Liga naroda

četvrtak, 23.08.2007.

ALTER-NATO-R



ALTER-NATO-R

PLATFORMA ZA IZGRADNJU MIRA

KAO ALTERNATIVA

PRIKLJUČENJU RH NATO SAVEZU



Zagreb, srpanj 2007.


Centar za mirovne studije priključuje se u javnu raspravu oko potencijalnog pridruženja RH NATO savezu kroz prezentaciju hrvatskoj javnosti dvaju važnih segmenata vezanih uz sigurnosnu politiku RH.
Dosadašnja vladina politika priključenja RH NATO savezu i prateća javna rasprava obilježena je s dva dominantna problema – manjak transparentnosti i nedostatak bilo kakve alternativne politike. Takav nekritičan, pasivan i za javnost nedovoljno otvoren proces odlučivanja i provođenja nacionalne sigurnosne politike smatramo opasnim po kvalitetu i stabilnost demokracije i sigurnost hrvatskog društva.

Svojim sustavnim zagovaračkim djelovanjem CMS tijekom narednih godinu dana namjerava pozitivno utjecati na upravo ta dva problema vezane uz vladine politike priključenja RH NATO savezu, putem dvije ključne inicijative:
1. promocija alternativne sigurnosno-razvojne politike ulasku RH u NATO – ALTER-NATO -R - Platforma za izgradnju mira
2. temeljitog praćenja komunikacijske strategije vlade RH vezane uz proces priključenja RH NATO savezu (NATO WATCH) kontinuiranom analizom medijskih napisa te dokumenata i objava Vlade RH



Zašto nam treba alternativa ulasku Hrvatske u NATO savez?

Stajalište je CMS-a da ulazak RH u NATO savez nije kvalitetno rješenje u kontekstu unutarnjih i vanjskih sigurnosnih i razvojnih izazova s kojima se suočava hrvatsko poslijeratno i još uvijek tranzicijsko društvo. Istodobno, aktualna Vladina politika priključenja nije razmotrila šire značenje i izazove sigurnosti hrvatskoga društva, kao i rizike nedovoljno osmišljenog članstva, obveza i djelovanja RH u NATO savezu.

CMS polazi od šire definicije sigurnosti kao LJUDSKE SIGURNOSTI kojoj je središnji cilj zaštita ljudskih sloboda, prava i prilika za stabilan socio-ekonomski razvoj. „Ljudska sigurnost“ novi je pojam u međunarodnoj sigurnosnoj politici koju promoviraju između ostalih Ujedinjeni narodi kao cjelovitiji odgovor na sigurnosne izazove ere globalizacije, gdje se politički, ekonomski, ekološki i vojni rizici isprepleću, a njihovo sprječavanje ili odvraćanje nemoguće je isključivim djelovanjem država i njihovih vojnih snaga. Stoga smatramo da usko i nedorečeno inzistiranje na ulasku RH u NATO savez neće ukloniti neke od glavnih sigurnosnih izazova hrvatskog društva koji uvelike izviru iz nasljeđa rata i otežane demokratizacije, a to su:
§ slabost funkcioniranja pravne države i unutarnje kontrole državnih institucija pogoduju sistemskoj korupciji, malverzacijama s državnom imovinom i procesom javne nabave, moći organiziranog kriminala (trgovina oružjem, ljudima, drogom), stvaraju plodno tlo za pojavu terorizma, te su glavni razlog općeg osjećaja nesigurnosti građana i građanki
§ unatoč pozitivnim pomacima, civilni nadzor nad represivnim aparatom države (vojska, policija i sigurnosno-obavještajne službe) je i dalje slab, a zlouporabe iz proteklog desetljeća još nisu rasvijetljene
§ poslijeratna područja Hrvatske uvelike zaostaju u socio-ekonomskom razvoju uslijed uništenog gospodarstva, manjka radno sposobnog stanovništva, i slabih društvenih veza temeljenih na povjerenju
§ nedostatno osmišljena i aktivna politika regionalne sigurnosti i razvoja koja bi pridonijela stabilnosti odnosa RH i susjednih država, posebice onih nastalih raspadom SFRJ
§ nerazvijenost kulture različitosti i ljudskih prava te nenasilnog ophođenja sa sukobom što pogoduje ksenofobiji, rasizmu, nacionalizmu, političkom ekstremizmu, a time i ukupnoj nesigurnosti hrvatskog društva
§ opterećenost hrvatskog društva ratnim traumama tijekom 1990-ih ali i onih iz Drugog svjetskog rata što ima za posljedicu krute ideološke podjele, sporo suočavanje s odgovornošću za ratne zločine počinjene na svim stranama te stvara rizike političkog ekstremizma i otpora mirotvornoj regionalnoj politici
§ preopterećenost državne uprave brojnim reformama koje ne prati adekvatno povećanje političke i administrativne kompetencije što rezultira reaktivnim politikama i manjkom inovacije
§ velika ovisnost hrvatskog gospodarstva o turizmu (20% BDP-a) čija je uspješnost izravno uvjetovana sigurnošću zemlje i strategijom održivog razvoja koji se temelji na očuvanju prirode


Dok ulazak, ali isto tako i suradnja RH s NATO savezom može pozitivno utjecati na smanjenje rizika vezanih uz transparentnost i efikasnost rada represivnog aparata (što je i zamjetno tijekom proteklih pet godina sudjelovanja Hrvatske u Partnerstvu za mir), CMS smatra da ulazak u NATO savez sam po sebi ne može utjecati na smanjenje svih ostalih sigurnosnih rizika, koji zahtijevaju mnogo širu, multidimenzionalnu sigurnosno-razvojnu politiku, temeljenu na suradnji s nizom međunarodnih i regionalnih organizacija i asocijacija. Štoviše, ulazak RH u NATO savez tijekom naredne dvije godine, smatramo preuranjenim i kontraproduktivnim, upravo uslijed postojećih unutarnjih i potencijalnih novih vanjskih rizika po sigurnost hrvatskog društva:
§ ne može se očekivati da će povećane prijetnje od međunarodnog terorizma s kojima se suočavaju sve članice NATO saveza pa tako potencijalno i Hrvatska imati protutežu u pravodobnom i naglom porastu učinkovitosti pravne države i represivnog aparata RH.
§ upitna je spremnost hrvatskih državnih institucija (posebice MORH-a) za intenzivno prilagođavanje NATO standardima u preostalom izuzetno kratkom roku od godine i pol dana (posebice s obzirom na nabavu opreme) što bi moglo rezultirati neracionalnim trošenjem javnog proračuna, nekvalitetnim rješenjima te zlouporabama procesa javne nabave.
§ eventualna stradavanja hrvatskih vojnih snaga u vojnim misijama NATO saveza u drugim dijelovima svijeta mogu utjecati na povećanje ksenofobije, pa i nasilja u zemlji i regiji (npr. rizik povećanja antiislamizma u Hrvatskoj i susjednoj B-H).
§ još uvijek krhki mehanizmi zaštite ljudskih prava, kao i manjak civilnog nadzora nad represivnim aparatom mogu rezultirati kršenjima ljudskih prava od strane hrvatskih vojnih snaga i državnih institucija u eventualnim zajedničkim antiterorističkim ili vojnim akcijama NATO saveza što je u protivnosti s temeljnim vrednotama hrvatskih ustavnog poretka (npr. nezakoniti progon potencijalnih terorista).
§ kompleksnost političkih odnosa u NATO savezu koji se suočava s izazovima vlastite transformacije zahtijeva izuzetno razvijene pregovaračke kompetencije svake male zemlje koja pokušava uskladiti svoje članske obveze u NATO savezu s vlastitim specifičnim razvojnim i sigurnosnim prioritetima. Činjenica da su hrvatska ekspertiza u području sigurnosne politike te diplomatski kapaciteti vrlo ograničeni dovodi u pitanje sposobnost kvalitetnog pregovaračkog pozicioniranja RH prilikom ionako vrlo zahtjevnog donošenja odluka u NATO savezu. Pregovarački prostor koji RH ima na raspolaganju kao ni pregovaračka pozicija RH nisu uopće jasne, posebice s obzirom na pitanja koja najviše brinu hrvatske građane – prisutnost vojnih postrojenja i vojnih baza na teritoriju RH, preventivne mjere vezane uz rizik terorizma koji bi mogao oštetiti hrvatski turizam, uvjeti sudjelovanja hrvatskih vojnih snaga u međunarodnim misijama (vojna ili civilna komponenta)


2. ALTER-NATO-R: Platforma za izgradnju mira kao alternativa NATO savezu

Kako bi se RH kvalitetno prevladala svoje sigurnosne izazove Centar za mirovne studije smatra da je nepunih 12 godina nakon završetka rata Hrvatska mora osmisliti svoju sigurnosnu politiku ne kroz što brže priključenje NATO savezu, već putem razvitka i provedbe sveobuhvatne nacionalne Platforme izgradnje mira kojom bi se sigurnosni ciljevi povezali s onim razvojnima te integrirali u niz postojećih javnih politika – od obrazovne, preko gospodarske do međunarodne. Naš prijedlog alternative ulasku u NATO savez temelji se na zajedničkom promišljanju mirovnih aktivista i aktivistica, te predstavnika i predstavnica lokalnih vlasti tijekom protekle tri godine, koje je rezultiralo radnim dokumentom Platforma za izgradnju mira u RH iz prosinca 2005. usvojenim na konferenciji u Vukovaru od strane 60 pojedinaca i organizacija. Na ljeto 2006. Platforma za izgradnju mira postala je zajednička okosnica mrežnog djelovanja dvanaest udruga iz različitih poslijeratnih regija Hrvatske.

