...hej,evo i mene,znam prošlo je dugoo vremena,ali sad sam opet tu..
ima toliko novosti tako da će ovo biti jako dug post,pa uživajte..
29.09 je kod nas jako važan datum,zato sto je to dan grada Bjelovara i dan Bjelovarskih branitelja..svake godine se ogranizira mimohod pobjednika pa tako i ove i to ,13 godinu za redom bjelovarski UHDDR organizirao je u čast 148 poginulih Mimohod pobjednika
meni je bila velika želja ići,pa sam i išla..
spremala sam se dugoo za to,sam dolazak u park i pred paviljon je za mene bio neopisiv osjećaj,samo su puštali Thompsonove pjesme i to jako,tako da
su negdje sve komunjare mogle uživat..hehe
meni je bilo odlično..
Predvođeni državnim stijegom bjelovarski branitelji i mi gosti krenuli su kao i 12 godina do sada sa Trga Eugena Kvaternika u Bjelovaru, put šume Bedenik pokraj Bjelovara gdje su bjelovarski branitelji u pokušaju osvajanja skladišta JNA 29. rujna 1991. godine na oltar domovine položili svoje živote. U spomen na njih i sve žrtve koje je Bjelovar dao u Domovinskom ratu na spomen području Barutana služena je sveta misa i pročitana su imena svih 148 poginulih branitelja. Naglašeno je kako su te žrtve Bjelovaru i okolici donesli slobodu i sigurniji život a kasnijim aktivnostima u kojima su bjelovarci širom domovine dali svoj doprinos, slobodu cijeloj zemlji. Bjelovar je dao mnogo branitelja koji su kroz postrojbe policije, hrvatske vojske, kriznih stožera, civilne zaštite i mjesnih straža dali nemjerljiv doprinos oslobađanju Hrvatske od srbokomunističkog jarma.
Lipnja 1991, u vrijeme kada eskalira pobuna lokalnih Srba u Hrvatskoj a JNA im pruža izravnu i neizravnu podršku, Tepić je bio na dužnosti komandanta (zapovjednika) Centralnog skladišta borbenih sredstava u selu Bedenik, blizu Bjelovara. Stražarsku dužnost u skladištu obavljalo je desetak vojnika.
Vojarna "Vojnović" u samom gradu i objekti JNA u okolini Bjelovara bili su blokirani i napadnuti od strane hrvatskih snaga. Planom "Bilogora" HV je 29. rujna 1991. napala i zauzela vojarnu.
Skladište se našlo u okruženju i pod napadom. Nakon kraće borbe Tepić je naredio vojnicima da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Izjavio je da ostaje vjeran zadanoj riječi, da će braniti Jugoslaviju.
Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt, u 10 sati i 17 minuta 29. rujna, aktivirao je eksploziv i uništio skladište, u kojem se nalazilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je naravno i sam poginuo, kao i sedam vojnika JNA i 11 hrvatskih vojnika.
Mimohod organizira bjelovarska UHDDR-a kojoj se gradonačelnik Antun Korušec javno zahvalio i odao njihovom predsjedniku Stipi Šoli priznanje na trudu koji ulaže u organizaciju mimohoda i drugih aktivnosti. Probleme koji se ispod stola plasiraju u javnost su kako kaže gradonačelnik subjektivne prirode i nisu vrijedni spomena u odnosu na pobjede koje su dragovoljci izvojevali u Domovinskom ratu. To je potvrdio i župan bjelovarsko bilogorske Županije Miroslav Čaćija koji je još dodao da među udrugama ne smije biti prijepora iako su oni svakodnevne ljudske karakteristike. Orkestar Hrvatske ratne mornarice iz Splita nazočne je zabavio prigodnim spletom hrvatskih skladbi, tu su bili i članovi KUD Severin i Nova Rača kao i bjelovarska legenda glazbenik Darko Domjan. Među gostima bilo je dosta mladih srednjoškolskog uzrasta, članova obitelji poginulih branitelja te članovi županijske udruge oboljelih od PTSp-a. Skupu se priključio i umirovljeni admiral hrvatske vojske Davor Domazet Lošo a ministricu Jadranku Kosor predstavljao je ravnatelj uprave za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji mr. sc. Zoran Komar koji je prenio pozdrave ministrice, podsjetio na 148 žrtava Bjelovara u Domovinskom ratu te rekao kako su branitelji u rat išli jer su osjećali obavezu ljubavi prema domovini i kako Mimohod pobjednika s pravom nosi to ime zbog pobjede koju je narod izvojevao u Domovinskom ratu.Dan bjelovarskih branitelja završio je nastupon Darka Domjana, KUD-a Severin i Nova Rača, glazbenim sastavom Štefanjska zvona te legendarnim hrvatskim zabavnjakom Krunoslavom Kićom Slabincem koji je pred oko 300-tinjak nazočnih
izveo svoje hitove i šale nerijetko na svoj račun.
Žalosno je to što je bilo jako malo ljudi,mislim stvarno mi nije jasno kako svi mogu zaboraviti što je bilo i kako je bilo..to se NIKADA ne smije
zaboraviti..
Ja i Domazet..
Kada smo došli na spomen područje Barutana,ne znam kako da vam opišem taj osjećaj,tuga..a opet neki ponos na sve njih što su poginuli,i dali svoje živote za nas,za Bjelovar,za svoju domovinu,hvala vam svima od svega srca,jer mi smo ponosni na vas,i uvijek ste u našim mislima,nećemo zabraviti naše heroje..
Poslije mise,sam morala sa svojom sestrom,i mamom upoznati našeg generala Davora Domazeta,došla ja do njega i reko generale,dajte da vam stisnem ruku,i tako smo se upoznali pa je i slika pala..hehe
Eto toliko o tome..
Hrvatska mati me rodila, Hrvatska zemlja odhranila
Hrvatica sam bila i hrvatica ću biti, živjela Hrvatska..
..danas je moj dan 14.10.1992,prije 16 godina, negdje oko 23:45 srijeda ,došla je
na svijet jedna mala djevojčica,imenom Daniela..na moja pitanja
da li sam ja ovako slučajno nastala,roditelji odgovaraju,da su htjeli dijete koje će biti rođeno u vrijeme rata,jako sam im zahvalna sto sam rođena baš u to vrijeme,i sto su me odmalena učili sto trebam nositi u srcu,i sto slušati,još se sjećam kao mala,da sam na nekom starom radiju slušala kazete od Thompsona,pjesme grkinju,čavoglave i te...
nisam bas bila dobra kao beba,hehe..tako da vjerujem da je bilo mnogo problema samnom..
jednom sam brašno posula po krevetu,pa špagete bacila u perilicu rublja,bježala kod susjeda..ma ima puno toga..
..hm..kako vrijeme brzo prolazi...
..mlada jesam,prošla sam mnogo toga u životu,a sta me jos čeka,bolje da i ne mislim na to..
..utakmica..Hrvatska-Turska,znamo kako je to bilo..ovo sam
ja na slici..
pjevala sam u zboru,nakon toga sam otkrila da mogu trenirati atletiku i jesam,išla sam na dosta natjecanja,imala dobre rezultate,bila sam i na krosu,zapravo na više njih,to je jedino sto mi je bilo odlično,obožavam trčati,ali svatko ima neki problem a tako i ja,alergična sam skoro na sve,pijem lijekove i mozda imam astmu,jos nisam išla na neki pregled..i to mi je pokvarilo moje planove..
i sada napokon, član sam dobrovoljnih vatrogasaca,i to mi super ide..hvala Bogu bar nešto..
..osoba sam koja ne traži previše...stvarno dosta mi je sve ovo što imam..
..imam toliko želja,a neke su se već ispunile,upoznala sam Thompsona to mi je bio san..veliki..
16 godina udišem ovaj zrak,samo nekad mi dode da poludim..al dobro je..
uglavnom..sad sam starija,i puno sam se promijenila,svi to kažu..
eto to bi bilo to, u subotu je bila fešta kod mene,pa smo nastavili i u nedjelju sve u svemu bilo je odlično..
meni je bio gušt pjevati na Thompsona,i uglavnom na naše stare hitove..
i eto Sretan mi rođendan..
evo sad ću stavit neke svoje slike,da napokon vidite tko piše ovaj blog..
ovo ja malo poziram u prirodi..hehe
..e da nije još gotovo,na blog u lijevm box-u imate novosti,pa ako vas zanima pogledajte..
a evo samo da spomenem,Thompsonu je opet zabranjen koncert,i šta
da kažem na to,sramota...a latinicu da i ne komentiram,lako je tako lagati,
zgadila mi se ta emisija,joj kako bi svijet bio bolji da nema ovakvih ljudi..
a Thompsone,nema predaje mi tvoji vjerni obožavatelji smo uvijek uz tebe...a oni koji pljuju i blate tvoje ime to je samo jedna mala jadna i bijedna skupina,a kolko je nas..eh sve dok je nas ti ćeš imati kome pjevati..
eto ljudi moji..dug post,jako,jako..pa čitajte..
svima lijepi pozdrav ostavljam..i za kraj
ZA DOM SPREMNI!!
..12.10 skoro zaboravih na taj dan se rodio naš general Ante Gotovina ,sretan ti rođendan
legendo,drži se...Hrvatska je uz tebe..
