E, moj šumski čovječe. Vrlo ti je maglovit post, ali obzirom da sam pročitao nekoliko prethodnih, jasna mi je tvoja poruka. Nisam želio komentirati, ali me potaknula jedna rečenica o "suludom transportu..itd" jer i ja potječem iz kraja gdje su Srbi bili većina. Radi se o tome da su jednog jutra 1942. godine tri srpska sela osvanula opkoljena. U jednom od njih živio je i moj otac sa svojom majkom, udovicom i starijim bratom. Otac je tada imao 12 godina, a stric 20 pa je, zbog toga što je bio stariji, otišao rođacima u desetak kilometara udaljeno selo. Naime, procurila je vijest da će 3 sela biti logorisana. Ljudi nisu baš u to povjerovali pa su ostali u selima. Tog jutra moj otac i njegova majka, moja baba, krenuli su pustiti krave na pašu, ali im ustaše koji su opkolili selo, nisu dozvolili nego su ih potjerali na put gdje su skupljali sve ostale seljane. Tjerali su ih putem do željezničke stanice gdje ih je čekao teretni vlak. Za to vrijeme, dok su oni išli prema vlaku, kraj ceste su već čekala zaprežna kola sa seljanima iz susjednog sela koji su krenuli u pljačku. Kad su svi ljudi, uglavnom žene i djeca, ukrcani u vlak ustaše su zatvorili vrata da se ne mogu otvoriti i vlak je krenuo. Vozili su se neko vrijeme, otac je bio mali pa nije mogao procijeniti koliko je to trajalo, kad su stigli u Staru Gradišku. Tu su ih iskrcali i odmah odvajali djecu od majki. Kako je otac bio sitne građe i doimao se mlađim nego što jest, baba ga je "prošvercala" da ostane sa njom. Tu su ostali nekoliko mjeseci, radili i dobivali osminu kruha dnevno, ponekad i palentu. Jednog dana ustaše su skupili sve koji su mogli raditi. Među njima je bila i moja baba sa ocem. Objavili su da ih šalju u drugi logor,ali nisu rekli koji. Ipak su ti logoraši preko nekih veza saznali da idu u logor Šćećin u Poljskoj. Ponovo su ih strpali u vlak kao stoku. Ovaj put su se vozili dosta dugo, a kad su izašli nalazili su se u Mariboru. Tu su svi prošli liječnički pregled i koji su bili zdravi nastavili su put. Moji baba i otac imali su neku kožnu bolest koju su dobili u Staroj Gradiški pa su zadržani sa ostalima bolesnima u Mariboru. I, da ne dužim, vraćeni su iz Maribora u logor Kerestinec. U taj logor su dolazili ljudi koji su trebali radnu snagu za rad u polju i ostale radove tako da su moji završili u selu Rajiću kod jednog čovjeka koji ih je nakon nekoliko mjeseci pustio kući gdje ih je dočekalo zgarište umjesto kuće.......................
Tako je to u životu, moj šumski čovječe. Ništa nije suludo, samo gole surove činjenice. Ovo je samo jedna priča, priča moje obitelji, a slične priče ćeš čuti u svakoj kući u ovim selima. I svatko je izgubio jednog ili više članova obitelji. Mnogi su završili u logorima u Njemačkoj ,Poljskoj, Austriji, Jasenovcu, Gradiški....
12.04.2016. (01:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(u mom kraju nisu curile priče jer nikad nitko nije skupljao ljude i slao ih u logore ... ali je svejedno iza rata svaka kuća izgubila po nekoliko članova (mladih) ljudi ...) koliko god istina bilo sve se moraju znati (zašto nitko nikad nije dopustio meni da javno ožalim svoje stradale ...)
ništa nije maglovito, ne postoje ove i one žrtve ... niti ima opravdanja za selektivno nabrajanje (ili prešućivanje)
obzirom da stalno ukazujem na zlobno prešućivanje, teško da si mogao naslutiti poruku ... moja je poruka nedvosmislena: moji su stradali nedužni, žrtve su suludog plana i nitko nema pravo praviti razliku zločina koliko god puta ponovio, uzaludno, oni su žrtve a moja porodica i okruženje je žrtva suludog plana Zar sam kome umanjio njegovu patnju time što sam izrekao svoju vlastitu ...? Zar sam kome umanjio njegovo stradanje ako sam rekao kako u mom kraju nije bilo progona (do partizana koji su pobili odreda koga su stigli)? Zar sam što nejasno izrekao ako sam rekao da su te žrtve nedužne i bespotrebne? I jasno kažem kako su iskoristili prigodu i pobili nedužne ... pričama o pravičnoj osveti!! neću se upuštati u državno svrstavanje žrtava (ustaškog terora i pravične osvete nad ustaškim koljačima) Upravo jasno ukazujem na neodrživost takvih tvrdnji, moji nisu stradali zbog vlastite zločinačke naravi već zbog zločinačke naravi nekog drugog (komunista, partizana) Onaj tko to nije sposoban prihvatiti nema problema s mojim upisima ...