U tom pothvatu zalažemo se za otvorenost RH suradnji s nizom međunarodnih sigurnosnih i razvojnih organizacija i saveza, pa tako i s NATO savezom, gdje suradnju tijekom narednog desetljeća prvenstveno vidimo kroz postojeći mehanizam Partnerstva za mir koji se pokazao korisnim u svrhu povećanja transparentnosti i demokratizacije državnog represivnog aparata. Time RH može nastaviti s podizanjem standarda učinkovitosti, transparentnosti i zaštite ljudskih prava unutar svojih vojnih snaga, bez da se obvezuje na doprinos i intenzitet prilagodbi koji su u suprotnosti s vlastitim kapacitetima te nekim sigurnosnim ciljevima. U vanjskoj sigurnosnoj politici zalažemo se za konzistentno poštivanje temeljne ustavne vrednote mirotvorstva te vojnu ulogu RH vidimo prvenstveno kao obrambenu te u sklopu međunarodnog poretka zaštite ljudskih prava koji mora biti glavni kriterij za eventualnu vojnu intervenciju oružanih snaga RH izvan granica zemlje. Uz NATO savez, vidimo i druge međunarodne mreže, institucije i organizacije u kojima bi RH trebala intenzivirati svoje djelovanje, kao što su Međunarodni kazneni sud, Komisija za izgradnju mira, UNDP te Vijeće Europe, Europske komisije i Europskog Parlamenta. Zalažemo se za što skorije priključenje RH u mrežu država članica Human Security Network koja promovira koncept ljudske sigurnosti odnosno povezanost politika socio-ekonomskog razvoja, zaštite ljudskih prava i obrane. Posebno RH mora nastaviti na svim reformama priključenju Europskoj uniji.

Poslijeratni kontekst u kojemu se Hrvatska polako razvija mora biti nova prilika za pozicioniranje RH na međunarodnoj sceni. Držimo da se Hrvatska mora profilirati kao nositeljica mira i razvoja u regiji, gdje će te ciljeve postići na način da surađuje s dominantnim vojnim savezima, a svoj kapacitet usmjeruje u razvoj branda «izgradnje mira». Kao jedan od prvih koraka preporučamo Vladi RH da osnuje Agenciju za izgradnju mira čije će zaduženje biti koordinirati i implementirati zadatke iz Platforme za izgradnju mira, a ujedno će biti i agencija koja dodjeljuje razvojnu pomoć zemljama u svijetu. Posebnu energiju treba usmjeriti na vođenje vanjske politike zemlje, koja će biti ključni mehanizam brandiranja Hrvatske kao zemlje posvećenoj izgradnji mira kroz ljudsku sigurnost za što je posebno povoljno vrijeme prije desetgodišnjice proslave pune mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.
Uz jačanje vanjske politike, ključno je novac i intelektualne kapacitete usmjeriti na integriranje politika izgradnje mira na unutarnjem planu. Sinergija ovih dviju aktivnosti i provođenja mjera iz Platforme za izgradnju mira podići će razinu unutarnje i vanjske sigurnosti naše zemlje.
Hrvatska će nastaviti suradnju s NATO savezom kroz mehanizam Partnerstva za mir koji će osigurati daljnju demokratizaciju i depolitizaciju hrvatske vojske. Kroz Partnerstvo za mir RH će imati priliku nastaviti i sa demilitarizacijom ne samo svojih snaga već i regije. Upravo u Partnerstvu za mir RH će moći na kvalitetan način doprinijeti i demilitarizaciji regije.
Time RH ni na koji način neće biti vojno marginalizirana, već će zbog specifičnosti svog poslijeratnog razvoja zadržati više manevarskog prostora za kvalitetnije odlučivanje u uključivanje u međunarodne vojne intervencije. Suradnjom kroz Partnerstvo za mir (u kojemu su sada gotovo sve zemlje iz regije) otkloniti će se i bilo koje vojne regionalne prijetnje. Poseban fokus potrebno je usmjeriti na razvoj civilnog djelovanja oružanih snaga (katastrofe, akcije spašavanja i sl.) koje mogu biti dominantna odrednica razvoja oružanih snaga u kontekstu stvaranje branda Hrvatske kao zemlje nositeljice izgradnje mira.
Oružane snage RH ostati će po veličini u okvirima koji su zacrtani prema sadašnjim planovima reforme. Služenje vojnog roka postaje dobrovoljno, a poseban napor se ulaže za kreiranje što kvalitetnije volonterske službe koja bi dugoročneo trebala zamijeniti civilnu službu.



























Platforma za izgradnju mira

Platforma za izgradnju mira nudi smjernice za kratkoročno i dugoročno partnersko djelovanje državnih institucija, lokalnih vlasti te nevladinih aktera na doradi i provedbi niza javnih politika koje smatramo neophodnima za povećanje i održivost unutarnje i vanjske sigurnosti RH. Radi se o obrazovanju, nacionalnoj sigurnosti kroz represivni aparat, regionalnom razvoju, zaštiti i promociji ljudskih i manjinskih prava i vjerskih sloboda, suočavanju s prošlošću, rodnoj ravnopravnosti i promociji kulture javnog dijaloga i demokracije te vanjskoj politici i međunarodnim odnosima. Slijedi pregled ključnih smjernica Platforme za izgradnju mira kojima smatramo mogućim postići viši stupanj razvoja, demokracije i sigurnosti naše zemlje:


