28

sve je pred tobom, posluži se....

Ništa pred nama nije toliko otvoreno kao taj
Široki zrak. Pa zašto nam je, onda,
Od pamtivijeka bilo i lakše i prirodnije da
Sebi kopamo prolaze kroz najtvrđe, kroz
Prepreke, da rujemo kroz granit i bušimo
Metale, umjesto blago, sa osmijehom,
Dostojanstvenim hodom prođemo kroz
Prazno? Bezbolno. I nevidljivo.

Jesmo li mi nemoćni ili su naše neizlječive navike?


Trebaš mi

kao da si posljednja na svijetu ne dam te
pogledaj me u oči, sve ti govore
kada te nema uvijek pomislim na najgore
i tijelo grči se, i ruke znoje se
a ustvari znam da voliš me

Pogledaj me kako drhtim kada gledam te
i kao da si posljednja na svijetu ne dam te
i tijelo grči se, i ruke znoje se
a ustvari znam da voliš me

Trebaš mi, trebaš mi
ni sunce zemlji
kao ti meni, meni
i hajde dođi
pa me uvjeri, uvjeri
da sumnje ne bude u meni *2


Zamisli kako mi je kad se probudim
kako mi srce lupa kad na tebe pomislim
i sumnja javi se, sa srcem bori se
a ustvari znam da voliš me

REFREN *2
Trebaš mi, trebaš mi

REFREN *2
Trebaš mi, trebaš m

Ljubavna

Naoružan samo smiješkom hodam ja kroz grad
Zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam.
Moje ime nije važno jer je namjera
To što čini razliku od čovjeka do čovjeka.

Nemam nikog da me vodi to mi ne treba
Jer još uvijek moja glava meni pripada.

Moraš malo puzati da bi znao hodati
A kad je stvarnost sve
Izlazi, digni se, digni glavu


Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplači kad te nitko ne vidi.


Naoružan samo smiješkom hodam ja kroz grad
Zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam.
Bole riječi, boli vrijeme, bole sudbine
Daješ ruku prijatelju kome je do istine.

Moraš prvo puzati da bi znao hodati
A kad je stvarnost sve
Izlazi, digni se, digni glavu


Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplači kad te nitko ne vidi.


Aj, ja ja ja ja ja ja
...digni glavu


Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Slušaj me, ma boli te...
Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplači kad te nitko ne vidi.

Trenuci

Kad bih mogao ponovo proživjeti svoj život
Pokušao bih učiniti što više pogrešaka.
Ne bih toliko nastojao biti savršen, bio bih opušteniji.
Bio bih gluplji nego što sam bio,
U stvari, jako bih malo stvari uzimao ozbiljno.
Bio bih manje čistunac, više bih riskirao,
Više putovao, gledao više zalazaka sunca,
Penjao se na više vrhova, preplivao više rijeka,
Išao na više mjesta na kojima nikad nisam bio,
Jeo više sladoleda, a manje mahuna,
Imao više stvarnih problema, a manje izmišljenih.

Ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli razborito i
Promišljeno svaki trenutak svoga života.
Naravno da sam imao trenutaka radosti.
Ali kada bih se mogao vratiti unatrag,
Pokušao bih uvijek imati lijepe trenutke,
Jer se jedino od toga sastoji život, od trenutaka.
Kada bih se mogao vratiti unatrag, borio bih se
Da nikada ne izgubim "sada".

Ja sam bio jedan od onih koji nikada nisu nikuda išli
Bez termometra, termofora,
Kišobrana i padobrana.
Kada bih mogao ponovo živjeti, putovao bih manje opterećen.
Kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos
Početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen.
Provozao bih se više puta u kočijama, promatrao više svitanja,
Igrao se sa više djece...

Da imam ponovo život pred sobom.
Ali, već vidite, imam 85 godina i znam da umirem.

Jorge Luis Borges


Instants


If I could live again my life,
In the next - I'll try,
- to make more mistakes,
I won't try to be so perfect,
I'll be more relaxed,
I'll be more full - than I am now,
In fact, I'll take fewer things seriously,
I'll be less hygenic,
I'll take more risks,
I'll take more trips,
I'll watch more sunsets,
I'll climb more mountains,
I'll swim more rivers,
I'll go to more places - I've never been,
I'll eat more ice creams and less (lime) beans,
I'll have more real problems - and less imaginary
ones,
I was one of those people who live
prudent and prolific lives -
each minute of his life,
Offcourse that I had moments of joy - but,
if I could go back I'll try to have only good moments,

If you don't know - thats what life is made of,
Don't lose the now!

I was one of those who never goes anywhere
without a thermometer,
without a hot-water bottle,
and without an umberella and without a parachute,

If I could live again - I will travel light,
If I could live again - I'll try to work bare feet
at the beginning of spring till
the end of autumn,
I'll ride more carts,
I'll watch more sunrises and play with more children,
If I have the life to live - but now I am 85,
- and I know that I am dying ...

