Prijatelji,često mislim na vas,nije ovo vrijeme dobro za nas..
Evo da se javim malo,imam dosta novosti pa da ih i podijelim sa vama..ali to ću ostaviti za kraj..
Sad bih vam napisala jedan sastavak,sastavak koji smo neki dan pisali za školsku zadaću iz hrvatskog..pa mi vi slobodno recite kakav je,ako ga pročitate..
Draga sjećanja
Juto je,vani je tako divno,Sunce grije i sjaji,sve je kao u bajci. A ja gledam van i razmišljam što bih napisala.Toliko se svega nakupilo u mojoj glavi,toliko riječi,samo to treba posložiti.Tišina je nastala u razredu,da je bar tako stalno...
Pa evo da započnem.
Ova godina je započela ali toliko se mojih suza već prolilo,kao nabujala rijeka. Pisat ću o nekim osobama,osobama koje su brzo otišle sa ovoga svijeta.
Tu osobu nisam jako dobro poznavala,ali i jesam.On je trenirao vatrogasce baš kao i ja.Kad se sjetim uvijek je bio
veseo,nasmijan,iz njega je toliko zračila dobrota.
Onda jednoga jutra točnije (nedjelja 23.12. dan Thompsonovog koncerta) to ne piše u sastavku..
kada sam čula da je završio u bolnici i da se bori za život,ali da nema baš neke šanse.Nisam znala što da radim,jednostavno nisam vjerovala.Molila sam se Bogu za njega.Ali ništa,zašto je išao tamo gdje nije trebao,u kakvom mi to svijetu živimo?,da li netko zna odgovore na sva moja pitanja.
Da,Bog ga je uzeo k sebi,uzeo je još jednoga anđela.
A ja,nisam mogla ništa,tolika bol.Samo mi je bilo žao njegove obitelji kako je tek njima.
I onda ono najteže,posljednji ispraćaj.Nisam znala da idemo ili ne (mi neki sa vatrogasaca),pa ipak smo ga poznavali.Otišla sam ali bolje bi bilo da nisam.
Nešto neopisivo,tolika tuga,bol,suze same krenu i puštaju se niz obraz.Strašno...
Sada vjerujem da mu je gore bolje.Tko zna što bi još bilo u njegovom životu.Vjerujem da ćemo se vidjeti,bar jednom.
Ovaj svijet su napustile još dvije osobe,moj djed i moja teta koja je prerano otišla.Voljela sam ih,i mislila sam da ću ih vidjeti ovo ljeto ali ne otišli su.Ne želim više pisati o njima,gore je kad se sjetim što je sve bilo.
Te osobe ostati će u mome srcu zauvijek,i ništa neće izbrisati moja sjećanja na njih.
Eto to je taj sastavak,nisam se nadala nekoj velikoj ocjeni,nije me bilo briga..dobila sam 4,sa dvije greške pazite zarez i zaboravila sam ( i )staviti u jednoj riječi
još je mene i jednog dečka profesorica pohvalila da imamo nešto pjesničko...a moja prijateljica je dobila 5 sa također dvije greške,govorili su mi da se žalim,ali ne nisam spala na to dosta je meni i ovo..samo možda ima razlog zašto mi nije dala 5 ona nije vjernica,a ja sam pisala o Bogu..eto samo mi recite što mislite o ovom sastavku...
e sad imam novosti,neki dan sam se čula sa tetkom iz Zg,pitala sam ju jel bi me vodila na kocert 30.05 od Thompsona,a ona meni pa normalo,kako sam ja vikala..uh jedva čekam,kad zamislim kako će to bit..i zato dođite svi ako možete i NEKA VIDE DA NAS IMA!!
Evo približavam se kraju još samo nešto,da se pohvalim u subotu sam bila krsna kuma.. :) od moje kume sin,zove se Matija presladak je..nije mi nimalo plakao hvala Bogu...slike će bit slijedeći post,sad mi se neda
stavljat...eto to bi bilo to lijepi pozdrav svima!!!
VAŽNO-ako vam je post prekriven slikama,to je zbog mozille,koristite IE i sve će biti ok..
i da molim sve kojima se ovaj blog ne sviđa slobodno neka stisnu x..jer meni ne trebaju onakvi komentari kakve mi ostavljate,svi takvi komentari će biti izbrisani..
i još nešto ne ostavljajte mi puno komentara,najviše 2-3
ili napišite sve u jednom i to je to..
Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Teci Savo, Dravo teci,
Nit' ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije
"Postoje vrednote zbog kojih živimo,postoje ljudi koje nikada nećemo zaboraviti,
postoje snovi kojih se nikada nećemo odreći..." Marko Perković THOMPSON
"Sve za Hrvatsku a našu jedinu i vječnu Hrvatsku
za ništa!" Dr.Franjo Tuđman
"Tri vječne vrijednosti:
BOG,OBITELJ,DOMOVINA!" Marko Perković THOMPSON
Domovina
Ona je sveta
i narod ju voli.