Obrazovna politika

- Integriranje obrazovanja za ljudska prava i mir u relevantne obrazovne
predmete te u interdisciplinarne i izvannastavne aktivnosti na svim obrazovnim
razinama od osnovne škole do poslijediplomskih i stručnih studija.
- Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta treba provesti sveobuhvatnu evaluaciju dosadašnje izvedbe programa Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju u osnovnim školama
- analizirati i revidirati školske udžbenike kako bi se ukolnila pristranost u odnosu na nacionalnu povijest, druge narode, kao i u odnosu na rodna i druga manjisnka pitanja te kako bi se uključili dodatni sadržaji vezani uz ljudska prava
- Osigurati da školski sustavi i proces odlučivanja o obrazovanju uzimaju u obzir raznolike lokalne potrebe korisnika, nastavnog osoblja i ustanova, npr. različitost materinjih jezika; ratom narušeno povjerenje, komunikaciju i suradnju; potrebe osoba s invaliditetom; potrebe za kontinuiranim usavršavanjem nastavnika i kapacitiranjem školskih ustanova za promociju kulture nenasilja i suradnje.
- Prilikom decentralizacije obrazovnog sustava koja omogućuje prilagodbu lokalnim potrebama, važno je poduzeti mjere za sprječavanje manjka kapaciteta obrazovnih ustanova u manje razvijenim područjima Hrvatske.
- Povećati financijska sredstva za mirovno obrazovanje i uključiti mirovno obrazovanje u sve nacionalne obrazovne strategije. Problem kontinuiranog financiranja edukacijskih programa odražava se na njihovu kvalitetu i prepoznatljivost. Stoga bi trebalo postići da se iz budžeta lokalnih zajednica (županija i gradova), ali i na nacionalnoj razini izdvajaju sredstva isključivo za edukaciju u izgradnji mira.
- Osigurati pripremu školskih i sveučilišnih nastavnika, odgojitelja i stručnog osoblja za mirovno obrazovanje, što pretpostavlja uključivanje mirovnog obrazovanja u obavezni program stručnog usavršavanja nastavnika i odgojitelja.
- Povećati mogućnosti za verifikaciju neformalnih programa mirovnog obrazovanja na razini države i županija.
- Povećati vidljivost mirovnog obrazovanja u školskom sustavu – npr. uspostavom godišnjih nagrada Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za promociju nenasilja i ljudskih prava koja bi se dodjeljivala osnovnoškolskim, srednjoškolskim i visokoškolskim ustanovama.
- Povećati uključivanje roditelja u rad škole te razviti dodatne programe za osvještavanje uloge roditelja u odgojno-obrazovnom procesu. Nužno je ostvariti partnerstvo škole kao institucije, roditelja i učenika u kreiranju i provedbi nastavnog plana i programa.
- Sustavno poticati stvaranje pozitivne slike o pripadnicima nacionalnih manjina te o vrijednosti života u multikulturalnim sredinama.


Suočavanje s prošlošću

- Jačati suradnju između organizacija civilnoga društva na stvaranju preduvjeta za kreiranje politike suočavanja s prošlošću na nacionalnoj i regionalnoj razini.

- Razviti obrazovne programe o učinku nasilnih sukoba na pojedince/ke, zajednice i društvo, o utjecaju traume i koracima prema oporavku.

- Osigurati potrebne preduvjete za osnivanje i kvalitetan rad Memorijalnog-dokumentacijskog centra o Domovinskom ratu i drugih dokumentacijskih centara što uključuje i suzdržavanje od političkog predodređivanja karaktera rata i dosega istraživačkog rada

- Državne institucije trebaju artikulirati nacionalni programe izgradnje mira i suočavanja sa prošlošću uz potpunu suradnju zainteresiranih strana koje može pridonijeti stvaranju poticajne atmosfere za prorađivanja osobne i kolektivne traume te organiziranje dokumentacijskih centara radi dokumentiranja podataka o svim žrtvama i nestalim u nasilnim sukobima, što će stvoriti preduvjete za obilježavanje svih grobišta i stratišta te davanja pijeteta svim žrtvama bez obzira na strane u sukobu ali i davanje naknada na simboličkoj i adekvatnoj materijalnoj razini žrtvama i obiteljima žrtava .

- Kroz zajedničku strategiju i akcijske planove ministarstava kulture i obrazovanja države trebaju stvoriti mehanizme za poticanje i financiranje povijesnih, etnoloških, antropoloških i kulturoloških istraživanja i publiciranje rezultata istraživanja različitih perspektiva povijesnih događanja kako bi se izbjeglo apsolutiziranje jedne istine ali i uvodilo nove spoznaje u obrazovne programe i udžbeničke sadržaje te promoviralo multikulturalnost u obrazovanju.


- Sustavno i trajno poticati kulturnu produkciju koja potiče suočavanje sa prošlošću kako na individualnoj tako i na kolektivnoj razini kroz mehanizme financiranja iz državnog proračuna

- Sudove koji procesuiraju zločine počinjene u nasilnim sukobima lokalnog i međunarodnog karaktera potrebno je tehnički adekvatno opremiti te stvoriti uvjete za multidisciplinarnu podršku i zaštitu svjedocima na sudu i u njihovim životnim sredinama.
- Kroz sustav formalnog i neformalnog obrazovanja treba uspostaviti programe sustavnog educiranja za civilne inicijative, političke stranke i novinare/ke o važnosti i procesima izgradnje mira i suočavanja sa prošlošću kako bi se širio prostor za dijalog o različitim istinama u post-konfliktnim, tranzicijskim društvima i propitivala politička odgovornost raznih društvenih aktera u generiranju nasilnih sukoba.
- Preporučujemo nastavak pune suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji jer će to potaknuti proces suočavanja sa prošlošću i procesuiranje ratnih zločina i u domaćim sudovima.



Regionalni razvoj

- Uspostaviti jedinstveni sustav prikupljanja i publiciranja socioekonomskih pokazatelja razvoja poslijeratnih područja koji je dostupan javnosti, a posebice razvojnim agencijama, civilnom društvu i poslovnom sektoru.

- Uspostaviti redoviti monitoring poticajnih mjera države za socioekonomski razvoj poslijeratnih područja kako bi se na vrijeme uočili propusti i problemi, istakli uspjesi i utjecalo na negativnu percepciju razvojnog potencijala ovih područja.

- Osigurati kvote za potpore partnerskim programima i projektima organizacija civilnog društva iz poslijeratnih područja unutar programa potpore Zaklade za razvoj civilnog društva i državnih tijela.

- U formuliranje regionalnih razvojnih planova uključiti predstavnike svih sektora, i lokalnu upravu i samoupravu. U procesu pripreme, planiranja, provedbe i praćenju provedbe javnih politika (nacionalnih strategija) organizacije civilnog društva moraju temeljem javno donesenog sporazuma/ugovora sudjelovati kao priznati i prepoznati partneri državi i njenim institucijama.

- Civilno društvo trebat će se zalagati da se u artikulaciji razvojnih politika eksplicira njihova relevantnost za dugoročnu stabilizaciju, sigurnost i obnovu društvenog tkiva na poslijeratnim područjima, kao i prevenciju potencijalnih društvenih sukoba.

- Civilno društvo treba inzistirati na tome da razvojni planovi vode računa o povećanju društvene kohezije svih dionika zajednice i unapređenju programa koji su orijentirani na socijalnu inkluziju marginaliziranih i osiromašenih grupa.

- Osigurati transparentnost procesa evaluacije dosadašnje provedbe Regionalnih razvojnih planova, u svrhu pravovremenih poboljšanja i prijenosa dobrih iskustava na druge županije.

- Uključivanje inicijativa izgradnje mira u lokalnim zajednicama u razvojne aktivnosti u kojima sudjeluje lokalna samouprava, županije itd. posebice kada se radi o mobiliziranju građana/ki, neformalnoj edukaciji, participativnom planiranju i uključivanju marginaliziranih skupina.

- Kontinuirano ulagati u informiranost građana/ki o razvojnim planovima i inicijativama širom Hrvatske, a posebice na poslijeratnim i nerazvijenim područjima. Pritom je dragocjeno partnerstvo lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva i lokalnih medija.

- Unapređenje prekogranične suradnje u prioritetnoj funkciji razvoja lokalne zajednice kroz osiguravanje ekonomskog poticaja. Nužno je uvažavati specifičnosti i različitost potreba regija.

- Kontinuirano zagovarati uključivanje koncepta razvoja zajednice u politiku regionalnog razvoja, te utjecati na koordinaciju raznolikih fondova za društveni i ekonomski razvoj namijenjenih lokalnim zajednicama.

- Poticati unutarnju mobilnost mladog i radno sposobnog stanovništva, a posebice poticati barem privremene migracije iz razvijenih dijelova u poslijeratna područja. Jedan od mogućih programa jest i uspostava Volonterske razvojne službe koja bi potporom države i poslovnog sektora omogućila visokokvalificiranim osobama da godinu dana rade u poslijeratnim područjima, posebice u javnim ustanovama i nevladinim organizacijama, kao i osobama iz poslijeratnih područja da provedu praksu u tvrtkama, javnim ustanovama i nevladinim organizacijama u drugim dijelovima Hrvatske.

- Poticati društveno odgovorne i uspješne tvrtke da se uključe ili same razviju programe poticanja socioekonomskog razvoja poslijeratnih područja, ili dodatnim ulaganjima u svoj dobavljački lanac, ili pak dodatnim inicijativama u zajednici. Suradnja organizacija civilnog društva i poslovnog sektora kroz poticanje održivih mehanizama doniranja naročito vezano uz proces regionalnih operativnih planova (ROP); razvoj zaklada lokalnih zajednica i regija, praćenje učinkovitosti poreznih mjera za poticanje filantropije.

- U javnosti promovirati pozitivne primjere socioekonomskog razvoja poslijeratnih područja, posebice onih utemeljenih na partnerstvu različitih sektora, kako bi se proširio krug podupiratelja i postepeno mijenjala percepcija razvojnih potencijala ovih područja.


