četvrtak, 20.07.2017.

DANAS JE ČUDAN DAN


slika: Tanja R.

Danas definitivno čudan dan.

Ujutro anđeo na nebu, satkan od oblak, pa onda kiša, pa sunce, pa opet kiša.

Otišla sam na moje skriveno mjesto na rijeci, uslikala neku čudnu hrpicu na zemlji ispod drveta, mislila sam da je to sjeme, a ono pupovi nekog cvijeta kojeg nisam vidjela



slika: Tanja R.

Zna li tko što je to? Kao da je iz svemira palo.

I opet me kiša ulovila na rijeci, nisam mogla odoljeti, nego snimiti tu ljepotu,



slika: Tanja R.

makar na kraju i sama malo pokisla, ali to je divna, topla ljetna kiša na kojoj možeš i pokisnuti i zaplesati, bez straha... ovdje grmljavine nema.



slika: Tanja R.


slika: Tanja R.


15:17 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 18.07.2017.

laku noć, umorni moj svijete..


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist


Laku noć, umorni moj svijete,
izbrazdan strahovima, tugama
i besmislom postojanja
u ranjenim dušama,
koje još nisu počele živjeti,
a već se moraju gasiti.

Laku noć,
svim ružičastim haljinicama
i dječjim cipelicama
koje nikad neće biti obučene
za neka zajednička obiteljska jutra,
za neka divna, zlatna i mirna jutra..

Laku noć, suzama,
koje će kroz moje srce teći,
jer ovo je vrijeme
kada ostajem bez daha i riječi,
da pjesmom opišem
koliko duboko tugujem,
jer želim radost darivati
i snove drugima nebom bojati..

Laku noć, divni moj umorni svijete,
ja ću, kao i uvijek ostati budna
i za sve koji ne mogu
ja ću biti ponovo dijete,
kroz maglu i tišinu opstanka
srcem iznutra, glasom bez riječi
za sve ću pokušati pjevati,
o iskonu ljubavi
koji nije zaboravio doći,
samo se malo kao i ja
od boli zaustavio
i korak bezbrižnosti
na tren usporio..

Laku noć, dragi moj ljubljeni svijete,
ja te grlim koliko god u moj dječji zagrljaj
tvoje patnje stane,
sutra će već biti bolje, vjeruj,
već sutra nova zora sjajna
za tebe mora da svane.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


15:27 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 15.07.2017.

ŽIVOT I GOSPOĐA ROMANTIKA (dok maestro svira fortissimo)



slika: digital artist

Priđi mi, gospođo,
dok maestro ludi na svojim strunama
zagrizi me,
dok te grlim,
dopusti da nas ples ponese,
dok ne prestaneš disati,
dok ne shvatiš
da sam ja uvijek pobjednik,
gutač tvojih uzdisaja,
prevarant kojeg primaš,
ne bi li ga obratila
iz nevjernika
u vjernika...

Mala moja,
ja sam uvijek zadnja riječ
u svim tvojim nijemim pokušajima
da me zarobiš..

Ja Romantiku obožavam
tepam joj ljubav,
nudim joj ljubav,
oblačim je u ljubav
stvaram joj ljubav,
da bih je opet
sa drugom gospođom prevario
i igru nastavio..

Možeš li, unatoč tome,
zaplesati sa mnom??

Gospodine vrli ljubavniče,
bahati svodniče,
žigolo iz kuloara
i dimljivih separea
nesvršena pričo,
tajnoviti fantome,
ne bojim se..

I kada maestro prestane
svirka nestane
ja ću ostati,
a ti nestati.

Netko ti je lagao,
ja ću preživjeti
ti ćeš umrijeti
i sada,
kada istinu znaš,
misliš li i dalje sa mnom zaplesati
ili ovu dvoranu
napustiti?


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=99360

Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:57 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 13.07.2017.

HVALA TI, ZA SUSRET JUTROM PLAVIM U SIVILU SVIJETA



slika: digital artist

Hvala ti, za susret jutra ovoga, u plavom predahu između sivih oblaka..

Htjedoh ti ostaviti cvijet, ali tek danas imam hrabrosti prići tvome uzglavlju i zaboraviti tko sam, tko si, tko smo, što smo bili i što možemo biti, ako tu čarobnu ružu zadržim u svojim rukama..

Znam, da znaš, zoplina tvoje duše dotakla je tvojim nježnim jagodicama moje umorne vjeđe i obrisala suzu tog upornog straha i opreza, koji me zaustavlja kod potpune predanosti..

Znam da osjećaš..

Oprosti na svim onim glasnim ridanjima, na svim onim krivo sročenim parabolama, koje su dotakle tvoje srce i oduzele mi mogućnost, da te susretnem u tim čarobnim trenucima gdje ne postoje gledatelji, ne postoje savjetnici, mentori, učitelji, gdje smo sami, ja i ti, u modrom vakumu, tamo negdje, gdje naša priča nikad neće završiti..

Oprosti..

Ali pruži priliku i meni da oproštaj čujem sa tvojih usana, kada oči otvoriš, oboje smo tražili riječi i puteve, da konačno zaboravom sve obrišemo, a onda shvatili, da nisu potrebne riječi, da bi se pronašli.

Nismo se zapravo nikad razdvajali, samo sivilo svijeta je oblacima zastrlo tvoje sunce, a meni uskratilo tvoju toplinu..

Oblaci se razilaze, a ja odlazim, orošena toplom kišom, koja će mi pokloniti dugu.

Tamo ću te čekati, kada iz snova potrčiš kroz otvorena vrata tvoga srca..


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


16:43 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 10.07.2017.

NE GUBI SEBE





Nikad ne izgubiti sebe,
iako su veličine iznad, ispod i oko tebe,
nikad ne izgubiti sebe,
jer tvoja krila su uvijek bila
ono što su bila,
krila vrapca, ptice lastavice
ili anđelova slika, svejedno,
ti ih imaš uvijek spremna za let
iznad i ispod svih koji zaboravljaju,
da letjeti mogu i od vlastite težine
mrmoreći padaju s nogu.

Nikad ne izgubiti sebe,
makar se čini da osmijeh tone u mrak
i duša nikad neće dosegnuti
svjetla nježni trak..

Nikad ne izgubiti sebe,
iako od hladnoće drugih
srce se stisne
i od leda zazebe
tražeći žar da vatra opet zaplamti,
jer milosrđa više nema
niti onog toplog stiska,
zagrljaja bez kraja
sa daškom neba i s okusom raja.

Ne, neću izgubiti sebe,
iako zaboravljam na trenutke
tko sam, što sam gdje sam,
s kim sam.

Možda je to i put,
onaj zlatni popločan odgovorima bez pitanja
kojim jedino možemo krenuti
čekajući drugačija čista svitanja.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


16:39 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 08.07.2017.

JEDNOUMLJE





Jednoumlje, prah u ruci
koji čeka svoj uzlet
i bacanje u oči,
da bi slijepo vjerovali,
slijepo slijedili nametnute korake,
slijepo, a kažu sasvim lijepo
laži proživjeli i nebo dosegnuli.

Jednoumno, bez ikakve želje
za širinom, visinom, dubinom,
svi naši životi ne postoje,
postoji samo jedan,
kažu glumci iza maske,
maska iza maske pa opet
maske, maske, maske,
karnevali koji obećavaju ludi provod
u svijetu bez veze i obveze
i bez pitanja odakle zapravo trebamo početi,
jer ova maskarada ne sluti
sretan završetak.

Prašina u očima,
taloži se na tek izniklo sjeme
probuđene djece sa dušom staraca.

Vilenjaci pješčari
vraćaju se u svoje domove
sakrivaju se od zlogukih sjena
koje njihovu bajku
pretvaraju u noćne more.

Sve čeka svoje vrijeme,
dok led okiva zadnje trzaje živoga srca,
netko već zna kako, kada
i gdje će ponovo sve oživjeti.

Na peronu gomile očajnika
kojima je jednim umom obećano blagostanje,
dok ti isti jednoumni realisti
na jahtama plove
i kradu milosrđe, ljubav i snove.

Ja budna jesam,
dok mi oči suze od umora
i svjesnosti i čekam,
dok mi polako kosu i obrve
inje ukrašava.

Da li od moguće nemogućnosti
promjene viđenoga
ili stvarne zime koja dolazi
gonjena kalendarom,
ne znam?

Ja samo znam,
da budna
jesam…


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


17:07 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 06.07.2017.

NA BARIKADAMA ČOVJEČNOSTI



Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Na barikadama čovječnosti
duše, koje su odavno napustila srca,
u ime nekog, nečeg i zbog nečeg
(zaboravile zbog čega)
traže pregovore,
zveckajući lažima u stisnutim šakama
dok srca, spremna na sve
u kutovima dječjih sačuvanih osmijeha
čekaju svoj trenutak pobjede
koja je ipak daleko.

I nadaju se prestanku rata,
rušenju zidova
i zagrljaju sjedinjenja sa sobom
bez ijednog tračka sumnje
u konačni raj iskrenosti
koji se tek nazire
u sjenama koje se bore
sa iskrama toplim,
a tako upornim
u želji da svjetlost ljubavi
porode iz mraka zaborava.

Negdje na barikadama,
gdje su bitke vidljive samo onima
koji srca svoja izgubljena traže,
stjegonoše ne napuštaju svoje mjesto
i svaku bešćutnost
ćute svojom suzom žalosnicom
koja opet teče nekim svojim putem
i kao izvor ulijeva se
u more bez kraja,
nemjerljive dubine uzdaha
koji će jednom
nebo spustiti u slijepe oči
i oblacima zlatnim
zakriliti svaku razdvojenost.

Negdje na barikadama
bitku vode djeca koja su odlučila,
da postanu ljudi i ostanu djeca
i ljudi koji su odlučili prestati biti djeca
mijenjajući svoje snove
za prolazne trenutke stvarnosti,
opet, u ime nekoga, nečega,
a ni sami ne znaju više
zbog čega….



17:51 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.07.2017.

DUŠA KAO SAT, RUKE KAO KAZALJKE


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Vrtimo se oko otkucaja duše,
u krugu osluškujemo
i širimo se i sklapamo
rukama kao kazaljkama
zaustavljajući se samo na tren
kada se spojimo
u zagrljaju bezvremenom
ćuteći ipak tugu budućeg rastanka
ali i nagovještaj ponovnog sastanka,
jer duša je ura
koja ne prestaje kucati
i ne prestaje se kretati.

I krenemo dalje,
vrteći se po putanji mekoj
dijeleći trenutke na sate, minute,
kada smo nježnost,
umjesto grubosti darivali,
kada smo se otvorili
poput ružinoga cvijeta
u inat nevjeri u ljepotu
i vjeri u zlo ovoga svijeta.