Jorge Luis Borges

evo danas nešto što mi se je svidjelo na prvi pogled... baš mi se sviđa ovaj tip, njegova razmišljanja... a moj zaključak je da ja zapravo i tako idem kroz život, poput djeteta, bez brige, bez pameti, s mnogo divljenja prema stvarima koje kužim i nekužim... sve u svemu ja živim kako je on htio da je proživio svoj život, ali meni nešto nedostaje...
ma, drugi put ću vam ispričati svoja razmišljanja, preumorna sam od škole da još tu filozofiram... drugi put ili već jednom ću vam ispričati... ali pročitajte te stihove tako su dobri....

a sada na komentare...
Ivana, micek... kravicama je mjesto na paši pa se ti tako i pobrini!!!! kužiš me!!!
kvadratu moj, sjeti se Vreša i sve će u školi biti ok... ma ne baš sve, ali si bacaj pijesak u oči i alles gut...
Pero, srčeko... ne bi ni tebi štetilo da se malo više pojavljuješ u Crkvi i da se pridružiš Mladima... evo ja te pozivam da sada kada će trajati duhovna obnova da dođeš, ako ti se ne svidi slobodno odeš... nije u crkvi sve crno, zapravo nije ništa crno... no o tom potom... ne brini doći ću ja u saturn, a onda će biti ludo, jel tako kvadratu moj? a za Gavrićku niš čudno, ona je takva rođena... kažeš kakva je ta današnja mladež, a u koju ti dobnu skupinu pripadaš?

KAKO VAM SE ČINE OVI STIHOVI OD BORGESA?

Šta je sreća? Znati šta se hoće i strastveno to željeti.

Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni i još čudnije: kako često nam baš to malo nedostaje.
Biti sretan znači biti slobodan, ne od boli ili od straha već od brige ili teškoće.
Sretni ljudi imaju jednu manu koje se nikada ne mogu osloboditi: misle da su nesretni uvijek krivi za svoju nesreću.
Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnim najviše drugih ljudi.
Kad si sretan i sunce za tobom žuri.
Kad budu ljudi više razmišljali o svojim mržnjama, onda će uvidjeti da se i pravim putovima može ići ka sreći i da svaka trijumfalna kola ne moraju ići preko pregaženih.
Prava tajna sreće je u tome da puno zahtijevamo od sebe, a malo od drugih.
Ko misli da je sretan, on je zaista sretan.
Posljednja stepenica zle sreće ujedno je prva za dobru sreću.
Drži sreću kao pticu: što nježnije i lakše! Bude li se osjećala slobodnom, ostat će ti rado u ruci.
Ne odapni prenaglo strijelu koja se ne vraća! Lako je sreću razoriti, a kako ju je teško vratiti.
Sreća se sastoji od izbjegnutih nesreća.
Kako ljude možemo činiti sretnima ako ne učinimo moralnima i mudrima?
Čovjek nije nikada tako sretan kao što misli, ni tako sretan kao što se nadao da će biti.
U sreći su sva pitanja riješena.
Prema sreći treba da se odnosimo kao prema zdravlju: da uživamo u njoj kad je dobra, da budemo strpljivi kad je loša.
Sreća se nikada ne čini tako (s)lijepom kao u očima onog kome nije donijelo ništa dobro.
Nemamo prava da uživamo u sreći ako je ne dijelimo s drugima, upravo kao ni u bogatstvu ako ga i za druge ne proizvodimo.
Sreća je sadržana u čovjekom karakteru.
Čini ono čime ćeš postati dostojan da budeš sretan.
Šta je sreća? Znati šta se hoće i strastveno to željeti.
Sreća-to je trava koja raste i ondje kuda prođe tvoja noga.
Ako sreća nije umjerena, ruši se sama od sebe.
Sloboda je nezavisnost, sreća je zavisnost od hiljadu sitnica.
Ako nemamo vremena da budemo sami sa sobom, nemamo ni vremena da budemo sretni.
Najbolja stvar na ovom svijetu, koja može čovjeku da se dogodi, jeste da se rodi sretan.
Sretan je mudar čovjek jer se u njemu sjedinjuje dobro zdravlje, dobro srce i sređen obrazovan duh.
Sretnim ljudima umiru neprijatelji, nesretnima i posljednji prijatelj.
Nije sretan onaj ko ima što želi, već onaj koji ne želi ono što nema.
Sreću ćete postići kad budete riješili da se za nju borite.


!!!! sretna sam bez razloga... Ivana, riješila sam ono i sve je ok, ja sam ipak na onome od prošlog mjeseca... al dobro... vidimo se sutra...

malo slovenskog humora...

mami mami zakaj ma oči tok mal las?
zato k velik razmišlja!
zakaj jih maš pa ti pol tok velik?
tih bod pa jej!

Jutranja molitev!



Računalnik naš,
ki si na mreži,
posvečen bodi tvoj zaslon.


Naj pridejo k nam tvoji podatki,
naj zgodi se tvoja volja,
kakor na trdem disku
tako v tiskalniku.


Daj nam danes naše datoteke
in odpusti nam naše napake
zaradi slabih programov.


Ne pusti nas dolgo čakati
in obvaruj nas vsakega virusa,
kajti tvoja je moč,
tvoja je firma
in tvoj procesor.

Na vekomaj!

ENTER

Bože, ja te ne molim
da me oslobodiš
od životnih patnji,
nego te molim
da me u patnjama ne napustiš.

R. Tagore

Križevi su u ljudskom životu poput povisilica u glazbi. Oni uzdižu!

L. V. Bethoven

Pisati ne znači drugo nego misliti.
Nered u rečenicama je posljedica nereda umislima,
a nered u mislima je posljedica nereda u glavi,
a nered u glavi je posljedica nereda u sredini i stanju te sredine.
Ako je netko odlučio vršiti kritiku,
a to znači da hoće od nereda u rečenicama,
u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvarati red,
onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.