Sigurnost

- Pomak s koncepta nacionalne sigurnosti prema konceptu ljudske sigurnosti u kontekstu aktualnih reformi sigurnosnog sustava i demilitarizacije društva

- Odgoditi odluku o što skorijem pristupanju RH NATO savezu

- Pojačati aktivnosti unutar Partnerstva za mir te putem Partnerstva za mir održavati kvalitetne kontakte sa NATO savezom i nastaviti na reformama demokratizacije, profesionalizacije i depolitizacije vojske

- Kroz Partnerstvo za mir raditi na demilitarizaciji regije te pružati pomoć zemljama u regiji za što kvalitetniju reformu vojnog sektora

- Razviti tehnološke i ljudske kapacitete za prevenciju i krizne intervencije ekoloških akcidenata i katastrofa posebice u području očuvanja Jadrana i Mediterana

- Uključivanje RH u Međunarodnu mrežu ljudske sigurnosti te predložiti osnivanje međunarodne Agencije o ljudskoj sugurnosti unutar UN-a sa sjedištem u RH

- Povući vojne trupe RH iz Afganistana i umjesto vojnih snaga oformiti mirovne timove RH koji će raditi na civilnom razvoju Afganistana kroz Agenciju za izgradnju mira i pružanja razvojne novčane i tehničke pomoći

- Služenje vojnog roka postaje dobrovoljno, a poseban napor potrebno je uložiti na kreiranje što kvalitetnije volonterske službe koja bi dugoročne trebala zamijeniti civilnu službu.


- Ojačati suradnju organizacija civilnog društva i programa Policija u zajednici, kako na lokalnoj razini (suradnja, razmjena informacija, medijacija itd.), tako i na nacionalnoj (edukacija policajaca). Usvojiti promjene Zakona o policiji u skladu s najvišim standardima zaštite ljudskih prava.

- Unaprijediti kontrolu nad sigurnosnim službama evaluaciju i poboljšavanje rada Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija

- Sustavno raditi na informiranju o pravima azilanata i zagovarati razumijevanje imigracijske politike prvenstveno kao politike prevencije kršenja ljudskih prava utemeljene na poimanju imigracije kao doprinosa rastu ekonomskog i kulturnog potencijala umjesto trenutno prevladavajućeg poimanja imigracije kao nacionalne ugroze. Osnažiti suradnju organizacija civilnog društva na pitanju imigracijske politike i problema azilanata kako bi se utjecalo na aktualnu državnu politiku.

- Zagovarati šire razumijevanje sigurnosti koje počiva na osobnoj sigurnosti, posebice sigurnosti od fizičkog i psihičkog nasilja. Pritom se preporučuje pozivati na Strategiju nacionalne sigurnosti i tražiti njezinu doradu, sa specifikacijom mjera koje se odnose na ulogu civilnih aktera i unutarnju sigurnost.

- Pripremiti prijedlog uspostave Volonterske razvojne/mirovne službe koja bi iskoristila resurse civilne službe (nakon ukidanja vojnog roka) te, ne temelju četiri nacionalne strategije (Strategija nacionalne sigurnosti, Nacionalnog programa za mlade i buduće Strategije razvoja civilnog društva te Nacionalne strategije regionalnog razvoja) potakla unutarnju mobilnost mladih ljudi iz razvijenih u poslijeratna područja i obratno, te osigurala dodatne kapacitete za programe društvenog razvoja na poslijeratnim područjima. Time bi ova služba izravno pridonijela povećanju unutarnje sigurnosti.

- Promovirati medijacijske službe u zajednici kao važan mehanizam povećanja kapaciteta lokalnih zajednica u konstruktivnom ophođenju sa sukobom, na individualnoj i kolektivnoj razini.

- Kontinuirano pratiti transparentnost sigurnosnih službi putem stalne komunikacije s Vijećem za građanski nadzor sigurnosnih službi te poticanjem javne rasprave.

- Kontinuirano zagovarati civilni nadzor vojske i zagovarati reformne procese koji pridonose potpunoj usklađenosti HV-a s vrednotama Ustava RH.

- Posebice insistirati na isključivo obrambenoj funkciji HV-a te snažnoj edukaciji vojnog osoblja o ljudskim pravima i izgradnji mira.

- Uvažiti i uključiti iskustva stručnjake za izgradnju mira i mirovnih aktivista/ica (iz Hrvatske i drugih zemalja) u pripremu edukaciju za članove i članice misija UNa (i drugih međuvladinih organizacija) u krizna područja.

- Kontinuirano pratiti vanjsku politiku Republike Hrvatske te reagirati na svaki pokazatelj odstupanja od Ustava RH i mirotvornog regionalnog i međunarodnog djelovanja (npr. uključivanje u nelegalne vojne operacije poput okupacije Iraka od strane SAD-a i njezinih saveznika)

- Poticati razmjenu iskustava između onih zemalja čija se sigurnosna politika temelji na konceptu izgradnje mira (primjerice Kanade) i Hrvatske te proučiti iskustva neutralnih zemalja (primjerice Švicarska).


