četvrtak, 16.11.2017.

ŽAR-PTICA



slika: internet

ptico plamena,
žar ptico,
ptico moje čudnovate duše,
na dlanu mom, zgrčena drhtiš,
i šutiš…

tko je zatomio
tvoj vječni pjev
i plamen vratio
u krletku
moga tijela?

prerano si poletjela,
zaplamtjela
drugu dušu obasjala…

ovo vrijeme
nije vrijeme plamena,
nego vrijeme kamena,+
i ništa svojom vatrom
upaliti nećeš…

kameno srce,
kamena tijela,
kamena grana,
kameni cvijet,
kamen je
cijeli ovaj
nesretni svijet...

nisi me pitala,
samo strasno poletjela
i tužna natrag
na dlan mi sletjela…


11:20 | Komentari (1) | Print | ^ |

petak, 10.11.2017.

SVE(MIRNA)



slika: internet

sve(mirna) ja
obavijam te zvijezdama
i bijelim nitima
anđeoskog sna,
ne bi li shvatila
da si od sjajnog praha,
a ne od zemlje same stvorena,
da ćeš se opet u sjaj vratiti
i konačno sebe pobijediti…

nitima nježnim
te obavijam
i u u kukuljicu meku
tvoj svijet umatam,
da se jednom kao leptir probudiš
i sretna sebe oslobodiš…

ako ponekad prozborim
jezikom ovog svijeta,
ne sumnjaj,
nisam s ovog planeta,
tu sam, kao i ti,
da naučim,
kako treba voljeti
i kako nebo
u tijelo uklopiti,
a pri tome
sebe i druge
ne povrijediti…

sve(mirna) si i ti,
ljepoto moja,
i zato ne zaboravi ljubav
i sjaj prenijeti,
kad kao leptir
iz kukuljice
odlučiš poletjeti…

Napisano u Satnici, na Cvjetnicu, 2009. godine


11:20 | Komentari (3) | Print | ^ |

četvrtak, 02.11.2017.

ČEKALA SAM TE (za moga Stvoritelja)



slika: internet

u predvorju sna,
na obali suza
u sivom, raskidanom svitanju
krikom zatomljenim
nisi li ti bio taj
što si obećao
da ćeš mi u dlanu nježnom
donijeti dodir leptirovog krila
koji dotiče uzdrhtalo moje srce
i smiruje otkucaje nemirne

ja sam od plamena sazdana
i ti znaš, da samo ti moj plamen
obuzdati možeš
da ne sagorim sama sebe
u čežnji neutaživog čekanja

obećao si,
dao mi malo sebe
u čežnji neutaživog čekanja

obećao si
dao mi malo sebe
pa opet nestao na pučini
i ostavio me bez ijedne želje više
ugašenu, skamenjenu i nepoznatu,
sebi oduzetu

ne poznam se više
ne želim voljeti,
ne želim čekati
više ništa u sebi nemam
i više se ne nadam

ne šalji mi više sebe u drugom,
jer nitko ne voli moje srce
tako kao ti
i ponovo će me raniti
i ponovo će boljeti.
pa do kada misliš da mogu izdržati?

nasukana, kao kit plavetni,
u plićaku bola
ne mogu se vratiti
i ne mogu me drugi shvatiti
ljubav moju u sebi za tebe
kroz prizmu svoje ljubavi gledaju
i ne vide tebe
i ne vide mene

pogledom molim,
jer pričati ne znam,
da me shvate
i na pučinu tvoje ljubavi vrate,
ali napuštaju me
i s obale odlaze,
jer misle da nemaju snage
tebe u meni pokrenuti
i u plavetne dubine me vratiti

ti ćeš ipak jednom doći k meni, znam,
ali potpuno, potpuno sam…


09:36 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 31.10.2017.

ŠTRIGUN PARTY


slika: internet


Prođoh, vidjeh i dođoh
bez pozivnice
privučena sjajem
šarene naslovnice,
tulum za najbolju ekipu
i društvo odabrano,
bez čarolija ulaza nema,
inače, bit će gadnih problema.

Ja, k'o ja,
čarolija ,tek sitna,
za velike umove nebitna
tek mrva ljubavi čiste
u skrivenom džepu duše,
da zatreba,
ako nekom počnu svjetovi
da se ruše
i hrabro zađoh
u štrigunsku elitu
bez oklopa i odijela
i nađoh se među stolovima
prepunih čarobnih jela.

Ma, da ti pamet stane:
pržena žablja krilca,
svježe skinuta komarčja rilca,
jajca od netopira
u umaku od sira,
Coprnice zgodne
oko kotla pjevaju,
a štriguni napitak slatki
sa usana njihovih ispijaju.

Da nisam ja zalutala malo
i da li je tu ikom
do čarobne ljubavi stalo?

I vidjeh vanzemaljce
obučene u padobrance
i jednu vilu bajnu
koja mi otkri tajnu:
"svi tu radi ljubavi postoje
i ništa što vidim lažno nije,
tek zabava, da se zaboravi smisao života,
jersama ljubav čarolija je vječna
eliksir u svetom peharu,
besmrtnost čista
što kroz tkivo svemira
neizbrisivo blista."

I zagrlih prijatelje moje,
naručih pjesmu
za društvo u ćošku
tek da se zna,
da bez oklopa
vila snagu ima
unatoč pričama
i pametovanjima.


https://www.magicus.info/ostalo/humor/strigun-party


10:55 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 23.10.2017.

ZABORAVLJENO POGLAVLJE BAJKE



slika: internet

zaboravljeno sam poglavlje
odsanjanih i ispričanih bajki
i negdje skrivenu
u ladicama srca
tek će me možda
jedna dječja ruka otkriti
pa će shvatiti
da je Pepeljuga
bila bosonoga
i da je princ
nije prepoznao
i da se nije pomakla
iz svoga pepela

Alisa je ostala
u svojoj zemlji
jer u sobi nije imala ogledalo
odrasla je
i prevazišla
bijele zečeve
i pozive na čaj

Guliver je bio
zapravo malen
a Liliputanci veliki
jer ih je gledao
iz svoje perspektive srca

u zemlji Oz
nema zlatnog puta
dvorca, vještica ni čarobnjaka
postoji samo jedno polje
na kojem je izložba strašila
koji čekaju
da ih netko oživi
a nitko ne vidi
da imaju dušu i srce
u slamnatom tijelu
pa ih odabere netko
stavi u svoj vrt
i pusti
da kisnu, samuju
i tuguju

ah, znam
dijete će plakati
jer će shvatiti
da su lažima bojali
njegov svijet
malo će patiti
ali ponavljam i shvatiti
da je u njemu jedina
najljepša istinska bajka
koja čeka u novom svijetu
da se rodi
ljepša od samog neba
sa svime što čini bajku
i svime što bajka treba


18:09 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 22.10.2017.

ŽENA



slika: internet

žena,
vječna,
savršena,
senzualna,
animalna,
ovalna,
spiralna…
tigrica,
u krilu mjeseca
sonata,
appasionata…

ljubiti kao žena,
bez okvir vremena,
strasno,
u svom viru
izgubljena,
kao mače
sklupčana…

čudesna ženska duša,
sakralna,
duboka,
kao eter opojna
kao vjetar
nedodirljiva…

žena je ruža mistična,
koju treba znati voljeti,
brati,
mirisati,
trnje ne skidati,
jer žena bez trnja
nije žena...

kad se sa ljubavlju igra
voli do krvi raniti
i sebe nekada
obraniti..

žena, vječno neshvaćena
a tako nježno
neizbježna
od svjetla sastavljena,
a skriva svemir crni,
koji guta zvijezde
i lomi nebo i snove...

poljubac žene
vakuum usana
u poljupcu
bez daha,
satkan od žudnje
i anđeoskog praha...

ah, ta žena,
uvijek krivo optužena,
iz raja protjerana,
ali zato slobodna,
da voli
do ludila
i neshvatljive boli…

volim biti,
sanjati,
shvaćati,
uvijek i jedino
kao žena,
pa makar progonjena
do kraja
vremena…


21:19 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 20.10.2017.

AUT BESTIA, AUT DEUS



slika: digital artist


Od beštije do Boga
sve možemo biti
pitanje je
kad ćemo svega biti siti
hoćemo li ubiti ili ljubiti
kraljevati ili ludovati?

Na ovom svijetu možemo biti sve:
akrobat na žici
ili prosjak na ulici,
gladnome korica kruha
ili umirući car debelog trbuha.

Ja odabirem pravac srca
probodenog, ogoljenog, ismijanog,
koji za neke ne vrijedi,
koji više nije in
i koji polako blijedi.

Odabirem Boga sa velikim B
i sve male beštije neka čuju:
mogu me povući
za neku stvar,
ja se svoga pravca držim,
jer ovoj kuglici šarenoj,
kojom svijet se zove
treba sjaj čiste duše
smjestiti je u ručice djeteta onoga
koji u štalici spava
i posljednje dane zla
na svijetu odbrojava.


13:56 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 18.10.2017.

NE ČEKAJ DA TI SAM PRIĐE TVOJ TRENUTAK


Image and video hosting by TinyPic

Ne čekaj da ti sam priđe tvoj trenutak
satkan od tvojih zlatnih niti snova,
obrubljen čipkom od pjene
sakupljene sa rubova valova tvoje čežnje
iznjedren iz dubina oceana tvoje duše
čijoj dubini se dno ne nazire.

Budi nježnost i otvori svoje srce
poput latica ruže,
iako se mraz sprema
da joj hladnoćom prekrije lice.

Budi tanan poput breze
u gustišu ljudskih jadikovki
i pusti, da vjetar prolazi kroz tvoju kosu
makar se zamrsila do beskraja.

Ispod tvojih nogu
ljiljani će mirisima
pjevati pjesmu obnovljenog raja,
a ptice će zastati
i svoja krila odmarati
u krošnji tvoga srca.

Nemoj čekati svoj željeni trenutak radosti...

Pogledaj, on čeka da ga stvoriš
nevinošću prvog dječjeg osmjeha
rođenog od krila anđela
negdje u praskozorju prapočetka
kada sve bijaše u svemu
nerazdvojeno razlikama
spojeno jednakostima.

Ne čekaj svoj tračak sunca,
gledajući maglene velove
u mokrim tužnim jutrima,
Sunce je u tvojim očima
kada pogledaš nekoga
toplim pogledom ljubavi.

I ne plaši se
kada ti netko kaže,
da će ta ljubav proći,
iako je držiš na dlanu
satkanu od pijeska.

Od pijeska se grade kule,
a kule se grade u bajci,
bajka je stvorena od riječi,
a riječ bijaše prva
poslije uzdaha Stvoritelja.

Ne čekaj da ti priđu željeni trenuci,
jer oni su odavno
u odaji tvoga života
i čekaju da im širom otvoriš svoja vrata,
samo za tebe su se rodili
i samo sa tobom
mogu odživjeti život do kraja.



20:07 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 28.09.2017.

Znate li put, do negdje?



Image and video hosting by TinyPic

Znate li put, do negdje,
pitam vas,
jer sam upravo sišla sa vlaka vremena
zastao je u snijegu
zaustavio kazaljke
do nekog čarobnog trenutka vječnosti
kada će ga neka ruka pokrenuti
tek da sjećanja ne uminu
bremenita plodovima odživljenih koraka..

Znate li, put do negdje,

jer ja u kaputu duše
mapu do tamo čuvam
požutjelu od nošenja
pomalo iskidanu od korištenja..

Ja znam, gdje negdje počinje
i nikad se ne završava:
u nekim čarobnim alejama proljetnim
gdje misli stvaraju cvijet
i svjetlo mu pjeva
glazbom svojom čudesnom
dok raste iz srca anđela
pretapajući se u vrtove
zaljubljenika u Ljubav...

