“NEMA NEMOGUCIH SNOVA, OGRANICENO JE SAMO NASE SHVATANJE O TOMU STO JE MOGUCE”. Beth Mende Conny Dragi prijatelji,Tri koraka za razumijevanje zakona privlacnosti su 1. TRAZI 2. VJERUJ 3. PRIMI. O tome mozete vise citati u knjizi TAJNA koja je sad u zizi interesovanja. Ali o djelovanju zakona privlacnosti puno govore i metafore pjesme iz „Bijele kule” uz koju ispunjavamo tisinu namijenjenu nasoj sabranosti: 9. ZA ONE KOJI ME NE MOGU PRIHVATITI
Za one, koji Me ne mogu prihvatiti kao prisnoga druga, sacinio sam vidike u strahotno velicanstvo svemira. Za one, koji nemaju maste vidjeti Me na najdaljoj zvijezdi, smislio sam igre u kucnomu dvoristu. Onima, koji nemaju povjerenja u ljubav, prisao sam po mostu razuma. Onima, koji Me dobro znaju, ali su sa Mnom u zavadi, dodao sam nepobjedivije oruzje, da brze okoncaju bitku s Nepobjedivim. Onima, koji ne znaju odakle su, i kamo ce, njih na rukama nosim
kao djecu jos neprohodalu.
Ne postoji na svijetu nitko, komu nisam dao ono, sto je za nj najbolje, onoliko, koliko je mogao primiti, pa i jos vise, pa i jos vise.
”Bijela kula”, knjiga 59. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi oni koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
30.01.2013. (09:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strinjam se s tem, da so potrebne družbene spremembe... ****
Ampak za večino stvari niso krivi samo politiki (ki smo jih izvolili) ampak smo krivi ljudje sami, zatorej bo težko karkoli narediti, če se navadni državljani ne bomo spremenili. In zelo težko se bomo spremenili, vsi skupaj.
Primeri:
1. Živim na podeželju, ki se zarašča, ker se nikomur več ne splača obdelovati zemlje, saj je hrana v supermarketih tako zelo poceni. Sama sem dejavna v Društvu za razvoj podeželja, kjer se trudimo z organizacijo tržnic - prodaje hrane lokalnih kmetov. Vendar ne zaživijo kot bi morale, ker je bolj praktično, da v supermarketu nakupiš vse naenkrat. Nihče se ne zaveda, da je kupovanje v marketih podpora tujim delovnim mestom in potem vsi jamramo, da dela ni. * Prav nam bodi*!
2. Minili so prazniki. Moji otroci so za darila dobili 7.8 kg čokoladnih izdelkov ter 3 kg južnega sadja in kakšnega pol kg bombonov , vendar niti enega kg slovenskih jabolk ali slovenskega sušenega sadja ali orehov, lešnikov...!* Prav nam bodi*, če imamo debele otroke in propadajoče nasade starih ekoloških jablan!
Več >>>
Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Gape
30.01.2013. (09:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pozivamo Vas u K.U.N.S. i Galeriju O.K. u petak, 01.02.2013.na predavanje i performans u 19 sati , i otvorenje izložbe u 21 sat.
Izložba "ISTO", otvorenje 01.02.2013. u 21 sat
IGOR KUDUZ , IGOR ZLOBEC
Gost izložbe: DANKO FRIŠČIĆ
TEKST: JANKA VUKMIR
Nekad su slikari morali svojim kičicama i mukotrpnim izborom boja uhvatiti se u koštac sa svojim autoportretima. Danas suvremenom slikaru/umjetniku na raspolaganju je takova tehnologija da je dovoljno kvalitetno usnimiti foto aparatom primjerice jedan dio svoje sobe i dobiti uglavnom bolji selbstportait od onog na platnu.
Začetak ove izložbe seže u 1999. godinu. Tih nekoliko zajedničkih dana Tirane ostavilo je neizbrisivog traga. Još tada sam shvatio da ne razgovaramo o sličnom već o Istom. O onom najosobnijem što mogu pružiti, o onom u što sam do jučer samo ja imao uvid a sada dijelim sa vama. Ta jedna fotografija i jedna slika na zidu kompleksnije su od autoportreta i upravo zato odišu ljepotom.
Kada smo sastavljali prvi godišnji program Instituta za suvremenu umjetnost u galeriji Academie Moderne, odlučili smo dio prostora u programu osloboditi izložbama i situacijama koje bismo željeli vidjeti, iako nismo uopće znali što će nam one donijeti. Željeli smo umjetnicima osloboditi nešto od prostora koji nam je na raspolaganju, da slobodno eksperimentiraju, da izlažu nešto što možda još nije gotovo, da pred publikom testiraju neku svoju nedoumicu, i uglavnom, da si međusobno damo slobodne ruke, pa ako baš hoćete, i povjerenje, da ne znamo kakvu izložbu zapravo da očekujemo. Da si još malo situaciju učinimo izazovnijom, pozvali smo i umjetnike koji inače ne rade zajedno, da zajedno naprave izložbu, ali ne onako površno, da se dogovore koji će rad pokazati, nego izložbu stvore u međusobnom dijalogu, sukobu, suočavanju, ili međusobnom odnosu kakav su stvorili, ili ih zanima stvoriti ili kakav su u stanju stvoriti, ili tako nešto.
Jedna od tih izložbi je i izložba na koju smo pozvali Igora Kuduza i Igora Zlobeca, dvojicu umjetnika s kojima smo obojicom imali prilike surađivati, ali već dugo nismo. Naprosto smo im ponudili da slobodno naprave što žele, naravno u nekim razumnim okvirima budžeta kojega, nadali smo se, budemo dobili po natječajima na koje smo se javili. Kako su baš te godine, nakon dva mandata jednih, vlast i vladu preuzeli drugi, odgovore na naše projektne prijedloge čekali smo cijelu godinu dana.
U međuvremenu bismo se ponekad čuli, međusobno si potvrdili da i dalje čekamo i čekali smo dok je trebalo.
Ne znam koliko su njih dvojica zapravo kroz svo to vrijeme međusobno uopće komunicirali, i ako jesu, je li ta izložba in spe ikada bila tema njihovih razgovora. Nadala sam se, kada povremeno spomenemo kako čekamo, da barem nakratko pomisle što će napraviti. No, onda smo dobili pozitivne odgovore na naše molbe, i najavili si neki zamišljeni termin, koji je kroz neko kratko vrijeme postao opipljiv, pa stvaran, pa pomalo panično blizu.
I onda mi je jedan dan jedan Igor poslao fotografiju rada onog drugog Igora. „Dobro“ – kažem ja – „a ti Igor, što ćeš ti izložiti?“ Veli on meni – „Isto“.