Zaštita i promocija ljudskih i manjinskih prava i vjerskih sloboda

- Dokumentirati netrpeljivošću motiviranu nasilje (zločin iz mržnje) u tijeku protekle godine i pripremiti program prevencije.

- Pratiti i dokumentirati sve vidove povreda ljudskih prava i manjinskih prava i predlagati mjere za edukaciju i prevenciju, te osigurati proračunska sredstva za sustavan monitoring i podršku žrtvama koji provode organizacija za ljudska prava.

- Artikulirati strategiju aktivnog afirmiranja identiteta i integriranja nacionalnih manjina, posebice za one spram kojih postoji velika socijalna distanca (Srbi, Romi..).

- Donijeti dodatnu zakonsku regulativu o financiranju manjinskih emisija u elektronskim medijima, koja će uključivati i kriterije za dodjelu sredstava, kako bi se mogao provesti članak 18. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina

- Određivati brojčanu predstavljenost pripadnika nacionalnih manjina u tijelima lokalne uprave i samouprave prema zadnjim biračkim popisima, a ne prema rezultatima popisa stanovništva iz 2001., to jest provesti članak 20. stavka 7. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, te poništiti odluku Vlade HR od 22. 7. 2005 jer je u suprotnosti s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina.

- Osigurati preduvjete za izbor modela obrazovanja na jezicima i pismu nacionalnih manjina, upoznati roditelje s zakonskim mogućnostima obrazovanja na jezicima nacionalnih manjina, te omogućiti da ravnatelji/ce svih osnovnih i srednjih škola provedu ankete za roditelje kako bi im se omogućio odabir željenog modela obrazovanja i izbor religijskog odgoja (vjeronauka).

- Poboljšati zakonski okvir u skladu s međunarodnim standardima te povećati transparentnost i učinkovitost državnih institucija odgovornih za zaštitu ljudskih prava.

- Promovirati ravnopravnu i proporcionalnu zastupljenost nacionalnih manjina u skladu s odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjima.

- Osigurati sredstva iz proračuna za monitoring provedbe Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te monitoring povratka, te provesti monitoring u suradnji s Vijećima nacionalnih manjina i organizacijama civilnog društva.

- Osigurati poštovanje prava i afirmiranje potreba nacionalnih, etničkih, vjerskih, rodnih, seksualnih i drugih manjina, poput osoba s posebnim potrebama.

- Fokusirati napore na osiguravanja jednakih mogućnosti za obrazovanje i zapošljavanje za najsiromašnije i višestruko diskriminirane grupe, poput Roma.

- Organizirati edukaciju o ljudskih prava i pravima manjina te prevenciji netrpeljivošću motiviranog nasilju za pravosuđe i policiju.

- Pripremati godišnje nacionalne izvještaje o nasilju i zdravlju, na tragu Svjetskog izvještaja o nasilju i zdravlju koga je pripremila Svjetska zdravstvena organizacija.

- Usvojiti strategije za prevenciju i suzbijanje svih oblika nasilja na osobnoj, institucionalnoj i društvenoj razini.


Rodna ravnopravnost

- Osigurati uključivanje Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti UN – Žene, mir, sigurnost u zakonske i podzakonske akte.

- Kao nadogradnja na dosadašnju suradnju i mirotvorni rad ženskih grupa, cilj je razviti regionalnu platformu za uključivanje rodne perspektive u sve programe prevencije i transformacije sukoba, izgradnje mira kao i društvene obnove na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini. Učinkovita strategija osvještavanja o rodnoj perspektivi rata i rada na izgradnji mira jedan je od preduvjeta održivog mira u cijeloj regiji.

- Putem postojećih komunikacijskih kanala među organizacijama u Hrvatskoj i regiji, promovirati i poduprijeti ženski mirovni aktivizam te rodnu perspektivu izgradnje mira. Ovo uključuje prikupljanje i publiciranje konkretnih doprinosa žena izgradnji mira, analizu lokalnih potreba i izazova, educiranje javnosti putem kampanji, javnih rasprava i medija.

- Potaknuti suradnju Ženske mreže Hrvatske, drugih organizacija civilnog društva te javnih ustanova u Hrvatskoj i regiji radi izrade strategije integracije rodne perspektive u programe izgradnje mira, kao i strategije integracije pitanja vezanih uz izgradnju mira u politiku i aktivnosti promocije rodne ravnopravnosti.

- Zagovarati dodjelu financijskih sredstava iz državnih proračuna za sigurnost i rodnu ravnopravnost za potporu rodno osjetljivom radu na izgradnji mira.

- Zagovarati primjenu Rezolucije 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, naslovljenu Žene, sigurnost, mir te osigura povećanje zastupljenosti žena na svim razinama odlučivanja u nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama i mehanizmima za sprečavanje, upravljanje i rješavanje sukoba;

- Zagovarati kazneni progon odgovornih za genocid, zločine protiv čovječanstva, ratne zločine, uključujući one koji se odnose na seksualno nasilje nad ženama i djevojkama.

