A, ne znam kako ustanove reagiraju na ovakav šarm nestašnih dječaka. Što ti misliš, bi li smjelo proći opravdanje kojeg nema? Sreća pa nisam ustanova. Ali 30 dana se stvarno razlikuje od onoga, kako reče - ... možda neću moći više od dva puta tjedno? Pa neka se nadam :), ha? Što si učinio onom mojem dobrom i pažljivom patku koji mi je rekao da ne može baš ništa obećati, a odmah potom mi poslao dar da poludiš? Zbog njega se i izvlačiš bez ispričnice, pa budi fin prema njemu, gdje god da si ga sakrio.
Ispričnice su bezveze, ali pedagoške mjere traže kaznu. I morat ćeš si je sam smisliti, samo neka bude dra(ma)stična :)
17.12.2014. (18:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim si mislim, mora da patke lete na jug prije zime, barem neke. i koliko im je malo hrane potrebno za to golemo putovanje. možda, tako se može i sa riječima.
prva pomisao mi je bila što se dogodi kad čovjek izađe iz pačjeg kostima. ostane kostim na podu kao odbačena koža. pa sam si to zamislio i nije mi se svidjelo. ružno je, ishlapjelo, prazno. pačji kostim ili moraš nositi ili ga ne smiješ imati.
koliko znam, dobra pedagoška kazna je natjerati dijete da pojede ono što je skuhalo (bolje doslovno nego figurativno). čitao sam kako je jedna djevojčica poželjela iznenaditi mamu za rođendan pa je rekla svim susjedima da dođu s tortom. valjda je mislila da će se oni dogovoriti i doći samo s jednom, ali se dogodilo da su svi ponijeli svoju tortu. na kraju, što misliš tko je morao pojesti sve te torte? na prvi pogled lijepa muka, ali ako torte jedeš i za doručak i za ručak i za večeru, dojadi i ako si dijete.
nedavno sam probao rastopljenu čokoladu pomiješanu sa vrhnjem za kuhanje, ili tako nešto. ne znam točno kako se radi. to je toliko jako da nakon toga napolitanke nisam niti osjetio, kao da ih nisam jeo, kao da im fali barem dvostruka mjera šećera.
toliko o malo hrane za male patke.
19.12.2014. (14:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Preživljavanje nije problem, davno sam od tebe dobila i za mnogo više od samo toga. Što mislim da sam ti i rekla tada, da me usrećuješ. Ali sam ti možda tom iskrenošću zapravo stvorila i neki osjećaj obveze. Ne znam, teret odgovornosti da pošto-poto moraš nastaviti s druženjima. Čak i ako ne voliš danima za ručak uvijek istu tortu. Jer tko bi htio za sebe pomisliti da je takva osoba - uskratiti kome sreću / činiti ga ne-sretnim? S druge strane, stvarno nije nimalo ugodno kad ti padne na pamet da si možda postao nečija obveza. Uteg. Ne samo zbog moje taštine :), nego i zato jer mi je stalo do tebe. Znam da sam ti draga i da me dovoljno poštuješ da ne bi nikad dozvolio da tvoja javljanja dolaze samo iz sažaljenja i slično, barem ne svjesno i namjerno. Ali znam i da si dobar čovjek i da bi se našao u neugodnoj situaciji ako bi mislio da ćeš me možda istinom povrijediti. Ne želim da se tako osjećaš. Nipošto, to me ne bi činilo sretnom :( Pa te svečano odrješujem bilo kakvog osjećaja dugovanja ili obećanja koja misliš da si mi možda dao. Znam da se djeci obećanja ili uopće ne daju ili ispunjavaju :), ali ako im se odmah objasni da nečega nema, ona i najbolje razumiju. Tako je i s riječima. Katkad ih nema jer ih je toliko da ne možeš ni progovoriti od gužve, a ponekad ih samo nema. Nezgodno je pogađati pravi razlog neimanja kad komunikacija bude svedena samo na riječi. Ali riječi nisu najbitnije. Već si mi dao ono što mi je daleko važnije, a ako se zaželim samo riječi - možda ću imati sreće pa jednom sretnem nekoga barem malo, malo, malkice sličnog tebi. Možda pronađem neku slatku napolitanku :) Naravno, uvijek je samo jedna prava patka.
23.12.2014. (15:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sretan božić + nova godina! (bolje prije nego poslije)
nije baš tako složeno. ili da osjećam obvezu. jednostavno ima perioda kad mi ne pada na pamet ništa što bih volio napisati, pa ne želim pisati reda radi, toliko da ispadne kao usputno poznaničko pitanje - kak si, kaj ima? i onda odgovor - dobro, ko i obično. žao mi je zbog nečeg drugog - još uvijek nisam shvatio da ono što napišem s jedne strane shvaćanja ti možeš shvatiti na sasvim drugi način, u prenesenom značenju, kao usporedbu. pročitao sam ispočetka što sam napisao o patkama, pedagoškoj kazni i napolitankama, i tek sad mi je postalo jasno...