Igor je fotografirao policu u svojoj sobi. Nekim, kaže, nikakvim fotoaparatom, iz raznih rakursa, onako da je snimi cijelu. Pa onda neke redove knjiga i raznih drangulija vidimo odozgora, neke horizontalno, neke odozdola, malo na koso i na hero. I sve fleke na zidu isto vidimo. „To je polica koju mi je tata sagradio“ – kaže Igor – „i na njoj držim svašta što mi je važno. Maknuo sam jednu sliku koja također tamo stoji, nju ću donijeti u galeriju, i objesiti je na zid, sa strane. Neki seks na gondoli. Iz srednjeg vijeka ne, iz 18. stoljeća, ma ne nije slika, zapravo je print, očajan, laserski, u boji, i zapravo nema boje, gotovo da je crno bijeli.“
I dalje mi priča, kako se želi ogoliti pred javnošću, kako nije siguran da će se i dalje baviti umjetnošću, da ga nervira sistem kulture, da nije siguran ima li sve to smisla, egzistencija pritišće, nema vremena posvetiti se izložbi (iako je rad već gotov, stoji u mojem kompjuteru i čeka da ga pošaljem na printanje), kako ga zapravo prisutnost u galeriji ne zanima…“Da,“ – kaže – „Krasna vam je ta galerija, taj white box, već dugo nisam vidio tako lijep izložbeni prostor, naravno, nisam do sada bio niti jednom ovdje…. Znaš, nemam vremena, termin mi ne odgovara, morao bih otići u Istambul po jedan tepih.“ Kakav tepih? „Pa skupljam stare stvari, tepisi su fantastični.“
Odem do Igora, naravno da smo se jako teško uspjeli svo troje naći zajedno, jer jedan Igor je u stisci, mora u Istambul, a drugi Igor je isto u stisci, zima sve više stišće, a on živi iz kutija, preselio se, nije stigao otići po radove na izložbu „Klasa Kuduz“ na kojoj je izlagao, bolestan je; a ja nisam stigla vidjeti izložbu, živim u koferu.
„Igore, što ćeš izložiti?“
„Pa, rekao sam ti – isto.“ I pokušava mi objasniti crteže nalik onima koje je upravo izlagao, a ja sam vidjela samo fotografije tih
30.01.2013. (16:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slikaPri pomisli na sol, obično imamo na umu začin.
Znamo da prevelik unos soli može uzrokovati brojne zdravstvene probleme, poput visokoga krvnog tlaka.
Međutim, sol može biti i vrlo korisna.
Točnije, ona je prirodni lijek čije blagodati uživamo prilikom izlaganja kože slanom okruženju ili kad udišemo zrak obogaćen solju.
Termin haloterapija (od grč. riječi halo što znači sol) u uporabi je od osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Liječenje se provodi u tzv. slanim sobama, po uzoru na ruske i poljske slane spilje iz 19. stoljeća. U Rusiji se solna metoda koristi za liječenje bolesti dišnog sustava više od dvadeset godina...
Pročitajte više
-------------
Novo u ponudi - Ashwagandha
slikaAshwagandha je jedna od najpoznatijih ayurvedskih biljaka koja pripada kategoriji rasajana (pomlađivaća organizma) i ima široki spektar djelovanja.
Raste u toplim klimatskih uvjetima, a njezino podrijetlo je sjeverno-istočni dio Indije.
Aswhagandha bukvalno znači "miris konja" (od sanskrtskog: ashwa - konj, gandha - miris), jer njezin miris podsjeća na miris konja.
Njezino se ime također prevodi kao "ta koja daje vitalnost i snagu konja".
U povijesnim knjigama nalazimo potvrde toga da je Ashwagandha bila mnogima omiljena ljekovita biljka...
Pročitajte više
---------
alternativa-za-vas.com
30.01.2013. (16:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvi čovjek zagrebačke policije građanima je uputio ispriku zbog svoje izjave na konferenciji za novinare o eksploziji na Trgu bana Jelačića. Tada je rekao da je motiv napada obijest.
Načelnik zagrebačke Policijske uprave Goran Burušić ispričao se danas javnosti zbog izjave na nedavnoj press konferenciji o detonaciji na Trgu bana Jelačića, na kojoj je naveo obijest kao motiv za taj čin.
>> 'Motiv je OBIJEST! Od lagodnog života nisu znali što bi sa sobom!'
'Točno je da sam izjavio kako se radilo o obijesti počinitelja, a što je u javnosti dovelo do zaključka kako je to bio jedini motiv za počinjenje ovog djela. Ispričavam se javnosti zbog te nedorečenosti, no u trenutku davanja izjave nisam niti želio, niti smio prejudicirati postojanje i nekih drugih motiva koji su još uvijek predmet istraživanja, a što sam dao naslutiti kada sam govorio da je to jedan suludi čin', navodi Burušić u priopćenju za javnost.
'U svakom slučaju, ta okolnost ni na koji način ne utječe na postojanje svih konstitutivnih elemenata kaznenih djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, dogovor za počinjenje kaznenog djela (njih petorica) te nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari i pomaganje u počinjenju kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom (jedan počinitelj), za koja su prijavljeni počinitelji nadležnom državnom odvjetništvu', zaključuje u priopćenju načelnik PUZ-a Burušić.
30.01.2013. (16:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
From: Julije Jelaska To: borivojbukva@yahoo.com Sent: Wednesday, January 30, 2013 3:13 PM Subject: Re: samoiscjeljivanje... --------------------- Dragi prijatelju!
ISUS POSTOJI ! U to sam se uvjerio u DOMOVINSKOM RATU, kad smo dobili papinske blagoslovljene krunice na teren.Mnogi ih nisu nosili, jer su bile plastične smeđe boje.Ja sam uzeo dvije.Molio sam mu se puno puta, a na desetke puta spasio me iz sto posto sigurne smrti.Jednom mi se i ukazao, ali to je bilo nešto veličanstveno viđenje.Nije bio duh, bijele boje, ni u boji...nego ultravioletne boje ljubičaste.... Kasnije sam ga također, poslije rata u nekoliko navrata znao imati u viđenjima uglavnom u osami i u noćnim satima, u potrebi rijetko danju.
Vjerujem čvrsto da on može i tebi pomoći u tvojim svakodnevnim problemima i stresovima! Sve što trebaš samo se malo pomoliti iskreno i glasno, u svojoj sobi, radnom prostoru ili gdje već jesi, moleći ga da ti riješi probleme i ako ga stvarno trebaš i ukaže se ako vjeruješ u njega.
JA apsolutno znam, da nije njega ne bi živ izašao iz teškog rata, koji je najviše pogodio Zadar i Vukovar.
Lijepi pozdrav, sve najbolje ---------------------
svako dobro dragi moj ti julije! ovaj tvoj ispis mogao bi bit putokaz mnogima koji su na putu duhovnosti. ja ću ga proslijediti ostalima.
lp, borivoj
30.01.2013. (17:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
From: Julije Jelaska To: borivojbukva@yahoo.com Sent: Wednesday, January 30, 2013 3:16 PM Subject: Re: samoiscjeljivanje... ----------- 1993.Ponovno su dvije nadzvučne rakete bombe probile zvučni zid i krenule prema Zadru.Nebo se crvenilo.Svibanj.Popodne, zalazak sunca. Bio sam zabrinut za živote majke u Zadru, brata na terenu udaljenom tek par kilometara od mog položaja.ON je došao položio ruku na mene i rekao :"Ne boj se JULIJE! JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT! " I nestao.... ----------
pozdrav tebi dragi julije i drevnom gradu zadru!
borivoj
30.01.2013. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
20 let po osamosvojitvi od Jugoslavije pride v Slovenijo ameriški televizijski producent Dale Hurd. Raziskuje primer izbrisanih in sreča dva pripadnika bošnjaške skupnosti – Irfana in Nisveto. Oba sta po osamosvojitvi zamenjala kulturno identiteto in se poskušala vključiti v novo okolje. Nisveta se je spreobrnila iz islama v krščanstvo ter postala prepoznavna članica Baptistične cerkve v Ljubljani, kjer poje v cerkvenem zboru. Po drugi strani pa se zdi, da Irfan še vedno živi v časih jugoslovanskega samoupravljanja – postal je član Kluba brigadirjev mladinskih delovnih brigad. Slovenija moja dežela je film o izkoreninjenosti in človeški potrebi po družbeni pripadnosti.
