utorak, 20.11.2007.
Ako želiš izdržati, moraš sve odbaciti...
Još malo mojih pjesama...
Upravo sam otkrio istinu bolnu,
Bacila si kamen na mene težak tonu...
Duša mi se popela u nebo visoko,
A ljubav moja nestajala je polako, polako...
Cvijeće u mojoj sobi je uvenulo,
Nestalo je sunce što ga je grijalo...
Jadni cvijet... Na rubu je smrti,
Tko zna što se sada oko njega vrti...
Što će mu zadnje biti u mislima,
Koga će se zadnjeg sjetiti
Kada bude pred velikim vratima?
Cvijeće je ispustilo posljednjih
Šest suzica...
Reklo mi je da ih spremim
Blizu svog srca...
No što znači tih šest kapljica?
Cvijeće mi je reklo da
Ću to otkriti sutra,
Kada ugledam djevojku
Prekrasnog lica...
Pjesmu ti pišem draga moja,
Odjednom je u meni nestala bijela boja...
Suza mi niz lice kliže
I smrt na moje srce stiže...
Smrt je jedini način da budem uz tebe
Jer ću jedino tada
Vidjeti tvoje dvije bebe...
Drveće je svoje lišće ispustilo,
Sve svoje adute je odbacilo...
Jedan list je toliko topao bio
Da je snijeg otopio...
Taj list se nije bojao umrijeti
Jer je osjećao da će ga netko
Jednom pokupiti...
List će toj osobi zauvijek
Zahvalan biti
Jer mu je pružila ljubavi
Koliko nije mogao ni zamisliti...
Vidim da si cura prava,
Da nebi zgazila ni mrava...
Svima želiš pomoći,
Vjerujem da nikome nisi
Na zadnjoj ploči...
Ali, da te nešto pitam...
Voliš li ti mene onoliko
Koliko ja tebe?
Ako će odgovor biti ne
Još ću uvijek znati
Da si cura prava,
Ali pomoći mi nema
I moje srce biti će
Zgaženo poput malog mrava...
Znam da mnogi od vas ove pjesme neće razumijeti, no pokušajte ih čitati polako i nadam se da će vam biti jasnije...
Ovo su pjesme za one dečke koji nikad nebi prevarili svoje cure i za one cure koje nikad nebi prevarile svoje dečke...
Oni kojima je ljubav igra neka ne čitaju ove pjesme jer ih baš zato neće razumijeti...
nedjelja, 11.11.2007.
Volim te....
Evo, dragi moji... svi pišu nešto kako vole nekoga ili kako im se netko sviđa...
Npr. prijatelj Veselko je napisao kako obožava svog djeda, a prijatelj Danijel je napisao kako mu se sviđa jedna cura...
Eh, a koga ja volim i tko se meni sviđa...?
To vam je jedna priča koju bih sad mogao pisati cijelu ovu noć (a ne mogu jer moram učiti tehnologiju).....
No, dosta o tome...
Ova subota je bila subota za pamćenje...
Subota kada je anđeo sišao sa neba....
Subota koja se ne zaboravlja...
Oko pola jedanaest sati navečer anđeo je ušao kroz vrata sa svojim prijateljima...
Anđeo je došao do mene i dopustio mi da ga zagrlim....
Nasmiješio se i obasjao cijeli grad...
Joj, šta bih dao da to lice mogu gledati cijeli dan...
Joj, šta bih dao da mi se anđelovo lice smiješi cijeli dan...
Dao bih život za anđela, dao bih sve za jednog anđela...
Kako je Bog mogao stvoriti tako lijepog anđela?
Koliko je truda morao uložiti da napravi tako nešto?
Bog je nadmašio sam svoja djela i sebe i stvorio je čudo...
Napravio je anđela koji je svaki dan sve lijepši i lijepši...
No naravno, nakon sat vremena anđeo je morao poći,
da i druge ljude usreći...
Hvala ti anđele što si došao do mene,
i što si mi potjerao krv kroz vene...
Kada je anđeo otišao,
U gradu je svijetla nestalo...
Anđela više nisam vidio te noći,
došao sam doma i pomolio se da može mirno u krevet leći...
Nisam bio tužan što je anđeo morao nekamo odlaziti,
Jer sam u srcu znao da ću u ponedjeljak ponovno anđela pozdraviti....
subota, 03.11.2007.
.... još jedna moja pjesma....
U ove kasne sate tebe se sjetim
I sve drugo zaboravim....
Šećeš se livadom u mojim mislima,
A ja do tebe doprijeti neću nikada...
Tako si blizu, u mojem sjećanju,
A tako daleko, u drugom zagrljaju...
Od svega mi polako drhte oči,
Jer ne znam da li ću dalje ovako moći...
Moje srce se užasno boji,
Jer ne želi da je nesretna ona koju puno voli...
Ti si zvijezda na kraju svemira,
Gdje te samo jedan može doprijeti svojim rukama...
Netko se je jako trudio
I svoj san je ostvario...
A ja mogu i dalje sanjati,
Jer moj se san neće ostvariti...
