi jedina…” rekla je I ne okrecuci se. Pomalo zbunjena rekla sam samo “ to je bilo prekrasno”
Ona se nasmijala I okrenula. Njeno blijedo lice krasile su tri tocke ispod smedih ociju.
“ moja glazba nije prekrasna, ni sretna..ona opisuje mene…a ja nisam prekrasna. “ rekla je I dalje nasmijana.
“ Lana…” rekla sam I pruzila joj ruku
“ Daria…” prihvatila je ruku I zatim dodala “ Darklify ?? “
Kimnula sam glavom. “ Rodakinje smo…u tom slucaju. “
“ mi?? “ bila sam iznenadena
“ Ray I moa majka ..bile su sestre…”
“ aha….” Tupo sam zurila u pod
“ Volis li caj od koprive? “ upitala je
“ To mi je najdrazi…” nasmijala sam se.
U sobi na malenom stolicu stajao je cajnik sa tri salice. Iz dzepa sam izvadila cigarete
“ pusis? “ upitala sam Dariu
“ ne…ali samo ti daj…Ray je isto bila ovisnica…” rekla je
“ Tvoja majka??...jel ona…” upitala sam
“ mrtva da…” rekla je a zatim dodala “ ali u potpunosti mrtva “
“ zar vampiri opce mogu umrijeti? “ upitala sam
“ Pa…postoje mnoge vrste vampira…zivi vampire su oni ciji su roditeji takoder bili vampiri…zivi vampiri su po obiteljskoj crti, kuzis? “
Kimnula sam glavom
“ a mrtvi Vampiri a samo su ti vampire I bezsmrtin…to su oni koje je vampire ugrizao…ali ne I ubio …”
“ a ti si?? “
“ zivi vampire…u preobrazbi…kao I ti….”
“ aha…a nama su svi u obitelji bili vampire ili sta???”
“ da…pocelo je od bake…? “
Neko smo vrijeme sutile, a onda sam upitala
“Jesmo ili mi jedine?? Mislim.nemamo vise…”
“….nikog…” nadopunila me
“ Inace ja sam iz francuske…doputovala sam sinoc…na Vanov poziv. “

***
Sa Dariom sam mogla pricati o svemu…nisam je dozivljavala kao rodakinju…vec kao prijateljicu… S nama u sobi je bila I Bella
Sto mi je savrseno odgovaralo,jer svaki put kad bi ja ili Daria dobile napadaj preobrazbe…bila bi uz nas
Posto je ovdje sve bio prilicno staromodnije. I ja sam se iz traperica I majce pesvukla u crnu haljinu do koljena.
Nisam se htjela isticat., po nicem. Kuca je bila neopisivo mala. Imali su blagovaonicu u kojoj je sada bio postavljen veliki stol
Na kojem su bili planovi za bitku. Imali smo I veoma malu kuhinju po kojoj je ordinirala Vanova starija sestra.
Tu je jos bila I malena dnevna prostorija. Sa samo dvije fotelje. A na gornjem katu bile su samo tri sobice.
Za vampirice,za ljude I jos jedna za vampire. Sve je bilo pretrpano, I vrlo bucno. Pripreme za bitku su bile u tjeku,
Dok sam po kuci trazila Robiya. Nasla sam ga u boravku. Sjedio je I tupo citao u novine.
Sjela sam do njega I bez rijeci mi je dobacio novine.

MINISTARSVO SE ZALAZE ZA VUKODLAKE

Dalje me uopce nije zanimalo. “ Sto cemo Lana…” upitao je
“ kako to mislis sto cemo…pa ne ovisi to o nama. “ rekla sam glavom pokazujuci na dnevni prorok
“ Ali na nama je nasa odluka. Bitka ce biti opasna…Lana…znas da postoji mogucnos da….”
“ o tome smo vec raspravili…necu sad podvuci rep…ja sam Vampirica…kao I Daria koja je jedina obitelj koju imam…borit cu se
Uz nju….za nase majke…mislis da bi Ray bila sretna da joj se kcer ipsadne pickica…”
“ mislim da tvoja mjaka nebi bila nista sretnija ni da joj kci pogine. “ rekao je sebi u bradu
“ Ti se nemas obavezu boriti…Tvoj otac je, istina, vise cijenio vampire…I oni su bili na njegovoj strani….
Zato se ministarstvo I zalaze za vukodlake. Tvoj otac je bio prijatelj Vanu…ali ti se nemoras boriti…shvati to!!!” rekla sam I ustala
Pickica kukava….