26. februarja 2013 bo minilo 21 let, odkar je Slovenija iz svojega registra državljanov brez opozorila odstranila okoli 20.000 ljudi. Dokumentarec Slovenija moja dežela je zadnji v nizu filmov Dimitra Anakieva (ki je tudi sam eden od izbrisanih) o tem najhujšem primeru kršitve človekovih pravic v zgodovini samostojne Slovenije.
iz prve roke »Prikrito izvajanje nacionalistične politike v postkomunistični državi je povzročilo veliko težav v razumevanju, kaj se je v resnici dogajalo v zgodbi o izbrisanih. To je moj tretji film o izbrisanih in poskusil sem iti karseda daleč v iskanju pravih vzrokov in motivov. Pri preoblikovanju kafkovske zgodbe v sodobni diskurz vsakdanjega življenja sta mi bila v veliko pomoč izjemna akterja, Nisveta in Irfan. Zgodba se odvija na Balkanu, a se lahko pripeti tudi kjerkoli drugje.« - Dimitar Anakiev, režiser
portret avtorja Dimitar Anakiev (1960, Beograd) je neodvisni filmar, pisatelj in pesnik. Leta 1986 je diplomiral na Medicinski fakulteti v Nišu in nato sedem let delal kot zdravnik. V Slovenijo se je preselil leta 1987, a bil 26. februarja 1992 'izbrisan'. Naslednjih deset let je bil prisiljen živeti brez osebnih dokumentov. V tem času je kupil majhno video kamero in z namenom, da prikaže sebe in druge ljudi z obrobja družbe, začel svojo filmsko kariero. Uspeh njegovih filmov (med drugim je dobitnik nagrade vesna) mu je omogočil, da je to kariero nadaljeval – kot producent, režiser in učitelj.
kritike »Četudi g. Anakiev pripoveduje zgodbo skozi svojo osebno izkušnjo, uspeva prikazati življenja izbrisanih skozi veliko različnih dimenzij in tako ponuja celostno sliko.« - Nataša Posel, direktorica Amnesty International Slovenija
»G. Anakiev je sočuten umetnik, ki išče načine za izboljšanje življenj svojih subjektov, prinaša pozornost zanemarjenim in je pri tem eden redkih in vitalnih talentov. Anakiev je razvil svojo metodologijo dokumentarnega delovanja, ki mu omogoča, da spremlja usode junakov različnih nacionalnosti, istočasno pa predstavlja resničnost socialnih, političnih in ekonomskih okoliščin ...« - Želimir Žilnik, režiser
Do 15. aprila je rok. Haiku pesme, neobjavljivane, najvise 15. Svaka otkucana na posebnom listu formata otprilike 10 puta 15. Priloziti koverat za povracaj priloga i 1 dolar za markicu, plus po jedan dolar za svaku poslatu pesmu. Salje se obicnom postom naHaiku Poets of Central Maryland, c/o Elizabeth Fanto, 51 Gerard Avenue, Timonium, MD 21093 USA > http://oldpond.xanga.com/769439790/the-2013-anita-sadler-weiss-memorial-ha iku-awards/
------------
Alenka Zorman * Undisclosed-Recipient@yahoo.com
Pozdravljeni, haiku prijatelji!
Še je čas, da pošljete svoje haikuje na 15. mednarodni natečaj za najboljši > haiku.
Pošljete lahko največ šest neobjavljenih haikujev. Izbira te "najčistejše, najkrajše in najbolj poetične" pesniške oblike ne bo omejena z metriko 5-7-5 ali s kako posebno tematiko. Predvidenih je več praktičnih nagrad, najboljši haikuji pa bodo objavljeni v septembrski številki revije Apokalipsa v letu 2013. O rezultatih natečaja bodo nagrajeni avtorji osebno in javno obveščeni. Prispele haikuje bo ovrednotila mednarodna žirija v sestavi: Edin Saračević, Silva Trstenjak in Alenka Zorman. Haikuje pošljite v štirih izvodih, označenih s šifro, najkasneje do 15. marca 2013 na naslov REVIJA APOKALIPSA, Ul. Lili Novy 25, 1000 Ljubljana s pripisom Za haiku natečaj. Pošiljka naj vsebuje tudi zapečateno, s šifro označeno kuverto s podatki o avtorju (ime in priimek, naslov, spletni naslov ali elektronsko pošto, telefon, poklic, starost). V primeru pošiljke na elektronski naslov: revija@kud-apokalipsa.si, pa pošljite dve ločeni priponki označeni z šifro - v eni naj bodo haikuji, v drugi pa podatki.