I ne prestaje naša čežnja,
da se dajemo do kraja,
makar nas vrtnja umorila
i lice nam ostavila bez sjaja.

Jednom će se ruke zauvijek sklopiti,
a onda se zvijezdama pokoriti,
izgubiti se u nekom otrgnutom iskoraku
bez početka i kraja
i zaplesati bez tijela i odijela
tamo negdje
onkraj raja...


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


18:55 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 21.06.2017.

DAJEM SI VREMENA




Dajem si vremena,
dok sunce uranja lice
u meku maglenu postelju horizonta,
da shvatim jednostavnost i trivijalnost života
kao smislene formule
i kao tek nabačenu koju smjernicu,
dok se konstanta provlači
kroz niti moga shvaćanja
i želi me osloboditi
zakrivljene elipse,
dovesti me u krug
kojeg vječnošću nazivamo.

Dajem si vremena,
i stalno okrećem pješčani sat
ne dam da zadnje zrnce pijeska
dotakne dno
i označi kraj života,
dok se sve ne postavi
na svoje mjesto.

Dajem si vremena,
iako me požuruju govoreći,
da treba brzo učiti
još brže shvaćati,
jer iza granice kažu
čeka veliko Ništa
raširenih ruku.

Dajem si vremena
da osjetim svu zrelost i nezrelost
animusa i anime,
da osjetim istinsku dubinu,
ali i ljepotu patnje i radosti,
dok se Stvoritelju pripisuje rezigniranost,
a znam, jednostavno znam,
da je on dah
u svakom otkucaju srca
i diše i voli i prati i čeka,
strpljivo čeka,
da se oslobodimo sebe
i odvojenosti od sebe
i stopimo se sa svime u svemu kroz sve.

Dajem si vremena,
da sasvim smirena dočekam jutro
kad će zlatna zora obasjati suzu
u kutu moje zjene,
suzu koja će biti konačni čudesni sažetak
bez ijednog novog pitanja,
bez traženja novih odgovora.



Celbridge, 20.6.2017


15:14 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 14.06.2017.

TAJNA JE U MENI


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Skakutanje i plahutanje,
smiješak nedodira
i smiješak opoziva,
hoćeš li konačno spoznati
tajnu moje oporosti
i tugu moje sladunjavosti?

Sve je to krivo navođenje
i još više smiješno podvođenje.

Ja se kroz tvoje zjene tame
provlačim putem beskonačnosti
i sakrivam kôd vječnosti
pred pukom bezizlaznosti.

Sve je to samo igra konačnosti,
beskonačno moje,
dok ti pratiš moje puteve labirintom
svjesno osmišljenim,
ja te čuvam
u bespuću tričarija fizike,
u zagrljaju metafizike.

U svemu sam beskonačno svoja,
da bih na kraju svega
bila beskonačno tvoja,
ja sam tama i srebro,
ja sam nedohvat i esencija,
a ti si svjetlo i sunce,
rukohvat i prošencija
za tobom latice ruža
vjetar raznosi,
dok ti tijelo svemir svima daruje,
a meni do savršene nule uskraćuje.

Ne traži u ovim stihovima smisao,
tek započni bitku sa sobom,
ja te čekam
zaustavljenu u pokliku mača
koji probada utrobu,
u poviku sreće
kada pobjeda
ostavi sladak okus
na usnama gorčine.

Ja znam,
o, ja tako dobro znam,
da me ne možeš shvatiti
i do kraja pratiti.

Ali je li to važno,
moje dječje brodove od papira
tvoj oganj će smiješeći se
spaliti do nepovrata?

Moje papirne ptice sna
nikad poletjeti neće,
ali je li to važno?

Pepeo pepelu,
prah prahu...

Samo Ti
jednom ćeš me oživjeti
i dušu mi svojim udahom
udahnuti....



Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=68282


14:45 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 07.06.2017.

NE SPOMINJITE MI SAVRŠENSTVO



slika: digital artist

Ne spominjite mi savršenstvo kao vašu završnu riječ u ovom životu, koji je tek stranica knjige, kojoj se kraj ne nazire, a pisac je bezimen, jer u nju se upisuju mnogi..

Ne spominjite mi ni zlo, kao čvrstu i nepromjenjivu suprotnost dobroti i ne spominjute mi sebe kao likove, koji su završili svoju predstavu i nakon ovacija, prestali sa svojim ulogama zauvijek..

Nemojte me nikad gledati kao dio toga svega, samo sa jedne strane, to bi bilo kao da izgubite jedno staklo na naočalama i trudite se sastaviti sliku, kakva bi trebala biti, ali pogledu nedostaje potpun uvid..

Mnogi i sebe i mene tako gledaju i podvlače crtu, stavljaju završnu točku na kraju rečenice, a zapravo, priča o nama nije još ni počela..

Savršenstvo je čežnja, motiv, put, ona istinska želja, koja našem učenju o ljubavi daje smisao.

Nisam savršena, niste ni vi, ne postoji zlo, kao granica koja nas odjeljuje od dobrote, postoje samo oni, koji su tek na početku svojih koraka i koji streme ka istom cilju kao i mi.

Koliko god gadljivo ga gledali, zlo će jednom biti na istoj putanji, na kojoj smo mi možda sada i dio je naše, tek započete knjige utisaka, našeg "šalabahtera", kojeg nosimo stalno sa sobom, da ne ponavljamo ispite, koje smo prošli i bili smo ispod površine, dok nismo vidjeli tračak svjetla, tamo negdje, izvan vode, odrekli se svoje besmrtnosti i zaljubili se u nesavršenu smrtnost, koja nas jedina može do kraja naučiti ples vječnosti, a dok naši koraci ne dodirnu zvijezde, ne pričajte mi o savršenosti, mojoj ili vašoj..

Saplićemo se, padamo, lomimo svoja srca i tuđa, ali ne odustajemo od učenja, kada se počnemo žaliti i osuđivati, padamo na ispitu, jer zaboravljamo, da ćemo time samo usporiti korake.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


17:57 | Komentari (5) | Print | ^ |

srijeda, 24.05.2017.

AKO ME POŽELITE PRONAĆI...



Naći ćete me
u svakoj ustreptaloj latici cvijeta
dodirnute blagim povjetarcem nebeskim
bit ću u svakom neoskvrnutom mirisu ruže
koji će buditi neka davna sjećanja
u ružičnjaku gdje stara klupa
oronula od vremena i kiša
još priča svoje priče.




Bit ću nevidljiva prolaznica
u krajoliku šumskom
gdje se košute ne plaše zamki
niti poznaju ćudljivu narav ljudske duše.




Tamo sam gdje čarobno jezero
valovima dodiruje neku bijelu kamenu sjenicu
u kojoj tek jedan može stati
i nebo i sunce posmatrati
u rađanju i silasku negdje daleko
iza horizonta zvjezdanog.




Svuda ću biti
gdje cvijeće sanja svoje snove
zagrljeno uzdahom zaljubljenika
zbog vječne ljepote stvaranja.




Svuda će biti rasuti komadići mene
gdje Božanski treptaj srca
ostavlja trag Majci Zemlji
ne bi li ljepotu svoju sačuvala
unatoč nevremenu
koji želi skršiti njene skute.








https://www.facebook.com/wendytanjaa/posts/2034643430093239



10:17 | Komentari (9) | Print | ^ |

utorak, 23.05.2017.

moja vatra




Moja vatra
konačno pleše
nježnim
a tako čvrstim i sigurnim
baletnim korakom..

Od malenog plamena
skrivenog ispod kamena,
koji se u svijetu zemljano-vodenom probudio
i nije znao kako da gori
kako da progovori
ustima punim zemlje
srcem punim valova plimnih,
pa se skrivao
kroz neke čudne labirinte koračao
salamandere dozivao,
ne bi li svoju iskru održao,
u svijetu bez svjetla
koji je prvi žar
tek kroz dijelove sna
dobivao..

Moja vatra,
nespretna u želji da istinski grije
znala je gorjeti gdje nije smjela
znala je ponekad dotaći tijela
kroz odijela
tijela duše
koja zapravo trebaju
tvrđave ponosa srušiti
i prepustiti se znamenu plamena
kroz bol i suze
kroz čudni protok umiranja
i rađanja
da bi došli do stepenice
davanja
bez traženja..

Moja vatra pleše nježno
uz sonatu koju netko tamo
gore, dolje, ispod iznad, svira
a imena nema,
tek Ljubavlju ga nazivam
kada se sva imena potroše
i sve stvoreno oko mene nestane..

On prebire po tipkama crno bijelim
a moja vatra pleše
u tisuću boja
gledajući horizont
svih mojih padanja
i svih mojih odživljenih nadanja..

Moj Stvoritelj
vatra je
koju mnogi koji je dodirnu
ne mogu preživjeti
a tajna života
samo je ritam
plesnih koraka..

Ja plešem nježno i strasno
dok me glazba sfera nosi
i smiješim se
dok iza mene plače
pobijeđeno vrijeme,
dok se vrtim spiralno
a vječnost
mi je skinula
breme..



18:49 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 19.05.2017.

ZNAM DA ME ČUJEŠ




Opet sam ostavila otvorene
plave prozore moje duše..

Kamen moga doma
cvijeće davnih poklonjenih pogleda..

Dotaknula si kao lahor u vrelini sunca
zastor moga srca..

I ja ćutim tvoju blizinu
iako nas kilometri drumova dijele
iako se nikada nećemo okom pogledati
jutrom zagrliti..

Znam da si dušo
to bila ti,
bez imena
bez sazdane odjeće minulih dana
koji su tebi toplinu donijeli
meni studen postojanosti..

Znam da si to ti
preko rijeke hirovite
preko rijeke virovite
jedan kristalni most
spojio je opet
naše razdvojene obale..

Znam da si to ti
jer samo ti
izvan sebe kakva jesi
možeš donijeti okus
bezuvjetnosti..

Znam da si to ti
i znam
da će se zatvoriti ponovo prozor
kada okom uhvatim
zvijezdu koja pada..
neka ona ostane dio noći.

Naša ostaju sunčana jutra
i beskraj neba koje sanja....


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:21 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 02.05.2017.

NO SUGAR, PLEASE!




Tek toliko,
da baš ne bude do kraja gorko,
dok nas nude slatkim,
sladunjavim metaforama
i svuda trpaju med,
umjesto pelina,
na kraju,
umjesto meda
opet šećer,
brže se konzumira
rastoči se
membranama uma
i dovede pogled
do krajnjeg ruba tuposti
do slijepe ulice gluposti.

Takvi su naši pipničari
u režimu
bez širom otvorenih vrata
u kafiću
zvanom život
punom plagijata…

No sugar, please,
izgovaram,
dok mi na stolu doze slatkorječivosti
uredno postavljaju..

Obični ljudi
nemaju vremena za priču,
obični ljudi na trotoaru
žive i odžive,
šutke,
ne viču,
ne naručuju,
jer nemaju čime
da naplaćuju
i ne poznaju sapunice
indijsko-meksičko-toksične lažunice,
jedan jedini sapun,
napola potrošen
i u džepu sačuvan
izgužvani račun…

No, sugar, please,
želim ostati na gorkim solima
tu i tamo
na nadošlim bolima,
jer kloaka toksične laži
treba nestati,
treba prestati
i dok duša žudi
da je mlazom istina opere,
vrijedni donatori
daju besplatno
svoje slatke osmijehe
skrpane na brzinu,
dok iza maske očaj skriven čuči..

Društvo i hijerarhija šećerlema
poput Pinokija
zastalog u obilju onog
čega je bio željan,
a glave će mu doći,
zapravo, ušiju,
glasom će njakati,
dok će suze rastapati
jalove snove
i zadnji kolačić u ustima..

No sugar, please,

Majke, koje ne stignu to biti,
očevi negdje u svojim svjetovima
probitka, i dobitka,
dok djeca, unatoč svemu,
imajući sve,
nemaju ništa,
jer reklame su pravilo
i pokazatelj..

Rolice u umaku,
instant svi happy,
dok glad ne dobije
svoje istinsko zadovoljenje,
ali ne kroz tijelo,
duša vapi za smislom,
dok tijelu guraju pladanj besmisla,
ali sve u perverzno slatkim oblicima,
samo da se guta,
daj što daš!

Poput opijata,
koji te čini lutkom na koncu,
dok plešeš
vođen ljepljivim rukama
slastičara bez diplome..

No sugar, please..



http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=117854
Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


09:11 | Komentari (6) | Print | ^ |

petak, 28.04.2017.

VERITAS ET ANIMA



slika: digital artist

Glasovi mi šapću, da se povinujem strujanju vjetra i silini njegovoj, kada grane pokušava slomiti svojom igrom, ali ja sam ljubavnica vjetra i jača od njegove želje, da me obori i ostavi privinutu uz zemlju...

Ja sam vladarica pokreta u granama, razbješnjele pjene u sudaru sa stijenama, bure koja kroz kosti prolazi, ali i lahora, koji ljubi oznojeno čelo, dahom nježnosti..

Zauzdavam orkane, u oku oluje ja posmatram spiralnu vrtnju i trganje sjenki koje se ne žele odvojiti od tla zemaljskog...

Trebala bih se pretvoriti u milinu, kada to svijet poželi, u slatkorječivo ćudoređe, kada to postaje vratnica za nebeski koncert, gdje nisu anđeli ponaosob iz ljubavi stvoreni, nego neki čudni ulični svirači, koji su se do neba provukli čudnim putevima, bez instrumenata u rukama i krilima na leđima..

Takvi u sferama mimo istine, okupljaju svoje gledatelje, kojima je bitno da nešto slušaju..

Istomišljenici djelića istinite simfonije, zadovoljavaju se plagijatima, a gdje se odvija savršeni sklad glazbe, koja dopire do srži duha u kojem duša željno zauzima mjesto, ne bi li se konačno napunila do kraja?

To savršenstvo akorda, baš se u vjetru koji se ne da ukrotiti, skriva, u svakom treptaju uzbibane površine oceana, u svakom uzdahu strepnje, kad nebo prekrije tamni baršun predstojećeg kaosa, u svakom milozvučju ptičjeg pjeva, koji zahvaljuje na zaljuljanoj grani ispod oblaka i svakom plesu bijele tretinčice, koja kroz vjetar doziva oblake, a oni je kišom daruju...

Teško je shvatiti ljepotu vjetra, a još teže prihvatiti njegovu nestalnost, ali kad se u njega zaljubimo, onda znamo, da smo se zaljubili u Duh i dah Božanski...

Nevidljiv, a tako potreban i velik...


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:45 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 25.04.2017.

MOGU KAKO HOĆU



slika: digital artist

U tvrdom tlu vremena
napukla ljuska,
sjeme davno posađeno
i zaboravljeno
sada prve plodove rađa.

Mogu kako hoću,
raširiti njedra,
pustiti iz njih
uspavane ptice
i zvijezde i zarobljeno sunce,
koje nebo u svom magnovenju čeka.

Mogu kako hoću,
tamu sam ćutila u grobu,
dok sam čekala porod
svoje svjesnosti
i sanjala kako križ ne donosi
suze i krv,
ako ga svojim rukama
okitimo ružama,
jer on je mač
koji zemlju i nebo spaja,
a iz kamena će ga jednom
čista ruka izvaditi
za neka nova Elizejska polja
obasjana i začarana ljepotom svijeta
koji tek treba pronaći svoje mjesto,
iz svoje tamnice zarobljeni
poletjet će preporođeni.

Mogu kako hoću, sada,
kada mi je srce pustilo korijenje
i čvrsto se drži Izvora,
dok mu krošnja zelena
oblake miluje.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”

- Rumi


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116101&stat=lgn&kuki=mk

Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


19:07 | Komentari (4) | Print | ^ |

subota, 15.04.2017.

IMA JEDNA DUGA CESTA


Image and video hosting by TinyPic

Danas je Ljubav, koju svatko drugim imenom zove, u grobu, ja bih rekla - u tami, kao svaka naša duša, u toplom oceanu majčine maternice prije, nego li je ugledala svjetlo..