Ja znam, gdje je negdje
i nije tako daleko..

Tamo je,
gdje se rastaču sve stvorene ljepote
i zaboravljaju se riječi,
koje umaraju svojom dokazivošću,
da za sve postoji razlog,
a razlog je samo privid i mreža,
koja lovi bestežinsko sutra,
koje nas čeka
bez tereta prošlosti..

Zašto siđoh,
umjesto da nastavim,
put za negdje,
gdje će me zarobiti mirisi sna
bjelilo margareta
baršun ruža
i bokor frezija
koje ću ubrati
čekajući dolazak Onoga
koji me voli
iznad svakog postojanog voljenja..

Zašto sam tu
i gužvam u ruci
kartu za negdje?

Zato, jer vjerujem
da će i drugi poslušati eho
iza velova mog trošnog tijela
i pogledati me okom
koji sve što poželjeh reći
proniče do kraja
bez početka..

Vjerujem,
da će duše krenuti nekim svojim putem,
ali ćemo se sastati na istom mjestu
tamo negdje,
gdje granice nikad nisu postojale
niti će postojati...


10:09 | Komentari (6) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.09.2017.

ROMANTIKA IN VITRO



slika: digital artist

Zatvorit ću oči
i rastaviti sklop
bešćutne romantike,
koji mi kucka
negdje posred grudi
nazivajući se
srcem ili tako nekako,
ne znam.

Time machine
i fina struktura,
trebalo je vremena,
da se učini
takvo remek djelo vjerovanja
u saten i ruže
u bjelinu iskrenosti
sakupljenu vrijednom rukom
zaigranog djeteta.

Trebalo je da sati i sati prođu,
dok se to kuckavo malo čudo u meni
nije pretvorilo u nešto
čemu i anđeli zavide,
a ja sam tek u tišini
zvala to svim imenima,
osim svojim.

Totalan fijasko za neke,
koji s urarima veze nemaju
i pomiču kazaljke
tražeći u mehanizmu iskru Stvoritelja.

Odavno je On napustio moju radnju,
ostavio mi svoje znanje majstora,
da srce obnavljam, prepravljam,
ako zakaže za trenutak
i prestane biti sve što nije.

Ja sam još uvijek samo šegrt,
a majstor čeka
da shvatim i prihvatim:
svijet nikada neće znati
koliko duše treba,
da se vrijeme sna
zauvijek pretvori u nešto
što se zove
ljubav....


18:51 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 16.09.2017.

LJEPOTA RUŽE



Ovo jutro, ovaj cijeli dan,
prislonit ću uz srce,
da se smiri uz mirise duše,
jer svačija duša je ruža,
koja će se otvoriti
kada je obasja toplina sunca,
zamirisati kada je dotaknemo
nježnije od krila leptira
pa čak i preživjeti sušu,
ako jedna jedina kap iz oka
zalije njen korijen
najviše iz oka onoga,
koji je svojom patnjom dotakne,
pokušat ću se povesti
za mirisom i ljepotom ruže.




Image and video hosting by TinyPic


12:37 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 12.09.2017.

ZAŠTO NEBO SVE VIŠE PLAČE??



Image and video hosting by TinyPic

Pokidali mu haljinu plavetnu
brazdama šaraju njegovu dušu
izveli mu iz odaja anđele
i zaposjeli mu dom
čudnim nekim bogovima
nijedan nalik istinskom Njegovom liku
šepure se u tuđoj koži
na zemlju šalju
spasenje
sa skrivenim lancima iza leđa
dok ljubav
kao jedini vlasnik raja
traži sa anđelima srca
da se sakrije u njima
dok se kući
ne vrati..


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Image and video hosting by TinyPic


17:45 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 09.09.2017.

NE POSTOJI ZAUVIJEK I KONTEKST OVOG SVIJETA


slika: digital artist

Ne postoji zauvijek
i kontekst ovoga svijeta
kakav jest
niti ja
kakva jesam
niti ti
kakva jesi.

Svijet je na dlanu
probodenom
raspet,
ali još nije pokopan
niti ne znamo kad će treći dan
niti kad će uskrsnuti
i mi sa njim u njemu.

Sve se mora izvlačiti iz konteksta
nad glavama ljudi
i zapjenjenih bezglavih jahača
(svaki bi svoj dio kolača
natopljenog smrdljivim mirisom
otrovanih nedužnih civila
sve je namještena igra
kontekst koji traži preinaku
dok drugi vjeruju i ginu).

Zarotirala se Majka Zemlja
vrtoglavica, oganj iz njenih bedara
mimo njene volje će suknuti
recimo, da će je bezbožnici
do kraja dotući, zauvijek.

U svemu tome
životarimo mi,
ja više,
ti manje
i držiš svoj princip
a ja ga ne želim držati
jer principi vladaju
ovim područjem sna
u kojem ne postoji za mene
riječ zauvijek.

Svijet će nestati
kakav jest
i mi u njemu
svaka na svojoj strani bande,
ali ne...još malo
pa će me netko probuditi
i sve će biti novo
ne vrijedi brisati napisano
niti se vraćati
niti tražiti nešto
prije buđenja,
ionako ovo sve nije,
mi jesmo,
Svijet jest,
ti jesi,
ali samo
kad nas netko
izvuče iz konteksta.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=98933

Image and video hosting by TinyPic


11:19 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 06.09.2017.

KAPI ROSE - zajednička zbirka




slika: Nenad Grbac

ISBN kod NSK 978-953-354-062-7

http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php


TANJA REPINAC


http://blog.dnevnik.hr/lanterna-duse/

...Čudesna je ta avanutura duše, koja bez straha oblači najtananije odijelo, satkano od sedefa leptira, vilinskih niti kao vezivne potke, bez obzira na jačinu oluja, kroz koje će prolaziti, na dubine ljudske bešćutnosti, na praznine i pustinje ljudske hirovitosti. No, popudbina prije rođenja bijaše samo jedna mala iskra Ljubavi, koja se nikad ugasila nije i bila dovoljna, da se život nastavlja obasjanim putevima.