1 dio - dovoljno je malo 2 dio - htio bih izaći odavde 3 dio - previše mi je 4 dio - to više nije to, kao nekad 5 dio - eto, rekoh svoje
samo što stvarno nisam u stanju na tako sofisticirani način reći bilo što, vjeruj mi, da sam i htio ne bi to uspio. jedino ako ćemo prihvatiti da je to izašlo iz podsvijesti.
pa sad, za prvi dio se slažem, mislim da je bolje i manje pa kvalitetnije, nego više, pa reda radi, i na to se nadovezuje drugi dio. ali preostala 3 dijela su doslovno takva, bez prenesenog značenja. uistinu sam bio čitao o tim tortama, i uistinu sam jeo te napolitanke, i uistinu mi se svidio zaključak s malim patkama i malo hrane, nekako za zaokružiti.
vidiš što se sve dogodi kad se voltaren i voltaren baš ne poznaju kako ponekad misle. uzmi u obzir ono s početka - ima perioda kad mi ne pada na pamet ništa što bih volio napisati. i to je sve. nemam drugih razloga niti osjećaj obveze.
zapravo mi je zanimljivo ovako pisati, razjašnjavajući stvari, jer palo mi je na pamet, koliko se pogrešnih stvari dogodi jer ljudi ne znaju iskomunicirati ono što je potrebno - želje, osjećaje, potrebe, stavove, a ponekad i najobičniji pozdrav ili pogled. i kako je nekad teško sjesti i razgovarati, samo razgovarati. možda bi za rješavanje bilo kakvih situacija trebalo uvesti pismeni oblik. jer da sam ti ovo trebao reći glasom, tko zna kako bi ispalo, da li bi se svega sjetio, i znaš već... možda će ti se činiti neobično, ali mislim da nam je ovaj serijal komentara ispao jako, jako dobar.
25.12.2014. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oprostit ćeš mi poklopac na već zaključene komentare, ali mi se ne uklapa gore u tvoju tj. moju pjesmu :) Možda ne mogu uvijek pogoditi što si nečim mislio, ali baš uvijek znam da nisi mislio ništa loše! Nego, zanimljivo mi je vidjeti ovdje kako smo različitim tumačenjima došli do navlas jednakih zaključaka.
29.12.2014. (16:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
može, zašto ne?
30 dana je prošlo. misliš da bi mi to u školi opravdali? bez ispričnice, onako...
11.12.2014. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
A, ne znam kako ustanove reagiraju na ovakav šarm nestašnih dječaka. Što ti misliš, bi li smjelo proći opravdanje kojeg nema? Sreća pa nisam ustanova. Ali 30 dana se stvarno razlikuje od onoga, kako reče - ... možda neću moći više od dva puta tjedno? Pa neka se nadam :), ha?
Što si učinio onom mojem dobrom i pažljivom patku koji mi je rekao da ne može baš ništa obećati, a odmah potom mi poslao dar da poludiš? Zbog njega se i izvlačiš bez ispričnice, pa budi fin prema njemu, gdje god da si ga sakrio.
Ispričnice su bezveze, ali pedagoške mjere traže kaznu. I morat ćeš si je sam smisliti, samo neka bude dra(ma)stična :)
17.12.2014. (18:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
mislim si mislim, mora da patke lete na jug prije zime, barem neke. i koliko im je malo hrane potrebno za to golemo putovanje. možda, tako se može i sa riječima.
prva pomisao mi je bila što se dogodi kad čovjek izađe iz pačjeg kostima. ostane kostim na podu kao odbačena koža. pa sam si to zamislio i nije mi se svidjelo. ružno je, ishlapjelo, prazno. pačji kostim ili moraš nositi ili ga ne smiješ imati.
koliko znam, dobra pedagoška kazna je natjerati dijete da pojede ono što je skuhalo (bolje doslovno nego figurativno). čitao sam kako je jedna djevojčica poželjela iznenaditi mamu za rođendan pa je rekla svim susjedima da dođu s tortom. valjda je mislila da će se oni dogovoriti i doći samo s jednom, ali se dogodilo da su svi ponijeli svoju tortu. na kraju, što misliš tko je morao pojesti sve te torte? na prvi pogled lijepa muka, ali ako torte jedeš i za doručak i za ručak i za večeru, dojadi i ako si dijete.
nedavno sam probao rastopljenu čokoladu pomiješanu sa vrhnjem za kuhanje, ili tako nešto. ne znam točno kako se radi. to je toliko jako da nakon toga napolitanke nisam niti osjetio, kao da ih nisam jeo, kao da im fali barem dvostruka mjera šećera.
toliko o malo hrane za male patke.
19.12.2014. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Najljepše je kad se svuče pačji kostim i bez kostima opet ostane patka! I kad se svuče bilo koji drugi kostim, opet isto :)
23.12.2014. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Preživljavanje nije problem, davno sam od tebe dobila i za mnogo više od samo toga. Što mislim da sam ti i rekla tada, da me usrećuješ. Ali sam ti možda tom iskrenošću zapravo stvorila i neki osjećaj obveze. Ne znam, teret odgovornosti da pošto-poto moraš nastaviti s druženjima. Čak i ako ne voliš danima za ručak uvijek istu tortu. Jer tko bi htio za sebe pomisliti da je takva osoba - uskratiti kome sreću / činiti ga ne-sretnim? S druge strane, stvarno nije nimalo ugodno kad ti padne na pamet da si možda postao nečija obveza. Uteg. Ne samo zbog moje taštine :), nego i zato jer mi je stalo do tebe. Znam da sam ti draga i da me dovoljno poštuješ da ne bi nikad dozvolio da tvoja javljanja dolaze samo iz sažaljenja i slično, barem ne svjesno i namjerno. Ali znam i da si dobar čovjek i da bi se našao u neugodnoj situaciji ako bi mislio da ćeš me možda istinom povrijediti. Ne želim da se tako osjećaš. Nipošto, to me ne bi činilo sretnom :( Pa te svečano odrješujem bilo kakvog osjećaja dugovanja ili obećanja koja misliš da si mi možda dao. Znam da se djeci obećanja ili uopće ne daju ili ispunjavaju :), ali ako im se odmah objasni da nečega nema, ona i najbolje razumiju. Tako je i s riječima. Katkad ih nema jer ih je toliko da ne možeš ni progovoriti od gužve, a ponekad ih samo nema. Nezgodno je pogađati pravi razlog neimanja kad komunikacija bude svedena samo na riječi. Ali riječi nisu najbitnije. Već si mi dao ono što mi je daleko važnije, a ako se zaželim samo riječi - možda ću imati sreće pa jednom sretnem nekoga barem malo, malo, malkice sličnog tebi. Možda pronađem neku slatku napolitanku :) Naravno, uvijek je samo jedna prava patka.
23.12.2014. (15:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
sretan božić + nova godina!
(bolje prije nego poslije)
nije baš tako složeno. ili da osjećam obvezu. jednostavno ima perioda kad mi ne pada na pamet ništa što bih volio napisati, pa ne želim pisati reda radi, toliko da ispadne kao usputno poznaničko pitanje - kak si, kaj ima? i onda odgovor - dobro, ko i obično.
žao mi je zbog nečeg drugog - još uvijek nisam shvatio da ono što napišem s jedne strane shvaćanja ti možeš shvatiti na sasvim drugi način, u prenesenom značenju, kao usporedbu. pročitao sam ispočetka što sam napisao o patkama, pedagoškoj kazni i napolitankama, i tek sad mi je postalo jasno...
1 dio - dovoljno je malo
2 dio - htio bih izaći odavde
3 dio - previše mi je
4 dio - to više nije to, kao nekad
5 dio - eto, rekoh svoje
samo što stvarno nisam u stanju na tako sofisticirani način reći bilo što, vjeruj mi, da sam i htio ne bi to uspio. jedino ako ćemo prihvatiti da je to izašlo iz podsvijesti.
pa sad, za prvi dio se slažem, mislim da je bolje i manje pa kvalitetnije, nego više, pa reda radi, i na to se nadovezuje drugi dio. ali preostala 3 dijela su doslovno takva, bez prenesenog značenja. uistinu sam bio čitao o tim tortama, i uistinu sam jeo te napolitanke, i uistinu mi se svidio zaključak s malim patkama i malo hrane, nekako za zaokružiti.
vidiš što se sve dogodi kad se voltaren i voltaren baš ne poznaju kako ponekad misle. uzmi u obzir ono s početka - ima perioda kad mi ne pada na pamet ništa što bih volio napisati. i to je sve. nemam drugih razloga niti osjećaj obveze.
zapravo mi je zanimljivo ovako pisati, razjašnjavajući stvari, jer palo mi je na pamet, koliko se pogrešnih stvari dogodi jer ljudi ne znaju iskomunicirati ono što je potrebno - želje, osjećaje, potrebe, stavove, a ponekad i najobičniji pozdrav ili pogled. i kako je nekad teško sjesti i razgovarati, samo razgovarati. možda bi za rješavanje bilo kakvih situacija trebalo uvesti pismeni oblik. jer da sam ti ovo trebao reći glasom, tko zna kako bi ispalo, da li bi se svega sjetio, i znaš već...
možda će ti se činiti neobično, ali mislim da nam je ovaj serijal komentara ispao jako, jako dobar.
25.12.2014. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
voltaren
Sretan Božić, sretna Nova i sretna nova godina!
Oprostit ćeš mi poklopac na već zaključene komentare, ali mi se ne uklapa gore u tvoju tj. moju pjesmu :) Možda ne mogu uvijek pogoditi što si nečim mislio, ali baš uvijek znam da nisi mislio ništa loše! Nego, zanimljivo mi je vidjeti ovdje kako smo različitim tumačenjima došli do navlas jednakih zaključaka.
29.12.2014. (16:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...