Vljudno vabljeni k sodelovanju!
KUD Apokalipsa
> ************************************* > > > The 15th Apokalipsa Haiku Contest > > Deadline: March 15, 2013 > Number of entries: up to 6 original haiku which have not been published or > are not considered for publication elsewhere > > Topic and form of haiku: traditional or non-traditional on any topic, free > or formal style > > Send four (4) copies of each haiku, or group of haiku, in English, signed by > a cipher, along with a separate sheet in another envelope with your cipher, > name, age, profession, address, phone number and email address to: > > APOKALIPSA > Ulica Lili Novy 25 > 1000 Ljubljana > Slovenia > (subject: For 15th haiku contest) > > or to > > revija@kud-apokalipsa.si > > In this case enclose two attachments, one with haiku and another with your > personal data, both signed by your cipher. > > Judges: Edin Saračević, Silva Trstenjak and Alenka Zorman. > > Winners will receive some practical prizes. Contest results will be > published in Apokalipsa Review and on Facebook.
------------
A message from The Heron's Nest!
A last reminder - if you haven't yet sent in our votes for the Readers' Choice Awards, this Tuesday, January 15 is the deadline. We would love to hear from all of you. Directions on how to vote can be found here: http://theheronsnest.com/Aawards124.html
Also, we have recently posted a memorial for Cindy Zackowitz. Cindy was a frequent contributor to The Heron's Nest, from its earliest days. Our memorial for her can be found here: http://theheronsnest.com/memorial124.html --------------
30.01.2013. (17:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
“NEMA NEMOGUCIH SNOVA, OGRANICENO JE SAMO NASE SHVATANJE O TOMU STO JE MOGUCE”. Beth Mende Conny Dragi prijatelji,Tri koraka za razumijevanje zakona privlacnosti su 1. TRAZI 2. VJERUJ 3. PRIMI. O tome mozete vise citati u knjizi TAJNA koja je sad u zizi interesovanja. Ali o djelovanju zakona privlacnosti puno govore i metafore pjesme iz „Bijele kule” uz koju ispunjavamo tisinu namijenjenu nasoj sabranosti: 9. ZA ONE KOJI ME NE MOGU PRIHVATITI
Za one, koji Me ne mogu prihvatiti
kao prisnoga druga,
sacinio sam vidike
u strahotno velicanstvo svemira.
Za one, koji nemaju maste vidjeti Me
na najdaljoj zvijezdi,
smislio sam igre u kucnomu dvoristu.
Onima, koji nemaju povjerenja u ljubav,
prisao sam po mostu razuma.
Onima, koji Me dobro znaju,
ali su sa Mnom u zavadi,
dodao sam nepobjedivije oruzje,
da brze okoncaju bitku
s Nepobjedivim.
Onima, koji ne znaju odakle su, i kamo ce,
njih na rukama nosim
kao djecu jos neprohodalu.
Ne postoji na svijetu nitko,
komu nisam dao ono, sto je za nj najbolje,
onoliko, koliko je mogao primiti,
pa i jos vise, pa i jos vise.
”Bijela kula”, knjiga 59. Zapisala Vesna Krmpotic
Stotinu i osam blagoslova neka dobiju svi
oni koji ovo pismo posalju na sto vise adresa.
Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
30.01.2013. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Niso krivi samo politiki
Strinjam se s tem, da so potrebne družbene spremembe... ****
Ampak za večino stvari niso krivi samo politiki (ki smo jih izvolili) ampak smo krivi ljudje sami, zatorej bo težko karkoli narediti, če se navadni državljani ne bomo spremenili. In zelo težko se bomo spremenili, vsi skupaj.