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Savo, Dravo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije
"Postoje vrednote zbog kojih živimo,postoje ljudi koje nikada nećemo zaboraviti,
postoje snovi kojih se nikada nećemo odreći..." Marko Perković THOMPSON
"Sve za Hrvatsku a našu jedinu i vječnu Hrvatsku
za ništa!" Dr.Franjo Tuđman
"Tri vječne vrijednosti:
BOG,OBITELJ,DOMOVINA!" Marko Perković THOMPSON
Domovina
Ona je sveta
i narod ju voli.
Ne da se ona
ni dušmanima.
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Sreća je njena
kao more duboka.
Lijepa li je,
ljepša nego san.
Tko ju ne voli
taj pojma nema.
Voljet ju moraš
jer domovina je tvoja.
Hrvatska
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Ljepota je njena
kao sunce na zalasku.
Oštro stoji kraj Jadrana
i čvrsto uz Velebit vezana.
Planine su njene kršne,
a vode sve joj bistre.
Podijeljena na više regija,
prepuna krasnih otoka
i uza sve nabrojeno
kuca samo srce jedno.
E sad nešto o najboljem pjevaču MARKU PERKOVIĆU THOMPSONU!!!
Marko Perković je rođen 27. listopada 1966. godine u selu Čavoglave, u Dalmatinskoj Zagori (Šibensko-Kninska županija) od majke Marije i oca Ante. Svoje rano djetinjstvo i odrastanje je proveo u rodnom selu. Oca je rijetko viđao jer je bio odsutan zbog posla u Njemačkoj, a dolazio je kući samo za Božić i Uskrs. Marko u gradu Splitu završava srednju školu za ugostitelja.
Po početku Domovinskog rata 1991. godine Marko se pridružio Zboru Narodne Garde. Marko je u to vrijeme u rukama imao američku pušku Thompson, po kojoj je i dobio nadimak.
Početkom Domovinskog rata, naoisao je svoju prvu pjesmu "Bojna Čavoglave". Piše o svom rodnom mjestu i o ratu. Ta pjesma je bila poruka srpskim četnicima da neće uspjeti ući u Čavoglave.Pjesma se brzo proširila cijelom Hrvatskom i postala je jednim od prepoznatljivih simbola prvih dana Domovinskog rata.
Njegovo selo je obranjeno i on je krajem 1992. napustio Hrvatsku vojsku i poćeo priređivati humanitarne koncerte diljem Hrvatske. 1994. napisao je pjesmu "Anica - Kninska kraljica" najavljujući oslobađanje drevnog hrvatskog grada. Početkom 1995. vratio se u 142. drnišku brigadu te u operaciji Oluja sudjelovao u oslobađanju dijelova Hrvatske pod srpskom okupacijom. Bio je jedan od prvih hrvatskih vojnika koji su ušli u oslobođeni Knin i Drniš.Nakon rata napustio je vojsku i posvetio se glazbi. Još za vrijeme rata izašli su mu albumi "Moli mala" i "Vrijeme Škorpiona". Godinu dana nakon kraja rata izlazi mu album "Geni kameni". Album "Vjetar s Dinare" mu je podigao karijeru u visine a album "E, moj narode" ju je samo učvrstio učinivši od njega na neko vrijeme najveću hrvatsku estradnu zvijezdu.
2003. godine izlazi kompilacija „Sve najbolje“ s 18 pjesama. Na njoj se pojavljuje i jedna nova pjesma – „Ivane Pavle II.“ koja je posvećena dolasku pape u Republiku Hrvatsku.
Najnoviji album Marka Perkovića Thompsona je "Bilo jednom u Hrvatskoj", (izdan je 8. prosinca 2006.). Novi album sadrži 12 pjesama: "Početak", "Dolazak Hrvata", "Duh ratnika", "Diva Grabovčeva", "Moj dida i ja", "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira", "Lipa Kaja", "Kletva kralja Zvonimira", "Ratnici svjetla", "Dan dolazi", "Tamo gdje su moji korjeni" i "Sine moj". Thompson je izjavio da je "Bilo jednom u Hrvatskoj" njegov najbolji album do sada, i da vjeruje kako će ga publika s oduševljenjem prihvatiti. Na ovaj novi album se dugo čekalo, a Thompsonova publika ga je prepoznala. Prodan je u približno 120.000 primjeraka.
Marko Perković Thompson je jedan od najpopularnijih glazbenika u Republici Hrvatskoj. Njegove slušatelje najviše privlače pjesme domoljubne tematike u kojima naglašava svoje Hrvatstvo, katoličanstvo i ljubav prema domovini.
Danas je Marko Perković oženjen za Sandru koju je upoznao na svom koncertu u Kanadi. Vjenčali su se 2003. godine. S njom ima troje djece: Petar Šimun, Ante, i Diva Marija.
Siniša Glavašević (1960.-1991.)
-urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA i četnika, odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara".
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.