|
|
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Counter nije stavljen od pocetka,pa nije realni prikaz posjeta;)
What is the opposite of two? A lonely me, a lonely you
*Antibiotica
*Mok
*MyDiary
*Sonata Snova
*BoSSa
*Derorica
*Svjetionicarka
*Tochica
*Blank
*Little Chicken
*Đus
*Aibreann
*Carica vrta
*Atea
*Miss Ice
*Hrki
*Vjetrom nosena
*Marryann
*Mala_chi
*Studentica
*Malo cudoviste
Pisala sam pa brisala shvacajuci da cu tesko koga natjerati da cita preopsirni tekst o mom saznanju.
Zelim reci nesto kratko ali da ujedno opisuje moje osjecaje.
Povrijedena sam ponasanjem nekih ljudi koje sam smatrala dosta bliskim,najbliskijima.
Znate ono kad shvatite neke stvari koje ste trebali odavno shvatiti ali ste iz nekog nepoznatog razloga drzali tu istinu premazanu lazima? Kad vam jedan momenat otvori oci i ta vam osoba padne na dno vase ljestvice vrijednosti i pozelite da se NIKADA niste toliko trudili oko te osobe? Kada vam je ta osoba bila jedan svijet i onda ste ga odjednom izgubili... I nije vam nimalo zao sto je taj svijet propao jedino ostajete u strahu da bi mozda i ostatak svijeta mogao biti nalik toj osobi?
Toliko sam tema smislila za pisati ovih dana ali jednostavno nemam snage.
Razbolila sam se ,nekakva upala grla. 3 dana vec nisam spavala od zacepljenog nosa i bolnog grla.
Nemam snage da vam vise pisem a niti da komentiram blogove. Nisam Vas zaboravila vratit cu se ja snaznijano ikad
MisS you All
Kada te budem pogledao,
a pogledat cu.
Daj mi sjaj iz oka tvog,
kao sto si mi ga nekad davala
Jer ja te jos uvijek volim.
Kada te jos jednom budem poljubio,
a poljubit cu.
Uzvrati mi onako slatko i strastveno
Kao sto si me nekad ljubila
Jer ja te jos uvijek volim.
Kada te posljedni put budem gledao,
a gledat cu.
Dozvoli mi to i ne stidi se pogleda mog
jer gleda te onaj koji te svim srcem voli
i zauvijek ostaje tvoj.
Zbunjena sam.. Drzis me u nekim lancima svoje ljubavi i nikako da me pustis da odem...
I da..Ne stidim se tvog pogleda...
Stidim se svog
U zadnje vrijeme sam bila u nekoj supljoj fazi,onda kada nam se zivot ne sastoji ni od jedne vazne stavke. Kada nam postane sasvim svejedno spavamo li ili smo budni,smijemo li se ili placemo,sve se odvijalo poput nekog filma kojeg promatramo sa fotelje.
Postala sam pasivni promatrac tog filma koji mi se kada bolje promatram,cinio beskrajno dugo.
Ponekad sam mislila da sam mazohist. Radila bi svjesno krive stvari znajuci da cu snosit posljedice. Sa vremenom sam shvatila da opet ON utjece na mene. Zapravo je davno ostavio tragove koji tek sad ispovljavaju na vidjelo. Tako je i trebalo biti jer su se dugo vremena talozili u meni...Nisu mogli samo tako nestat. Iznenadila sam se shvativsi kako neke stvari koje su se davno desile i za koje svi mi mislimo da smo ih prebrodili, izadju onda kada se najmanje nadamo i trebamo.
Ali ovaj put to nije i nece biti isprika sto sam se zapostavila.
Ne mislim pritom na fax,jer faxa ce biti. Nece mi pobjeci,19 mi je godina.I samo sto trebam je skontat prioritete u zivotu. Ali ono sto me najvise smeta jest sto sam zapostavila svoj mali pametni mozak koji moze puno vise nego sto trenutno daje.
RealGirl sad ima nove prioritete.. Uciti ,uciti ,uciti i zabavljat se
Mozda sam malo tok-tok
,ali hvala Bogu zato postoji moj dragi blogic gdje se ja mogu istresti do milje volje...Pozz
PS: kao sto vidite raspolozenje je znatno bolje
Evo dosla sam izvanka. Zapravo vise bi se moglo nazvat vecenjom "kavicom"...
Sminka mi je razmazana,noge teske,glava prazna. Osjecam se ko ona iz pjesme ELEMETAL "tako lijepa"...
Moram priznati da ovo pisem u lagano pijanom stanju,kad su mi stvari jos dovoljno jasne da ih prepoznam iz blizeg,ali dovoljno mutne da ih ne vidim kad bih trebala...
Vanka je bilo laganini, vodka ,2,3...Nije ni bitno koliko ih je uslo u mene,to ne cini moju danasnju/vecerasnju storiju.
Ono sto je cini vrijedno spomena jest da napokon shvacam moj zivot se raspada... Niti sam ono sto zelim biti, a niti sam ono sto ne zelim biti... Zapravo vise naginjem onome sto ne zelim biti.. I ne vidim vise smisla ni u cemu... Ni u novom jutru,ni u novom danu. Ne vidim smisao mog bica,mog postojanja. Nema vise one srece,pa makar trenutne da shvatim da se ipak za nesto isplati zivjeti...
Zelim da me vise nema,da nestanem. Jer ne mogu vise podnijeti samu sebe i nove udarce koje si zadajem... Samo se zelim pustit i nestat u beskraju svemira...
Ne razumijem kada je nastao problem? Jeli on u meni ili vama? Jesam li ja predobra za ovaj svijet ili vi prezlocesti?
Puno je pitanja,a ja nikada necu saznati odgovore. Jedno znam. Da nije bilo tebe sinoc,danas nebi bilo mene.Mene,ovako nasmijane...
Moram ti reci HVALA
hvala ti sto si se probudio u 3 ujutro samo da mi zagrljaj das.
hvala ti sto si trpio moje teske rijeci onda kada sam mislila da me nisi vrijedan.
hvala ti sto si me volio i onda kada ja tebe nisam.
hvala ti sto mi uvijek vratis dozu samopouzdanja koje nemam.
hvala ti sto me shvacas onako kako nitko ne shvaca.
I hvala ti sto me bezuvjetno volis...
A oni koji seru da ti nisi za mene,ma sto oni znaju? To su upravo oni zbog kojih me ti i tjesis. To su upravo oni sto misle da najbolje znaju sto je ispravno za mene. To su oni koje sam blesavo slusala,misleci da sve znaju.
Sumnjam u cistinu njihove duse...
E pa ja jedina znam sto je najbolje za mene...I ne zelim tudje savjete,misljenja. Imam i sama svoje.A ako mi bude potrebno rado cu pitat ,hvala.