Miroslav Krleža

Plod niče iz sjemena a djela iz misli.

L. N. Tolstoj

Ako izmijenimo naše misli, svijet oko nas se mijenja.

Richard Bach


evo još malo mudrosti... kad sam ih izbacila iz boxa neka budu na ovom postu....
da vi samo znate kako sam ja sretna... a sve me strah da si ne pokvarim sve kako ja to dobro znam... Ivana, osvetit ću te ja... onako, ja bi danas što sam trebala sinoć, ali mi bed što je sada dan... mislim, ne znam kaj da mislim... al šta ćeš... žao mi je što sam te sinoć onako ostavila, nadam se da se ne ljutiš... znaš tko je, znaš i gdje sam ga prvo pročitala, ali tek kada sam ga na internetu drugi put pročitala odlučila sam ga staviti u post, pa eto...

Pripovijest o Narcisu

Santiago je poznavao legendu o Narcisu, lijepom mladiću koji je svakoga dana promatrao svoju ljepotu u jezeru. Bio je toliko opčinjen samim sobom da je jednog dana upao u jezero i utopio se. Na mjestu gdje je pao, niknuo je cvijet, kojeg su prozvali narcisom.
No, Oscar Wilde nije završavao svoju pripovijest.
On je pripovijedao, kako su, kada je Narcis umro, došle oreade, gorske vile, i vidjele da se jezero pretvorilo od slatkovodna jezera u vrč slanih suza.
- Zašto plačeš? – upitahu oreade.
- Oplakujem Narcisa – reče jezero.
- Ah, ne čudi nas što oplakuješ Narcisa – nastaviše one.
- Konačno, unatoč tome što smo mi stalno trčale za njim po šumi, ti si jedino imalo priliku da izbliza promatraš njegovu ljepotu.
- A Narcis je bio lijep? – upita jezero.
- Tko bi to bolje od tebe mogao znati? – odgovoriše iznenađene oreade.
- Naposljetku, o tvoje se obale svakog dana naslanjao.
Na trenutak je jezero zašutjelo. Konačno reče.
- Oplakujem Narcisa jer sam mogao, svaki puta kada bi legao na moje obale, u dubini njegovih očiju, vidjeti kako se oslikava moja vlastita ljepota.
- Lijepe li pripovijesti – reče Santiago.



Šta reći? Mislim da je priča rekla sve sama za sebe. Ono što je nama blizu doživljavamo kao naše i ništa nam nije strano kod tog, ponekad to uzimamo zdravo za gotovo, dok ono što je daleko za nas je lijepo i strano što daje notu žudnje. Tako je Narcis za jezero bio njen, dok su oreade trčale za njim najviše zbog toga što su zavidjele.

Mi ljudi koliko god se trudili neke stvari vidjeti jednostavno ih providimo. Da i ne shvatimo da to nije to. Možda se malo previše trudimo biti ljudi iako to već sami po sebi jesmo.
Tada za vodilju si uzimamo: «Errare humanum est.» I kao to bi nam trebalo sve opravdati. Moje mišljenje je da pravi čovjek bi se trebao truditi da ne podliježe takvim grijesima… al opet na kraju svi smo mi ljudi i takve su nam priče lijepe, a prema onoj ispod o ribicama živimo. I šta opet reći… najbolje ništa.


Postoji priča o dvije ribe koje su se pekle na istoj vatri. Lako je tebi, reče prva. Tebi je lakše, reče druga.
I umrle su na istoj vatri i na istom ognju, svaka sa vlastitim iskustvom, ogromno zavideći jedna drugoj.



!!!! Pero moj, srce moje.... znam ja da mi je blog ok... mislila sam da se ti kužiš u te stvari, ali čini se da ne... dva dana, a dobar si...
!!!! bila sam danas kod zubara... i ne bojim ga se više... samo se vi smijte... da vi znate koje sam ja imala strahove, ali sada je sve ok... mogla bih i doma imati nekoga zubara i ne bi ga se bojala...
!!!! nisam ništa čula o drvenoj, ali ne brni se javim ti ako se šta događa.... i ne moj mi otići s bloga... please...
!!!! a ti Ivančica vidim da me voliš svake prijestupne mi se javiš...
!!!! a sve ostale je ok...
ja ću vama pisati, a vi ćete meni slati komentare i sve super... bye.. kissssss..

Nema čovjeka koji barem jednom nije poželio na pet minuta biti Bog. Zašto? Vjerojatno ne zato da bi mogao stvoriti, nego da bi mogao kazniti.
Blizanci u maternici razgovaraju:

- Da li vjerujes u zivot poslije rodjenja?

- Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja. Mozda smo ovdje bas zato
da
se pripremimo na zivot poslije rođenja.

- To je glupost. Nema zivota poslije rođenja. Kako bi taj zivot uopće
izgledao?

- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti vise svjetla i da ćemo moći
hodati i jesti svojim ustima.

- To je potpuna glupost. Znas da je nemoguce trcati. I jesti svojim
ustima, pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti; poslije rodjenja nema
zivota.

- Pupcana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nesto poslije
rodjenja.
Nesto posvem drugacije nego ovo sto zivimo sada.

- Ali nitko se nije vratio od tamo. Zivot se poslije rodjenja zavrsava.
Osim
toga zivot nije nista drugo nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.