Ne da se ona
ni dušmanima.
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Sreća je njena
kao more duboka.
Lijepa li je,
ljepša nego san.
Tko ju ne voli
taj pojma nema.
Voljet ju moraš
jer domovina je tvoja.
Hrvatska
Ponos je njezin
kao stijena visoka.
Ljepota je njena
kao sunce na zalasku.
Oštro stoji kraj Jadrana
i čvrsto uz Velebit vezana.
Planine su njene kršne,
a vode sve joj bistre.
Podijeljena na više regija,
prepuna krasnih otoka
i uza sve nabrojeno
kuca samo srce jedno.
E sad nešto o najboljem pjevaču MARKU PERKOVIĆU THOMPSONU!!!
Marko Perković je rođen 27. listopada 1966. godine u selu Čavoglave, u Dalmatinskoj Zagori (Šibensko-Kninska županija) od majke Marije i oca Ante. Svoje rano djetinjstvo i odrastanje je proveo u rodnom selu. Oca je rijetko viđao jer je bio odsutan zbog posla u Njemačkoj, a dolazio je kući samo za Božić i Uskrs. Marko u gradu Splitu završava srednju školu za ugostitelja.
Po početku Domovinskog rata 1991. godine Marko se pridružio Zboru Narodne Garde. Marko je u to vrijeme u rukama imao američku pušku Thompson, po kojoj je i dobio nadimak.
Početkom Domovinskog rata, naoisao je svoju prvu pjesmu "Bojna Čavoglave". Piše o svom rodnom mjestu i o ratu. Ta pjesma je bila poruka srpskim četnicima da neće uspjeti ući u Čavoglave.Pjesma se brzo proširila cijelom Hrvatskom i postala je jednim od prepoznatljivih simbola prvih dana Domovinskog rata.
Njegovo selo je obranjeno i on je krajem 1992. napustio Hrvatsku vojsku i poćeo priređivati humanitarne koncerte diljem Hrvatske. 1994. napisao je pjesmu "Anica - Kninska kraljica" najavljujući oslobađanje drevnog hrvatskog grada. Početkom 1995. vratio se u 142. drnišku brigadu te u operaciji Oluja sudjelovao u oslobađanju dijelova Hrvatske pod srpskom okupacijom. Bio je jedan od prvih hrvatskih vojnika koji su ušli u oslobođeni Knin i Drniš.Nakon rata napustio je vojsku i posvetio se glazbi. Još za vrijeme rata izašli su mu albumi "Moli mala" i "Vrijeme Škorpiona". Godinu dana nakon kraja rata izlazi mu album "Geni kameni". Album "Vjetar s Dinare" mu je podigao karijeru u visine a album "E, moj narode" ju je samo učvrstio učinivši od njega na neko vrijeme najveću hrvatsku estradnu zvijezdu.
2003. godine izlazi kompilacija „Sve najbolje“ s 18 pjesama. Na njoj se pojavljuje i jedna nova pjesma – „Ivane Pavle II.“ koja je posvećena dolasku pape u Republiku Hrvatsku.
Najnoviji album Marka Perkovića Thompsona je "Bilo jednom u Hrvatskoj", (izdan je 8. prosinca 2006.). Novi album sadrži 12 pjesama: "Početak", "Dolazak Hrvata", "Duh ratnika", "Diva Grabovčeva", "Moj dida i ja", "Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira", "Lipa Kaja", "Kletva kralja Zvonimira", "Ratnici svjetla", "Dan dolazi", "Tamo gdje su moji korjeni" i "Sine moj". Thompson je izjavio da je "Bilo jednom u Hrvatskoj" njegov najbolji album do sada, i da vjeruje kako će ga publika s oduševljenjem prihvatiti. Na ovaj novi album se dugo čekalo, a Thompsonova publika ga je prepoznala. Prodan je u približno 120.000 primjeraka.
Marko Perković Thompson je jedan od najpopularnijih glazbenika u Republici Hrvatskoj. Njegove slušatelje najviše privlače pjesme domoljubne tematike u kojima naglašava svoje Hrvatstvo, katoličanstvo i ljubav prema domovini.
Danas je Marko Perković oženjen za Sandru koju je upoznao na svom koncertu u Kanadi. Vjenčali su se 2003. godine. S njom ima troje djece: Petar Šimun, Ante, i Diva Marija.
Siniša Glavašević (1960.-1991.)
-urednik Hrvatskoga radija Vukovar i ratni izvjestitelj. Po zauzeću Vukovara od agresorske JNA i četnika, odveden je 19.XI.1991. iz vukovarske bolnice i od tada mu se izgubio trag. Ekshumiran je iz masovne grobnice Ovčara i identificiran, tako da se pretpostavlja da je ubijen istoga dana kada je odveden, 19. studenoga 1991. Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno mu je 1992. izdala zbirku "Priče iz Vukovara".
Priča o gradu
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.