***
Tjedan dana poslje

Nisam imala mnogo vremena na razmisljanje, ili uopce za sebe. U riznici je bila ludnica. Svakim danom dolazio je sve vise ljudi. Tako su u nasoj
Maloj sobici postavljena jos tri nova lezaja. Preko dana bi se iscrpila. Stalno sam trebala pomagati. Sto oko kuhinje…sto oko najmladih vampira.
A cesto se dogadalo da me napadaj preobrazbe potpuno izmor. Kada bi navecer legla u krevet bila bi toliko umorna da bi zaspala iste sekunde.
Ja I Robert nismo imali prilike razgovarati od proslog tjedna. Rijetko bih ga I vidjela. Mozda samo u prolazu. Svakim danom u mom tijelu bilo je sve manje krvi.
Daria I ja postale smo uistinu dobre prijateljce. Mrznja prema vukodlacima sve je vse rasla. Sretna sam sto sam na vrijeme napustila Hogwarts.
Ministarstvo zatvara sve vampire. A stvari ne stoje najbolje ni sa Vampire Kinghtom….slabiji smo.
No ja se nisam pretjerano mjesala u planove za bitku. Samo me zanimalo kada ce se to dogoditi I gdje. Ljeto je bilo sve blize I blize.
Vec se dugo vremena uopce ne osjecam. Kada sam posljednji put razmisljala…moram srediti misli…ali kako...
Bellu su jutros poslali k nekim ljudima..kuca je uistinu pretrpana. Znala sam da ce I nekog od nas takoder premjestiti…nekog od nas mladih…
“ Lana…” tiho je prosaptala Daria.
“ hmm? “ odazvala sam se
“ spavas? “ upita
“ ocito ne…a sta ti je? “ rekoh saptom
“ Cula sam danas Vana…rekao je…” pocela je, Okrenila sam se prema njoj I vidjela da su joj oci pune suza
“ rekao je…da ce neka od nas dvije morati umrijeit…ili ja…ili ti…” nacin na koji mi je ovo saopcila nije bio senzacjonalan kao sto sam ocekivala…
“ znam” rekla sam “ cula sam od Belle prije nego je otisla…Znas li zasto je to tako? “ upitala sam je
Odmahnula je glavom
“ Jer ja I ti smo….mi smo jednie na svijetu koje su ujedno I mrtve I zive vampirice…” rekla sam “ to sam shvatila onaj dan kada si mi objasnila razliku izmedu mrtvih I zivih vampira”
“ne…nerazumijem…” promucala je
“ gle….ja kada sam rodena bila sam na samrti… da bi me spasili morali su me ugristi..tako mi je Van ispricao…isto je I s tobom…I zajedno..neznan ni ja sta…ali jednistavno je…jedna od nas ce morat umrijet…”
“ ovo je sve…samo ne jednostavno…necu dopustiti da umres…volim te…” rekla je I okrenula se na drugu stranu
Nisam htjela ovo izgovorit ,ali ipak“ I ja tebe Daria….” Suze su mi navrle na oci…da…imala je pravo….ovo je sve samo ne jednostavno….

***
“ mozemo pobjeci…!!” rekao je . Povlaceci me za ruku
“ o cemu ti? “ upitala sam ga
“ Lana…bjezmo sad…dok jos ima vremena…!! “ rekao je unoseci mi se u lice. Njegove neispavane oci prodrle su mi u dusu
A to me plasilo. Odgurnula sam ga od sebe
“ sinko moj…nije tebi lako….sta ti buncas??” upitala sam ga bijesno
“ Lana…nemogu…nemogu samo sjedit I cekat da vidim koja ce od vas dvije…” nesto u glasu mu je puklo “ sto ako …sto ako ti? “ oci su mu se napunile suzama
Gledala sam ga s nevjericom. On place…?..on place zbog mene..?
“ nemogu…ovo je sve…punkit cu…” jecao je
Cvrsti sam ga zagrlila I drzala tako nekih pet minuta...
“ oprostite sto vas prekidam…ali spakirajte stvari…iselit ce te….” Rekao je Van…
“ Covjece…mogao si bar pokucat….” Rekao je Robert

srijeda, 19.08.2009.

NowI PoCEtAk....rIzNiCa SmRTi

Ovo je definitivno najgori post...
nean pojma sta mi se dogodilo....
ovo je trebao biti jako vazan post...
al je na kraju ispalo ovo...a jbggg

OBAVEZNO PROCITAJTE:

treba mi preporuka nekog ko
ima dobre dark dizzeve ili netko ko prima narudzbe









“nevjerujem ti…” rekla sam sa glasom punim straha. Iako sam ga pokusala sakrit…Robert ga je ipak primjetio. “ Kako..maaa…” zuvcano je trazio prave rijeci, usput cupajuci se za kosu. Onoliko koliko sam ja bila bila ukocena toliko je on bio zivacan.
Sjedili smo kraj jezera. Dan je bio neopisivo,odvratno,suncan. Iako nisam htjela razmisljati o nicemu…oluja misli sjebala mi se u glavi.
Duboko je udahnuo I pokusao smiremo pricati,ali u ocima sam mu vidjela nervozu…koju sam,iako na drugaciji nacin I sama osjecala.
“ Lana…ne mozemo ostat u Hogwartsu…Nismo sigurni ovdje…Laka smo meta…I vukodlaka I vampira…I smrtonosa…!!” objasnjavao mi je
“ ali…zasto?? Mislis da smo kod Vana sigurniji?? Ja nisan jos izgubila svu krv…a ti…ti si obican covjek..tamo smo jos ugrozeniji nego ovdje!!”
Pokusala sam ga odgovorit od te sulude ideje da napustimo Hogwarts. “ Lana….” Poceo je “ NE!!! uopce me ne zanima…ja neidem odavde…Koliko god bilo opasno. Nevjerujem ti…NE IDEM!!!!!!” ustala sam I odmasirala u grifyndorsku drustvenu. U drustvenoj su bili svi. Bila sam toliko bijesna da sam se bez pozdarva uputila u spavaonicu. Osjecala sam se tako….tako…odsjeceno…drugacije…bolesno. Osjacala sam njihove poglede na sebi. Nisam ih mogla ni pogledati. Zatvorila sam vrata za sobom. Naslonila se na vrata. Tada sam shvatila koliko sam iscrpeljena. Preobrazba u pravog vampria me iscrpljue.
Bila sam toliko zbunjena…Na Enninom krevetu nalazio se danasnji dnevni prorok . Odma na naslovnoj stranici…tema,o kojoj se vec danima pricalo.
Crno-bijela fotografija na kojoj su se nalazili Vukodlak I Vampir. Prognanici zapocinju rat…glasio je glavni naslov carobnjackih novina. Nisam znala imam li snage za nova sranja, ali ipak sam riskirala I otvorila prvu stranicu.

PROGNANICI ZAPOCINJU MEDUSOBNI RAT
VUKODLACI I VAMPIRI

Obje vrste, izgnane od svjeta obicnih carobnjaka
Pocinju rat. Kako je sve malo prostora I hrane za I jedne I druge
Cini se da obje vrste nemogu prezivjet.
Od sukoba nastao je rat. Osjeca se…
Cini se da je ovo prva situacija koja je
Poprilicno ravna namracnijim dobima
Koje carobnjacki svijet pamti....
Vise na 24 str.


Nisam mogla vise na slova procitati. Uistinu nismo sigurni u Hogwartsu. I vjerovatno bi medu vampirima lakse prebolila preobrazbu te bila sigurnija.
Ali…ostaviti sve ovo… a sto ako se nikada I ne vratim?? Misli su mi strujate glavom. Na trenutak sam imala potrebu za povracanjem.
Otrcala sam u kupaocinu I kleknula na hlada pod. Nad skoljku. No ipak, zeludac mi se na vrijeme smirio. Sjela sam. Zatvorila oci. Pokusala sam se maknuti od crne tocke. Shvatiti sto bi bilo ispravnije ucinit…dali da slusam razum ili pak srce…treba mi znak.

***
Probudila sam se…Lezela sam na podu od kupaonice. Ma, krasno…jebes ga. Zacula sam kucanje na prozoru. One,plave,bolesne oci gledale su kroz prozor u spavaonicu. Ali culo se I kucanje na vratima. “ Tko je?? “
“ Robert” cula sam odgovor s vrata. Nije mi bilo jasno kako je Slyherin uspio upasti u nasu drustvenu. Otkuljucala sam vrata. A zatim potcala do prozora I otvorila Vanu. “ Lana Darklyfi…” rekao nakrivljujuci glavu. “ Vane…Roberte…” sjela sam na Chikin krevet. “ Ja sam ga pozvao. “ rekao je Robert. Kada sam ga prosterila pogledom dodao je srkasticno “ Mozda te on uspije nagovorit….” Oboje smo pogledli prema Vanu
“Postajes vampir…Lana preobrazba nece biti laka…mislim da moras…ostaviti Hogwarts i…”


***
I uspjelo mu je. Nagovorio me. Otvorila sam ladicu koja je pripadala meni. Na mojoj su bile nacrtane ruze….Nacrtala ih je Chika…
Tko zna…hocu li ikad ponovno vidjeti Chikine crteze. Spremala sam stvari u ruksak. Jer necu mocu nositi kovceg. Na svu srecu, Robert je izveo caroliju prososirenja nad jadnim crnim ruksakom. Spremala sam odjecu. Naisla sam na lak koji mi je Sasha kupila za rodendan. Pomislila sam kako mi je rekla da cu joj ga posuditi. No cini se…nikada necu vidjeti Sashu nako nanosi ovaj lak na ruke…Nakon sto sam se spakirala. Okrenila sam I pogledom obuhvatila svaki kut ove spavaonice. Pet godina…bila mi je dom…Koliko samo trenutaka smo prozivjele upravo ovdje…Smjesnih, veselih, tuznih, sjebanih.
Izasla sam iz spavaonice. Dobro je, u drstevnoj bijahu samo neki prvasici. Kad se sjetim nas kao prvasa.A koliko tek uspmena imam iz drstvene. Marvoli, Franky, Brian, James…James,…prvi put kada sam ga upoznala potukli smo se upravo ovdje. Koliko ce m falit svi oni… I oci su mi se,naravno,napunile suzama.
Prlazila sam hodnikom…Nikada vise necu ovuda trcati sa Mely…ili Antonijom. Toliko su dugo ovi zidovi bili moj zivot…dom…utocisce.
Prosla sam pokraj jezera. Uvjek je bilo jebacine ovuda… Lily…Koliko sam je sada zeljela zagrliti…poljubit…reci koliko je volim. Sutra ujutro ce sve shvatit. Kada ispod mog jastuka pronadu pismo…Opet suze…zasto se I one moraju mjesat u ovu vec poprilicno smjesanu stvar…zvanu zivot. Jebe me taj zivot!! Sada bi mi na ovo Chika rekla “ jebu tebe svi!! “
Necu vise nikada osjetiti jesen u Hogwartsu…Niti se veseliti snjegu I bozicu za kojeg bi me Brian pocastio ogromnim guradama od vanilije. Ili se na proljece rugati Sashi koja od vrbinog peluda dobije uzasnu alergiju. Sto ce reci Anderja I Nikola???... Hoce li me trazit poput pravh roditelja…zamolila sam Lily ( preko pisma) da smisli nesto…I uvjeri ih da sam dobro…
Eno Roberta. Bez rijeci sam sjela na metlu iza njega

***
Zalazak sunca oznacio je nas odlazak. Vjerovatno po posljednji put pogledala sam Hogwarts. Taj velicanstevni povjesni dvorac, cije su zidine prezivjele toliko bitki.
Lily…Antonia…Brian…James…Marvolo…Franky… Melly…Chika….Sasha….ostvaljam ih…sve njih.
Jos jucer bio je tak savrsen dan…tako jeben…pun smjeha I mnogih sranja…a sada..cini mi se kao da su prosle godine od tada.
Vise neznam sto da mislim…mogu li zaboraviti?...ne…nikada
I ponovno su mi se oci zamaglile. Cvrse sam zagrilia Roberta….” Roby…” nisam se mogla suzdrzati da ne zajecam. “ obecaj…obecaj mi da ce sve biti dobro! “
“ kunem ti se zivotom I vlastitom krvi …nebrini se ljepotice…” rekao je . Privila sam se uz njega, uz njegovo hladno tijelo.
Na trenutak sam zatvorila oci….uzivala sam u vjetru….Potom sam pogledala naprjed. Isli smo prema sumi.
Drvece je bilo gusce nego u zabranjenoj sumin. Uskoro smo stigili do jezerca. Uskoro smo mogli vidjeti I kucu koja je stajala na crnom jezeru.
Metlu smo ostavli na pragu (koji je bio velicine omanje terase). I Pokucali. Otvorila nam je preljepa vampririca. Imala je oci mljecno plave s crvenkastim odjajem I dugu plavu kosu.
Te, vjerovatno kao I svaki vampire, mljecnu put. Pogled joj je odmah pao na mene “ ti nisi zivi vampir…osjecam miris krvi…nisi ni mrtvi vampir…neas crveni odsjaj u ocima…ali nisi ni covjek…tko si ti? “ upitala je takvim tonom od kojeg mi se sledila krv u zilama. Ostala sam bez rijeci…samo sam zurila u njene oci…koje su izgledale tako mrtvo. “ Vampire Kinght…” rekao je Robert. Njen pogleda s mene pao je na Robya. “ Ti si covejk..ali vidim da si za nasu vrstu…” rekla je I naklonila se “ Djevoče….imas oci poput nje…crne…tajanstvene....rekli su mi da ces stici…Rayina kceri. “
Naklonila se ovog puta, I meni, dublje nego Robertu.
U malenoj kucici zvanoj riznica smrti vladala je velika guzva. “ riznica smrti postala je utociste Vampir Kinghta…pa smo malo u guzvi….Ray,djelit ces sobu sa jos jednom vampricom , a ti ces covjece biti u sobi s jos nekim od ljudske vrste.” Rekla je krecuci se prema Stolu za kojim je sjedilo mnostvo ljudi. “ usput…ja sam Beatriche…zovite me Bell. “
Okrenila se I osmjesila nam se. Pritom pokazujuci svoje ostre ocnjkae.
Kada smo se dovoljno priblizili rekla je “ stigli su I nowi clanovi Vampire Kinghta…Vane…” rekla je I pogledala Vana. Nekako mi je laknulo kada sam ga vidjela…
On je ustao I rekao. “ Ovo je Lana Darklify…Rayina kci “ na spomen imena moje majke svi su umukli…gledali su u mene kao da sam tko zna sto ili tko. “ a ovo je Robert Ridlle….sin Znate-vec-koga…on je obican covjek…ali takoder na nasoj strain. “ sada su svi buljili u Robya.

subota, 08.08.2009.