- Zagovarati da se u programima reintegracije i reparacija uzmu u obzir različite potrebe žena i muškaraca bivših boraca/kinja te da se uzmu u obzir potrebe osoba ovisnih o njima.

- Zagovarati ratifikaciju i primjenu relevantnih međunarodnih konvencija vezanih uz vezu između rodne ravnopravnosti i sigurnosti (ovo se posebice odnosi na borbu protiv organiziranog kriminala – trgovine i eksploatacije žena kojem pogoduje politička i ekonomska nestabilnost ratnih i poratnih područja).

- Educirati pripadnike sigurnosnih službi (policije, tajnih službi, vojske, posebice mirovnih misije) o rodnoj ravnopravnosti.

- Sudjelovati u izradi regionalne strategije rodne ravnopravnosti u kontekstu izgradnje mira i sigurnosne politike.

- Provesti rodnu analizu pozitivnih i negativnih posljedica rata u Hrvatskoj, artikulirati preporuke te ih integrirati u socijalnu i razvojnu politiku.

- Poticati međunarodne organizacije koje rade u ratnim i poslijeratnim područjima da svoje osoblje educiraju o rodnoj ravnopravnosti te provode programe koji pridonose rodnoj ravnopravnosti i afirmiraju ulogu žena u izgradnji mira.



Promocija kulture javnog dijaloga i demokracije

- Promovirati i prakticirati kulturu dijaloga u raspravama unutar civilnoga društva i javnosti uopće.

- Poticati pisanje o toleranciji i izgradnji mira stvaranjem nove nagrade za reportažu, komentar, feljton koji doprinosi izgradnji održivog mira.

- Proširiti edukaciju o ljudskim pravima, izgradnji mira i kulturi nenasilja za novinare i urednike.

- Pratiti rad Vijeća HRTa i predlagati poboljšanja preko predstavnika organizacija civilnog društva.


Vanjska politika i međunarodni odnosi

- Poticanje europskih integracija i međunarodne razmjene u procesima reformi

- Raditi na kreiranju branda «Hrvatska zemlja izgradnje mira»

- Poboljšanje regionalne suradnje u jugoistočnoj Evropi

- Aktivno sudjelovanje u međunarodnim organizacijama i institucijama koje rade na kontroli širenja naoružanja, prevenciji oružanih sukoba i poslijeratnoj izgradnji mira, npr. u sustavu UN-a

- Poboljšanje suradnje s drugim ratom pogođenim zemljama na različitim kontinentima

- Njegovanje međunarodne suradnje, posebice u obrazovanju, kulturi, i gospodarstvu

- Jačanje civilne kompnentne izgradnje mira (multitrack diplomacy, post-konfliktni razvojni programi, razmjena znanja civilno društvo o stručnjaci, hrvatska razvojna agencija)





Centar za mirovne studije




Image Hosted by ImageShack.us


- 16:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.08.2007.

UPS poziva na antiNATO marš

Umaški pokret za slobodu - UPS, u znak mira i otpora, protiv rata i ratnih saveza, poziva Vas na prvi MARŠ ZA MIR - od Buja do Umaga, koji će se održati 18. kolovoza 2007. godine.


31. srpnja 2007

Bez ikakavog referenduma koji bi mogao više-manje ukazati na mišljenje naroda po tom pitanju donesena je odluka da RH uđe u NATO savez. I onda nas uvjeravaju da živimo u demokraciji.

Referendum ili ne, mi i dalje odlučno i nepokolebjivo stojimo na našim antiNATO pozicijama pozivajući se na tradiciju naše regije koja je oduvijek poznata po raznolikosti, toleranciji, suživotu i miroljubivosti. Ali, poznata je i po otporu. Otpor je obilježio cijelu istarsku povijest i nemamo namjeru biti prva generacija koja se predala.

Tijekom dvadeset godina fašizma, naš mu je narod pružao odlučan otpor. Tijekom hladnog rata, naš je narod odbacio moskovski imperijalizam bez da se zato prikloni washingtonskom.

Mi danas ponavljamo:

NE U N.A.T.O.!!!

Ni tada, ni sada, ni nikada!

Zato pozivamo sve vas miroljubive ljude dobre volje da hodate u znak mira i otpora protiv rata i ratnih saveza. 18. kolovoza 2007. iz Buja kreće prvi tradicionalni MARŠ ZA MIR Buje-Umag

Okupljanje:

Trg slobode u Bujama (kod donje crkve) u 15:30 h

Polazak: 16:00 h

Anarhičar/ka?... Komunist/kinja?... Feminist/kinja?... Ekolog/inja? Demokrat/kinja? ... Kršćanin/ka?... Musliman/ka?... Židov/ka?... Ateist/kinja? ... Bijelac/kinja? Crnac/kinja? Azijat/ka? ... Hrvat/ica?... Slovenac/ka?... Talijan/ka? ... Panker/ica?... HipHoper/ica?... Rejver/ica? Roker/ica?... Hipi/jevka? ... Mlad/a?... Star/a? ...

Nije bitno. SVI UJEDINJENI ZA MIR!


izvor: www.ups-umag.org/

- 21:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #