Lighthouse

petak, 07.03.2008.

Damir pili drvo

Damir u parku pili drvo
Zubi motorke reže na grane
Na te ispružene ruke od nijeme molitve
I kao da skida s njih koprene svemira
Pa ostaju snopovi same svjetlosti.

Damir topi drvo
Polako, kao sladoled na suncu
Od kog vremenom ostaje samo štapić
I kao da se boji da bi neki penzioner
U prolazu mogao vidjeti dobitne simbole
Velike nagrade igre
Plazma teve, auto ili
500 000 kuna u kešu.
Preko ruku mu kližu kore čokolade,
Cijedi mirisna vanilija
I najradije bi je onjušio,
Liznuo jezikom
Kao sokove neke žene

Damir skida granu po granu,
Lahko, kao odjeću one žene
Što ju je, ima dvadeset godina, ostavio
Na pragu njene kuće
Negdje u vukojebini Bosne Srebrene
I koju nije vidio godinama
I koje se već nasitio u mislima,
Isklesao epitafe po stećcima,

Damir svojim čelikom oslobađa ženu
Iz čadora age Hasanage
Otkupljuje iz bordela
Susjednoga sela
I sve ju, kao mrzi onako oskvrnjenu,
Bezubu, ispucale kose, propalog tena…
No onda je, velikog li čuda,
Otkriva tu u parku, potpuno novu
Svu bliješteću i mirisnu, zategnute kože
Obnovljenu odozgo
Iz vode i vatre
Duha

I sve si misli
Bože, Damire,

E jes' pravo glup neki insan,
Požuri,
Ispili to drvo
Popij pivo
Skok na Kozari Bok
Pa do kladionice
Stavi dve glave
Na Manchester

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv