Ali, zato nam preostaje ona jedna divna škrinjica sjećanja koju smo brižno punili tijekom života, pazeći na drage nam ljude, dok su nam bili TU...Punoća te škrinjice jedino je pravo bogatstvo koje smo tijekom života baštinili. Lijepo Dinaja :-)
09.04.2016. (08:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@dnevnikjednerazvedenice...da draga, ta škrinjica je neprocjenjivo bogatstvo... u ovoj sumi godina ona je puna lijepih uspomena i osmijeha sreće... da, baštinili smo ljepotu... nažalost što smo stariji, doživljavamo sve više oproštaja zauvijek... razmišljamoo propuštenim trenucima, pitamo se postoji li grijeh propusta... nešto više ne možemo nadoknaditi, nažalost, ali zato ... za života prijatelju... titra u svjesti...
zato sam dodala i Video sa oproštajnim pismom jednog genija... on moli za oprost sveg propuštenog...
hvala ti draga na čitanju i vrednovanju ... :)
09.04.2016. (08:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jučer mi je stigao poziv preko fejsa, nisam ni znao da je to moguće, nazvao me prijatelj iz londona, razgovarali smo prilično dugo, još dvojica iz našeg društva, mlađih od nas, ne koračaju više zemaljskim stazama, znao je nietzsche i više od drugih, zato je još zaživotno skrenuo.
09.04.2016. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@O-da životu... da draga, ciklus traje... samsara se neprestano vrti... nezaustavljiva je... sjećam se Pitagorinog govora...
"Sjedit ćemo opet jednoga dana ovako okupljeni i slušati muziku neba i nećemo znati da su tisućljeća prošla, ali biti ćemo mi i znat ćemo da smo to mi . Putovati ćemo ponovo Levantom, da bi stigli do Egipta i Babilona, zaustaviti se u Italiji i ponovo vratiti podno Parnasa do Apolonovog svetišta. Kristalno jasna voda sa kastalskog izvora će nam isprati sve sumnje i sva nepovjerenja nagomilana dugim putovanjem. Tu će nas opet dotaknuti muze i ljepota apolonsko- dionizijskog osjećaja. Muzika koju ćemo osjećati dušom i vidjeti očima će nas nositi vremenom i uvijek vraćati na početak u carstvo brojeva iz kojih proizlazi sva naša spoznaja i harmonija našeg postojanja. Upoznavat ćemo različite svjetove i spoznati da su oni samo preobražena energija naše svjesti. Beskonačnost ostaje skrivena u konačnosti naših tijela. Vječnost nosimo u svojim mislima, nju osjećamo trenutkom svjesne spoznaje, ona je život naš svagdašnji."
hvala ti što čitaš i vrednuješ moje štivo... i što osjećaš... nedozvoljavam zrelosti da uspava homo ludensa u meni... :)
09.04.2016. (10:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@NF...da dragi, to tužna bilanca sume naših godina... za trpezom zbilje sve više praznih mjesta... a ja slijedim Nietzscheovu misao... ne dozvoljavam bezdanu da mi uzvrati pogled... uranjam iza misli... u zrcalnim neuronima se ogleda ljepota proživljenog...
09.04.2016. (10:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Gurmanka...da draga... u nama ostaju, u nama žive... divni ljudi ne umiru nikada... njihovi titraji nas hrane do ponovnog susreta negdje u kozmu... možda na nekom oblaku... u nekoj dolazećoj inkarnaciji... jer ljubav je energija, vječna, neuništiva... ona je ljepilo koje cijeli univerzum sjedinjuje u Aleph... u točku u kojoj se zrcali cijela njegova povijest... :)
09.04.2016. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavica... eh ti tužni trenuci... titraji u kojima osjetimo neizrecivu tugu... i znaj srca... žao mi je što si to doživjela danas... kada se sretna zbog povratka sina iz Japana... nekda mi se pričinja da se to dogaa zbog naše nutarnje i vanjske ravnoteže... bez osjećaja tuge ne bi znali ni što je sreća... :)
09.04.2016. (10:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljudi smo s osjećajima i teško je prihvatiti odlazak dragih osoba koje nas okružuju, a posebno ako nestanu iznenada, tragično.. uvijek negdje u prikrajku ostaju pitanja poput onih ''što smo mogli bolji, što bi bilo kada bi bilo''... no, ipak, sigurna sam da nitko od njih negdje tamo dalje ne razmišlja na taj tužni način i da se trebamo fokusirati na lijepe uspomene, na sve ono što smo zajedno prošli, vidjeli, doživjeli... ponekad je teško i suze same dođu, ali ipak uz neki osmjeh koji govori ''hvala što si barem nekada bio sa mnom''! U svakom slučaju treba vidjeti i drugu pouku i iskoristiti maksimalno vrijeme sa svim dragim ljudima koji ostaju, dolaze, prolaze...
09.04.2016. (11:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad odu dragi ljudi nema epitafa kojim bi, eto, završili tu tugu, prekrili je, zamotali u svečani pokrov i spremili na neko posebno daleko mjesto gdje bi počivali zauvijek. ne, nema tog zaborava, tuge su uvijek iste, samo možda malo zamagljene onim lijepim danima koji su nam bili posebni i važni. zato što smo živjeli s važnim čovjekom koji nam je dao najbolje od sebe. divno sjećanje.
09.04.2016. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Leptirica... za života prijatelju... da draga to je TO... a onda poezijom suza pišemo ode prohujalom vremenu... i zahvalni smo za svaki trenutak uklesan u mramoru pamćenja... :)
09.04.2016. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta... istinu zboriš... nema tog epitafa kojim se može ispisati tuga... govor srca je neprevodiv na jezik zbilje... uklesani u sjećanja oni žive u nama odjenuti haljom tuge... živi su zauvijek u našem srcu... u onim zaboravljenim otkucajima... :)
09.04.2016. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@annaboni...zato se i zov grijeh propusta... svjesno odustajemo od nekih razgovora... svjesno zatvaramo uši da ne čujemo jecaje... a onda kada je kasno javi se samosažaljenje... nitko nije pošteđen toga... :)
09.04.2016. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dnevnikJR
Ali, zato nam preostaje ona jedna divna škrinjica sjećanja koju smo brižno punili tijekom života, pazeći na drage nam ljude, dok su nam bili TU...Punoća te škrinjice jedino je pravo bogatstvo koje smo tijekom života baštinili. Lijepo Dinaja :-)
09.04.2016. (08:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@dnevnikjednerazvedenice...da draga, ta škrinjica je
neprocjenjivo bogatstvo... u ovoj sumi godina ona je puna lijepih uspomena i osmijeha sreće... da, baštinili smo ljepotu...
nažalost što smo stariji, doživljavamo sve više oproštaja zauvijek... razmišljamoo propuštenim trenucima, pitamo se
postoji li grijeh propusta... nešto više ne možemo nadoknaditi,
nažalost, ali zato ... za života prijatelju... titra u svjesti...
zato sam dodala i Video sa oproštajnim pismom jednog genija... on moli za oprost sveg propuštenog...
hvala ti draga na čitanju i vrednovanju ... :)
09.04.2016. (08:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Put ima povratak, ciklus traje za dušu, ali ne u ovom tijelu.
U tebi živi veliko čisto dijete, osjećam ga i veseli me, drugo nije bitno. Hvala ti. :)
09.04.2016. (09:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Jučer mi je stigao poziv preko fejsa, nisam ni znao da je to moguće, nazvao me prijatelj iz londona, razgovarali smo prilično dugo, još dvojica iz našeg društva, mlađih od nas, ne koračaju više zemaljskim stazama, znao je nietzsche i više od drugih, zato je još zaživotno skrenuo.
09.04.2016. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Predivni ljudi koji su prošli našim životima su ostali u nama, našim mislima i srcima.Bez njih ne bismo bili ljudi kakvi smo danas!
09.04.2016. (10:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@O-da životu... da draga, ciklus traje... samsara se
neprestano vrti... nezaustavljiva je... sjećam se Pitagorinog govora...
"Sjedit ćemo opet jednoga dana ovako okupljeni i slušati muziku neba i nećemo znati da su tisućljeća prošla, ali biti ćemo mi i znat ćemo da smo to mi . Putovati ćemo ponovo Levantom, da bi stigli do Egipta i Babilona, zaustaviti se u Italiji i ponovo vratiti podno Parnasa do Apolonovog svetišta. Kristalno jasna voda sa kastalskog izvora će nam isprati sve sumnje i sva nepovjerenja nagomilana dugim putovanjem. Tu će nas opet dotaknuti muze i ljepota apolonsko- dionizijskog osjećaja. Muzika koju ćemo osjećati dušom i vidjeti očima će nas nositi vremenom i uvijek vraćati na početak u carstvo brojeva iz kojih proizlazi sva naša spoznaja i harmonija našeg postojanja. Upoznavat ćemo različite svjetove i spoznati da su oni samo preobražena energija naše svjesti. Beskonačnost ostaje skrivena u konačnosti naših tijela. Vječnost nosimo u svojim mislima, nju osjećamo trenutkom svjesne spoznaje, ona je život naš svagdašnji."
hvala ti što čitaš i vrednuješ moje štivo... i što osjećaš... nedozvoljavam zrelosti da uspava homo ludensa u meni... :)
09.04.2016. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Baš danas si to napisala, kad sam saznala teške vijesti o jednoj
dragoj drugarici...