Primeri:
1. Živim na podeželju, ki se zarašča, ker se nikomur več ne splača obdelovati zemlje, saj je hrana v supermarketih tako zelo poceni. Sama sem dejavna v Društvu za razvoj podeželja, kjer se trudimo z organizacijo tržnic - prodaje hrane lokalnih kmetov. Vendar ne zaživijo kot bi morale, ker je bolj praktično, da v supermarketu nakupiš vse naenkrat. Nihče se ne zaveda, da je kupovanje v marketih podpora tujim delovnim mestom in potem vsi jamramo, da dela ni. * Prav nam bodi*!
2. Minili so prazniki. Moji otroci so za darila dobili 7.8 kg čokoladnih izdelkov ter 3 kg južnega sadja in kakšnega pol kg bombonov , vendar niti enega kg slovenskih jabolk ali slovenskega sušenega sadja ali orehov, lešnikov...!* Prav nam bodi*, če imamo debele otroke in propadajoče nasade starih ekoloških jablan!
Več >>>
Uredništvo Pozitivk: Aleš, Igor, Tomaž, Gape
30.01.2013. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Pozivamo Vas u K.U.N.S. i Galeriju O.K. u petak, 01.02.2013.na predavanje i performans u 19 sati , i otvorenje izložbe u 21 sat.
Izložba "ISTO", otvorenje 01.02.2013. u 21 sat
IGOR KUDUZ , IGOR ZLOBEC
Gost izložbe: DANKO FRIŠČIĆ
TEKST: JANKA VUKMIR
Nekad su slikari morali svojim kičicama i mukotrpnim izborom boja uhvatiti se u koštac sa svojim autoportretima. Danas suvremenom slikaru/umjetniku na raspolaganju je takova tehnologija da je dovoljno kvalitetno usnimiti foto aparatom primjerice jedan dio svoje sobe i dobiti uglavnom bolji selbstportait od onog na platnu.
Začetak ove izložbe seže u 1999. godinu. Tih nekoliko zajedničkih dana Tirane ostavilo je neizbrisivog traga. Još tada sam shvatio da ne razgovaramo o sličnom već o Istom. O onom najosobnijem što mogu pružiti, o onom u što sam do jučer samo ja imao uvid a sada dijelim sa vama. Ta jedna fotografija i jedna slika na zidu kompleksnije su od autoportreta i upravo zato odišu ljepotom.
Kada smo sastavljali prvi godišnji program Instituta za suvremenu umjetnost u galeriji Academie Moderne, odlučili smo dio prostora u programu osloboditi izložbama i situacijama koje bismo željeli vidjeti, iako nismo uopće znali što će nam one donijeti. Željeli smo umjetnicima osloboditi nešto od prostora koji nam je na raspolaganju, da slobodno eksperimentiraju, da izlažu nešto što možda još nije gotovo, da pred publikom testiraju neku svoju nedoumicu, i uglavnom, da si međusobno damo slobodne ruke, pa ako baš hoćete, i povjerenje, da ne znamo kakvu izložbu zapravo da očekujemo. Da si još malo situaciju učinimo izazovnijom, pozvali smo i umjetnike koji inače ne rade zajedno, da zajedno naprave izložbu, ali ne onako površno, da se dogovore koji će rad pokazati, nego izložbu stvore u međusobnom dijalogu, sukobu, suočavanju, ili međusobnom odnosu kakav su stvorili, ili ih zanima stvoriti ili kakav su u stanju stvoriti, ili tako nešto.
