nedjelja, 06.08.2006.
URBAN SEVDAH...po drugi put
zašto po drugi put..jer sam bio napisao i kad sam krenuo fotku da ubacim sve je nestalo otišlo u PM...nadam se da sam zapamtio barem dio onog što sam bio zapisao i da ću moći da nastavim..počeo sam da pišem o nevjerovatnoj stvari koja se desila u gradu na Uni u mom gradu...neki tamo servis za transfer novca je pravio neki glazbeni karavan..na sve moguće načine pronalaze žrtve..ovaj put uz velik broj onih nekih drekavaca kako ih od milja volim da zovem...to su mali nadobudni vrištači koji žele da budu poput velikih R'n'R zvijezda..na svu sreću to im neide baš od ruke...u svemu tome se desila i jedna pozitivna stvar a ona se zove URBAN SEVDAH...ti dječaci i djevojčice dolaze iz Visokog..gradića poznatog po toj nekoj piramidi...ja lično nemam mišljenje o piramidi i mislim da bi bilo bolje ljudima iz tog grada da se hvale sa ovim bendom nego piramidom...uglavnom poznavaoci sevdaha i sevdalinke osjetiće u njihovoj svirci veliki utjecaj mastera sevdaha (Zaim Imamović, Himzo Polovina, Emina Zečaj, etc) ali i velikih stručnjaka za obradu sevdalinke u jednom urbanom zvuku poput Dertuma ili Sandija Lopičića..uglavnom zadovoljan sam jer sam imao priliku da ovaj krasni sastava prvi put slušam u svom gradu i mislim da ne i zadnji..planiram da im pravim tu neke koncerte...ukoliko neko želi neke informacije o ovom bendu može ih pronaći na njihovom sajtu http://www.urbansevdah.visoko.ba/
razmišljao sam šta još da napišem o svedalinci pa sam pronašao jedan tekst kojisam davno pročitao i djelim ga sa vama..kopi pejst...
"Vidio sam i takvu situaciju, gdje jedan nas pjevac sevdalinki, inace i intelektualac, zamoljen od grupe stranaca da otpjeva jednu od tih pjesama, zapada u grdnu nepriliku i trazi sve moguce nacine da tome izbjegne. Upitan kasnije zasto se nije odazvao molbi tih radoznalih ljudi, priznao je da uistinu "NIJE MOGAO". Ne samo zato sto ta nasa pjesma nije evropski salonski frizirana i sto bi svojom egzotikom mogla da djeluje na te ljude cudno, neugodno, mozda i smijesno, nego i zbog "samoga sebe". Kako? Zasto? Zato sto bi pred tim ljudima svoje pjevanje osjecao kao neko razgolicavanje, dusevnu denudaciju, psihicku "nepristojnost". Elementarna stvarnost izrazena je i suvise neposrednom fiziologijom tonova i uzdaha, forma koja je van evropske muzicke konvencionalnosti, uopce ta elementarna zapadnjacki i estetski netusirana osjecajnost mogla bi da povrijedi estetsku mjeru i ukus zapadnjaka…Dok se zapadnjacka muzika osjecala kao "pragmaticna" ili "apsolutna muzika", kao koncertna ili operska literatura, samo muzikalno, estetski, pa i filozofski, bosanska pjesma jecala je i jaukala, odnekud iz dubine, strujala je zilama i nervima i kupila krv u srce…Poslije prijelaza u mladicke godine moj odnos prema toj, i uopce narodnoj pjesmi, iz osnova se promijenio: poslije duze inkubacije izbila je i "infekcija": BACILLUS BOSNENSIS, iako mi djedovi nisu Bosanci, usao je u krv, a sa dna duse, negdje iz atavistickih dubina, javila se zica da zazuji i na najprostiju hamalsku pjesmu. Osjetio sam i to da to nisu "primitivne" pjesme, nego, u stvari, vrlo "teske" pjesme…U toj psiholoski duboko i snazno izrazenoj strukturiranosti ova pjesma nalazi korijen svoje monodicnosti "koja se u svom bicu moze da iscrpi samo sa dna licne, individualne psihe." (Vladimir Dvornikovic: Karakterologija Jugoslovena. Beograd, 1990.)
Objavljeno u 10:26 • Komentari (3) • Isprintaj • #
