Od svih teških stvari u životu...od svih boli, patnji...razočaranja...najteže je shvatiti njihov smisao! Najteže je shvatiti razlog...
Ponekad je nemoguće otrgnuti se od svojih snova...snova toliko dalekih i nedostižnih...Snova koji nas mogu ugušiti...koji nam ne daju naprijed...koji streme budućnosti...a sve nas više vuku u prošlost...
Svijet je okrutno mjesto...a život okrutna igra...
Igra u kojoj nas svaka nova pobjeda izdiže iz mraka svakodnevnih razočaranja...koja nam daje polet, nadu i novu snagu...i koja nas svaki put iznova i iznova ruši u dublji i teži očaj...
Očaj saznanja da je svaka od tih malih pobjeda samo način da nas jos teže i okrutnije gurne u teški svijet realnosti! Svijet u kojem stvari nisu onakve kakvima bi željeli da budu...
Bajke ne postoje...Iako još želim vjerovati u njih...
Živim u svijetu od sapunice...i još uvijek ne želim razumjeti...ne želim prihvatiti okrutne činjenice života! Ponekad nema drugog načina nego...čekati...
A čekanje mrzim više od svega...
Propuštene prilike...propušteno vrijeme...propušteni iznimno dragocjeni trenuci...s iznimno dragim i posebnim osobama...koje nam izmiču...i koje moramo pustiti...koliko god to teško bilo...
A vrijeme...vrijeme je neprijatelj...i vrijeme je saveznik...
Ovisno o tome kako ga iskoristimo...
Živim u strahu...u strahu od propuštenih prilika...
Ne bojim se izazova...
Jer svaki je propušteni izazov propuštena prilika...
I volim život...
Koliko god on težak i okrutan bio! Ne igraj igru ako nisi spreman ponekad izgubiti...
Porazi i pobjede...u omjeru koji nam može biti mrzak...ali nikada nam neće biti previše...ne onoliko koliko ne bi mogli podnijeti...
Znam iz iskustva...
Jer moje je srce toliko puta boljelo, toliko se puta i teško lomilo...ali...još uvijek je tu, još uvijek u meni...kuca...i znam da je tu...
Osjecam ga...jer boli i sada...i boli sve jače...ovaj puta kronično...
Ali tako znam da sam živa...I dok sam živa neću se prestati nadati...
I nikada neću bježati...
Svakoga dana upijat ću nove zrake izlazećeg sunca...puniti baterije pozitivnih vibracija...i u trenucima poput ovoga sada...izvlačiti te dragocjene čestice sunčeve prašine...I sjajem duginih boja u očima...bosa ću trčati livadama...i uz more...i ispod mjeseca...
Život...akcija...izazov...ljubav...i nada...Nada u ispunjenje snova...
Jer želim vjerovati!!!
I vjerovat ću...vjerovat ću...dok sam živa...
A srce...ono neće puknuti...izdržat će...Liječit ću ga česticama sunčeve prašine...I malim...jednostavnim...dragocjenim...prekrasnim životnim sitnicama...i blagim riječima...riječima potpore dragih...
Budite moji saveznici...
srpanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
''When I find out all the reasons...
Maybe I'll find another way...
Find another day...
With all the changing seasons of my life...
Maybe I'll get it right next time...
And now that you've been broken down...
Got your head out of the clouds...
You're back down on the ground...
And you don't talk so loud...
And you don't walk so proud...
Anymore, and what for...???''
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
''I follow the night
Can't stand the light
When will I begin
To live again...?
One day I'll fly away
Leave all this to yesterday
What more could your Love do for me...?
When will Love be through with me...?
Why live life from dream to dream...
And dread the day when dreaming ends...?
One day I'll fly away
Leave all this to yesterday
Why live life from dream to dream...
And dread the day when dreaming ends...?
One day I'll fly away...
Fly, fly away...''