Da, moja duša govori ponekad mimo mene, kad ja zanijemim od bola ili ushita, kako god, ali uvijek sam kanal kroz kojeg teku rime, odnekud iz nekog drugog paralelnog svijeta gdje sam rođena I stvorena da stvaram, stvorena da prenosim moje slike, impresije, vizije, najviše kroz stihove, ali često i kroz slike koje naslikam.

Moji stihovi govore sve, ali ponekad su za neke čitatelje poput apstrakcije u likovnim djelima, no, oni koji osjećaju srcem, dobro će razumjeti o čemu pišem.

Moja potraga za savršenom ljubavi i dalje traje pa često kroz stihove pokazujem sama sebi, a i drugima, gdje me treba potražiti i kako me treba gledati, shvaćati i voljeti.

...dlanom kroz moj dlan,
prisloni svoju dušu
uz tkivo moga bića.

Nemoj me tražiti
među cvjetovima
koji nisu okusili dodir divlje kiše
i bili povijeni do zemlje
od vjetrova nesnosnih,
čije latice nisu bile okrznute
ledom i snjegovima...


Veoma sam sretna i zahvalna prijateljici Jadranki Varga, poetessi i divnoj duši, koja mi je opet omogućila da mogu svoju poeziju, svoje male iskrice svjetla, prenositi dalje. Uz sve divne pjesnike i prijatelje, osjećam se blagoslovljeno i ispunjeno. Željka Košarić-Safiris, Anđa Jotanović, Zlatan Gavrilović-Kovač, divni pjesnici i mudre stare duše, koje su se inkarnirale baš ovdje, u ovim teškim vremenima, punim nemilosti i bešćutnosti, sa divnom i plemenitom svrhom potaknuti ljude na ono najbolje i najplemenitije u njima -plamen dobrote i ljubavi, kojeg su vremenom skoro izgubili, ali nisu, jer Svjetlonoše nikad ne posustaju, dok se ne razgori zadnja iskra pod pepelom.

Zahvaljujem od srca na poznanstvu i susretu sa tim dušama, idemo hrabro dalje.

Tanja Repinac, Celbridge (Ireland), 12.08.2017.



09:57 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 24.08.2017.

ZAROBI TRENUTAK


Image and video hosting by TinyPic

Zarobi trenutak
kada ljepota raskine bodljikavu žicu
logora trivijalnosti.

Zaobiđi utabane meke puteve
i zarobi svoje korake
tišinom planinskih vrhunaca
gdje Bog oblacima
miluje tvoja stopala.

Uhvati zaustavljeni dječji dah
kad sunce zarobi
glavicu maslačka
osuđenu na umiranje,
ali i novo rađanje.

Sačuvaj sebe
kada te glasovi žele uvjeriti,
da si samo prah.

Ti si više od praha,
ti si budući život
koji će dlanovima oblikovati galaksije
i svijati spirale
kiteći ih zvijezdama.

Zarobi te divne trenutke prije,
nego ih dohvati čarobnica sna
koja ih želi raspršiti
širinom nebogleda.

Poslušaj šapat iluzije
i predoči joj stvarnost
koju čuvaš za bezvremene odaje
tvoga budućega doma
kojeg vječnošću
nazivamo.




10:27 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 12.08.2017.

TOPE SE MOJI KORACI


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Tope se moji koraci
kroz hladne vrhunce
do sebe
sa vrha se konačno otiskujem
bez straha,
jer strahove pojedoše bitnici
oni koji ih nametnuše,
jedino ih i mogu pojesti
samo ptice u oblacima me hrabre,
a ja
ni krila nemam,
što će mi?

Laka kao dah
prevaziđenih kostiju i mesa
plovim iznad svih stvorenih slika
i čekam osmijeh prve zvijezde koja se pojavi,
da me dotakne i pozove još dalje,
dalje od ljudskih koraka,
najdalje,
gdje ne postoji netko i nitko
samo ocean svemogućnog Jest,
gdje se čini da se rubovi vječnosti naziru,
a zapravo ih nema,
tamo me duša vodi,
a ja opet
ostavljam iza sebe neke sitne tragove,
da se mogu vratiti onima,
koji se tek počinju penjati
i sanjaju probuđeno jutro
na vrhovima sna.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=113694


17:05 | Komentari (2) | Print | ^ |

petak, 11.08.2017.

ORHIDEJA ZA VERONIKU


Image and video hosting by TinyPic


Jesen je maglama i kišom utrla sebi put,i nestadoše,zadnji ljetni mirisi i razmišljanja.
Cvijeće i trava lagano vene i žuti,ali jedan poklonjeni cvijet ostaće vječito svjež u mom i Veronikinom srcu.

Sjećam se, kad sam bila dijete,majka nam je od svih kršćanskih stvari,jedino poklanjala Božićne i Uskršnje radosti, ali samo kroz materijalnu stranu.
Nije tu bilo priča o Kristovoj ljubavi i rođenju.
Nije bilo priča o beskrajnoj nježnosti Gospodinovoj i ljepoti Uskršnjeg jutra.
Kao malenoj djevojčici, Krist mi je bio nepoznat, jer nismo išli na mise i vjeronauk gdje se pričalo o Njemu, ali On svoju milost ukazuje i kad nismo svjesni toga.
Posebno ako se radi o djetetu, kao što sam bila ja.
Sjećam se, imala sam šest godina.
Sanjala sam tada jedan san, koji me cijeli život prati.
U snu, sišla sam dolje, niz stube na ulicu i tamo me je čekao On, u bijeloj, prekrasnoj haljini.



Image and video hosting by TinyPic


I dan danas tražim tu bijelu boju (jer slikam za sebe) ali ta čistoća i bjelina ne postoji ovdje.
Lice mu je bilo sjajno od svjetla, i nježno smiješeći mi se, zvao me je k sebi.

Krenula sam k Njemu, a tako je krenuo i moj život.
Dugo vremena sam tražila, mog Gospodina, dok mu srce do kraja nisam predala, ali to je bilo poslije Veronikine orhideje.
Na fakultetu smo se upoznali, ja i Veronika.
Oduševila me njena nježna umjetnička duša, prepuna nekog neobjašnjivog žara i topline.

Umjetnici znaju biti hiroviti, ali to sam prihvaćala kao normalnu stvar u životu.
Često me je zvala kući, da slušam kako predivno svira Chopina.
Njena soba je sva bila uređena u duhu toga skladatelja, kojeg je obožavala.
Čini mi se sad,kad razmišljam unazad, da je Krist uzeo moje srce i prije nego što sam bila svjesna toga.
Jedan dan Veronika me je pozvala da dođem slušati njeno sviranje, iako tada nisam imala puno vremena, otišla sam do nje.
Popela sam se do vrata njenog stana i pozvonila.
Otvorila mi je vrata, i vidjevši me, zalupila mi ih je pred nosom.
Ostala sam stajati ispred zatvorenih vrata, razmišljajući šta da učinim.
Bljesnula je iskrica ljubavi mog Gospodina u srcu.
Sišla sam dolje u cvjećarnicu i kupila najljepšu orhideju, stavila sam je na prag ispred Veronikinih vrata.

Nikome nisam pričala o tome.
Putevi moji i Veronikini razišli su se.
Završila sam studij, udala se, a Veronika je otišla u drugi grad.
Slučajno smo se nakon dugo godina vidjeli u Zagrebu.
Presretni, što se vidimo u vihoru ratnom i zlu koji se kovitlao nad našim glavama, pričali smo o svemu.
Ona mi reče da ide na duhovne vježbe kod Isusovaca, a ja joj priznah da mi srce kuca za Krista.
Bila je oduševljena.Još jednom smo se vidjeli u Osijeku, i od tada nisam ništa više čula o Njoj.
Godine su opet prošle, i potpuno se posvetih Gospodinu i obitelji.
Od prijatelja i brata u Kristu, čula sam da se organizira u Osijeku susret katoličke mladeži.

Nešto neobjašnjivo me je privlačilo, na taj susret,ali radi prevelikih obiteljskih obaveza, nisam mogla otići.
Kad je sve završilo, u Glasu koncila čitala sam o tome susretu u Osijeku, a na naslovnici,fotografija, moja draga Veronika kao časna sestra.
Saznavši u kojem je samostanu, nazvah je. čuli smo se telefonom.
"Kako si odlučila otići tamo?" pitala sam je. "Potakla me ona tvoja orhideja, sjećaš li se?"

A ja samo kažem, i priznajem, Krist je sve to potaknuo.
Treba imati otvoreno srce.
Ako osjetimo čudnovatu ljubav prema ljudima u sebi, ne trebamo se plašiti.
Razmišljajmo tada o Isusu.
Sve će nam tada biti jasno i otvoreno, kao nebo, koje je Stjepan umirući vidio.

Vidio i shvatio, da su sve žrtve i patnje, pa i one najmanje, vrijedne onoga koji nas čeka i voli.



Image and video hosting by TinyPic


Priča je dobila svoj sretan svršetak.
Crkvu više ne posjećujem, ali Krist, kao uzor ljubavi, i dalje je u mom srcu..
On je sišao sa križa, i nije se više vratio na njega.
Oslobođen patnje, oslobodio je i mene, i dozvolio da budem odgovorna sama sebi, pred cijelim svemirom, u ime moga budućeg života, u kojem ću stvarati novi raj i novoga čovjeka, na novostvorenoj vlastitoj zvijezdi.



http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=109243


15:01 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.08.2017.

ISPRATILA SAM



Ispratila sam plesom suza
posljednje uzašašće
tek rođene dubine ljubavi
koja se rastočila
neshvaćenim
dodirom
još manje shvaćene stvarnosti
moje svjetlo
sa mnom plovi
rijekom
kojom se natrag
ne mogu vratiti
nikad više...


09:53 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 01.08.2017.

SUSRET


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Tu, baš tu, gdje tvoja ruka
treba susresti moju,
tu, gdje srce kroz kožu
kuca svojom prisutnošću
i želi ti pričati,
onako dugo, dugo,
pogledom bez riječi
kroz prvi odsjaj zvijezde večernje
do zadnjeg tračka
zvijezde jutarnje,
kada se noć
oprašta sa jutrom,
tu me potraži,
i dlanom kroz dlan moj
prisloni svoju dušu
uz tkivo moga bića…

Nemoj me tražiti
među cvjetovima,
koji nisu okusili dodir divlje kiše
i bili povijeni do zemlje
od vjetrova nesnosnih,
čije latice nisu bile okrznute,
ledom i snjegovima
koje nitko čekao nije..

Ja nisam pripitomljena ljepota
niti ruža,
koja ne zna cvasti
izvan staklenog zida..

Ja sam onaj mali buntovnik,
tratinčica,
koja prkosi žici i mrazevima,
koja prva otvara oči
kada sva priroda
još sanja proljeće..

Nemoj me tražiti
i nemoj me grliti,
ako tvoje oči
nisu pretočene
u suze mojih očiju,
bilo radosnice,
bilo žalosnice..

Nemoj mi biti tišina,
ako tvoj pjev nijemosti
ne razumije
bezrječje mojih
iznenadnih trenutaka..

I nemoj mi pričati bajke,
ako si zaboravio
kako je biti dijete..

Ja nisam
u tvojim životnim školama
učila kako se treba
oduprijeti nezrelosti
i postati zreo,
bez ijedne sjemenke
da plod ljubavi donese..

Nemoj me smještati na klupu
pored sebe,
ako za mene nemaš
bar jedan akord ptice,
koja nas gleda sa grane
grlice, koja samo što ne otprhne
sumnjičava u tvojoj želji
da joj krila ne slomiš
jer, zasigurno,
ti bi je u kavez stavio
ne bi li njenu pjesmu
za sebe sačuvao..


16:21 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 30.07.2017.

NEBESNIKU SRCA



Zarobi me, Nebesniče,
skromnošću tratinčice,
nježnošću leptira,
mekoćom probuđene ruže
umivene rosom jutarnjom.

Obuci me u hrabrost
kada malenom cvijetu
zima uskrati sunce,
kada oluje počnu kidati latice ruže
i leptir se nema gdje sakriti
pod nebom skrletnim
bez ijedne žute zrake,
bez ijedne dugine trake.

Učini me nevidljivom
kada oči tame
varaju moju vidljivost
i ponesi me pod krilom svojim
kao labud svoje tužno pače,
kao mačka svoje pronađeno pokislo mače
i daruj mi osmjeh za povratak dolje
kada se čini da nikada neće biti bolje..

Ja u suterenu tvoga svijeta
živim život kojem tek netko
stepenice treba pronaći,
a ja sam ih svjesno odmaknula
da bih koračajući polako
korak po korak kroz tamu
tebe još jače zagrlila,
tebe još luđe
zavoljela...




https://www.magicus.info/ostalo/poezija/nebesniku-iz-srca


11:18 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 24.07.2017.

MALO PO MALO


slika: digtal artist


Postoje zagrljaji,
jači od svih zagrljaja koje znam,
u trenutku bezvremenosti
u nekom kutu čekaju
sklupčani
poput fetusa u toploj tami
majčine zipke ljubavi
i ja tek naslućujem
tu snagu i nježnost,
u isti mah
taj duboki vir spoznatosti
dvije duše
koje se uvijek u životu
poslije smrti sastaju,
pa se onda opet pronađu
koračajući putokazima
koje su same označile
da se ne izgube
u pustopoljini stvarnosti
koja je daleko od sna.



slika: digital artist

Da, postoje dodiri
mekši od bijelog paperja,
mekši od krila anđela
koji poljupcem brižnosti
nikad ne uzburkaju površinu srca,
a uvijek ih osjetimo
poput lahora,
u vrelini tužnih ljetnih večeri,
kada nespokoj, združen sa samoćom.
želi spustiti zastavu nade
na pola koplja.

Da, postoje trenuci,
kada nam svemir šapće,
da ne prestanemo vjerovati
u beskraj blagoslova
koje mnogi vide kao prokletstvo,
a ja znam,
iza ogledala
sve je Jedno
i pratim otkucaje vremena,
iako je sat odavno stao
i kazaljke se zaustavile
umorne od kretanja u krug.

Jednom ću dotaći prag
i ući kroz vratnice neba
i neću pitati,
neću tražiti,
neću koračati,
samo ću se predati,
utonuti u bijeli baršun ruku
onoga koji me čeka
i želi mi darovati
taj zagrljaj izvan svih
spoznatih zagrljaja
i ljubav koja tek treba zaživjeti,
tek treba roditi se
u naručju toplom,
u naručju vječnom
odakle me nikad više
pustiti neće
onaj koji me je oživio
kada sam trebala napustiti svijet,
onaj koji će me čekati
kad opet
sjene prekriju
svjetlo.


Celbridge, 24.7. 2017.


09:55 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 21.07.2017.

LUX AETERNA


Image and video hosting by TinyPic

Riječ kroz tamu, šapatom je kriknula, orodila svjetlo, kroz tisuće varnica, svemir je zabljesnuo svojim životom.

Duh je lebdio, beskonačnošću zametnutih, začahurenih pupoljaka, u čijim srcima je iskra čekala porinuće.

Lebdio je, klizio puninom, dok nije spoznao da treba otvoriti sfere i pustiti neka ljubav teče nesputano, krvožiljem Božjeg tijela.

I bi stvorena duša..

Željom iznad svih želja, svjetlo da sačuva.

Svjetlo da raste, kroz začuđenost prve svjesnosti sebe, začuđenosti djeteta pred širinom oceana, ponuđenog za putovanja..

Image and video hosting by TinyPic

Čuvala se dragocjena iskra, kroz eone, od prve svete vatre, koja je bila ukradena, ne bi se otuđenim bogovima vratila samilost i želja, da se svi sjete i prisjete početka svojeg rođenja.

Prometej bijaše vezan..

Ikar rastopljenih krila, ostao ležati na zemlji..

Dok su amnezirani na tronu likovali, duša se smiješila svojom besmrtnošću.

Jer je shvatila, da će tek kroz eone življenja, dio po dio, izgraditi sigurno utočište za svoje svjetlo.

I gle, postade ona svjetionik.

Osuđena na krajnju tišinu i samoću, slušajući huk valova, koji su često prijetili da ga poruše.

Image and video hosting by TinyPic

Gledajući beskraj plavetni, i prateći let galebova, često je duša poželila da sa njima poleti.

Čak i valovi su znali utihnuti pred njenom iznenadnom sjetom i zaustaviti svoja gibanja.

Dok se nisu začuli u daljini uplašeni jauci budućih brodolomnika..

Tada bi se svjetlo pojačalo.

I oluje stišale..

Neptun se povukao u dubine, i oblaci tmurni razišli se pred sjajem sunčevim.

Sjajem Onoga, koji nebo čuva i dio svoje vjere, podario je žišku u svjetioniku.

Nisu li oboje tako ponekad sami, a zapravo, sve što postoji, živi kroz njih?

Pobjeda nije postignuta porazima, jer ratova zapravo i nije bilo.

Tek oslobađanje vlastitih zakutaka tame, i vraćanje prvotnom dahu, koji će opet, spokojan, lebdjeti nad horizontima novorođenih duša..

Jer, ljubav traži širinu, beskonačnost, želi sama kroz sebe bespuće svoga svjetla grliti..


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=116001


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:05 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 20.07.2017.

DANAS JE ČUDAN DAN


slika: Tanja R.

Danas definitivno čudan dan.

Ujutro anđeo na nebu, satkan od oblak, pa onda kiša, pa sunce, pa opet kiša.

Otišla sam na moje skriveno mjesto na rijeci, uslikala neku čudnu hrpicu na zemlji ispod drveta, mislila sam da je to sjeme, a ono pupovi nekog cvijeta kojeg nisam vidjela



slika: Tanja R.

Zna li tko što je to? Kao da je iz svemira palo.

I opet me kiša ulovila na rijeci, nisam mogla odoljeti, nego snimiti tu ljepotu,



slika: Tanja R.

makar na kraju i sama malo pokisla, ali to je divna, topla ljetna kiša na kojoj možeš i pokisnuti i zaplesati, bez straha... ovdje grmljavine nema.



slika: Tanja R.


slika: Tanja R.


15:17 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 18.07.2017.

laku noć, umorni moj svijete..


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist


Laku noć, umorni moj svijete,
izbrazdan strahovima, tugama
i besmislom postojanja
u ranjenim dušama,
koje još nisu počele živjeti,
a već se moraju gasiti.

Laku noć,
svim ružičastim haljinicama
i dječjim cipelicama
koje nikad neće biti obučene
za neka zajednička obiteljska jutra,
za neka divna, zlatna i mirna jutra..

Laku noć, suzama,
koje će kroz moje srce teći,
jer ovo je vrijeme
kada ostajem bez daha i riječi,
da pjesmom opišem
koliko duboko tugujem,
jer želim radost darivati
i snove drugima nebom bojati..

Laku noć, divni moj umorni svijete,
ja ću, kao i uvijek ostati budna
i za sve koji ne mogu
ja ću biti ponovo dijete,
kroz maglu i tišinu opstanka
srcem iznutra, glasom bez riječi
za sve ću pokušati pjevati,
o iskonu ljubavi
koji nije zaboravio doći,
samo se malo kao i ja
od boli zaustavio
i korak bezbrižnosti
na tren usporio..

Laku noć, dragi moj ljubljeni svijete,
ja te grlim koliko god u moj dječji zagrljaj
tvoje patnje stane,
sutra će već biti bolje, vjeruj,
već sutra nova zora sjajna
za tebe mora da svane.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


15:27 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 15.07.2017.

ŽIVOT I GOSPOĐA ROMANTIKA (dok maestro svira fortissimo)



slika: digital artist

Priđi mi, gospođo,
dok maestro ludi na svojim strunama
zagrizi me,
dok te grlim,
dopusti da nas ples ponese,
dok ne prestaneš disati,
dok ne shvatiš
da sam ja uvijek pobjednik,
gutač tvojih uzdisaja,
prevarant kojeg primaš,
ne bi li ga obratila
iz nevjernika
u vjernika...

Mala moja,
ja sam uvijek zadnja riječ
u svim tvojim nijemim pokušajima
da me zarobiš..

Ja Romantiku obožavam
tepam joj ljubav,
nudim joj ljubav,
oblačim je u ljubav
stvaram joj ljubav,
da bih je opet
sa drugom gospođom prevario
i igru nastavio..

Možeš li, unatoč tome,
zaplesati sa mnom??

Gospodine vrli ljubavniče,
bahati svodniče,
žigolo iz kuloara
i dimljivih separea
nesvršena pričo,
tajnoviti fantome,
ne bojim se..

I kada maestro prestane
svirka nestane
ja ću ostati,
a ti nestati.

Netko ti je lagao,
ja ću preživjeti
ti ćeš umrijeti
i sada,
kada istinu znaš,
misliš li i dalje sa mnom zaplesati
ili ovu dvoranu
napustiti?


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=99360

Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


14:57 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 13.07.2017.

HVALA TI, ZA SUSRET JUTROM PLAVIM U SIVILU SVIJETA



slika: digital artist

Hvala ti, za susret jutra ovoga, u plavom predahu između sivih oblaka..

Htjedoh ti ostaviti cvijet, ali tek danas imam hrabrosti prići tvome uzglavlju i zaboraviti tko sam, tko si, tko smo, što smo bili i što možemo biti, ako tu čarobnu ružu zadržim u svojim rukama..

Znam, da znaš, zoplina tvoje duše dotakla je tvojim nježnim jagodicama moje umorne vjeđe i obrisala suzu tog upornog straha i opreza, koji me zaustavlja kod potpune predanosti..

Znam da osjećaš..

Oprosti na svim onim glasnim ridanjima, na svim onim krivo sročenim parabolama, koje su dotakle tvoje srce i oduzele mi mogućnost, da te susretnem u tim čarobnim trenucima gdje ne postoje gledatelji, ne postoje savjetnici, mentori, učitelji, gdje smo sami, ja i ti, u modrom vakumu, tamo negdje, gdje naša priča nikad neće završiti..

Oprosti..

Ali pruži priliku i meni da oproštaj čujem sa tvojih usana, kada oči otvoriš, oboje smo tražili riječi i puteve, da konačno zaboravom sve obrišemo, a onda shvatili, da nisu potrebne riječi, da bi se pronašli.

Nismo se zapravo nikad razdvajali, samo sivilo svijeta je oblacima zastrlo tvoje sunce, a meni uskratilo tvoju toplinu..

Oblaci se razilaze, a ja odlazim, orošena toplom kišom, koja će mi pokloniti dugu.

Tamo ću te čekati, kada iz snova potrčiš kroz otvorena vrata tvoga srca..


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


16:43 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 10.07.2017.

NE GUBI SEBE





Nikad ne izgubiti sebe,
iako su veličine iznad, ispod i oko tebe,
nikad ne izgubiti sebe,
jer tvoja krila su uvijek bila
ono što su bila,
krila vrapca, ptice lastavice
ili anđelova slika, svejedno,
ti ih imaš uvijek spremna za let
iznad i ispod svih koji zaboravljaju,
da letjeti mogu i od vlastite težine
mrmoreći padaju s nogu.

Nikad ne izgubiti sebe,
makar se čini da osmijeh tone u mrak
i duša nikad neće dosegnuti
svjetla nježni trak..

Nikad ne izgubiti sebe,
iako od hladnoće drugih
srce se stisne
i od leda zazebe
tražeći žar da vatra opet zaplamti,
jer milosrđa više nema
niti onog toplog stiska,
zagrljaja bez kraja
sa daškom neba i s okusom raja.

Ne, neću izgubiti sebe,
iako zaboravljam na trenutke
tko sam, što sam gdje sam,
s kim sam.

Možda je to i put,
onaj zlatni popločan odgovorima bez pitanja
kojim jedino možemo krenuti
čekajući drugačija čista svitanja.


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


16:39 | Komentari (6) | Print | ^ |

subota, 08.07.2017.

JEDNOUMLJE





Jednoumlje, prah u ruci
koji čeka svoj uzlet
i bacanje u oči,
da bi slijepo vjerovali,
slijepo slijedili nametnute korake,
slijepo, a kažu sasvim lijepo
laži proživjeli i nebo dosegnuli.

Jednoumno, bez ikakve želje
za širinom, visinom, dubinom,
svi naši životi ne postoje,
postoji samo jedan,
kažu glumci iza maske,
maska iza maske pa opet
maske, maske, maske,
karnevali koji obećavaju ludi provod
u svijetu bez veze i obveze
i bez pitanja odakle zapravo trebamo početi,
jer ova maskarada ne sluti
sretan završetak.

Prašina u očima,
taloži se na tek izniklo sjeme
probuđene djece sa dušom staraca.

Vilenjaci pješčari
vraćaju se u svoje domove
sakrivaju se od zlogukih sjena
koje njihovu bajku
pretvaraju u noćne more.

Sve čeka svoje vrijeme,
dok led okiva zadnje trzaje živoga srca,
netko već zna kako, kada
i gdje će ponovo sve oživjeti.

Na peronu gomile očajnika
kojima je jednim umom obećano blagostanje,
dok ti isti jednoumni realisti
na jahtama plove
i kradu milosrđe, ljubav i snove.

Ja budna jesam,
dok mi oči suze od umora
i svjesnosti i čekam,
dok mi polako kosu i obrve
inje ukrašava.

Da li od moguće nemogućnosti
promjene viđenoga
ili stvarne zime koja dolazi
gonjena kalendarom,
ne znam?

Ja samo znam,
da budna
jesam…


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


17:07 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 06.07.2017.

NA BARIKADAMA ČOVJEČNOSTI



Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Na barikadama čovječnosti
duše, koje su odavno napustila srca,
u ime nekog, nečeg i zbog nečeg
(zaboravile zbog čega)
traže pregovore,
zveckajući lažima u stisnutim šakama
dok srca, spremna na sve
u kutovima dječjih sačuvanih osmijeha
čekaju svoj trenutak pobjede
koja je ipak daleko.

I nadaju se prestanku rata,
rušenju zidova
i zagrljaju sjedinjenja sa sobom
bez ijednog tračka sumnje
u konačni raj iskrenosti
koji se tek nazire
u sjenama koje se bore
sa iskrama toplim,
a tako upornim
u želji da svjetlost ljubavi
porode iz mraka zaborava.

Negdje na barikadama,
gdje su bitke vidljive samo onima
koji srca svoja izgubljena traže,
stjegonoše ne napuštaju svoje mjesto
i svaku bešćutnost
ćute svojom suzom žalosnicom
koja opet teče nekim svojim putem
i kao izvor ulijeva se
u more bez kraja,
nemjerljive dubine uzdaha
koji će jednom
nebo spustiti u slijepe oči
i oblacima zlatnim
zakriliti svaku razdvojenost.

Negdje na barikadama
bitku vode djeca koja su odlučila,
da postanu ljudi i ostanu djeca
i ljudi koji su odlučili prestati biti djeca
mijenjajući svoje snove
za prolazne trenutke stvarnosti,
opet, u ime nekoga, nečega,
a ni sami ne znaju više
zbog čega….



17:51 | Komentari (2) | Print | ^ |

ponedjeljak, 03.07.2017.

DUŠA KAO SAT, RUKE KAO KAZALJKE


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Vrtimo se oko otkucaja duše,
u krugu osluškujemo
i širimo se i sklapamo
rukama kao kazaljkama
zaustavljajući se samo na tren
kada se spojimo
u zagrljaju bezvremenom
ćuteći ipak tugu budućeg rastanka
ali i nagovještaj ponovnog sastanka,
jer duša je ura
koja ne prestaje kucati
i ne prestaje se kretati.

I krenemo dalje,
vrteći se po putanji mekoj
dijeleći trenutke na sate, minute,
kada smo nježnost,
umjesto grubosti darivali,
kada smo se otvorili
poput ružinoga cvijeta
u inat nevjeri u ljepotu
i vjeri u zlo ovoga svijeta.

I ne prestaje naša čežnja,
da se dajemo do kraja,
makar nas vrtnja umorila
i lice nam ostavila bez sjaja.

Jednom će se ruke zauvijek sklopiti,
a onda se zvijezdama pokoriti,
izgubiti se u nekom otrgnutom iskoraku
bez početka i kraja
i zaplesati bez tijela i odijela
tamo negdje
onkraj raja...


Posveta u mojoj 1. zbirci poezije “LANTERNA MOJE DUŠE”

“Ja sam riba. Ti si Mjesec.
Ne možeš me dodirnuti , ali tvoje svjetlo
ispunjava ocean gdje živim.”
- Rumi


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/repinac.php

http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


18:55 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se