- Pa ne znam bas tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo u
svakom slucaju sresti nasu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.

- Mama?!? Ti vjerujes u mamu, pa gdje bi po tvome ta mama bila?

- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo zivi, bez nje ne bismo
uopce postojali.

- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.

- Da moguce, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako
pjeva
i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo
tek
zapocinje....

postoji u našem mjestu jedna osoba koja se okrivljava za sva nedjela... inače s tom osobom nikada nisam pričala onako kako spada... smatrala sam ga jednim običnim propalitetom... do jučer... pošto je Petra došla iz Karlovca kod Višnje sad cijelo vrijeme smo negdje, tako i sinoć.... bile smo na igralištu i krenule smo prema Konzumu, kad evo netko nas zaustavlja... i kaže nam kad ste već tako lijepe da nam pokloni cvijetiće.. i eto... dobile smo cvijetiće i brže bolje da se maknemo od njega.... i ja imam predrasude, pa sam ih tako izrazila... inače kiša je padala... i nakon što smo izišle iz Konzuma, čovjek je došao do nas... počeo je svoju priču i rekao da mu samo kažemo ako nas zamara... pa sad... i čovjek to kao skužio i otišao od nas... ja sam mu rekla da se vrati... nastavio je on sa pričom, što je više pričao sve je bio zanimljiviji... svi ga imaju za crnu ovcu zbog onoga što je radio, što radi i zbog onoga što ne radi... ta osoba ima kvocijent inteligencije 149.. pričao je i o pitanjima sa testiranja... kada su došli XXX ta crna ovca počela je pričati kako Bog ne postoji... i to baš na način kako ljudi propovijedaju... ja sam željela s njim ostati i raspravljati, ali Petra i XXX su mi govorili da idemo u kiss... tako da sam popustila i otišla... ja vama ne mogu objasniti kako je ta osoba puna neke energije i stvarno pametna... ali je na zlom glasu ko nitko... i još su mi XXX rekli, a trebaš ga vidjeti pijanog i ... vidjela sam ja njega ... kad sam bila kod doktora, ali to kako je on sinoć sve to tumačio... zadivio me...

u kissu sam vidjela upočetku jednu slatku osobu, a onda i drugu... vidjela sam i Markulinku.. i tak... prvu slatku osobu sam više puta do sada sanjala i ti Ivana pretpostavljam da znaš na koga mislim... al sam bila ravnodušna kada sam ga vidjela, al on je gledo, pa nek mu bude...
i nakon dugo vremena ponovno sam igrala biljar, ne ide mi baš... zgubili smo... a šta ćeš...

!!!!!!!!!
Ljubav

Kažu ljudi u Basri: «Ljubav je kao sjena. Ako trčiš za njom, nikada je nećeš stići. Ako joj okreneš leđa pratit će te.»


TONI CETINSKI-ONAJ 'KO TE LJUBI SRETAN JE!!

Obuci cu stare cipele
one znaju korak do tebe
da mi oci vezu s njima
naci cu te ja, jedina

Prevrnut' cu zemlju, gradove
sive ceste, vjetar, oblake
makar platio zivotom naci
cu te ja, jedina

Za mene jos vrijedi
deset zapovijedi
nek' te nemam ja
zaljubljen sam bio
samo jedno htio
da te ljubim zauvijek

Ref.
Onaj ko te ljubi sretan je
neka je, neka je
sa mnom ce se borit' za tebe
kunem se, kunem se
spreman sam ti dati
ovaj zivot cijeli
pitaj njega je li
potuc' se sa svima
a toliko srce pitaj ga dal' ima

Ref.

Onaj ko te ljubi sretan je, neka je
sa mnom ce se borit' za tebe, kunem se

Ref.


!!! Pero ako se pojaviš ovdje nemoj mi srat i alles gut.
!!! btw. zna li tko o kakvom se to bendu Ptičjoj gripi priča????

Nekoć na svijetu je živio car Darije. To je
Onaj koji je bičevao more. Borio se sa njim, kidao ga na komade i davio ga. Mrcvario je ocean da se osveti prirodi, što je izgubio jednu veliku životnu bitku.
Danas ta bitka nikome ništa ne znači.

Mnoge će stvari, koje su sada najvažnije,
jednom izgledati također besmislene.
Ujutro počinješ da se boriš. Nikad to nemoj
Činiti sasvim ozbiljno. Bori se kao i dosad: igraj se.
Možda ćeš tako i poraze sutra vidjeti kao pobjede.

«Radost je čovjekov prijelaz od manjega savršenstva ka većem.»
«Misli u živom svijetu, a živi u izmišljenom.»


kao što i sami vidite imam inspiraciju za pisanje i uređivanje svoga dragog bloga... samo još nisam skužila kako to sa slikicama funkcionira, al nema veze... kad skužim, prvo će ići fotka od miceka... pa, daj Bože da skužim... moram vam odati nešto, postoji jedna slatka osoba, znam da neki to znaju, ali nije on onakav kakvim ga Ivana opisuje... čupav je, ali je sladak... baš onakve kakve ja volim... Richarde Gereove iz Klinče... moj ukus... čini se da svi oko mene slušaju cajke, pa vas molim kad me idući put skužite u blizini nemojte mi ih pjevati, jer ja skapavam od njih... čula sam što se dogodilo u nedjelju, pa... žao mi je što sam baš ja morala priopčiti svom miceku iz Klinče žalosnu vijest... ali ipak svi smo si mi potpora i zajedno ćemo sve prebroditi... mi smo ipak 2G... nismo pametni, al smo smiješni...

