Ne mogu reci da te potpuno razumijem ali kroz slicnu situaciju je prosao i moj otac prije smrti. I on je bolovao od raka i u tim, moglo bi se reci, posljednjim trenutcima pokusavao shvatiti zivot, ljude, ono sto ga ceka poslije smrti. Obicno je svoja razmisljanja o tim temama zavrsavao suzama. S vremenom se pomirio sa neizbjeznim i od tada je djelovao stalozeno, cak u nekim trenutcima i sretno. Uistinu ne znam hoce li se to i tebi dogoditi. Zelim ti sve najbolje ma koliko pateticno zvucalo. A sto se tice raja on sigurno postoji. Ako i nije krscanskog "oblika", ako je samo praznina zar moze biti losije od ovoga?
19.04.2005. (21:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam sta reci osim da ti saljem veliki zagrljaj podrske i puno puno dobrih vibri da te sta manje boli i da se desi cudo pa da ozdravis. pozdrav iz svedske
19.04.2005. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemogu ti sada opisati moje osjećaje, dirnut sam u srce, i najradije bih da ti mogu pomoći, i moguće je, ali samo trebaš naći pravu osobu, ništa više, nekoga uz koga će ti sve ovo biti lakše, neću lagati i reći da ćeš zaboraviti to, jer nećeš ali može ti bar biti lakše, eto sada ti nemogu previše reći, sada nisam pametan, jednostavno sam u šoku, i zašto bi se bojao onoga poslije? Budi uvjeren ma kakav si bio nije važno kada shvatiš da si pogriješio, uopće nije više važno! Ali nemoj još ništa zaključivati, tko zna! Vjeruj! Možda... Eto ovo što sam rekao je malo, jako malo, uz tebe sam, ma kako bilo...
20.04.2005. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao jedan od protagonista patetike,...ostala sam u šoku,...po tvom komentaru sam očekivala neki sretan blog,a naišla na ovo. Glupo zvuči reći da mi je žao,ali je..ne znam te,niti ti znaš mene,ali vjeruj da i ovakav tekst puno govori,bar o tebi...Možda nisi svjestan tog,ali držiš se puno bolje no što si tog svjestan,ja ne bi imala snage niti za to nešto što se naziva dnevnikom...mnogo ljudi koje znam,od kojih su mi neki bili izuzetno dragi,pa čak i bitan dio života su umrli od raka,znam šta su prolazili tokom bolesti,kao što znam što su prolazilj njihovi bližnji,pa tako i ja...no i dalje ne znam kako ti je,nadam se da nikad ni neću...neke stvari je bolje nikad ne saznati...Drži se,imam osjećaj da ti to možeš.
p.s. patetika na mom blogu..to su izmišljene priče,jer mi sretne priče nikad nisu predstavljale nešto previše,jednostavno tuga djeluje upečatljivije...naravno da ima tamo i hrpa mojih misli,da su se neke,početne,priče dogodile upravo meni...ali,koliko god me sram bilo priznati,istina je da sam u biti jako sretna osoba,djetinjasta i sretna..priče su samo dio mene koji možda nemam,ili ga još nisam prepoznala...
20.04.2005. (18:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije godinu dana otišla je jedna mlada osoba iz mog života, valjda na neko bolje mjesto. Imao je rak, koji je "zaradio" jer je skinuo madež. Krivi su bili svi i nitko. dala bih sve na svijetu da negdje postoji jedan ovakav mali dnevnik njegovih posljenjih misli. Ljubim te i vjeruj mi da ću te često posjećivati. Ovaj put ti ostavljam dvije naranče.:*
21.04.2005. (15:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plavuša u duši
Ne znam, nisam sigurna što ti želim reći, ...ostaviti ću ti ovo za kraj.. :)..do čitanja
19.04.2005. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mALo čAngriZAv
Ne mogu reci da te potpuno razumijem ali kroz slicnu situaciju je prosao i moj otac prije smrti. I on je bolovao od raka i u tim, moglo bi se reci, posljednjim trenutcima pokusavao shvatiti zivot, ljude, ono sto ga ceka poslije smrti. Obicno je svoja razmisljanja o tim temama zavrsavao suzama. S vremenom se pomirio sa neizbjeznim i od tada je djelovao stalozeno, cak u nekim trenutcima i sretno. Uistinu ne znam hoce li se to i tebi dogoditi. Zelim ti sve najbolje ma koliko pateticno zvucalo. A sto se tice raja on sigurno postoji. Ako i nije krscanskog "oblika", ako je samo praznina zar moze biti losije od ovoga?
19.04.2005. (21:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
more~snova
ne znam sta reci osim da ti saljem veliki zagrljaj podrske i puno puno dobrih vibri da te sta manje boli i da se desi cudo pa da ozdravis. pozdrav iz svedske
19.04.2005. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
simpakid is back... =)
Nemogu ti sada opisati moje osjećaje, dirnut sam u srce, i najradije bih da ti mogu pomoći, i moguće je, ali samo trebaš naći pravu osobu, ništa više, nekoga uz koga će ti sve ovo biti lakše, neću lagati i reći da ćeš zaboraviti to, jer nećeš ali može ti bar biti lakše, eto sada ti nemogu previše reći, sada nisam pametan, jednostavno sam u šoku, i zašto bi se bojao onoga poslije? Budi uvjeren ma kakav si bio nije važno kada shvatiš da si pogriješio, uopće nije više važno! Ali nemoj još ništa zaključivati, tko zna! Vjeruj! Možda... Eto ovo što sam rekao je malo, jako malo, uz tebe sam, ma kako bilo...
20.04.2005. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vreća kostiju
Kao jedan od protagonista patetike,...ostala sam u šoku,...po tvom komentaru sam očekivala neki sretan blog,a naišla na ovo. Glupo zvuči reći da mi je žao,ali je..ne znam te,niti ti znaš mene,ali vjeruj da i ovakav tekst puno govori,bar o tebi...Možda nisi svjestan tog,ali držiš se puno bolje no što si tog svjestan,ja ne bi imala snage niti za to nešto što se naziva dnevnikom...mnogo ljudi koje znam,od kojih su mi neki bili izuzetno dragi,pa čak i bitan dio života su umrli od raka,znam šta su prolazili tokom bolesti,kao što znam što su prolazilj njihovi bližnji,pa tako i ja...no i dalje ne znam kako ti je,nadam se da nikad ni neću...neke stvari je bolje nikad ne saznati...Drži se,imam osjećaj da ti to možeš. p.s. patetika na mom blogu..to su izmišljene priče,jer mi sretne priče nikad nisu predstavljale nešto previše,jednostavno tuga djeluje upečatljivije...naravno da ima tamo i hrpa mojih misli,da su se neke,početne,priče dogodile upravo meni...ali,koliko god me sram bilo priznati,istina je da sam u biti jako sretna osoba,djetinjasta i sretna..priče su samo dio mene koji možda nemam,ili ga još nisam prepoznala...
20.04.2005. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zigota:Zed
Prije godinu dana otišla je jedna mlada osoba iz mog života, valjda na neko bolje mjesto. Imao je rak, koji je "zaradio" jer je skinuo madež. Krivi su bili svi i nitko. dala bih sve na svijetu da negdje postoji jedan ovakav mali dnevnik njegovih posljenjih misli. Ljubim te i vjeruj mi da ću te često posjećivati. Ovaj put ti ostavljam dvije naranče.:*
21.04.2005. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bitchy slad
Ja ovdje zbilja ništa ne razumijem,ali nema veze...Bog te blagoslovio...počivao u miru...
20.03.2006. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...