Svaki puta sa novim spoznajama, da će biti ovaj puta drugačije, da će život konačno dobiti dimenziju vječnosti i konačno prestati oblačiti fizičko tijelo, da se sakrije od zime i bešćutnosti..

Nisam nikada prezirala Onoga, kojeg Sinom božjim nazivaju, jer sam Ga uvijek gledala izdvojenog od svih pokušaja, da ga se učini potpunim čovjekom.

Ako se u meni desio klik, kad sam shvatila svu laž hijerarhije, koja je našeg Učitelja i brata uzela za svoj put za vladanje drugima - malenima, kako on kaže, ne znači da sam se odrekla te divne ideje o Ljubavi, koja ne traži žrtve od drugih, jer shvaća da svatko kad-tad sam mora za sebe prolaziti tom dugom cestom i čak i žrtve podnositi, ali uvijek za sebe, da bi na kraju shvatili kako je to jedini način, da se očistimo i oplemenimo.

Da, danas je posljednji dan boravka u tami groba, a sutra će jutro, ma koliko bilo sivo i hladno, zvonima dozvati Ljubav da oživi i ponovo se rodi, uskrsne, ali ovaj puta u tijelu, koje je spremno za nebo..

Tko sam ja da ikome govorim drugačije pa i ne mogu govoriti drugačije?!

Mnogi još uvijek nose to sigurno i toplo odijelo koje su im roditelji ostavili vjerujući, da će ih zauvijek osigurati od hladnih vjetrova, odijelo vjere, koja daje sigurnost, ma koliko ponekad bilo potrebno to odijelo skinuti i prepustiti se, da te mrak i hladnoća probiju do kosti.

Ne osjećam se drugačije, samo novim putem kročim Putem, koji će me odvesti na isti cilj, kao i druge.



Image and video hosting by TinyPic

Ali ne gubim Svjetlo, koje uvijek obasja mrak, kada treba.

Koliko god me netko poistovjećivao sa mrakom, ja ga gledam kao dio sebe, koji nisam, ali ga poštujem, jer bez njega ne bih znala što je radost Svjetlosnih trenutaka.

Isus danas boravi u tami, sutra će zasjati Ljubav i rascjepati zavjese konačnosti.

Želim vam sretan Uskrs, sretno vam bilo današnje novorođenje!

Ljubav uvijek pobjeđuje i ne postoje granice da nam se pokaže u punom sjaju.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=105968



http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


11:03 | Komentari (5) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.04.2017.

PUT



slika: digital artist

Kojim putem će moja duša danas koračati?

Putem, koji si je odavno zacrtala, a uvijek se nekako putokazi okrenu, da bi ih netko, tko je prolazio prije mene, dobrohotno vratio na svoje mjesto.

Ja koračam, vođena tračkom svjetla koji, iako ponekad neznatno malen, bude dovoljan da obasja tamu, koračam onim konačnim osmjehom, koji kaže: "sretna sam što sam baš tu gdje jesam i sa onim što imam."

Dopuštam da cvijet bude veći od mene, jer mu ne trebaju riječi, da pokaže svoju nježnu bit..

Pokušat ću urazumiti nesuglasja oko mene i neprijateljstva izvan mene zagrliti svojom strpljivošću, jer svi smo stvoreni, da se ljubimo, bez razlike i dozvolit ću, da moja krila dotaknu oganj sunčev, bez straha da ću se rastočiti i nestati, rastočenost je put ka sebi, uvijek i zauvijek.

Svaki djelić naše postojanosti, skup je božjih čestica, koje će se vratiti jednom u njedra odakle smo i krenuli i zato, neću danas hoditi stazom strepnje i briga, niti strahovima dati svoj prostor.

Okružena mirijadama anđela, vila i divnih prijatelja, mogu samo zahvaliti na novom danu, i novoj mogućnosti, da iza sebe u nekome ostavim djelić darovane ljubavi.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:55 | Komentari (5) | Print | ^ |

utorak, 28.03.2017.

KORAK PO KORAK




Netko treba podići prvi kamenčić
odmaknuti ga u stranu,
poslije drugi i treći.,
utabati put pred sobom
kojim nitko kročio nije,
stvarati neku novu cestu
koja će odzvanjati tuđim koracima,
dok će naši
sunce na zalazu grliti
i Lunu da svijetli u tami,
dok plovimo novom rijekom
tiho dozivati.

Netko će uz cestu ostaviti tragove,
netko suzom zalijevati cvjetove,
koji ne poznaju zime
samo proljeća,
noseći u mirisu
nečije ime..

Taj netko
mogla bih biti i ja,
koja u procjepu između kamenja
stavljam sjemenke nade,
da probiju ljepotom
tvrdo tlo i okite nas
kao znamenja
jednom kada se u drugom odijelu
u drugom tijelu
kao mrav ili leptir,
ptica ili gusjenica
nasmiješim nebu,
nasmiješim široko
čekajući na to
više, nego vijek,
jer najviše ću biti
ono što drugi ne vide
i ne nazivaju
čovjek...


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116303


18:05 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 24.03.2017.

NE GASI SVOJU SVJETILJKU, ANĐELE!


Image and video hosting by TinyPic

Ne gasi svoju svjetiljku, anđele,
iako se čini uzaludno
ponekad držati je upaljenom,
jer sve manje te traže,
sve manje te vide,
sve više tama grli duše
i opija ih svojom bojom.