već dulje vrijeme pokušavam pronaći papir s nepravilnim iz njemačkog, bar za početak... pa onda, ako nađem da i počnem učiti, jer ona sulja iz nepravilnih i nije baš nešto... svašta pokušavam... skupljam energiju da mogu eksplodirati.... bum...

i tako... danas sam "peglala" kosu...

bilo bih mi drago da mi češće posjećujete blog, jer ga sada i češće pišem... a svi komentari su welcome...
sve vas volim i do sutra ciao... do slijedećeg čitanja... veliki kissssss!!!

TOŠE PROESKI-SRCE NIJE KAMEN!!


Ne zaboravi nikad, na tvojoj sam strani
da volis me niko ti nece zabranit'
jos minut pa ponoc i suza za kraj
al' tu sam za tebe, znaj


Jer srce nije kamen
ne, srce nije kamen
da ga samo bacis iz kaputa
kao kartu poslije puta

Srce nije kamen
ne, srce nije kamen
kad pukne na dva dijela nije vrijedno
jer vise ne kuca ko jedno
srce nije kamen

Tebi je lako proglasit' me greskom
skupit' sve stvari i otic' sa smijeskom
sad ti je lako, a lose kad krene
onda se sjetis mene

Jer srce nije kamen
ne, srce nije kamen
da ga samo bacis iz kaputa
kao kartu poslije puta

U dusu me tvoj pogled tak'o
lomim se, pucam ko staklo
kako da kazem ti zbogom
kad sve gubim s tobom

Jer srce nije kamen
ne, srce nije kamen
da ga samo bacis iz kaputa
kao kartu poslije puta

!!!!!!!!!!!!!!! nešto za moje ranjeno, ali ne i slomljeno srce

Budala Ima veliku prednost pred pametnim čovjekom: uvijek je zadovoljan samim sobom.

Govor

Smatram velikom slabošću i stvarno bih bila
potištena kada bih sve ovo što osjećam,

nepristupačno povjeriti,

morala da ti objašnjavam gorkim jezikom čovjeka:
riječima sumnjivim, razjedinjenim i nekorisnim.
Postoje svakodnevne, sasvim obične stvari,
koje su mnogima tajna.

«Najčvršća vrata su ona koja su širom otvorena», kaže jedan prastari zapis sa Tibeta.

Postoji govor koji će netko otkriti sutra, a
možda nitko neće ni pokušati da ga otkrije.
Ali ti ga već sada moraš obuhvatiti mislima.
Jer je to jezik značenja, a ne dijalekt naziva.

Postoje kulture gesti, disanja ili vida.
Postoji vrijeme vremena i prostiranje prostora.
Postoji ljepota ljepote. Postoji istina istine,
stvarnost stvarnog, volja volje i moć moći.
Postoji kretanje kretanja, razmišljanje razmišljanja…
Postoji i ljubav ljubavi, prijatelju moj.

Sve se rjeđe usuđujem da izgovaram riječi, jer uvijek
Znače drugo nego što ja želim.
Sve dalje su od govora i teško ih razabirem
u šumovima beskraja.

!!! svi se ljute na mene... više ni sama ne shvaćam kako i čime sve vrijeđam svoje najdraže... više ne znam šta da napravim, a da znam da će sve biti ok... danas sam saznala nešto što bi moglo rastužiti moju frendicu i ne znam šta da napravim... imam osjećaj da joj moram to reći.. to je moja dužnost kao frendice, ali znam da će ju povrijediti, a ja ne želim da ju rastužim... svoga miceka... zapravo, postoje dva gotovo ista slučaja... pa šta napravim s jednim, napraviti ću i s drugim...
i još jedna osoba koja me je uvijek kužila, više me ne kuži i ljuti se na mene... iznevjerila sam ju, a da nisam ni skužila da bi ju to moglo uvrijediti...
i na kraju KOJA SAM JA KUKAVICA...
i opet da ponovim što god se dogodilo, dogodit će se... Bog je s nama i nema mjesta strahu... ma znam da će sve biti dobro, naravno osim jedne stvari za koju sam sama kriva... kriva, što mi toliko znači, što sam sve upropastila i što sam prekrižena u ovom životu...
znaš tko je... ti si uvijek bio uz mene, pa tako i sada... drago mi je što znam da si uvijek blizu... thx

Isuse moj, koliko si nas samo ljubio...

Sretan Uskrs svima!
Stigao je i Uskrs. Svi se ponašaju kao manijaci. U žurbi su, prave kolače, kuhaju, pospremaju, uglavnom rade nešto. Na to kažu kako se pripremaju za Uskrs. Pa koji je smisao takvoga pripremanja? Nije se Isus žrtvovao za nas da bi se mi mogli dobro najest i napit. Ljudi koje nisam nikada vidjela dolaze u crkvu, prave se pobožni. Od svega toga mi je zlo. Samo promatram ljude oko sebe i pitam se zašto se tako ponašaju. Možda se trude biti pobožni pred drugima, ali sa takvim mislima nikako nisu bliže Bogu. A o ispovijedi i pričešćivanju da ne pričam… kad sve to pogledam imam bezbroj komentara, a ipak neke stvari me ostavljaju bez riječi. Sve se to ponavlja iz godine u godinu.
Nešto u svemu tome ne štima. ljudi to rade reda radi, ali to nema smisla. Poslije krizme sam se i ja otuđila iz Crkve i crkve, ali sam joj se ponovno vratila jer sam osjećala tu potrebu. I shvatila sam koliko sam mnogo propustila. U našoj župi postoji jedna predivna zajednica i drago mi je što sam dio nje.
Nakon jedne mise na običnu nedjelju možeš shvatiti koliko je Bog zapravo blizu, koliko nas zapravo Bog treba kao što i mi njega trebamo. Kada se tako počne tek se tada može vidjeti pravi smisao Isusova uskrsnuća i ove nedjelje.

Smisao života ...

Stvori Bog magarca i reče mu:
-Biti ćeš magarac. Od jutra do večeri naporno ćeš raditi i na leđima težak teret nositi. Jesti ćeš travu i nećeš biti odveć pametan. Živjet ćeš 40 godina.-
Magarac prozbori:
-40 godina živjeti tako je previše. Molim te, nemoj mi dati više od 20!-
I tako bi.
Stvori Bog tada psa i reče mu:
-Čuvat ćeš čovjekovo obitavalište i biti mu stalni pratilac. Jesti ćeš ostatke sa stola njegova i živjeti ćeš 25 godina-
-Ali Bože- pobuni se pas živjeti kao pas tolike je godine previše.
Molim te, ne više od 10!-
I tako bi.
Potom stvori Bog majmuna.
-Ti si majmun! Visjet ćeš po granama i glupavo se ponašati. Bit ćeš smiješan i živjet ćeš 20 godina-
-Molim te, Bože- stade se buniti i majmun -živjeti kao klaun 20 godina je previše molim te prepolovi!-
I tako bi.
Naposljetku, Bog stvori čovjeka i obrati mu se:
-Ti si čovjek, jedini racionalni stvor na zemlji. Koristit ćeš svoju pamet da bi zavladao ostalim bićima i bio gospodarom zemlje. Živjet ćeš 20 godina!-
-Bože- pobuni se i čovjek 20 godina je premalo da bi se bilo čovjekom. Molim te, daj mi i onih 20 godina što ih je odbio magarac, 15 što ih je odbio pas i 10 što ih je ostalo od majmuna.-
I tako bi.
I zato čovjek najprije odživi 20 godina kao čovjek, potom se oženi i narednih 20 vuče i tegli kao magarac, potom 15 godina kao pas čuva djecu i jede njihove ostatke, a onda još narednih deset glumi majmuna zabavljajući svoje unuke.


Evo u zadnje vrijeme smisao života me često muči, pa se pitam: "Zašto ja sve kompliciram?" Inače, imam osjećaj da kad ne bih mnoge stvari shvaćala na način kako ih shvaćam sve bi bilo ok. I jučer s Kačom,koja je inače jako shvatljiva osoba, ja shvatim da me čak ni ona više ne može shvatiti. Počinjem se brinuti, jer moja shvaćanja realnosti izmiču kontroli. U svemu tražim neku simboliku, neke skrivene znakove... a ni sama ne znam šta bi to sve skupa trebalo značiti. Odlučim da više neću patiti za jednom stvari i pojavi se kao neki ajmo reći simbol i ja opet furam istu priču. Više ne mogu ni samu sebe shvatiti, sve je to toliko teško, a nema razloga da bude. Kladim se da ne kužite o čemu pričam? I tu je ponovno početak moje kompliciranosti. ja sam već sama sebi dosadna s njom. želim to promijeniti i ne ide mi baš. ruku na srce, ali nisam se baš nešto posebno ni potrudila. jedinu stvar koju shvaćam je ako se sad ne promijenim neću nikada. i nije da je ovo samo neka faza u mom životu, već se to događa od kada znam za sebe. i ne znam kako si pomoći, a trebam pomoć.. ja sa tim kompliciranjem jasnih situacija propuštam mnogo i trebam stati tome na kraj. ali kako??? help me!

DA LI ZNAŠ ???

Da li znas da kad nekome zavidis to je zato sto ti
se ta osoba ustvari svidja?
Da li znas da oni koji su naizgled vrlo jaki ustvari imaju vrlo osjecajno srce i vrlo su ranjivi?
Da li znas da oni koji uvijek brane druge u stvaritrebaju nekoga tko ce braniti njih?
Da li znas da su tri rijeci koje je najteze izgovoriti:
Volim te, Oprosti i Pomozi mi.
Ljudi koji ih izgovaraju stvarno ih trebaju osjecaju njihovu tezinu, to su ljudi koje moras postovati i cijeniti.
Da li znas da ljudi koji drugima rade drustvo ipomazu drugima ustvari sami trebaju drustvo i pomoc?
Da li znas da su ljudi koji nose crveno sigurniji u sebe?
Da li znas da ljudi koji nose zuto znaju uzivati u svojoj ljepoti?
Da li znas da ljudi koji nose crno zele ostati nezamijeceni i trebaju tvoju pomoc i razumijevanje?
Da li znas da se tvoja pomoc drugima uvijek vraca dvostruko?
Da li znas da oni koji te najvise trebaju tebi ne znace nista?
Da li znas da je lakse reci nekome sto osjecas preko pisma nego to isto reci u lice? Ali da li znas da ako to kazes u lice ima puno vecu vrijednost?
Da li znas da su stvari koje je najteze uciniti ili reci vrednije od najskupljih stvari koje mozes kupiti novcem?
Da li znas da ako nesto lijepo zamolis, sigurno ces i dobiti?
Da li znas da mozes ostvariti svoje snove, mozes se zaljubiti, postati bogat, ostati zdrav, ako vjerujes u svoje snove iznenaditi ces se sto si sve sposoban uciniti?
Ne vjeruj nista sto ti je receno dok to i sam ne iskusas, ako znas nekoga kome je potrebno nesto od spomenutog i pruzis mu svoju pomoc, vidjet ces da ce ti se dvostruko vratiti.
DA LI ZNAS DA MOZES UVIJEK RACUNATI NA MENE???
U TRENUTKU, VREMENU I MJESTU KAD ME ZATREBAS, POZOVI ME I BIT CU S
TOBOM!!!

za one koje su bile u grandu, ne bi vas ubilo da mi kažete koliko ste na kraju popile i kako vam je bilo...

POLAKO, ALI SIGURNO...

Što reći? Kiša pada ko luda…
Maloprije sam došla kući sva mokra i osjećala sam se gnjilo. A najgluplje mi je kad ljudi skuže moj veliki kišobran ili kako ga neki zovu suncobran i krenu sa pričom kao još netko stane pod tvoj kišobran. Pa onda i razvali pjesmicu «Kišobran za dvoje». Zapravo ta tema više nije ni tako loša, zaljubljenost. Proljeće me opalilo i nadam se da će se pojaviti netko, a mislim i ne mora, nije ni ovako baš loše. meni nije loše bez zaljubljenosti s obzirom što prolazim kada sam u tome stanju. nekada sam vjerovala da ja ne bih bila ja da nisam zaljubljena. Sad se to promijenilo i drago mi je.
shvatila sam nije ni A za mene, ja sam posve jedan drugi svijet od njegovog. Makar je on stariji od mene, on je svejedno za mene na razini klinca. Zatim sam pitala druge što misle i oni su potvrdili moje mišljenje. I sad znam da tu nemam više šta tražiti. Dobro je.
Razmišljala sam da napravim nekoliko dobrih dijela za ljude oko sebe. Pa onda mislim što kome treba, što ljude čini sretnima… i skužim da se u ostvarenje njihovih želja ne mogu miješati, jer bih sve samo pogoršala. Znam to jer kad sam ja dopustila nekima da se miješaju u moje stvari ispalo je svašta. Zato je najbolje sve prepustiti vremenu.
OBLAK


U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svaki je išo svojim putem:
Za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on –krvareći ljepotu-
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.


D. Cesarić

Dragi moj Walter, ipak sam odlučila sada pisati, a ne onda kako sam ti rekla.

za razmišljanje...

Priča o vrabcu

Sjedi vrabac u polju i promatra kravu kako pase.
U zlo doba krava obavi fiziološku potrebu i posere se na vrapca.
Vrabac, onako mali, zatrpan gomilom govana, počeo da se koprca, pokušavajući da izađe.
U tom naiđe mačka, izvadi ga i ... pojede.

1. POUKA: Ne misli ti svako zlo ko ti sere po glavi.
2. POUKA: Bolje je biti u govnima do guše, nego samo do koljena.
3. POUKA: Nije ti prijatelj svako ko te iz govana vadi.

Još jedan u nizu lijepih dana. Proljeće na mene pozitivno utječe, osjećam se slobodno. A još prije tjedan dana sve je bilo tako …. Da se uopće ne vrijedi toga ni sjećati. Vidim i čujem da se svašta priča. A šta ćeš? Ljudi imaju jezičine kao tko zna se šta. Uopće me ne zamaraju pričice, ako ih to čini sretnima pa nek se usrećuju. Ja sam uvijek voljela da su ljudi sretni.
Čujem ja da se posjećuje moj blog, ali ne vidim da se ostavljaju komentari, pa onda ljudi, usrećite i vi mene i ostavite koji komentar.
Evo sada slušam Cranberries i razmišljam šta da vam još napišem. Htjela bih toliko toga reći, ali ne mogu sve odjednom. Pa sam odlučila nešto što mi je Kata dala staviti kao drugi dio posta, prvo sam malo razmišljala dali da to stavim, ali shvatila da je baš lijepa priča i stavit ću.

Evo priče:

Jednom je dječak upitao svoju majku: «Zašto plačeš?»
«Zato što sam žena.» - odgovorila mu je.
«Ne razumijem.» - rekao je dječak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: « Nikada i nećeš.»
Kasnije je upitao i oca: «Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvog razloga?»
«Sve žene plaču bez ikakvog razloga» - bilo je jedino što je tata znao reći.
Dječak je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto žene plaču.
Najzad, nazvao je Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je:
«Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?»
Bog odgovori:
«Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružiti utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njene djece. Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu, i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti i nevolje bez prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njeno dijete jako povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce. Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njenu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega. I napokon, dao sam joj suzu da se isplače. To je samo njeno, na uporabu kad god joj zatreba. Vidiš sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njenoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njenim očima, jer je to ulaz u njeno srce – mjesto gdje stanuje ljubav.»


