Svi mi punimo čašu iz koje će se piti i zaljevati ti naši budući naraštaji. Neki je pune dobrim stvarima, neki lošim, a neki zlim. Kao u onom filmu. To šta se u čašu napuni, to će se iz čaše u nekom trenutku početi preljevati. Lagano će to biti provjeriti jel nešto ovako ili onako, jer po plodovima njihovim ćete ih prepoznati. Ako netko misli da je kao pojedinac nemoćan, neka razmisli ponovno.
Jedna od dvije Božje zapovijedi je: "Ljubi svoga bližnjega, kao samoga sebe"
08.08.2015. (18:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nažalost, ne slažem se. Bio sam generacija koja je razmišljala tako, bilo mi je mrsko oružje, rat, priče iz prošlih ratova. i onda: nikad nisam otišao u rat, rat je došao meni, ubilo mi oca, uzelo kuću, napravilo od mene drukčijeg čovjeka... ne opterećuje djecu time previše, ali moraju znati da djed nije umro prirodnom smrću, da se njihov rodak zove, po ocu, mom bratiću, koji ga nikad nije vidio, poginuo je prije, da moja sestrična hoda tako jer nema prste na nozi... za to vrijeme u našem susjedstvu pricaju krvoločne priče o svojoj ugroženosti i dalje, a mi trebamo zaboraviti... niti zaboraviti niti oprostiti sve dok se ne promijeni svijest tamo odakle nam prijeti opasnost...
09.08.2015. (13:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga moja dušo, nedotaknuta bilo kakvim zlom, ja potpisujem Udovca jer sve što je on napisao i meni i mojima se dogodilo. I kolko god ja razumom odučila sva grozna sjećanja iz 91 pohraniti u ladičice, staviti lokot, pustiti paučinu na njih - u nekom trenutku, zvuk, miris, riječ, boja otključaju to sve i sjećanja eruptiraju - prošlu subotu sjedim sa svojim sinom u ZG. na terasi nekog kafića i pričamo o planovima za budućnost - tad u niskom letu, avion vježbajući za mimohod, ZVUKOM- mene "raznese" jer sam pala sa stolca, počela sam vrištati - Josipe , sklonište! Nisam ja bila umom tad u Zg 2015, već u svom gradu 91 uz sve strahote koje sam doživjela!I bujica riječi, do tad neizgovorenih, uz sve opise mirisa spaljenih tijela....Đizus, moje je dijete i samo rođeno 91 u podrumu, danas čovjek od 195 cm, nakon te moje ( o komentarima ljudi sa susjednih stolova ne želim) baražne "vatre" riječima uz oči pune suza samo reklo - Zašto mi ti nisi ranije ispričala? Zlo ne tražimo- nađe nas samo. Ljubimo bližnjeg svog al on ne ljubi nas!Šutnja, zaborav - po meni je to gore od smrti, a tebi hvala jer si me svojim postom potaknula da napišem SVE što se ne smije zaboraviti, ma kolko to nekom bilo fuj i nepotrebno jer suprotno od zaborava je život!
09.08.2015. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Lastavice: ne,naravno da se ne dam :) @Mecabg: nažalost, u pravu si, baš šteta @bellarte: neki začarani krug...ali, kad bismo odgojili generacije hrabrih i pametnih, probili bi oni taj put, čudo su ove nove generacije! @RandomHeart: Upravo tako! @Sredovječni udovac: i tako....nikad kraja. Ja ne znam kako smo oprostili Njemcima? A zla su činili, velika zla...a ima ih još u povijesti @križar: ahhhhh....odgovorit ću ti makar ću time popljuvati samu sebe. Kažeš 'zlom nedotaknuta'? Eh, da je barem tako! Ali nije. Otkud da počnem? Dakle - zadojena sam mržnjom, od rođenja. Moj otac je bio u zatvoru zbog nacionalizma a djed, bolje da ne pričam. Onda devedesete...'91. sam imala 22.g. i dijete od 2.g. sa vrećicom u ruci a u drugoj dijete sam otišla od kuće, bila u izbjjeglištvu cijeli rat u kvartu po kojem su padale granate sigurno, ako su padale na grad, padale su na moj kvart, a padale su stalno. U zgradi bez pravog skloništa. Da ti pričam da sam preživjela nekoliko VBR-a...znaš ono 36 granata u salvi, pa čuješ eksploziju kad ispale pa kad padne pa opet....razlika je samo u tome što one koje padaju čuješ svaki put sve blize i misliš - iduća je moja...i beskrajno traju tih 72 eksplozije dok ležiš na djetetu, da ti pričam kako zvuči granata koja fijuče? A ti se sjetiš što su ti rekli - da je ta koju čuješ već prošla preko tebe. Da ti pričam legendarnu (već je ispričana na blogu, kao anegdota) priču o tome kako me Grčki top 'bacio' na sred Ilice, kako sam zalegla kad je opalio? Mogla bih ti dugo pričati. I o smrtima bližnjih. Ali, mislim da sam dovoljno rekla. Dakle, nisam zlom nedotaknuta...ali, ne znam zašto i ne znam kada sam odlučili, ili možda nisam - valjda sam takva - ne mrzim, ja zaista nikog ne mrzim, nepoznat mi je taj osjećaj i baš sam sretnqa zbog toga! Mnogo šta ne razumijem i nepojmljivo mi je, ali, da mrzim - ne. Mislim da je moj život ovako puno ljepši.
10.08.2015. (14:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bravo suncokretice! Veliko zadovoljstvo je procitati ovakav tekst. Na koji tocno nacin to vjecno mahanje zastavama i nacionalna galama umanjuje tugu zbog gubitka bliskih osoba, nikad mi nece biti jasno. I kako se tako lako odluciti za tako silno ponosno pripadanje nekom nacionalnom 'mi', iako je samo po sebi razumljivo da nikad nigdje u svijetu nije moglo postojati takvo veliko 'mi' a da medju njegovim pripadnicima nije bio i sasvim solidan broj najsurovijih psihopata i monstruma.
10.08.2015. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga dušo, osjećam se posebno jer si sa mnom podijelila svoja sjećanja i ja upravo o tome govorim - o sjećanjima jer to znači da živimo i da su naši dragi za kojima palimo svijeće (na žalost na zajedničkom grobu jer vlastitog nemaju) - živjeli i bili i još žive kroz nas jer ih nismo zaboravili.Ja ne mrzim ( pogledaj moj blog pa i kad pišem o 91.nema tu gorčine, nit proklinjanja-posebice pjesmu - Mom sinu) ali moja djeca moraju znati što se dogodilo, kao i tvoje dijete jer si napisala kao i ja da djeci dajemo korijenje i krila. Korijenje nam je ponosno, a krila - sami će ih raskriliti!Svako dobro i sreću želim tebi i tvojima.
11.08.2015. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pomagač
Suncokretice tek sam vas nedavno otkrila i oduševili ste me svojim postovima i komentarima.Upravo čitam vašu arhivu.Pišite češće!!!!
ZDRAVI,VESELI I DEBELI BILI(nije loše znam iz vlastitog iskustva).Ima me više za voliti (tako mi barem govore i ja im vjerujem).
15.08.2015. (07:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Gregarin: to je to, shvatio si :) @križar: sretno i tebi i tvojima @pomagač: pa eto - baš mi je drago, hvala! :) Inače, na blogu smo svi na 'ti' i nadam se da ćeš uskoro otvoriti vlastiti pa da se čitamo i komentiramo međusobno :) Inače, meni osobno su draži postovi sa starog bloga, nekako sam tamo bila spontanija a i bilo je to vrijeme velike popularnosti bloganja pa se puno više i pisalo: http://www.suncokretic1.blog.hr/
15.08.2015. (19:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Mržnja uvijek nalazi opravdanja... ne daj se njoj nikada.
07.08.2015. (07:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Ovo je Balkan, nikad mira...
07.08.2015. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bellarte
..treba jednom stati!...svaki put i staza ima svoj kraj,potom idu neki novi puti..no kod nas je neka stalna vrtnja u krug...
08.08.2015. (13:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
magle dolaze
Nezaboravljivači dolaze do izražaja zao jer se do sada nje našao zboravljač koji bi m na njihovom nezaboravljačkom jeziku ponudio zaborav.
Mislim da bi taj to morao učiniti dijeleći usput staklene kuglice, radler i one male zastavice kojekakvh udruga....
Eh, da, skoro sam zaboravio... a taj neko bi još morao imat' muda velika k'o Biokovo :)))))
08.08.2015. (18:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
RandomHeart
Svi mi punimo čašu iz koje će se piti i zaljevati ti naši budući naraštaji. Neki je pune dobrim stvarima, neki lošim, a neki zlim. Kao u onom filmu. To šta se u čašu napuni, to će se iz čaše u nekom trenutku početi preljevati.
Lagano će to biti provjeriti jel nešto ovako ili onako, jer po plodovima njihovim ćete ih prepoznati.
Ako netko misli da je kao pojedinac nemoćan, neka razmisli ponovno.
Jedna od dvije Božje zapovijedi je: "Ljubi svoga bližnjega, kao samoga sebe"
08.08.2015. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
nažalost, ne slažem se. Bio sam generacija koja je razmišljala tako, bilo mi je mrsko oružje, rat, priče iz prošlih ratova. i onda: nikad nisam otišao u rat, rat je došao meni, ubilo mi oca, uzelo kuću, napravilo od mene drukčijeg čovjeka... ne opterećuje djecu time previše, ali moraju znati da djed nije umro prirodnom smrću, da se njihov rodak zove, po ocu, mom bratiću, koji ga nikad nije vidio, poginuo je prije, da moja sestrična hoda tako jer nema prste na nozi... za to vrijeme u našem susjedstvu pricaju krvoločne priče o svojoj ugroženosti i dalje, a mi trebamo zaboraviti... niti zaboraviti niti oprostiti sve dok se ne promijeni svijest tamo odakle nam prijeti opasnost...
09.08.2015. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
i kako je rekla jedna vukovarska književnica, pravo na pacifizam imaju oni koji su devedesetih trudili pacificirati
09.08.2015. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
križar
draga moja dušo, nedotaknuta bilo kakvim zlom, ja potpisujem Udovca jer sve što je on napisao i meni i mojima se dogodilo. I kolko god ja razumom odučila sva grozna sjećanja iz 91 pohraniti u ladičice, staviti lokot, pustiti paučinu na njih - u nekom trenutku, zvuk, miris, riječ, boja otključaju to sve i sjećanja eruptiraju - prošlu subotu sjedim sa svojim sinom u ZG. na terasi nekog kafića i pričamo o planovima za budućnost - tad u niskom letu, avion vježbajući za mimohod, ZVUKOM- mene "raznese" jer sam pala sa stolca, počela sam vrištati - Josipe , sklonište! Nisam ja bila umom tad u Zg 2015, već u svom gradu 91 uz sve strahote koje sam doživjela!I bujica riječi, do tad neizgovorenih, uz sve opise mirisa spaljenih tijela....Đizus, moje je dijete i samo rođeno 91 u podrumu, danas čovjek od 195 cm, nakon te moje ( o komentarima ljudi sa susjednih stolova ne želim) baražne "vatre" riječima uz oči pune suza samo reklo - Zašto mi ti nisi ranije ispričala?
Zlo ne tražimo- nađe nas samo. Ljubimo bližnjeg svog al on ne ljubi nas!Šutnja, zaborav - po meni je to gore od smrti, a tebi hvala jer si me svojim postom potaknula da napišem SVE što se ne smije zaboraviti, ma kolko to nekom bilo fuj i nepotrebno jer suprotno od zaborava je život!
09.08.2015. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
@Lastavice: ne,naravno da se ne dam :)
@Mecabg: nažalost, u pravu si, baš šteta
@bellarte: neki začarani krug...ali, kad bismo odgojili generacije hrabrih i pametnih, probili bi oni taj put, čudo su ove nove generacije!
@RandomHeart: Upravo tako!
@Sredovječni udovac: i tako....nikad kraja. Ja ne znam kako smo oprostili Njemcima? A zla su činili, velika zla...a ima ih još u povijesti
@križar: ahhhhh....odgovorit ću ti makar ću time popljuvati samu sebe. Kažeš 'zlom nedotaknuta'? Eh, da je barem tako! Ali nije. Otkud da počnem? Dakle - zadojena sam mržnjom, od rođenja. Moj otac je bio u zatvoru zbog nacionalizma a djed, bolje da ne pričam. Onda devedesete...'91. sam imala 22.g. i dijete od 2.g. sa vrećicom u ruci a u drugoj dijete sam otišla od kuće, bila u izbjjeglištvu cijeli rat u kvartu po kojem su padale granate sigurno, ako su padale na grad, padale su na moj kvart, a padale su stalno. U zgradi bez pravog skloništa. Da ti pričam da sam preživjela nekoliko VBR-a...znaš ono 36 granata u salvi, pa čuješ eksploziju kad ispale pa kad padne pa opet....razlika je samo u tome što one koje padaju čuješ svaki put sve blize i misliš - iduća je moja...i beskrajno traju tih 72 eksplozije dok ležiš na djetetu, da ti pričam kako zvuči granata koja fijuče? A ti se sjetiš što su ti rekli - da je ta koju čuješ već prošla preko tebe. Da ti pričam legendarnu (već je ispričana na blogu, kao anegdota) priču o tome kako me Grčki top 'bacio' na sred Ilice, kako sam zalegla kad je opalio? Mogla bih ti dugo pričati. I o smrtima bližnjih. Ali, mislim da sam dovoljno rekla.
Dakle, nisam zlom nedotaknuta...ali, ne znam zašto i ne znam kada sam odlučili, ili možda nisam - valjda sam takva - ne mrzim, ja zaista nikog ne mrzim, nepoznat mi je taj osjećaj i baš sam sretnqa zbog toga! Mnogo šta ne razumijem i nepojmljivo mi je, ali, da mrzim - ne. Mislim da je moj život ovako puno ljepši.
10.08.2015. (14:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gregarin
Bravo suncokretice!
Veliko zadovoljstvo je procitati ovakav tekst. Na koji tocno nacin to vjecno mahanje zastavama i nacionalna galama umanjuje tugu zbog gubitka bliskih osoba, nikad mi nece biti jasno. I kako se tako lako odluciti za tako silno ponosno pripadanje nekom nacionalnom 'mi', iako je samo po sebi razumljivo da nikad nigdje u svijetu nije moglo postojati takvo veliko 'mi' a da medju njegovim pripadnicima nije bio i sasvim solidan broj najsurovijih psihopata i monstruma.
10.08.2015. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
križar
draga dušo, osjećam se posebno jer si sa mnom podijelila svoja sjećanja i ja upravo o tome govorim - o sjećanjima jer to znači da živimo i da su naši dragi za kojima palimo svijeće (na žalost na zajedničkom grobu jer vlastitog nemaju) - živjeli i bili i još žive kroz nas jer ih nismo zaboravili.Ja ne mrzim ( pogledaj moj blog pa i kad pišem o 91.nema tu gorčine, nit proklinjanja-posebice pjesmu - Mom sinu) ali moja djeca moraju znati što se dogodilo, kao i tvoje dijete jer si napisala kao i ja da djeci dajemo korijenje i krila. Korijenje nam je ponosno, a krila - sami će ih raskriliti!Svako dobro i sreću želim tebi i tvojima.
11.08.2015. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pomagač
Suncokretice tek sam vas nedavno otkrila i oduševili ste me svojim postovima i komentarima.Upravo čitam vašu arhivu.Pišite češće!!!!
ZDRAVI,VESELI I DEBELI BILI(nije loše znam iz vlastitog iskustva).Ima me više za voliti (tako mi barem govore i ja im vjerujem).
15.08.2015. (07:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokretica
@Gregarin: to je to, shvatio si :)
@križar: sretno i tebi i tvojima
@pomagač: pa eto - baš mi je drago, hvala! :) Inače, na blogu smo svi na 'ti' i nadam se da ćeš uskoro otvoriti vlastiti pa da se čitamo i komentiramo međusobno :) Inače, meni osobno su draži postovi sa starog bloga, nekako sam tamo bila spontanija a i bilo je to vrijeme velike popularnosti bloganja pa se puno više i pisalo: http://www.suncokretic1.blog.hr/
15.08.2015. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...