| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Srpanj 2009 (1)
Veljača 2008 (1)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Kolekcija mojih zapažanja i stavova u svezi obitelji, karijere, psihologije ponašanja, društva, mode, ljepote, prirode itd.
Citaonica
********************
>Blog.hr
>Virtualna knjižara
>Nationalgeographic
>Discovery
>Bljesak.info
>Net.hr
>Vidi.hr
>Znanost
>Katalog besplatnih elektronickih casopisa
Drugi separe u čitaonici
>Dnevnik ulice
>Borja
>PlanB
>Pračovjek
>Kabulske priče
>CNN Art of life
>MTV
>Kompjuteraši ako zapne
>Po mom ukusu kuhinjica
>Auto route
>Vrijeme
Free Counters
Lifestyle by Tatjana
Na jednom dodaj- na drugom oduzmi
- 20:14 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|
Juče sam bila poslovno u Trebinju. Volim otići u Trebinje, nekako mi miriše na more i Dubrovnik. Malo smo sjedili pod platanima, popili kavu, prošetali oronulim i zapuštenim starim dijelom grada. Nakon relativno napornog dana ogladnili smo a onda sam se ja sjetila kako sam prije par mjeseci na tv-u u emisiji "Turizam plus" gledala reportažu o restoranu "Hercegovačka kuća". U njemu se održavao sajam domaće kuhinje gdje su iz cijele BiH bili prezentirani kulinarski pripravci. Bilo je tu svega; od starinskih do modernijih jela a izlagači su bili raznovrsni seoseke zadruge, domaćinstva, hoteli i restorani . Gledajući to "Hercegovačka kuća" mi se učinila lijepim mjestom za doći i pojesti štogod. Naziv restorana/konobe mami jer samo ime vam govori da je tu domaća i obiteljska atmosfera. Elem, kako ne poznajemo baš Trebinje upitašmo par ljudi koji su nas uputili u stari grad ali restoran se nije nalazio tamo. U jednom kafiću naiđemo na mostarca koji je sav sretan što je sreo zemljakinju napokon nas uputio u pravom smjeru. Ne, "Hercegovačka kuća" se nije nalazila uopće u gradu. Sjedošmo u automobil i pravac ka Bileći. Na 10 km od Trebinja u pravcu Bileće nalazi se restoran "Lovac" i motel "Konak" u sklopu njega se nalazi i naša tražena "Hercegovačka kuća". Odmah u startu začudišmo se odakle toliko imena za jednu te istu ugostiteljsku firmu. Iza kuće se gradi još jedan dio, tako da će taj dio dobiti zasigurno neko četvrto ime. Kako nam je mostarac u Trebinju rekao "Lovac" je poznati restoran onako "janjetina s ražnja tipa". Kada se parkirate ako imate slab vid kao ja nećete vidjeti "Hercegovačka kuća" natpis. Ta konoba se nalazi s bočne strane kuće i zaista je nezamjetna. Začudilo me i što piše na tabli radno vrijeme od 12-22 h. Zašto od 12??? Gazdarica nas je odmah primila i ispričala nam kako nemaju baš posla pa otuda i to vrijeme. Rekoh da sam tu jer sam u stvari gledala tv emisiju i čula za njih. Pitam je zašto nemaju malo više reklame jer unutrašnjost je zaista prava starinska autohtona. Sve je u drvetu, kamenu, sa stalažama za domaće vino, tu su starinski kamini, posudje i ostali ukrasi iz starine tih predjela. Vino je kako rekoh domaće i ako to volite, gazdarica će vas uvesti u podrum gdje se pravi. No tamo i pored kamenih zidova ipak se nalaze nove, moderne bačve od inoxa. Šteta...Više bih voljela vidjeti lijepe starinske drvene bačve. Kako je unutar konobe prohladno odlučišmo sjesti vani. Sada je nastupio zbunjujući trenutak ; da li je "Hercegovačka kuća" "Lovac" i da li je svejedno gdje sjednemo... Ok...rekoše nam sve je isto pa zauzešmo poziciju. Miriše janjetina koja se okreće, mi oduševljeni unutrašnjošću kuće već oblizujemo brkove. Donose nam meni...ali jedan a nas dvoje.Šta da se premjestimo ili da ga podjelimo k'o Jutarnji? A tek meni. Strašno. Ponuda vina, pive i sokova je ok.Okrećem stranicu nadajući se nekoj super retro ponudi jela. Ali imam šta vidjeti: meza, jela s roštilja uobičajena, kuhana jela( grah, gulaš kojih btw nema), pečenje janjeće, sušena janjetina (koje također nema), cicvara, šnicla i to je to. U sredini rukom pisani jelovnik na engleskom jeziku s milion pravopisnih grešaka. Razočarani ponudom jela i izgledom jelovnika naručujemo pečenje i salatu. Dolazi novi minus; papirne salvete. I to jeftine, Violetine. Oooo, pa zašto ako nemaju veliki promet, ako su u sklopu kuće...zašto nemaju platnene ubruse? Možda je to nekome svejedno ali nekako meni te salvete izgledaju fastfood-ovski a ja u restoran takvog tipa hoću da guštam. Mrzim papirne salvete. Konobar nam donosi kruh, pola domaći pola kupovni. Nisu baš najsvježiji ali ok...čeka se meso, gladni smo. Dolazi još par automobila. Nekih dvadesetak ljudi, pa eto, nije da nema prometa...Ima...Tu je i neka delegacija, konobari se odmah uzvrtiše oko njih, ja mislim da su ih pozdravili par puta, i čak mi se učinilo da se svaki put i naklone blago...Hahah..mora da su to neki trebinjsko-bilećki moćnici. Na mene moćnici ne djeluju, pa zovem konobara i pitam ga gdje je naše jelo. Napokon on stiže i donosi naše porcije. Nisu vruće, onaj sloj masti je čvrst k'o kamen. Odmah komentiram kako je meso staro i nije svježe.Krompiri su bezukusni, rezani na četvero i očigledno pečeni posebno. E to mi nije jasno...Ako peku janje, zašto krompire ne stavi pod sač.? Šta im to treba, pa da umjesto ukusnoga da se topi u ustima krompira imaju drveni i hladni, neslani i bljutavi? Ogromni minus...Ma šta ogromni...Minus k'o kuća. Gladna sam i pokušavam se najesti, sreća poručih onu salatu. Čeprkam ono meso, krompiri su nejestivi a i meso je neslano. Završimo napokon s našim jelom potpuno razočarani. I nikako ne možemo doći sebi...pa onako divna konoba "Hercegovačka kuća" a ovako loša hrana...nepojmljivo. Razočarana tražim račun, kad tamo naplatio nam je i prilog...Šta je prilog pitam; krompiri. Krompiri, oni bljutavi, grozni su prilog koji oni naplaćuju. Ne znam da su mi ikada još u nekom restoranu s porcijom mesa naplatili ono malo krompira. I dalje sam gladna i nemam živaca prepirati se , ustajemo, odlazimo i komentiramo kako slijedeći put u "Hercegovačku kuću" ćemo doći samo na čaj čisto zbog lijepog ambijenta. Tamo ne vrijedi ništa pojesti. Niti reklamirati. Lijepi naš Gojko. Fotografije su preuzete s interneta jer sam ja zaboravila fotoaparat.    |