Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • sama, pa šta

    čitala sam i ja i užasnulo me skroz. tko je kriv? najvećim dijelom roditelji (u ovom slučaju i škola). u današnje vrijeme roditelji imaju jako malo vremena BITI sa svojim djetetom, pričati sa njim, igrati se, pitati kako je i slično. nije dovoljno kupiti lutku ili autić i kvota druženja je gotova. izvlačenja kao šta su: ajme radim cijeli dan, pa još moram kuhati, ili provoditi vrijeme sa frendicama uz kavu i tračeve a dijete se samo igra, i to je isto zločin...imala bi još puno toga za reći ali će ispasti da pišem post.

    avatar

    14.04.2005. (21:43)    -   -   -   -  

  • mayday

    Mene uvijek iznova užasava kak djeca mogu biti okrutni jedni prema drugima. U našoj školi jednu curu u 1. razredu srednje sustavno maltrerira grupica drugih cura (psihički, ucjenama, ruganjem, optužbama...) i ni razrednica, ni pedagogica, ni psihologica ih ne mogu ukrotiti. Roditelji su se tu pokazali totalno užasno bezobrazni, agresivni i "sveznajući",Pegi, ovakve me stvari do srži uznemiravaju, ali mislim da nije moguće okriviti samo jednu stranu, nego se više tog složi u užasni mozaik

    avatar

    14.04.2005. (22:11)    -   -   -   -  

  • My outright life & dreams.

    Uvijek je prisutno psihičko, a često i tjelesno maltretiranje djece koja su drugačija od drugih - prema stavovima ili izgledom ili ponašanjem. Tužno je što se neki oblici ugnjetavanja prešutno odobravaju. A značajno je da svaki oblik ponašanja potječe od kuće - pogotovo kod mlađe djece. Stavovi koji su im roditelji ugradili u ranim danima škole utječu an njihove stavove prema učenicima u razredu. Lijepo se onda zamislimo kakvi sve zbog toga potoje oblici ugnjetavnja znajuči koliko su često današnji roditelji vrlo diskriminativni prema pojedinim skupinama u društvu. Osobno sam više psihičko nego fizičko zlostavljanje doživljavao kroz cijelu osnovnu, a malo manje kroz srednju. Sve zbog toga što sam ono što jesam. pozdrav!

    avatar

    14.04.2005. (22:20)    -   -   -   -  

  • Mamina svakodnevnica

    Djeca su ono što mi kao roditelji od njih napravimo.Oni su odraz naše brige za njih, ljubavi, pažnje.Velika uloga leži na samom odgoju u kući.Ako roditelji ne grade karakter djeteta i njegovo samopouzdanje, vrlo je vjerojatno kako će to isto dijete sutra biti meta zlostavljača svih vrsta i uzrasta.A pod graditi karakter i samopouzdanje ne mislim na kupovinu svega šta djetetu prne na pamet, dozvoljavanje svega šta mu se prohtije.Po meni je zlatna ona stara izreka kako je šiba iz raja izašla.Nije zlostavljanje vlastitog djeteta dat mu šibom po guzici.Više ga zlostavljaš ako ga ignoriraš, ne pričaš s njim ili mu u svemu udovoljavaš.Jer dat šibom malo po guzici znači da ti je ipak stalo do toga šta, kako i zašto tvoje dijete radi to što radi.A udovoljavajući mu kao roditelj (u zamjenu za ljubav koje nema, vrijeme kojega nema) normalno je da to isto dijete sutra zlostavljajući traži nešto od nekoga drugoga jer misli kako je to nešto normalno i kako njemu u svemu treba biti udovoljeno.Nadam se kako tako neću odgajat svoju princezu.Pozdrav.

    avatar

    14.04.2005. (22:47)    -   -   -   -  

  • dnevnik živčanog mede

    djeca znaju bit tako nasilna i zato što im roditelji usade taj stav, tipa da nitko nije bolji od njih, tko im šta može i sl, a kada se (u školi) pozove na red dijete i roditelj, ti roditelji budu još i gori od svog djeteta. liječe svoje stare rane tako što puštaju sve djetetu... ma grozno. mi smo s mojom sekom imali takvih problema, druga djeca su ju mučila. a ta djeca-kao male kopije roditelja... morala se sama za sebe izboriti, nikakav ravnatelj, pegagog ili učitelj tu nisu mogli ništa... eto. pozdrav :)

    avatar

    14.04.2005. (23:01)    -   -   -   -  

  • rest in peace...