Ne gasi svjetlo, ljubljeni moj,
iako ti šapću,
da horizont ima svoje sunce.

Tvoje svjetlo obasjava tuge,
dotiče suzne rubove srca,
rastače sva nemogućja
i sve utamničene nade oslobađa.

Podigni svjetiljku, anđele.
ovo sivo nebo
treba tvoju vjeru
i nas, malene,
da ti svoje ulje
za svjetiljku darujemo
kada žižak
pri kraju svome se približi.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


18:35 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 17.03.2017.

OD ZVIJEZDA I LJUBAVI



slika: digital artist

Od zvijezda i ljubavi
satkano moje tijelo duše diše
i gubim se u prašini nježnoj, zvjezdanoj
sve više i više
i postadoh spoznata
u nepoznatoj Ja
u dimenziji snova,
gdje nema lutanja
sva sam krilo, sva sam svemir
i glava mi splet zvijezda
ali ne osjećam nemir.

Svjetlonoša iskričavi
plamen neugasivi
kao zvijezda živim
kao zvijezda padam,
ali ne u konačnost
gdje zagrljaj traje samo tren.

Ponirem kao komet
na ovaj planet,
ali se ne gubim
i ne lomim tlo dodirnuto
i nisam kraj nečijega svijeta.

Ja kuglu ljubavi rađam,
ja kuglu ljubavi držim,
Majka sam zvijezda svih
u meni i oko mene
i moj je svemir
i zato zvjezdano dišem
i ne osjećam nemir...


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=25513



11:13 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 16.03.2017.

A ONDA SAM SHVATILA...


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

pruženu ljubav
vezanih ruku

srce ruže
koje tek sa trnjem
ostaje srce

pero, dotaknuto riječima
bez tinte oblaka
i maske koje padaju
tek kad anđeo izgubi krila

iza bodljikave žice
nikad dijete
neće odrasti
jednako kao da je zatvoreno
u zlatnom dvorcu

a onda sam shvatila
da ništa nisam shvatila
jer sam mislila
da to i drugi shvaćaju
pa krećem ispočetka
ovaj puta
krećući od sebe
u tišini
ka sebi




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



17:09 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 08.03.2017.

SVAKI ČOVJEK I SVAKA ŽENA..JE ZVIJEZDA...



slika: digital artist

Rečeno je jednom:"Svaki čovjek i svaka žena je zvijezda.."

Neka nam ovo jutro donese rastočenost do samog uzdrhtalog srca Kreatora, koji nikad nije želio da nas stvori manjim od njega, jer od praha zvjezdanog smo rođeni, da blistamo u nečijoj tami i nismo samo zemlja, da se zemlji vratimo i prekrijemo radost našeg plesa blatom i kišom.

Kada zaustavimo korak poletni i uvjeravaju nas, da je čvrst korak jedini korak, pokažimo svima kako znamo zaplesati plesom razigranog djeteta, koji je jednak plesu derviša.

Neka breme koje trebamo možda danas na leđima, bilo vlastito ili nečije podijelimo, bude lako, jer punoga srca duše svako breme postaje lako, neka naš pogled bude širok, jasan, dubok i nježan, poput vira rascvjetane ruže, da se u njemu smjesti nečija zebnja, nečija tuga i strah od sudbine bez spoznaje, da mi njom upravljamo, a ne ona nama.

Neka nas ponese malo razigranost bezbrižnosti, kap božanske ludosti, tek da sve što nas u bezvjerje ponese, nestane, odakle je i došlo, neka bijelo poljubi crno i svaki dodir tame, zagrlimo tračkom svjetla, koje u svima postoji, dovoljno za svaku stazu, na kojoj smo možda zalutali.

I neka bude tako, jer zaista, svaki čovjek i žena jest zvijezda ...ni manje, ni više...




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.








13:15 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 04.03.2017.

MOJA LUDOST I JA





grli me moja ludost
raskajana od predrasuda,
osušena od vlažnih suza ponornica
ogoljela do kostiju duše
(da, dobro rekoh,
zna bol duše
do kostiju boljeti)
grli me moja ludost, kažem,
a zapravo svjesna,
da samo zagrljaj iscjeljuje,
vraćam se polako
u toplu kolibu svoje neznatnosti,
i upijam mir
uz ognjište sveprisutnosti onoga
koji me podsjeća
na dom kojem se uvijek mogu vratiti
bez obzira koliko daleko putujem
bez obzira
koliko duboko i teško
samujem…


Looe, 4.3. 2017.


09:58 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 28.02.2017.

OBLUTAK NA VODI



slika: digital artist

Netko je vidio
tragove na vodi.

Pitaju me
kako naučih hodati
po površini?



A ja rekoh:

"ne znam to,
ja sam samo oblutak,
bačen zaigranom rukom
vječnog djeteta Boga,
koji je želio
što više krugova iza mene
prije nego dno dotaknem
i valovi me prekriju.

Svakim krugom,
dotaknut ću nešto i raspršiti se
kroz moje dotaknuće
u bezbroj novih krugova,
zaboravivši odakle sam počela
i gdje mi je kraj.

Dotaknut ću zvijezde padalice
koje nikad želje neće ispuniti,
podići ih sa zemlje,
smjestiti negdje usred Srca koje voli
i pretvoriti ih u zvijezde radosnice,
zvijezde željilice, zvijezde nebesnice.





