Kilometri šetališta uz obalu mora. Uske kamene staze obrubljene kamenim zidinama i morskim stijenama.
Drvene klupe za predah od duge šetnje, istesane za sitne razmjene nježnosti. Šum vjetra i huk valova. More boje sivog neba, prošarano bijelim valovitim crtama koje postaju sve veće dok se pomiču i približavaju obali. Poneki list sudari se s licem. Igra. Šećemo zagrljene. Moja ruka oko tvog struka, tvoja oko mog. Stisnuti čvrsto, bokovi nam se dotiču. Usklađujemo korake i mijenjamo njihov ritam naizmjence. Zavaravamo jedna drugu i usklađujemo se ponovo. Nabijanje valova o obalu. Sitne kapi vode nastale iz bijele pjene na našim licima, sol, zapetljana kosa od vjetra. Sjedamo na klupu u zavjetrini od kamena. Sklupčana sam pored tebe, glava u tvom krilu. Čitaš mi neke priče i prolaziš rukom kroz kosu. Tako nevini dodir, a ipak čini da zadrhtim. Već dugo nisam čula nešto tako dobro, pametno i duhovito napisano. Vjetar se razmahuje, riječi miješaju i postaju nerazumljive. Volim ton tvoga glasa. Igra. Valovi zalijevaju stazu. Proučavamo olovno more i gledamo kako se rasipa nakon zapljuskivanja. Pravilo igre - pretrčavamo dijelove pokušavajući ostati suhe. Prva pogreška - zalijevanje, mokre noge i cipele. Ovo nije društvena igra s pločom, kartama, kockama i čovječuljcima, pisanim pravilima. Ovdje se pravila mijenjaju, kao u svakoj igri života. Nova pravila – sudaramo se s valovima i močimo. Ni jedan ne propustiti. Ganjamo valove, bacamo se u oblake pjene. Luka. Vezane jedrilice ne isplovljavaju danima. Muškarci ispijaju kavu ispred restorana i zabavljaju se gledajući nas ovako mokre i sretne. Klopot do kraja nepovezanih žica na jedrilicama. Smjerokazi se vrtoglave. Hotel. Soba. Dio priče samo naš. Okovi |
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv