Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Svjetlo

    Kao što sve u životu teče tako tecem i ja i moji snovi. Vezano za moju naivnost u postu, i očekivala sam da će netko tako nešto natuknuti, da sam preoptimisticna ili naivna, nekad kažu bit će bolje, nekad kažu bit će gore, no kad postane najgore čovjek se mora uskoro probuditi htio ili ne.

    avatar

    07.04.2016. (21:59)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Hvala svima na zaista posebnim komentarima ispod pjesme "Četiri prizora na putu za Užarevićevu 3".

    avatar

    07.04.2016. (22:08)    -   -   -   -  

  • Svjetlo

    Hvala i tebi na posebnom komentaru na moj blog. Napisah ti u komentarima na svoj post još nešto u vezi manjeg napora...

    avatar

    07.04.2016. (22:15)    -   -   -   -  

  • lion queen

    znam igru s puno više opcija...19 x 19... go.. ona širi vidike.. sve do tamo gdje cvjeta sakura..

    avatar

    07.04.2016. (22:55)    -   -   -   -  

  • annaboni

    budi glasnik
    bića iz sanja.    ,,,C/P

    Ne bih ; izgubiti biće iz snova možeš samo ako progovoriš glasno

    avatar

    07.04.2016. (23:19)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Mnoge dobre igre u za dva igrača, i ako oba igraju dobro,
    mogu biti izuzetan doživljaj.

    avatar

    08.04.2016. (06:23)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''...šapni pjesmu,
    iskoristi snagu
    svog daha
    iz dubine duše,
    budi glasnik
    bića iz sanja....''

    - na neke tvoje pjesme ostanem jednostavno - u tišini

    avatar

    08.04.2016. (09:56)    -   -   -   -  

  • easy

    sama riječ igra asocira me na nešto lijepo, igra oplemenjuje, odmara i izaziva ugodu pa je samim tim poželjna, križić- kružić?, ja bih da igra
    čuva vatru

    avatar

    08.04.2016. (11:14)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Tko i kakvi smo bili, dok nismo prihvatili svoj odraz u zrcalu mirne površine vode? Kako su zor i zrenje postali sazrijevanje i dozrijevanje? Filolozi daju pristojna objašnjenja. Ljubitelji Sofije mogućnosti. Freud je Mojsija doveo iz Ura, nudeći otkrivanje Sargona Akađanina. Obojica su dijelili istu pletenu košaricu u rijeci.
    Kad čovjek nasuprot sebi zaigra se nepoznatim sobom, pozornost prema svemu oko njega popusti, izolirajući ga membranom ravnodušnosti djeteta, te odvodi mišljenju koje se suprotstavlja doxi. Jer, ako pripadam, zar to nije dovoljan razlog sam po sebi dijeljenju, pa čak i ako je od pričine? Konkluzije koje nastat će popunjavale bi prazna mjesta, a njihovo zauzimanje fraktalno bi se rasprostranjivalo šireći poznate dimenzije dubinskoj širini.
    Omeđenost 3X3 uvriježena je mjera, a u njoj na pozicijama " ", o, ili x poznate vrijednosti metodologije koje su iscrpljive tom mjerom.
    Imagine 3X3 u osi koja ima tendenciju u beskonačno, s tim što bi rasprostiranje iz poznate točke išlo u svim smjerovima uvećavajući se na entu eksponencijalno, kako svojom jediničnom mjerom, tako i dohvatima uvećane nje. Nije li misao tako razvojem neiscrpna? Ne bi li misaono biće trebalo pripadati većoj mjeri, kad već zorom mogućnosti može joj pripadati?
    Potencijal mogućnosti postoji, kako ga osloviti?

    avatar

    08.04.2016. (18:40)    -   -   -   -  

  • Kontact

    Lijepo.
    Pozdrav !

    avatar

    09.04.2016. (12:43)    -   -   -   -  

  • Svjetlo

    Dragi @Potok, ponovno čitam tvoju pjesmu i mogu ti reći da sam se sjetila samo jednog čovjeka kojeg bih uvijek pobijedila u šahu, a govori puno više jezika od mene. I pročitavši ponovno tvoju pjesmu, kroz san sam se prisjetila svega.

    avatar

    09.04.2016. (17:44)    -   -   -   -  

  • Robi

    Lijepo je vidjeti da je ovaj blog još uvijek aktivan, da još uvijek teče :)

    avatar

    10.04.2016. (10:43)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    Samo jedna riječ :
    prekrasno.

    avatar

    10.04.2016. (20:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...