Liga naroda

subota, 12.11.2005.

MIRNOHOD

Jučer navečer je bilo kako bi rekli «ludo i nezaboravno». Ekipa skroz nabrijana, mjuza je rasturala. Dečki iz bendova su stvarno napravili atmosferu.
Jutros MIRNOHOD. Dosta ljudi je prisustvovalo, istina manje nego prošle godine. Krenuli smo od rojca prema tržnici, a transparent kojeg smo dovršili u zadnji trenutak, učinio nas je ponosnima. Čovjek se ispunjava u svom radu, odnosno kretivnosti i u svojoj biti ispunjen je tek kad vidi rezultate svog rada. Osjetio sam to danas, itekako. Skupili smo se, napravili smo što smo htjeli, poručili smo što mislimo tom okrutnom svijetu koji nas okružuje. Da li će to utjecati na naše živote i promijeniti svijet? Naravno da takva sitnica sama neće promijeniti ništa, ali puno takvih sitnica mogu ostvariti velike stvari. Bitno je da smo bar na trenutak uzeli stvar u svoje ruke, plivali smo uzvodno, izabrali teži način života. Način u kojem si aktivan, ne daješ sudbini da te nosi gdje god joj padne na pamet, već djeluješ. Ne želim potratiti svoj život čekajući, čekajući da netko drugi nešto napravi za mene. Želim postići nešto u svom životu, nešto po čemu ću znati da sve nije bilo uzalud. Aktivna propaganda je jedan od puteva. Ljudi, uzmite stvar u svoje ruke. Uvijek ću si govoriti: ako bar jedan pojedinac shvati o čemu ja pričam i zbog toga revidira svoje mišljenje i svoje stavove te djeluje u tom pravcu, znat ću da nisam pogriješio. Otvorimo oči.
Krenuli smo malo poslije 11h. Mnoštvo nas je puštalo da prođemo naprijed kako bi došli na početak povorke, pošto smo nosili transparent. Prisutni su nosili razne transparente s porukama protiv nasilja i protiv fašizma. Vijorile su se mnoge zastave, PACE(mir na tal), crvene, crne i crno-crvene. Većina prosvjednika bili su pankeri. Zanimljive pojave, sve od reda. Svako sa svojom porukom koju nosi na sebi. Bila to frizura, naušnice, spidka, hlače, bedž, marama, zakrpa, starke ili marte. Ekipa je bila vidno umorna od jučerašnjeg koncerta. Dalo se primijetiti kako neki nose sa sobom torbe i deke što je ukazivalo da su došli iz drugih krajeva. Ovom prilikom bih ih sve pozdravio. Naravno pozdravljam sve koji su učestvovali i one koji su to htjeli, ali su bili spriječeni. Bilo je i onih kojih ne pripadaju tom subkulturalnom miljeu, ali su se osijećali pozvanima da prisustvuju u ovom opće društvenom događaju. Ti ljudi možda ne nose marte i ne slušaju malo žešću muziku, ali zasigurno dijeli neke stavove s pankerima. Ponosan sam što sam bio u takvom društvu, društvu sa stavom. Većinom mlada populacija, ali našlo se i ponešto starijih, a bilo je i pripadnika romske nacionalnosti. Prošle godine čini mi se da su oni izostali. Važno je da su danas i oni uvidjeli da su nužni u jednom takvom događaju. Mnogi su nas fotografirali, neki čak i snimali. Možda završimo čak i na tv-u. Mirnohod je bio prijavljen policiji tako da je ona osigurala cestovne dijelove puta po kojem smo pješačili. Spustili smo se s Monte Zara i približavali smo se tržnici, našem cilju gdje je bilo predviđeno okupljanje i druženje. Dok smo prolazili gradom, pučanstvo je sijedilo u kafićima i pilo kavu. (jel netko gledao Bure baruta? znate onu scenu kada mlad čovjek ulazi u bus, a vozač vani pije kavu. Njegove rječi prije nego što je planuo i sjeo za volan bi glasile: «Je… narod, da ti je.... Svi piju kafu. Ode mi mladost dok se svi napijete kafe.») Pomalo zbunjeno su gledali našu povorku i čitali poruke s naših transparenata. Vjerojatno nisu znali ni o čemu se radi. Došli smo do tržnice. Puštala se mjuza, stajali smo tamo neko vrijeme. Objesili smo transparent na nekom stolu pa nek ljudi čitaju.Tamo je još uvijek. Ako ga nitko nije maknuo, naravno. Otišli smo svojim kućama ili kako gdje, svatko svojim putem. Bitno je da smo svi danas sudjelovali u tome. Bitno je to što smo došli, uvjeren sam da nije bilo ni za što.

Slika nažalost nema, bar zasad. Uvjeren sam da će se pojaviti u javnosti.
- 17:32 - Komentari (20) - Isprintaj - #