Dotaknut ću i usne
svojim krugom od morske pjene
one usne koje nikad izgovoriti neće
istinske riječi oprosta,
a ja sam ga bezbroj puta
na krilima golubice
kroz utvrdu moga srca
u nebo slala.

Raširit ću se
plavim valovima malim
do obale tišine
gdje će samo nijemi pogledi
govoriti umjesto svih
neizrečenih riječi ljubavi.





Onda ću prošetati sanjivim plavim ulicama
čekajući neke susrete
koji trebaju biti,
a čini se da nikad neće.

I nakon svega,
iako ne bude ono što treba biti
otići ću smirajem ispraćena.





Moju knjigu duše
vjetar će pod otvorenim prozorom čitati,
a onda je visoko podići
i u ocean vratiti,
onom oblutku
koji na dnu u pijesku spava
ne znajući
kako je tamo došao
i gdje će njegovi tragovi završiti...”





http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:05 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 25.02.2017.

ZAROBI TRENUTAK


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Zarobi trenutak
kada ljepota raskine bodljikavu žicu
logora trivijalnosti.

Zaobiđi utabane meke puteve
i zarobi svoje korake
tišinom planinskih vrhunaca
gdje Bog oblacima
miluje tvoja stopala.

Uhvati zaustavljeni dječji dah
kad sunce zarobi
glavicu maslačka
osuđenu na umiranje,
(ali i novo rađanje).

Sačuvaj sebe
kada te glasovi žele uvjeriti,
da si samo prah.

Ti si više od praha,
ti si budući život
koji će dlanovima oblikovati galaksije
i svijati spirale
kiteći ih zvijezdama.

Zarobi te divne trenutke
prije, nego ih dohvati
čarobnica sna
koja ih želi raspršiti
širinom nebogleda.

Poslušaj šapat iluzije
i predoči joj stvarnost
koju čuvaš
za bezvremene odaje
tvoga budućega doma
kojeg vječnošću
nazivamo.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



17:08 | Komentari (1) | Print | ^ |

petak, 24.02.2017.

ČISTA LJUBAV - TABULA RASA



slika: digital artist

Kakva je čista ljubav?

Koliko god je uronjena u močvaru ovog svijeta,
ona je jednako opojna i čista,
obasjana svjetlom u srcu lotosa blista.

Ne voli publiku i govor glasan,
dubinu njene tajne
samo duše koje se vole
žele za sebe čuvati,
kada je raširiš sebe da pokažeš
ona se poput bisera u sedefu školjke
u pijesku tuge skrije
živeći život za sebe
bez početne čarolije.

Čista ljubav je sjajna,
poput sunca obasjava
planinske vrhunce,
visoko njeno svjetlo seže,
a opet ni uz što zemaljsko se ne veže.

Ona je kao žižak u svjetioniku
nasred bure i oluje
ne gori do kraja,
do izgora čuva svoj plamen
za nepoznatog brodolomca,
umornog od nemirnog mora.

Ona je nježna,
nevidljiva poput daha,
meka kao svila
nastala od leptirovog praha.

Kada je čvrsto držiš u ruci
želeći čuvati njeno sjeme
kao mali ljupki maslačak,
raširi dlan, ona neće umrijeti,
već kroz tisuću cvjetića
ponovo oživjeti.

I uvijek će te čekati
onako nevina i lijepa
poput djeteta koje trči ispod duge,
jer čista ljubav nije obična,
nije kao druge.



10:11 | Komentari (3) | Print | ^ |

srijeda, 22.02.2017.

MOJOJ DUŠI


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Ti bješe ja,
ja bijah ti.

U ovumu svemira
tvoje taknuće,
moje svanuće.

O, jedina dušo,
koja vječno jesi,
pepeo zmaja
vrelina bez kraja
meka kao svila
vjerna poput suze
ptice suđenice,
one koja krila
za korak zemaljski daruje,
da uz mene korača,
uz mene mojim kraljevstvom caruje.

Mjesečeva sestro,
Sunčeva nevjesto,
u sutonu moj dah,
u zori svjetllosnoj
moj zlatni prah.

Ti uz mene
daljine ublažavaš,
širine prekoračuješ,
dubine dotičeš,
visine pokrećeš.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


17:07 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 20.02.2017.

DAR



slika: digital artist

Čekam taj prvi čarobni snijeg na usnama, da se zavrtim sa pahuljama i vratim se na trenutak u doba bezazlenosti kada sam snivala snom djeteta, čekajući da svijet gledam očima probuđenim.

I sad jesam budna, minula proljeća, minula su i ljeta, kroz okno sadašnjosti, gledam svoju svrhu dolaska.

Glasovi sa zvijezda mi govore, da Ja jesam svjetlo i da druge podsjetim i probudim, tek da se sjete tko su, ova divna planeta nije zatvor niti mjesto gdje su ljudi prepušteni na milost i nemilost tamnim silama, ova planeta je stvorena za sijanje i klijanje ljubavi i, ma koliko se nemoćnima osjećali, da to drugima potvrđujemo, to jest jedina istina.

Neki možda ne žele otvoriti oči, a takvima ću nečujno staviti u džep njihove duše komadić ljubavi, koja će im ipak jednom zatrebati, Ja je nemam u zalihama, uvijek kad je dobijem, razdijelim, siromašna i bogata u isto vrijeme, takva živim i postojim, takva ću jednom i otići u dimenziju svjetlosnu, odakle i dođoh.




http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-8100-60-4

Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:31 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se