Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • luki 2

    Sve si rekla - pokušajmo biti ljudi jedni prema drugima; pokušajmo ne činiti drugome ono, što ne želimo da drugi nama čine. Dirnula si me postom. Drži se!!!!!! Pusa, L+B+G

    avatar

    17.11.2015. (13:35)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Tekst ti je bolno iskren : nema patetike kćeri koja je dalje od oca, ali suosjećaš sa svima i s njim pa je i to jedna tvoja humana stavka.
    Palijativna skrb je nikakva : osobno sam bila suočena sa činjenicom, da terminalni bolesnici se šalju kući da bi navodno-------lakše umrli medju svojim bližnjima, što ni u kom slučaju nije točno jer se zna, da ni jedan terminalni bolesnik ne smije umrijeti bez----na pr. infuzije, jedine hrane koja mu je moguća a takvo što u kućama i nije moguće.
    U jednom liječničkom časopisu sam pročitala, da u Americi palijativni bolesnici imaju crvene ručnike !

    Da ne bi vidjeli vlastitu krv! Zamisli, čak i to, pa usporedi sa satima čekanja u Vinogradskoj. Nepojmljivo

    avatar

    17.11.2015. (15:27)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    Strašna je ta priča s našim zdravstvom...I sama sam s mamom u par navrata znala na hitnoj provest sate i sate, gledajući ostale ljude (bolesne i ranjene) kako se lome na onim neudobnim stolicama, izmučeni i jadni...I baš svaki put sam morala napravit scenu jer je mama plućni bolesnik i gušila bi mi se na rukama..Skužila sam da bez scene ništa..Doslovno te ne doživljavaju...Prejadno..prežalosno....Posebno mi nije jasno ako ideš preko uputnice na neku pretragu čekaš mjesecima, ali ako iskažeš volju platiti pregled..e onda onda odmah ima mjesta...Kako?Od kud onda slobodnih resursa? A svi plaćamo i osnovno i dopunsko osiguranje...To je prestrašno...Zaista se zapitaš "Gdje je nestao čovjek?":-( Žao mi je zbog tvog tate...:-(

    avatar

    17.11.2015. (17:36)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Luki,sasvim jednostavno i logično zvuči,a tako teško provedivo,zar ne?
    Hvala ti na refleksiji posta i podršci-)))

    Annaboni,iskreno sam i otvoreno pisala,a onda vjerujem ni nema mjesta patetici-suosjećanje je čini mi se, najmanje što mogu osjećati trenutno,s obzirom da učiniti ne mogu puno-hvala i tebi na osvrtu mog načina pisanja. Ovo što pišeš za palijativnu skrb u Hr i slanje pacijenata u terminalnoj fazi kući je jako zanimljivo u svijetlu argumentiranja takvog čina.Budući da radim u jednom u socijalnom centru sa stacionarnim palijatvnim odjelom i mobilnim palijativnim timom mogu iz iskustva posvjedočiti jedan trend koji je možds u svijetlu hrvatskih prilika nezamisliv.Naime,palijativna mobilna skrb je toliko napredna dal ljude terminalnoj fazi obilaze na dnevnoj bazi tim u sastavu liječnik,njegovatelj-m.sestra,njegovatelj-ica,po potrebi fizijatar,psiholog,socijalni radnik i dušobrižnik (ne nužno svećenik).
    I kod kuće mogu dobiti apsolutno sve što i u hospiciju u poznatom ambijentu sa svojim.Zbog tog trenda stacionarni palijativni odjeli u "krizi identiteta" jer im ljudi dolaze rijetko i ako onda na samom kraju i ostaju nekoliko dana. Ideja palijativnog pokreta je bila izvorno sasvim druga- ne umiraonica već kvalitetan život do kraja kroz duže razdoblje.
    Dakle, kad ovdje ljudi ostaju doma- to je dobar znak, a argument je potpuna briga u kućnoj atmosferi.A u Hr je to očito "pranje ruku" pod izgovorom da im je doma "ugodnije"

    avatar

    17.11.2015. (20:12)    -   -   -   -  

  • Blokirani

    Zanimljivo je kako se ljudi uvijek i iznova, kao gliste kiši (da iskoristim narodnu uzrečicu), čude ne-ljudskosti, dok velika većina tih istih, kad dobiju priliku imati bilo kakvu "vlasti" u bilo kakvoj formi ili na bilo kojoj razini nad bilo kime, dobiju priliku odlučivati o tuđim sudbinama tada, "odjednom" ničim izazvani, počinju pokazivati svoje pravo lice. U psihologiji se takvo ponašanje naziva "Luciferovim efektom", a prvi puta je znanstveno opisano u Stanfordskom zatvorskom pokusu. Koga zanima, detalji na spojci (koga zanima):
    http://blokirani.blog.hr/2015/09/1631972828/novi-svjetski-poredak- ljudi-i-manipulacije.html

    Ponašanje uočeno u tom pokusu (koji je zbog krajnje okrutnosti koje su sudionici počeli pokazivati doživio brzi krah), obrazac je ponašanja kakvog ljudi redovno prihvaćaju i pokazuju kad im se da vlast. Bilo da se radi o zatvorskim čuvarima, birokraciji iza mnogobrojnih šaltera, policiji, vojsci, politici, državnoj upravi, zdravstvenim ustanovama - zapravo u svim javnim i državnim službama koje rade s ljudima i o njima odlučuju. Sve bi se to zapravo dalo opisati kao priča kako (naizgled) dobri ljudi postaju zli.

    Zanimljivo je kako većina "humanista" uvijek nalazi opravdanje za svoj ne-humanizam i isključivost kada odlučuju o onim drugima - tko što i zašto i s kim može, a tko ne može. Vrijedi i obrnuto. Pa će tako mladi "ljevičari" i "antifašisti" uvijek nalaziti opravdanje ili ignorirati Gole Otoke, Sibirske Gulage, organizirana ubojstva emigracije (ma tko ona bila). Za to vrijeme će mladi "desničari" i "fašisti" nalaziti opravdanje za recimo nacističke ili konc-logore (smrti) ili slične srpske logore u Domovinskom ratu, na primjer.

    Za to vrijeme će medijski "mainstream" ljudima ispirati mozak s programiranim porukama jednostrano izvješćujući i namečući iskrivljenu sliku stvarnosti koju promovira interesna skupina. Za dokaz da je to tako ne treba ići daleko, dovoljno je recimo pogledati profile domaćih elektronskih, tiskanih i internetskih medija. Odnosi se to redom za sve medije, bez obzira koliko koji smatrao sebe naprednim. Svi oni koji misle vlastitom glavom doživljavaju ako ne izopćenje, a ono tolerantnu posprdnu sprdnju. Pa kad, recimo u u dvoranu upadne tip koji s uzvikom "Allah Akbar" počinje publiku zasipati rafalima iz kalašnjikova, onda se ti isti mediji "zgražaju" i "sablažnjavaju" zaboravljajući upravo da su oni svojim benevolentnim stavovima i odgajanjem javnog mnijenja urušili civilizaciju:
    http://blokirani.blog.hr/2015/11/1631981503/sukob-civilizacij a-buducnost-europe-1.html
    Da se razumijemo, isto se odnosi i na bombaša samoubojicu u nekoj sirijskoj ili iračkoj mahali ili bombaša koji u svojoj prtljazi unosi bombu u raski avion, tržnicu u Španjolskoj, podzemnu željeznicu u Londonu ...

    Eto iako je tema posta počela na pojedinačnom, sve to uvijek rezultira općim. Pa tako i tragičnim odnosima u hrvatskom zdravstvu kojima sam nedavno i sam imao priliku svjedočiti. A kad sam bolničare koji su nepokretnu osobu prevozili do sanitetskog vozila, nakon što je ona (a i ja s njom) doživjela iživljavanje bolničkog osoblja zapitao:
    "razumijem frustriranost osoblja ali ono bi se ipak prema bolesnicima trebalo ponašati korektno i humano, jer zašto se onda oni bave tim poslom?"
    dobio samo odgovor:
    "Ah gospon, tako je u čitavom društvu jer su ljudi frustrirani."
    Znači, li to ako sam ja frustriran zbog nečeg da to moram onda ispucavati na drugom?

    Eto, to je onaj Lucifer koji čući u većini ljudi. A vi me demantirajte.

    P.S.
    Koga zanimaju referentni postovi neka prije no što ubaci copy+paste spojke očiti praznine koje ubacije blog editor. To može učiniti u Notepad-u.

    avatar

    17.11.2015. (20:29)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Dnevnikjednerazvedenice,mislim da bih i ja reagirala u takvoj situaciji premda ne volim scene,visoke tonove i guranje prek reda, ali baš kao što pišeš-moraš se boriti ako drugi ne vode očito...prejadno.Žao mi je da tvoja mama i ti to morate proživljavati,
    A ovo sa privatnim plaćanjem impoznanstvima je samo pljuska nekoj navodnoj "borbi protiv korupcije" jer ako ne možeš platiti onda ćeš odnijeti poklone(moji uporno nose,makar je meni zlod od toga i stalno im govorim da to ne rade) jer se nekak žele "osigurati" danih se ne previdi. Imaju taman da prežive, ali su hrpe novaca otišle na poklone- vjerojatno i mojih-bolje da ni ne znam-))Drži(te) se u tom svemu-pozdrav

    avatar

    18.11.2015. (08:09)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Blokirani,hvala ti na zanimljivom i iscrpnom komentaru- malo sam u cajtnotu,pa ću se rado nadovezati na tvoj komentar s mojim opaskama za koji dan-na putu za Zagreb-pozdrav

    avatar

    18.11.2015. (08:12)    -   -   -   -  

  • napalm

    Metastaze hrvatskog zdravstva i ljudskosti su izgleda jako napredovale i teško izlječive, na žalost. Palijativna skrb u RH- nepostojeća po meni. Ali unatoč svemu, želim tebi i tvojoj obitelji da naiđete na one rijetke primjerke ljudskosti u zdravstvu i sustavu, a svima nama da se cijeli sustav ugleda na npr. austrijski, njemački i sl. što mi priznajem zvuči utopistički...

    avatar

    18.11.2015. (09:49)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    ne znam što bih rekla, a čini mi se da nešto ipak moram. Post me je jako dirnuo. Prolazila sam kroz slično, ali u drugoj državi, čudila se grubosti osoblja i sistema ali i nailazila na pozitivne ljude i prakse, njih se želim sjećati i ako postoji prilika o njima pričati. Jer čini mi se da su ljudi kao djeca, puno više uče iz imitiranja.
    Svijet ne možemo mijenjati, a ni ljude, jedino što kao pojedinci možemo učiniti, tražiti one rijetke dobre, empatične, stvoriti svoj mali svemir dobrih i osjećajnih ljudi i onda će nam se činiti da je moguće i svijet pomicati. Mali su to koraci, ali čovjeka veseli ako je bar jedna osoba nešto promijenila. I kolikogod izgledala bitka u startu izgubljena, ipak još uvijek vjerujem da se protiv neljudskosti treba boriti vlastitom dobrotom, empatijom i ljudskošću, što nije samo stvar 'papira' već vlastiti odabir u svakom trenutku pred koga smo postavljeni, empatija se izgrađuje, dobrota se uči, ljudskost možemo sami oblikovati. ali svatko samo za sebe. A protivnik nam je jak, neznanje, nemar, bahatost, samoljublje, profit,...
    Želim ti sve najbolje! Drži se! Šaljemo ti pune košare pozitivne energije i dobrih misli :)

    avatar

    18.11.2015. (09:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...