    o moj bože...dijete ima 8 godina i već pomišlja na samoubojstvo..pa to je katastrofa!ne mogu vjerovati da sad sve mlađi i mlađi padaju u depresije i ne vide spasa iz svojih problema...Mlada sam da išta pametno kažem, ali mislim da roditelji trebaju djeci samo pričati, pričati i pričati..Jer od koga će čuti dobar savjet ako ne od svoje obitelji..Što se tiče zlostavljanja u školama to je kako vidim na žalost već postalo normalna stvar..Cijeli svijet ide kvragu..uf

    avatar

    14.04.2005. (23:11)    -   -   -   -  

  • Zeko zna

    Napisao sam poduži komentar i na kraju sam ga izbrisao. Ne želim komentirati nešto i onda (kao i ti) dolazitit u sukobe sa okolinom:). Blog mi je sredstvo relaksacije a ne prepucavnja (i mudrovanja :)) Samo mali hint na temu: Ono što komentirate napisali su novinari. Na svojoj koži sam osjetio kako ozbiljne novine mogu iskriviti čvrste činjenice, tak da svaki članak koji pročitam uzimam isključivo samo kao vodilju, i ne donosim nikakve sudove.

    avatar

    14.04.2005. (23:16)    -   -   -   -  

  • lovesex

    Teško je reći tko je kriv... U svakom slučaju roditelji te zločeste djece, i svi oni koji su se oglušili na zov upomoć zlostavljane djece.

    avatar

    15.04.2005. (08:15)    -   -   -   -  

  • pegy

    Holy, nisam baš htjela reći da je kriva samo jedna strana. No moj je stav da najveći utjecaj na djecu i to kakvi će jedan dan postati ljudi ima obitelj i obiteljski odgoj. I škola je odgojna ustanova, no za mene ipak prije svega obrazovna. Dijete u školu dođe sa 6-7 godina, a do tada se dosta dobro može na njegovu ponašanju vidjeti kakav je odgoj u obitelji. Također je, znaš i sama, teško očekivati da učitelj koji ima zadatak prenijeti znanje na učenike, a k tome ih naučiti na razvijanje kreativnosti, mišljenja, izražavanja, može imati neku veliku odgojnu ulogu. Jer treba voditi računa da učitelj susreće s velikim brojem djece, posebno kod starijih uzrasta. I to različite djece. Mislim da bi mnogi učitelji mogli i bolje djelovati u odgojno-obrazovnom procesu, no teško je od njih očekivati ispravljanje obiteljskih nepravilnosti.

    avatar

    15.04.2005. (08:52)    -   -   -   -  

  • pegy

    Zeko, baš mi je žao da si obrisao taj komentar. Prihvaćam činjenicu da kreiraš svoj blog kako želiš, jednako kao i da ti on služi za opuštanje i zabavu. Iskreno govoreći, i meni tome služi. ali opet, to ne znači da treba isključiti mogućnost „mudrovanja“ i rasprave. Meni i negativan stav prema onome što govorim i mislim ne smeta, ako je izrečen onako kako bih ga i sama izrekla nekome s kim se ne slažem u mišljenju. Jer, uvijek i JA imam mogućnost dati odgovor. Upravo zato i volim blog. Jer se na njemu da raspravljati i razmjenjivati mišljenja. Nekad su to ležerne i opuštene teme, nekad karikiranje političke ili neke druge situacije, nekad ozbiljan razgovor. U sukobe s oklinom se može doći, ako barem jedan od sugovornika ne zna razgovarati. Ako svi znaju razgovarati, stvar je stavova, ne sukoba. Bar ne u nekom negativnom smislu. Za novinare se slažem s tobom, no nije toliko bitan konkretan događaj, on koliko tematika – maltretiranje djece i koje uzroke i posljedice može imati.

    avatar

    15.04.2005. (08:57)    -   -   -   -  

  • jurop

    Ja nisam roditelj pa ću onda uprijeti prstom u one najbliže toj djeci - roditelje...Ja imam malgu buraza koji je još u osnovnoj školi i idem mu dosta često na informacije i roditeljske i vidim kakvi se brđani od roditelja postoje...najgori su oni koji a priori odbijaju da je njihovo djete bilo šta krivo napravilo ili manje od savršenog a da bi to dokazali galame deru se pa čak i prijete učiteljicama...Roditelji su glavni krivci i iako me uvijek groze oni američki principi oduzimanja djece od roditelja zbog svakavih sitnica sasvim sam siguran da bi takve obitleji morale biti pod nadzorom...ali za to bi prije trebali imati kvalificirane pedagoge po školama (da vidite ovu kod mog buraza ne bih joj dao da kravu na paši čuva a ne da se bavi djecom), učitelji bolje laće bla bla bla... još je gore sad s ovi mobitelima jer već me buraz duže vremena pritišće da bi i on imao mobitel jer eto ima ga i marko i tomislav i andreja i nemam pojma kako se sve ti balavci zovu...ako smo u sezoni pljuvanja po Sadako Kosor onda evo još jedne propale priče...čini se da naše škole eto nisu postale mjesta nulte tolerancije na nasilje...al neka bit će predsjednica (kućnog savjeta nadam se da će to biti njen najveći domet)

    avatar

    15.04.2005. (08:58)    -   -   -   -  

  • Cookien svijet

    pročitala sam članak i ovo loptanje nadležnih institucija koje prebacuju odgovornost jedna na drugu je upravo degutantno. no slažem se s tobom da većina krivnje leži na roditeljima, a ne na institucijama. ako roditelj kod kuće ne odgaja dijete kako treba, nije za očekivati da će to ispraviti škola ili netko drugi. nažalost, živimo u društvu u kojem se agresivnost ne sankcionira dovoljno, a nekad se čak smatra i prihvatljivim ponašanjem. mogu ti reći da je mene uistinu strah, ako ikad postanem majka, hoću li uspjeti nadvladati tolike negativne utjecaje sa svih strana i napraviti od svog djeteta poštenog čovjeka.

    avatar

    15.04.2005. (09:18)    -   -   -   -  

  • pastoralni kupus

    Za početak se slažem s juropom...roditelji pa škola...pa onda u i društvo u cijelini jer mi se čini da se kod nas nasilje i previše tolerira....no osvrnula bi se na odgojnu metodu, zvanu "po guzi"...nisam roditelj(ica), ali mene i sestru su roditelji samo jednom malo lupili i još im dan danas to zamjeramo jer mislim da bi i bez tog jednog puta ispale sasvim ok...pokazati djeci doma, da je ok koristiti nasilje za "odgojne metode" znači da će i ono samo primjeniti takve metode...pa i na nekom svom vršnjaku...mislim da uvijek postoje neki drugi načini da se riješi problem, a da usput dijete ne dobije poruku o prihvatljivosti nasilja...i ne postoji razlika malo lupiti po guzi i zdrobiti zube...oboje je nasilje (+što je poruka da je u redu "malo" nekog lupiti jako opasna...zato i niz stepenice padaju žene svake tri minute)...ali se slažem da postoji i psihičko nasilje koje je možda još i gore...inače, mislim da ljudi preolako postaju roditelji, uopće ne razmišljajući kolika je to odgovornost...

    avatar

    15.04.2005. (09:24)    -   -   -   -  

  • pegy

    Kupusica, ja moram dodati svoj komentar na ovaj tvoj o „po guzi“. Meni je uistinu čudno da to izjednačavaš sa razbijanjem zubi. Razbijanje zubi ipak spada u kažnjivo djelo koje se sankcionira zakonom. Nisam pravnik ni liječnik, ali koliko znam, to spada u nanošenje tjelesnih ozljeda. Brat i ja smo također dobili od svojih roditelja „po guzi“. Rijetko, ali kad jesmo, to smo i zaslužili, jer bi napravili neku tešku svinjariju. Ne znamjeram roditeljima ni najmanje, kad se sjetim što smo radili bilo bi nas trebalo i više. :) No, koje bi ti mjere poduzela prema svome djetetu koje npr. konstantno mlati drugo dijete (fizički slabije) i ti mu uporno i uporno govoriš da to NE smije, da to nije lijepo, da to nije dobro, da drugo dijete osjeti bol. A on jednako uporno ponavlja. KAKO bi ti to rješila? KONKRETNO. Ako usporedim, onda se i lagano povisivanje tona glasa može svrstati u psihičko nasilje. Kao i kažnjava nje tipa „danas ne možeš van“. Jer, ako dijete zaplače to znači da je zlostavljano? Mislim da je stvar u PRONALAŽENJU PRAVE MJERE. Jer, dijete treba i kazniti i nagraditi, i tepati mu, i zagalamiti. Po potrebi. Niti u jednome od toga ne treba pretjerati. Jer onda se potpuno gubi smisao. Mislim da normalan čovjek itekako zna procijeniti koji udarac je odgojna mjera, a koji je zlostavljanje. Ako to nije u stanju, zna se koje se mjere prema njemu trebaju poduzeti.

    avatar

    15.04.2005. (13:50)    -   -   -   -  

  • pastoralni kupus

    pa ako nikakvi razgovori ne bi upalili, odvela bih ga stručnoj osobi...da ga maznem, ispala bih licimjerna...ne možeš govoriti djetetu da ne smije tući druge, ako ti tučeš njega...a između po guzi i razbijenih zuba j epo mom mišljenju jako mali korak...i nema prave mjere kada je nasilje u pitanju...ja jednostavno mislim da ne možeš nekoga "malo" lupiti..možeš ga lupiti...ponavljam, nisam roditelj(ica), ali mislim da u odnosu roditelj - dijete moraju postojati jasna pravila ponašanja i sankcije za kršenje pravila...i tada se ne može raditi o psihičkom zlostavljanju, jer ono podrazumijeva ponižavanje, vrijeđanje, omalovažavanje...a galamljenje, ako nije u svrhu gore navedenog nije zostavljanje....također, ako je jasno definirano da se zbog loših ocjena ne može ići van tijekom vikenda je pravilo i sankcija koja se ne može karakterizirati kao zlostavljanje ako je unaprijed definirano i ako se ne upotrebljava arbitrarno...znači ako dijete unaprijed zna što ga očekuje u slučaju određenog ponašanja...šta se tiče humanosti pojedinih sankcija,

    avatar

    15.04.2005. (15:12)    -   -   -   -  

  • pastoralni kupus

    ....svakako mislim da uskraćivanje jela ili pića, ne spada u takve..kao niti stajanje u kutu...nas je mama kažnjavala sa izlascima ili s borovakom u sobi...i to je obično palilo...i mislim da su to relativno normalni (ma šta o značili) načini sankcija...recimo moja sestra kad je nemoguća, jedino što na nju utječe je da se s njom prestane razgovarati...sve smo pokušavali, ali jedino je to dalo rezultata...tako da nešto ovisi i o poznavanju vlastitog dijeteta...ali fizičke kazne...ne, ne i ne!!! i, odmah da ti kažem, nema tog argumenta koji će me uvjeriti u suprotno...ali možemo nas dvije ovako teoretizirati koliko hoćemo, činjenica je da pojma nemamo :D btw. mogu ja sada tvrditi da svom djetetu neću kupovati pištolje ili barbike, ali kad bude mi se cmizdrilo doma da svi to imaju osim njega, ne znam kako ću reagirati...

    avatar

    15.04.2005. (15:19)    -   -   -   -  

  • Pod urom

    Ta okrutnost među djecom strašno me uznemirava. Istina, osobno nemam loših iskustava s mojom djecom i školskim okruženjem, ali tko zna? Dug put ih još čeka. Na pitanje - tko je kriv, teško je dati jednostavan odgovor. Društvo, rekla bih, u cjelini - poremećen sustav vrijednosti, moralno urušavanje....roditelji su tu dio dobre priče. A ima ih, usitinu, svakakvih (nikakvih).

    avatar

    15.04.2005. (15:49)    -   -   -   -  

  • blond lady

    uf teska i zalosna tema, sigurno da su roditelji krivi za odgoj tih malih nasilnika jer su im u zivotu samo naucili da misle na sebe a ne na druge, da budu sebicni i sve uzimaju sto zele bez pitanja, da svaku svoju volju i razpolozenje izzive, ali sa druge strane kriva je i majka (roditelji) kog djeteta sto je to prozivljavalo, uvijek treba odgajat dijete da moze sa svim problemima, strahovima doci kod roditelje i da ce ga roditelji zastiti i dati mu pomoc, ako mi dijete ne zeli ici u skoku i prica mi sta dozivaljava i postaje zalostan i depresivan kao majka bi prvo otisla u skolu i roditeljima druge djece i zaprijetila im svim mogucim, dala ih na sud i mozda jos druge mjere poduzela tako da se nebi vise niko usudio pribliziti se mojem djetetu, uzela bi djete iz skole i upisala ga u drugu skolu (ako bi imala mogucnosti mozda privatnu gdje se vise brinu o djeci i njihovom odgoju, jer dobilaju veliki novac za to) mene malo izgleda po toj zalosnoj prici da je majka svu brigu stavljala na druge a ne uzela tu situaciju u svoje ruke

    avatar

    15.04.2005. (15:57)    -   -   -   -  

  • blond lady

    a sto se tice tvog misljenja da treba u odredenim situacijala malo i po guzi djecu nebi se bas slozila s tim.. takav je manje vise odgoj bio kod mene u kuci s tim rezultatom da danas imam jako los odnos sa majkom ...roditelji udare djecu vecinom zbog svoje nesposobnosti da vladaju s problemima i situacijom ili jos u gorem slucaju izzivljavaju svoje frustracije na osobama koje su manje i slabije nego oni i ne mogu se braniti

    avatar

    15.04.2005. (16:02)    -   -   -   -  

  • pegy

    Kupusica, ne uvjeravam ja tebe da bi ti trebala uzeti klofer. :)) Ja samo negodujem prema tvom izjednačavanju «malo po guzici» i «šaka u zube». Nije to isto, nikako. Normalno da nemam razrađenu strategiju odgoja, no znam da ako budem imala dijete, sigurno neće biti savršeno. Ja nisam, a nesavršenost je nasljedna. :) No, moja je teorija da kad dijete ne trza na ono «nemoj tući sestru» i «budi dobar» itd, onda ga treba samo malo pljus-pljus po riti, tek da vidi KAKO BOLI onoga drugoga. :) Ja mislim da nije nužno da mi dijete unaprijed zna kaznu. Jer volim efekt iznenađenja. :) Malo se šalim, ali ne najavi ni dijete roditelju o svojim postupcima. :)) Imaš pravo, da treba prvo imati svoje dijete pa vidjeti. No, ja želim učiti na greškama drugih, a manje na svojima. p.s. Nema šanse da djeci kupujem pištolje. Barbi da, autiće da, svašta da, oružje NE.

    avatar

    15.04.2005. (17:47)    -   -   -   -  

  • Katarina_S

    Citala sam,jezivo:( Krivci?! Ne znam koga izdvojiti iz bliske sredine tog djeteta,ogorcena i bijesna,eto.

    avatar

    15.04.2005. (17:53)    -   -   -   -  

  • pegy

    Blondy, vjerujem ti da si imala loša iskustva i poštujem tvoj stav, i na kraju krajeva izbor. Ja naravno NISAM mislila (a to sam i napisala u više navrata) da se za svaku stvar dijete mlati. To uopće nema smisla. To nije odgojni stil i rješavanje frustracija živčanih majke ili oca, nego tek jedna od rijetkim metoda korištenja u iznimnim situacijama. Kada dijete pretjera. Mislilm da dobar dio i naših stavova o tome ima veze sa onim što smo prošli ko djeca. A to je slučaj i kod tebe i kod mene. I ostalih, vjerujem.

    avatar

    15.04.2005. (17:58)    -   -   -   -  

  • pegy

    Woomen, žao mi je da si prolazio kroz psihička zlostavljanja kao dijete. Jer, koji god netko stav imao o bilo čemu, ne daje mu za pravo nekoga maltretirati. Na bilo koji način. No, ima ljudi koji uvijek traže nekoga koga bi maltretirali. Nažalost, još je i veći broj onih koji se povode za takvima pa ne misleći svojom glavom (a često ni srcem) rade ono što misle da bi trebali, a ne jer uživaju psihički mučeći druge (kao oni prvi).

    avatar

    15.04.2005. (18:19)    -   -   -   -  

  • .on.postmodernism.

    roditelji. pustaju previse, opravdaju ovime i onime, a ne vide kakvu stetu cine djeci. ja asm apsolutno protiv ikakvog s=zlostavljanja. no, ako dijete moze/i hoce povrijediti samo jedna rijec, ta ista ga moze dovesti na pravi put. moja mater nije bila najsavrsenije stvorenjce na svijetu, ali kako sam ispala onda normalnija od onih koje su roditelji mazili i pazili i sve...?pusa

    avatar

    15.04.2005. (18:22)    -   -   -   -  

  • što bi te lagao?

    i ja sam o tome pisao... ma to je grozota... srce mi je prepuklo kad sam samonaslov pročitao... zbilja neka djeca stvarno nisu djeca već pravi mali zlotvori... alitu ne krivim njih već roditelje i druge odrasle koji se boje upotrijebiti i neku oštru riječ, a kamoli nešto drugo... nedaj Bože da se nekom djetetu ne bi nešto krivo reklo ili ga se mrlo pogledalo da mu ne ostanu poslijedice, a li zato ot isto dijete smije ostavljati duboke duboke rane drugoj djeci... katastrofa. to me je prenerazilo! kazem posebno ti roditelji koji se oglusuju! kakobi ih sve namlatio do jednoga!

    avatar

    15.04.2005. (19:18)    -   -   -   -  

učitavam...