...xXx...In ThE MoMenT eVeRyThiNg CaMe BaCK....xXx...

hy!! ewo jos jedan nastavak. Pogledala sam film
Harry Potter i princ mjesane krwi.
Pomalo me razocarao.
Knjiga je puno bolja.....
ovo je nowi nastavak
pricu sam odlucila zavrsit dok pocme skola...
tako da...znam da malo kasnim sa nastavcima...al jbg
Neznam hoce li vam se ovaj nastavak svidjeti...
nema puno opisa...ima vise zajebancije i sl...

posvećeno: NJEMU




“ u picku Chika!!!’ Mamicu ti juznoamericku!!’ psovala sam isod glasa, kucajuci na cvrsto zatvoren prozor. Pokusala sam kucati dovoljno glasno da probudima samo Chiku, ciji je prozor ispod prozora, a opet dovoljno tiho da ne probudim Ennu I Sashu
“jebem ti sve brade merlinove!!! Pa samo ja mogu biti toliko nesposobna…” Kaze se da se prava vjestica nikad neodvaja od stapica “ pa ja I nisam prava vjestica” pomislila sam tada. Bila je zora. Sunce je upravo izlazilo. “ Ja sam Vampirica! “ Pogledala sam dolje…bilo je previsoko za vejsticu,bez stapica…ali I za Vampiricu??
Bez razmisljanja sam skocila s prozorske daske. Nisam letjela kao Van. Padala sam prema tlu…ali ipak osjecala sam se nakek sigurno. Shvatila sam sto znaci, letjeti s sucncem. Sucnce je bilo na obzori…bijse to prekrasan prizor…Na tlo sam doskocila. Docekala samse na noge,bas kao da se radi o jednostavnom skoku s zidica. Docekala samse na meku travu,vlaznu od rose. Ogledala sam se oko sebe…nije bilo nikoga. Tek tada sam promislila “a sto da kezem ostalima…Dumbledore zna…ali…stali..pogotovo moe cure??” stgla sam do drustvene. Bila e prazna. Gorila je lagana vatra,koja mi je iako sam bila prilicno udaljena peckala kozu. Sjela sam u najdalji kutak…promatrala izlazak sunca…I razmisljala o svemu.
***
CRUSH…..AUUUU
Osjetila sam jaku bol u desnom obrazu. I zatim udarac mog tjela o pod. Nakon sto sam razaznala Chiku, izustila sam da nestk kazem, ali mi je ponovno doletjela jo jedna jaka pleska. Bila sam osamucen. Nisam b ila u stanju ustati. Pogledala sam Chiku…Bila je u spavacici…rascupane kose. Gledala me prestravljeno. Kada se malo sabrala…viknula je “ SASHA!!!! NASLA SAM JE!!!”
“SUPER!!! PORUCI JOJ DA JE KURVA!!!!”zacuo je Sashin glasic. “ Glupaco,Nesmijes vise tako nestajati!!!” rekl je Chika I dalje izgledajuci prestravljeno “ srce mi je skoro otkazalo!” U tom trenutku dotrcala je Saha. Prvo je pogledala Chiku,a zatim joj je pogled pao I na mene! Zaprepasteno je zinula. “ kako to izgledas?” Kriomice je pogledala Chiku,iako samja primjetila taj pogled. “ I gdje si ti bila…i…i…? “Prekinulo ju je moe neglo ustajanje. Bez rijeci sam ih zgrabila obje za ruke, I potrcala.
Nismo stajale sve do zahoda na etom katu. One su sjele na hladni pod. A ja sam,onaku u trku produzila do umivaonika, I pogledala se u ogledalo. Tada sam shvatila zasto su me Chika I Sasha onako cudno gledale. Imala sam stravicne,podocnjake ispod ociju. Bila sam blijeda kao sama smrt…pocelo je…pomislila sam…pocela j preobrazba.
“ koi fak???” upitale su obje u isto vrijeme. Duboko sam udahnula I rekla “ slusajte me dobro…”
***
“ Sorry…nisam te vidila…jbg! “ ispricavala sam se, skupljajuci knjige sa poda. “ Uredu je….” Rekao je duboki muski glas, ucinio mi se poznatim. Podigla sam pogled. Robert Ridlle. Pruzio mu je ruku. Prihvatila sam je I ustala s poda, neodvajajuci pogled od njgovim plavih ociju. Nisu to bile oci poput Brianovih. Vec tamno plave..modre..tako tajenstvene. Kosa mu e je bila kratka I sjajna.A lice blijedo. Nasmiao mi se. savrseno ravni zybi, zacaklili su se na suncu. “ Sinoc nisi spavala? “ upitao je “ Pa koliko su ociti ovi jebeni podocnjaci??” upitala sam iziritirano “ Haha…pitam zato jer ocito kasnis na carolije…pocele su prije 15 min…a I nekako si, bezuvrede malo zbunjena jutros.” Rekao je, micuci mi pramen s lica. “ Mda…” nasmijao se I rekao “ sad ti nema ni smisla odlaziti na carolije…sta kazes na to…da sjednemo u perivoj…??” upitao je I primio me za ruku. “I onako nemam nista pametnije za raditi…” zjevnula sam I istrgnula ruku iz njegove. Sjeli smo na klupu….ne onu istu klupu na kojoj sam tih davnih dana sjedila sa Tonyem. Koji je bio potpuna suprostnost Robetru. Pokusala sam se sjetili Tonyevog lica…blijedi…svakim danom sve vise…” Hoces jednu?” upitao me Robert, vadeci kutiju crnog feniksa . “ pogodio si…” rekla sam pripaljujuci cigaretu. Dim mi je ispunio pluca. “ otkad pusis??” upita me Robert “ od prosle godine…ti? “ rekla sam ‘ od 13…a ko je tebe navuka?? “
“ Tony…” rekla sam…” Brown? Onaj vukodlak…??” upitao je djelujuci iznenadeno “ da…poznavao si ga? “ uptala sam sad vec slusajuci razgovor “a tko nije? Taj je bio ludjak ipo…Kao da smo se malo puta borili u dvoboju. “ rekao frknuvsi nosom “ a kako te molimte uspio navuc? Bili ste dobri?? “ upitao je okrecuci se prema mom licu
“ bili smo skupa…svi grifyndori su to znali…za malu prgavicu koja se druzi sa slavnom Lily…I za najveceg borca protiv slytherina I teskog ludjaka…” rekla sam s prezirom u glasu “ ti…i…Brown??” izgledao je zaprepasteno….” Bwahahhaha…pa sta si vidila u njemu…?? Jos jednog u nizu ili…??”
“ mislim da nema osobe koja me to nije pitala…da…samo jos jedan u nizu! “ slagala sam…nikome osim Chiki,Sashi I Mely nisam priznala da sam ga stvarno voljela…
“a dobro onda… “ djelovao je kao da mu je laknulo. Pogledala sam ga moim tajenstvenim pogledom “ staaa??” upitao je
“ znas…ti si jako cudan tip…Nisi kao ostali” rekla sam ispustajuci dim
“ mislis…nisam kao drugi na dobar nacin..ili…” upitao je gledajuci me svojim predivnim modrim ocima “ nekako si tajanstven…nekako” nisam mogla pronaci pravu rijec pa sam samo rekla “ ma zaboravi…”
Kimnuo je glavom I ponovno se naslonio na klupu. “ I ti si drugacija…posebna…stvarno te nije tesko uocit…” rekao je gledajuci u daljinu. Moj pogleda zadrzao se na njemu. Stvarno je preljep…..Robert Riddle…..tada sam shvatila….
” imas isto prezime kao Znas-Vec-Tko.”
Naglo se okrenuo prema meni,sa tako jezivim pogledom. Da sam se trznila I skoro ispustila cigaretu iz ruke. Ali zatim se pribrao I rekao
“ malo je ljudi koji znaju Voldemordovo pravo ime i prezime “
“ ja sve znam….što ti je bio?” upitala sam,zapravo I neocekujuci neki poseban odgovor.
“ Bio mi je otac….” Od soka sam povukla dim tako naglo da sam pocela kasljat…
” kako??” bilo je prvo sto sam uspila izgovorit
“ dok se jos nije pretvorio u ono ljigavo bice…bio je zgodan…mislis da Lord Voldemord nije imao zena…”
“koliko ja znam njega nisu zanimale takve stvari” rekla sam
“ nisu…to je vjerovatno bilo samo zbog uzitka” rekao je
“ a tko ti je majka? “ upitala sam I istog trenutka pozalila
“ Bellatrix…bila mu je ljubavnica jednom…”
“ uopce joj ne slicis…” rekla sam. Zacudia sam I samu sebe nedostatko reakcije na ovo sto sam upravo cula.
“ znam…oci sam nasljedio od Voledemorda a kosu…neznam ni sam…” rekao je
“ Vodlemord je imao mnogo ljubavnica ali smo jednu zenu je istinsku volio….” Rekao je, pogledao me tocno u oci I dodao
“ tvoju majku”
Ostala sam bez rijeci…bila sam u soku
“m moju m majku??” upitala sam razjapljenjih usta
“ sto mislis zasto je zapravo ubio tvog oca…nije mogao podnjeti cinjenicu da bezjak ima zenu koju on uistinu voli…sto mislis zasto ga je njena smrt toliko pogodila…I sto mislis zasto te postedio? “ nisam mogla vjerovati…
” Lord Voldemord je volio moju majku…”
“da…Riddeli se ocito pale na Darklifyce…” nasmijala sam se…prvo malo…a onda smo I oboje smijali toliko dugo I jako da smo se drzali za trbuhe a meni su doslovno suze klizile niz lice…