*** priča me se dojmila. Postoji u njoj jedna doza istine, za razliku od jedne druge priče o ženi.


Kaže Bog: «Dao sam joj suzu da se isplače.»
Pa zašto je onda moja mama plakala danas.

'ONO ŠTO JE PROŠLO VIŠE NE POSTOJI.
ONO ŠTO ĆE BITI JOŠ UVIJEK NIJE DOŠLO.
PA ŠTO ONDA POSTOJI?
SAMO ONA TOČKA U KOJOJ SE SASTAJE PROŠLO I BUDUĆE.
ETO, U TOJ TOČKI JE SAV NAŠ ŽIVOT!'

*ovo gore bi kao trebalo nešto značiti...........

Priča o osjećajima

Jednom davno,svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
Našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zijevnula treći put,
Ludost je, uvijek tako luda, predložila:

„Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima!“

Intriga je podigla desnu obrvu,
A Radoznalost je, ne mogavši prešutjeti, zapitala:
„Skrivača?Kakva je to igra?“

„To je jedna igra,“ započela je objašnjavati Ludost.
„ u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun, dok se svi ne sakrijete.
Kada završim sa brojanjem, polazim u potragu,
I koga zadnjeg pronađem, taj je Pobjednik.“

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.

Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada ništa nije interesiralo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronađu.

Ponos je mislio da je to glupa ideja,
Iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.

Oprez nije htio riskirati.

„Jedan, dva, tri…“ počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila lijenost, koja se, kao i uvijek,samo bacila iza prvog kamena na putu.

Vjera se popela na nebo.
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije
Jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja.

Ljepota je uskočila u kristalno, čisto jezero.
A sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.

Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.

Sebičnost je pronašla skrovište, ali samo za sebe!

Laž se sakrila na kraju duge(laže, bila je na dnu oceana)
a Požuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije važno.

Kada je Ludost izbrojala 999.999,
Ljubav još nije pronašla skrovište, jer je sve bilo zauzeto
Ugledavši ružičnjak, uskočila je,prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

„Milijun“, zavikala je Ludost i započela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.

Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha.

Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebalo ni tražiti,
sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta, koje se pokazalo pčelinjom košnicom.

Od tolikog traženja Ludost je ožednjela,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo još lakše jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište,
pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.

Tako je Ludost malo, po malo, pronašla gotovo sve.

Talent u zlatnom klasju žita,
Tjeskoba u izgorjeloj travi,
Laž na kraju duge(laže, bila je na dnu oceana)
A Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.

Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se već razbjesnila, ugledala je ružičnjak.
Zašla je među ruže, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla,
počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.

Odjednom se začu bolan krik.

Ružino trnje izgreblo je Ljubavi oči.

Ludost nije znala što da učini.

Pronašla je pobjedu, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.

Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.

THE SCORPIONS lyrics - "Wind Of Change"

I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
An August summer night
Soldiers passing by
Listening to the wind of change

The world is closing in
Did you ever think
That we could be so close, like brothers
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change

Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change

Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever
I folow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change

Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change

The wind of change
Blows straight into the face of time
Like a stormwind that will ring the freedom bell
For peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say

Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me
Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
in the wind of change

čini se da se sve vraća u normalu!!

Evo, lijep je dan. Svaki dan mi se čini sve ljepši, možda i zato što ne znam što se sve može dogoditi.font> Imam dobar pogled na prirodu. Djeca se igraju. Postoji nešto u malim klincima, tako su slobodna, ništa ih ne zamara. Za njih je sve jednostavno i lako. Uvijek kada sam s djecom imam osjećaj kao da je sve izvan vremena, da gluposti iz svakodnevice ne postoje. Ali šta će meni taj život klinaca od 4-5 godina kad ja imam svoj. I meni je moj baš zakon.
Ovaj tjedan je brzo prošao, a bio je nekako čudan. Sve nešto u znaku škole. Ženska iz hrvatskog i Leba doživjele su prometnu, pa sad imamo tri nove profesorice na zamjeni. Te tri nove profesorice svaka čudnija od čudnije. Najsimpatičnija mi je ona koja je došla na zamjenu iz hrvatskog zove se Maja i iz Skutarlanda je. odmah se je pobrinula da imamo i zadaću i to sastavak na temu «Razum i osjećaji». Baš fino, samo mi je to falilo.
U školi sam optužena za herezu i vođenje crnih misa. Zanimljivo, ali komplicirano za objasniti. Pa ćemo stati samo na tome.
Bio je jučer biskup u našoj školi. Mnogi su bili uzbuđeni zbog toga. I nisu kužili da je i biskup na kraju krajeva samo čovjek. A šta ćeš ljudi sa raznim problemima. Dogodilo se čudo. Naša draga profesorica počela se smijati i razgovarati s nama na ljudskoj razini, možda je za to zaslužan biskupov dolazak. No u biti jučer sam se nakon par mjeseci udostojala napokon pojaviti na zboru, bilo nam je zakon. Negdje skupilo se nas dvadesetak i krenulo je… prvo se nešto pričalo o muzičkim drekovima, a dalje nisam slušala. Mikro su prali živci jer nije bilo Bakšića pa je onda imala neke svoje ispade u vezi s Prigijem, a Pietrus je bila sva u pjevanju. Mimu je lupio onaj viski s garderobe, sva sreća da je ona bila jedina žrtva. Cara se aktivirala, a Diana se samo smješkala.