09.04.2016. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@NF...da dragi, to tužna bilanca sume naših godina...
za trpezom zbilje sve više praznih mjesta... a ja slijedim
Nietzscheovu misao... ne dozvoljavam bezdanu da mi uzvrati pogled...
uranjam iza misli... u zrcalnim neuronima se ogleda ljepota proživljenog...
09.04.2016. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Gurmanka...da draga... u nama ostaju, u nama žive...
divni ljudi ne umiru nikada... njihovi titraji nas hrane do
ponovnog susreta negdje u kozmu... možda na nekom oblaku...
u nekoj dolazećoj inkarnaciji... jer ljubav je energija, vječna,
neuništiva... ona je ljepilo koje cijeli univerzum sjedinjuje u
Aleph... u točku u kojoj se zrcali cijela njegova povijest... :)
09.04.2016. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Lastavica... eh ti tužni trenuci... titraji u kojima
osjetimo neizrecivu tugu... i znaj srca... žao mi je što si
to doživjela danas... kada se sretna zbog povratka sina
iz Japana... nekda mi se pričinja da se to dogaa zbog
naše nutarnje i vanjske ravnoteže...
bez osjećaja tuge ne bi znali ni što je sreća... :)
09.04.2016. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Mnogo toga se ukleše zauvijek u naša sjećanja... a neka bi rado izbrisali...
09.04.2016. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptirica
ljudi smo s osjećajima i teško je prihvatiti odlazak dragih osoba koje nas okružuju, a posebno ako nestanu iznenada, tragično.. uvijek negdje u prikrajku ostaju pitanja poput onih ''što smo mogli bolji, što bi bilo kada bi bilo''... no, ipak, sigurna sam da nitko od njih negdje tamo dalje ne razmišlja na taj tužni način i da se trebamo fokusirati na lijepe uspomene, na sve ono što smo zajedno prošli, vidjeli, doživjeli... ponekad je teško i suze same dođu, ali ipak uz neki osmjeh koji govori ''hvala što si barem nekada bio sa mnom''! U svakom slučaju treba vidjeti i drugu pouku i iskoristiti maksimalno vrijeme sa svim dragim ljudima koji ostaju, dolaze, prolaze...
09.04.2016. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
kad odu dragi ljudi nema epitafa kojim bi, eto, završili tu tugu, prekrili je, zamotali u svečani pokrov i spremili na neko posebno daleko mjesto gdje bi počivali zauvijek. ne, nema tog zaborava, tuge su uvijek iste, samo možda malo zamagljene onim lijepim danima koji su nam bili posebni i važni. zato što smo živjeli s važnim čovjekom koji nam je dao najbolje od sebe. divno sjećanje.
09.04.2016. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@mecabg...da neka bi izbrisali... ali ipak, dobro je ... tu su...
i ona obogaćuju našu riznicu... :)
09.04.2016. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Leptirica... za života prijatelju... da draga to je TO...
a onda poezijom suza pišemo ode prohujalom vremenu...
i zahvalni smo za svaki trenutak uklesan u mramoru pamćenja... :)
09.04.2016. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@stara teta... istinu zboriš... nema tog epitafa kojim se
može ispisati tuga... govor srca je neprevodiv na jezik
zbilje... uklesani u sjećanja oni žive u nama odjenuti haljom tuge...
živi su zauvijek u našem srcu... u onim zaboravljenim otkucajima... :)
09.04.2016. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leptirica
uklesan u mramoru pamćenja... -- uvijek nađeš posebne riječi!
09.04.2016. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@Leptirica... hvala ti što ih vrednuješ... :)
09.04.2016. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Čini mi se, da sam medju onima koji svjesno propuštaju i žale.
Ovaj put, nad sobom
09.04.2016. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@annaboni...zato se i zov grijeh propusta...
svjesno odustajemo od nekih razgovora...
svjesno zatvaramo uši da ne čujemo jecaje...
a onda kada je kasno javi se samosažaljenje...
nitko nije pošteđen toga... :)
09.04.2016. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
minus40kg
Istina, ja je blagoslov, ali i prokletstvo ;)
P.S. U biti, iskre smo bogova,
ali eto, ipak tek ljudi, tašti, tusti, ...
i ne baš mudri.
09.04.2016. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
@... dražeN ;)... da, oduvjek... a mi,
iskre bogova ostajemo grešnici...
pred sobom i pred Bogom...
a oprost je božansko
svojstvo... :)
09.04.2016. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...