12.04.2016. (06:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@elektronika moja svagdašnja, tvoja dokumentaristički ogoljena priča jednako je strašna i bez velikih riječi; uvelike podsjeća na ustašku reprizu iz Krajine 1995, od početka do spaljenih kuća na kraju-bez povratka.
12.04.2016. (09:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elektronika moja svagdašnja U mojim Miljevcima zapadno od Drniša blizu Krke i Čikole,srbočetnici i partizani su iz tako male župe odveli 240 muškaraca,većinom mladića,u Ervenik kod Knina,tamo ih mučili,izmasakrirali,većinu žive pobacali u tamošnje jame.U mojim Miljevcima nema Srba pravoslavaca.Od istih krvoloka su moji Miljevci i devdesetih napadnuti...da dalje ne pišem...moji su Miljevci legendarni po ovom pitanju...
12.04.2016. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elektronika moja svagdašnja Tvoje su priče,priče Milorada Pupovca,izmišljotine koje opet prizivaju balvan revoluciju,ah ti opet samougroženi.Prljava velikosrpska srbočetnička politika.
12.04.2016. (09:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kontakte, ovo stvarno nisam očekivao. Ne znam zašto me povezuješ s bilo kime, ovo je istinita životna priča. Mi se nikad nismo vidjeli, sreli, slučajno upoznali, ništa jedno o drugom ne znamo, a ti me nazivaš lažovom, srbočetnikom! Zašto?Kakve frustracije ti proživljavaš?Čitaš li uopće to što napišeš? Da sam htio izmisliti priču, napisao bih puno dramatičniju, krvaviju, punu nasilja ubijanja i ne znam čega sve ne. Mogao sam napisati da su babu silovali zaklali, bacili u Savu...Ali zašto tako? Zašto ne reći istinu pa ma kakva ona bila? I puno ti hvala na ove dvije rečenice: "Tvoje su priče,priče Milorada Pupovca,izmišljotine koje opet prizivaju balvan revoluciju,ah ti opet samougroženi.Prljava velikosrpska srbočetnička politika." Njima si sve o sebi rekla, svaki komentar je suvišan.
19.04.2016. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goto - šumski čovjek
e!
11.04.2016. (21:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elektronika moja svagdašnja
E, moj šumski čovječe. Vrlo ti je maglovit post, ali obzirom da sam pročitao nekoliko prethodnih, jasna mi je tvoja poruka.
Nisam želio komentirati, ali me potaknula jedna rečenica o "suludom transportu..itd" jer i ja potječem iz kraja gdje su Srbi bili većina.
Radi se o tome da su jednog jutra 1942. godine tri srpska sela osvanula opkoljena. U jednom od njih živio je i moj otac sa svojom majkom, udovicom i starijim bratom. Otac je tada imao 12 godina, a stric 20 pa je, zbog toga što je bio stariji, otišao rođacima u desetak kilometara udaljeno selo. Naime, procurila je vijest da će 3 sela biti logorisana. Ljudi nisu baš u to povjerovali pa su ostali u selima.
Tog jutra moj otac i njegova majka, moja baba, krenuli su pustiti krave na pašu, ali im ustaše koji su opkolili selo, nisu dozvolili nego su ih potjerali na put gdje su skupljali sve ostale seljane.
Tjerali su ih putem do željezničke stanice gdje ih je čekao teretni vlak. Za to vrijeme, dok su oni išli prema vlaku, kraj ceste su već čekala zaprežna kola sa seljanima iz susjednog sela koji su krenuli u pljačku. Kad su svi ljudi, uglavnom žene i djeca, ukrcani u vlak ustaše su zatvorili vrata da se ne mogu otvoriti i vlak je krenuo.
Vozili su se neko vrijeme, otac je bio mali pa nije mogao procijeniti koliko je to trajalo, kad su stigli u Staru Gradišku. Tu su ih iskrcali i odmah odvajali djecu od majki. Kako je otac bio sitne građe i doimao se mlađim nego što jest, baba ga je "prošvercala" da ostane sa njom. Tu su ostali nekoliko mjeseci, radili i dobivali osminu kruha dnevno, ponekad i palentu.
Jednog dana ustaše su skupili sve koji su mogli raditi. Među njima je bila i moja baba sa ocem. Objavili su da ih šalju u drugi logor,ali nisu rekli koji. Ipak su ti logoraši preko nekih veza saznali da idu u logor Šćećin u Poljskoj. Ponovo su ih strpali u vlak kao stoku. Ovaj put su se vozili dosta dugo, a kad su izašli nalazili su se u Mariboru. Tu su svi prošli liječnički pregled i koji su bili zdravi nastavili su put.
Moji baba i otac imali su neku kožnu bolest koju su dobili u Staroj Gradiški pa su zadržani sa ostalima bolesnima u Mariboru.
I, da ne dužim, vraćeni su iz Maribora u logor Kerestinec. U taj logor su dolazili ljudi koji su trebali radnu snagu za rad u polju i ostale radove tako da su moji završili u selu Rajiću kod jednog čovjeka koji ih je nakon nekoliko mjeseci pustio kući gdje ih je dočekalo zgarište umjesto kuće.......................
Tako je to u životu, moj šumski čovječe. Ništa nije suludo, samo gole surove činjenice. Ovo je samo jedna priča, priča moje obitelji, a slične priče ćeš čuti u svakoj kući u ovim selima. I svatko je izgubio jednog ili više članova obitelji. Mnogi su završili u logorima u Njemačkoj ,Poljskoj, Austriji, Jasenovcu, Gradiški....
12.04.2016. (01:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goto - šumski čovjek
(u mom kraju nisu curile priče jer nikad nitko nije skupljao ljude i slao ih u logore ... ali je svejedno iza rata svaka kuća izgubila po nekoliko članova (mladih) ljudi ...)
koliko god istina bilo sve se moraju znati (zašto nitko nikad nije dopustio meni da javno ožalim svoje stradale ...)
ništa nije maglovito, ne postoje ove i one žrtve ... niti ima opravdanja za selektivno nabrajanje (ili prešućivanje)
obzirom da stalno ukazujem na zlobno prešućivanje, teško da si mogao naslutiti poruku ... moja je poruka nedvosmislena: moji su stradali nedužni, žrtve su suludog plana i nitko nema pravo praviti razliku zločina
koliko god puta ponovio, uzaludno, oni su žrtve a moja porodica i okruženje je žrtva suludog plana
Zar sam kome umanjio njegovu patnju time što sam izrekao svoju vlastitu ...?
Zar sam kome umanjio njegovo stradanje ako sam rekao kako u mom kraju nije bilo progona (do partizana koji su pobili odreda koga su stigli)?
Zar sam što nejasno izrekao ako sam rekao da su te žrtve nedužne i bespotrebne?
I jasno kažem kako su iskoristili prigodu i pobili nedužne ... pričama o pravičnoj osveti!!
neću se upuštati u državno svrstavanje žrtava (ustaškog terora i pravične osvete nad ustaškim koljačima)
Upravo jasno ukazujem na neodrživost takvih tvrdnji, moji nisu stradali zbog vlastite zločinačke naravi već zbog zločinačke naravi nekog drugog (komunista, partizana)
Onaj tko to nije sposoban prihvatiti nema problema s mojim upisima ...
12.04.2016. (06:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
@elektronika moja svagdašnja, tvoja dokumentaristički ogoljena priča jednako je strašna i bez velikih riječi; uvelike podsjeća na ustašku reprizu iz Krajine 1995, od početka do spaljenih kuća na kraju-bez povratka.
12.04.2016. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kontact
elektronika moja svagdašnja
U mojim Miljevcima zapadno od Drniša blizu Krke i Čikole,srbočetnici i partizani su iz tako male župe odveli 240 muškaraca,većinom mladića,u Ervenik kod Knina,tamo ih mučili,izmasakrirali,većinu žive pobacali u tamošnje jame.U mojim Miljevcima nema Srba pravoslavaca.Od istih krvoloka su moji Miljevci i devdesetih napadnuti...da dalje ne pišem...moji su Miljevci legendarni po ovom pitanju...
12.04.2016. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kontact
elektronika moja svagdašnja
Tvoje su priče,priče Milorada Pupovca,izmišljotine koje opet prizivaju balvan revoluciju,ah ti opet samougroženi.Prljava velikosrpska srbočetnička politika.
12.04.2016. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kontact
WALL,odgovor tebi na komentar
https://www.facebook.com/pages/Velimir-Bujanec/360777920735548
12.04.2016. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kontact
BUJICA 11.04.2016. JAKOV SEDLAR: JASENOVAC - ISTINA
Wall,očisti se istinom iznad!
12.04.2016. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elektronika moja svagdašnja
Kontakte, ovo stvarno nisam očekivao. Ne znam zašto me povezuješ s bilo kime, ovo je istinita životna priča. Mi se nikad nismo vidjeli, sreli, slučajno upoznali, ništa jedno o drugom ne znamo, a ti me nazivaš lažovom, srbočetnikom! Zašto?Kakve frustracije ti proživljavaš?Čitaš li uopće to što napišeš?
Da sam htio izmisliti priču, napisao bih puno dramatičniju, krvaviju, punu nasilja ubijanja i ne znam čega sve ne. Mogao sam napisati da su babu silovali zaklali, bacili u Savu...Ali zašto tako? Zašto ne reći istinu pa ma kakva ona bila?
I puno ti hvala na ove dvije rečenice:
"Tvoje su priče,priče Milorada Pupovca,izmišljotine koje opet prizivaju balvan revoluciju,ah ti opet samougroženi.Prljava velikosrpska srbočetnička politika."
Njima si sve o sebi rekla, svaki komentar je suvišan.
19.04.2016. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...