***
Ostatak dana bio mi je savrseno jeben….iako nista nije islo po planu osmjeh mi nije prestao titrati s lica.Osjecala sam nesto…tako nowo…a svaka druga rijec mi je bila Robert…” ti si zaljubljena u njega cerce…” rekla je Saha “ Nisam”…odgovorila sam s osmejhom. A mozda I jesam??....haha…uistinu, pocela sam prema njemu osjecat nesto….nesto drugacije…nemam pojma. Chika je upravo usla u spavonicu
“ Chikaa..dorro di si ti od sada???? “ upitala sam opet s osmjehom na licu. Chika me zacudeno pogledala, zatim Sashu upitla ‘ koji je njoj” na sto sam ja pukla od smijeha I pocela se neobuzdano cerit “ ma zaljubljena je u Roberta Riddla…” odmahnula je Sasha rukom…” ni-sam” jedva sam izgovorla od smijeha. Gledajuci mene I Chika se pocela cerit… “ a ocito si I ti zaljubljena” rekla je smrtno ozbiljna sasha “ je-sam..hahha “ hihotala se Chika valjajuci se ondma do mene. “ a ko je taj tajanstveni lik?”
“ Nevil….” Izustila je jedva jedvice kroz smijeh. Jedan tren sam se, nevjerujuci svojim usima prestala smijati. Pogledala sa I dalje nasmijanu Chiku I zatim ponovno pukla od smija…al ovaj put nam se u bolesnom smijanju pridruzila I Sasha…
Chika I Nevil…bwahahahahhahahahhahah
***
Jos uvjek s bolovima u trbuhu dopuzala sam do Jamesove i Brianove spavaonice.
“ Trebam mapu za haranje….” Rekla sam odmah s vrata. A zatim sam shvatila da je prazna. Naslonila sam se na ovratnik I pogledom prelazila s jednog kraja sobe u drugi, nebi li uocila mapu za haranje. Odjednom netko me cvrsto zaglio. I puhnuo mi na vrat….a kad meni neko puhne na vrat, ja sam gotova. “ bok maco!” rekao je James sad vec ljubeci me po vratu I odmicuci moju kosu. “James” nasmijala sam se I okrenula. On me podigao I odnio do keveta. Ljubio me gdje god je stigao. Skino je I majcu,koja je otkirla njegovo savrseno tijelo. Skinuo je I moju mjacu, tako da sam ostala samo u grudnjaku. LJubio me svugje po tjelu. “ Jamse..James…nemoooOoj…” cvila sam iako se nisam odupirala I zaprvao sam uzivala u svakom trenutku. Krenuo je I na hlace…
” ne James…ne zelim…” rekla sam mu i odrugnula ga od sebe. Pogledao me svojim sivkasto zelenim ocima. Na trenutak je vladala tisina…a onda smo oboje pukli od smijeha….hahhahaha…danas je tako bolestan dan…”volim te mala….” Reka je kroz nasmjeseno. Privila sam ga uz sebe. Nastavili smo se ljubit…nismo stajali…Jazici su nam se isprepleli. Polako mi je poceo svlaciti hlace. Nisam se odupirala…ovaj put. Poljubio me…ovo je moj posljednji nevini poljubac.




***



iii….jel boljelo???? By: SaSha

a malo… Kad ti je bio prvi put Chika jel tebe puno boljelo?? By: Lana

aha…ali mene I tebe nije boljelo previse, jer mastrubiramo pa….a Saha kad ces se vise ti?? By: Chika

a nenan pojma…kad ode gospodin pravi….hahah…by: SaSha

tako je izgledalo nase dopisivanje na satu Preobrazbe. Ja sam kao I uvijek sjedila do prozora. Chika je bila u klupi desno do moje. A iza mene je sjedila Saha. Rekla sam im sto se dogodilo kod Jamesa. Dok sam cekala odogvor, gladala sam kroz przor. Suncano je. A to se meni nije svidalo. Lagani povjetearac je nosio lisce koje su Brian I Marvolo spaili tog jutra. Razmisljala sam o svemu…nisam se kajala zbog toga…ali…osjecam li ja ista prema Jamesu? Osjecam naravno…osjecam neku…takozvanu strast. A ljubav? Kaze se da se prvi put mora iskusati sa osobom koju stvarno volis. Mozda sam trebala cekati gospodina pravog kao Sasha. A s kim je Chik uopce izgubila nevinost? Sa Nevillom?? Ili je postojao jos neki tajanstevni tip, za kojeg nam nije rekla….hh
stigao je odogovr. Zguzvani komadic pregamenta sam brzo izravnala I prcitala.



A jebate Sasha…nepostoji onaj koji je pravi…na kraju svi oni ispadnu isti…svinje…A i Lana sta je bilo sa Robertom??...zar se nisi u njega pocela zaljubljivati?? By: Chika

E to ti je istina Sasha…svi ispadnu ili svinje…ili nestanu bez pozdrava…A joj Chika…vise stvarno neznam…ja prema Jamesu osjecam samo…pa…valjda strast…I nista vise…nemoj mu rec…pliSSsSSSs…by: Lana

Robert…a sto prema njemu osjecam?? Ljubav…ne, nikako….mislim, nije moguce!!
Prema njemu osjecam, pa, vjerovatno neku simpatiju.

Ostatak sata nastavile smo se dopisivati. Dok je Minerva ponavljala nesto o tome kako popraviti stetu nanjenu kriwim pokusajem preobrazbe.
Zvono je zakrestalo….Brzo sam s stola pokupila prazan pergament. Uputila sam se u ucijonicu obrane od mracnih sila. Danas smo ucili o mracnim kletvama. Mislila sam da bi to moglo biti zanimljivo. Dok sam se gurala kroz guzvu ucinilo mi se da me netko doziva. Okrenula sam se. Prema meni je trcala Mely gurajuci ljude oko sebe. Kada je stigla do mene. Zgrabila me za ruke I povikala “ Lana…TONY!!!!”
“ sta Tony?? Di je “ povikala sam I ja razgolacenih ociju
“ Jezero…” rekla je poskakujuci na mjestu. U tom sam trenutku zaboravila I na Sahsu I na Chiku…I na mracne sile…I na to koliko ce mi bit lose kad izadem na sunc.
Samo sam tcala. Iz torbe sam usput izvadila I ogledalce. Izgledala sam manje vise oke. Istrcala sam iz dvorca. Bila sam kod jezera. Sakrila sam se iza stupa, duboko sam udahnula I izasla. Nastao je muk. Svi su bili tamo. James, Brian,Marvolo, Franky, Andrej I svi ostali…Bile su tu I Lily I Antonija I jos neki ljudi. Svi su pogledavali cas u mene, cas u Tonya. Nije se pretjerano promjenio. Kosa mu je narasla. Nije bila vise onako njegovana I uredena kao I prije. Zauzeo je svoju poznatu pozu. Ruke je zabio duboko u dzepove svoje reperske jakne. Ja sam sjela na travu do Lily. Pokusala sam ostati smirena, ali u meni je bukljala vara. Oni su nstavili nesto razgovarat. Na nekoliko min oglasilo se drugo zvono. Svi su se vratili na predavanja. Ja nisam znala sto da napravim. Nisam ga zeljela ostaviti tu. I dalje se praveci da ga nema. Izvadila sam cigaretu I zapalila.
“ jos pusis?” upitao je on. Njegov glas….njegovo lice…sad sam ga se prisjetila. Svakog detalja…
” pa ti si me navuka,sta se cudis. Oces? “ rekla sam lezrnim tonom. Prihvato je ponudenju cigaretu I sjeo nasuprot mene. “ Sta, al su Franky I Chika prekinuli” upitao je. Podigla sam pogled. Moje oci nasle su se u njegovim. Njegove oci…njegove preljepe broncane oci. Njegov tamni ten…savrseno.
“ jesu…cin si ti otisao…ma…nema za njih vise sanse. Ona je njega volila…ali vse ne.” rekla sam “ aha…a s kim je ona sad?” upitao je pomalo nezainteresirano
“ nije bitno. A di si ti sad…mislim koju skolu pohadas? “ upitala sam skrecuci s teme
“ Nikoju…neidem vise u skolu. A s kim si ti? “ pitao je “ s nikim…” rekla sam
“ kako to da neides u skolu? Pa di zivis?” upitala sam
“ medu onakvim kao sto sam ja…medu vukolacima…otkad mi je majku ubio vampir.” Rekao je “Cula sam to…zao mi je.” Rekla sam. Nisam znala sto da ga pitam…o cemu bi mi mogli razgovarati nakon toliko vremena. On je prekinio sutnju
“ A kako to da nisi s nikim? Propala si ili…??”
“ a jednostavno odjebajen svakoga….i zivo me se prca!!” nasmijala sam se
“ A sta jos ima ovdje, jeli se sto mijenjalo??” pitao je sad vec opustenije
“ nije…sve je ostalo isto…Ja I Lily I dalje o sestre. I dalje trachevi…I dalje Chika luda ka uvik…I dalje je Sasha sminkerica…I dalje je James najveci zavodnik…I dalje Brian nije normalan…nista posebno!! “
“ haha…to me cudi…inace se ovde uvijek nesto dogadalo.” Rekao je
“ a si kin si ti? I kako ti je tamo…di vec?” upitala sam
“ a s nikim…jbg…u Duplji…nije mi lose. Sve je potpuno normalno. Kad nisam preobrazen sve je potpuno normalno. Malo je zajebano kada je pun mjesec…al jbg” rekao je I udanuo. proslo je jos nekih sat vremena. U to vrijeme nestala je cijela kutija. Napricali smo se. Nije to bio nikakav poseban razgovor…ali opet…sada mi je opet sve jasno….James je samo utjeha…nacin na koji se ne osjecam usamljenom. A Robert je samo bijeg od svega. Oni dvoje vrijeme polako su mi pomogli da zaboravim na Tonya. Tek sam sada shvatila da o njemu mislim I pricam maje nego prije. Sada kada se sjetim svega od presle godine, cini mi se…tako nestvarno. Ali sada kada sam ga opet srela…slucano…bez pripreme…u trenutku vratilo se sve. Sva nasa jutra…svi nasi dani… I sve nase noci. Njegovo lice…njegova kosa…njegovo tijelo….sve se vratlo!! napokon…pomirila sam se sa cinjenicom. Mogu ga zaboraviti, ali on ce zauvijek bit tu…u mom srcu… on neide nigdje…zauvjek ce biti u meni…moja najljepsa uspomena…