Jedna od tih izložbi je i izložba na koju smo pozvali Igora Kuduza i Igora Zlobeca, dvojicu umjetnika s kojima smo obojicom imali prilike surađivati, ali već dugo nismo. Naprosto smo im ponudili da slobodno naprave što žele, naravno u nekim razumnim okvirima budžeta kojega, nadali smo se, budemo dobili po natječajima na koje smo se javili. Kako su baš te godine, nakon dva mandata jednih, vlast i vladu preuzeli drugi, odgovore na naše projektne prijedloge čekali smo cijelu godinu dana.
U međuvremenu bismo se ponekad čuli, međusobno si potvrdili da i dalje čekamo i čekali smo dok je trebalo.
Ne znam koliko su njih dvojica zapravo kroz svo to vrijeme međusobno uopće komunicirali, i ako jesu, je li ta izložba in spe ikada bila tema njihovih razgovora. Nadala sam se, kada povremeno spomenemo kako čekamo, da barem nakratko pomisle što će napraviti. No, onda smo dobili pozitivne odgovore na naše molbe, i najavili si neki zamišljeni termin, koji je kroz neko kratko vrijeme postao opipljiv, pa stvaran, pa pomalo panično blizu.
I onda mi je jedan dan jedan Igor poslao fotografiju rada onog drugog Igora. „Dobro“ – kažem ja – „a ti Igor, što ćeš ti izložiti?“ Veli on meni – „Isto“.
Igor je fotografirao policu u svojoj sobi. Nekim, kaže, nikakvim fotoaparatom, iz raznih rakursa, onako da je snimi cijelu. Pa onda neke redove knjiga i raznih drangulija vidimo odozgora, neke horizontalno, neke odozdola, malo na koso i na hero. I sve fleke na zidu isto vidimo. „To je polica koju mi je tata sagradio“ – kaže Igor – „i na njoj držim svašta što mi je važno. Maknuo sam jednu sliku koja također tamo stoji, nju ću donijeti u galeriju, i objesiti je na zid, sa strane. Neki seks na gondoli. Iz srednjeg vijeka ne, iz 18. stoljeća, ma ne nije slika, zapravo je print, očajan, laserski, u boji, i zapravo nema boje, gotovo da je crno bijeli.“
I dalje mi priča, kako se želi ogoliti pred javnošću, kako nije siguran da će se i dalje baviti umjetnošću, da ga nervira sistem kulture, da nije siguran ima li sve to smisla, egzistencija pritišće, nema vremena posvetiti se izložbi (iako je rad već gotov, stoji u mojem kompjuteru i čeka da ga pošaljem na printanje), kako ga zapravo prisutnost u galeriji ne zanima…“Da,“ – kaže – „Krasna vam je ta galerija, taj white box, već dugo nisam vidio tako lijep izložbeni prostor, naravno, nisam do sada bio niti jednom ovdje…. Znaš, nemam vremena, termin mi ne odgovara, morao bih otići u Istambul po jedan tepih.“ Kakav tepih? „Pa skupljam stare stvari, tepisi su fantastični.“
Odem do Igora, naravno da smo se jako teško uspjeli svo troje naći zajedno, jer jedan Igor je u stisci, mora u Istambul, a drugi Igor je isto u stisci, zima sve više stišće, a on živi iz kutija, preselio se, nije stigao otići po radove na izložbu „Klasa Kuduz“ na kojoj je izlagao, bolestan je; a ja nisam stigla vidjeti izložbu, živim u koferu.
„Igore, što ćeš izložiti?“
„Pa, rekao sam ti – isto.“ I pokušava mi objasniti crteže nalik onima koje je upravo izlagao, a ja sam vidjela samo fotografije tih
30.01.2013. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Haloterapija - ljekovitost slanih soba
slikaPri pomisli na sol, obično imamo na umu začin.
Znamo da prevelik unos soli može uzrokovati brojne zdravstvene probleme, poput visokoga krvnog tlaka.
Međutim, sol može biti i vrlo korisna.
Točnije, ona je prirodni lijek čije blagodati uživamo prilikom izlaganja kože slanom okruženju ili kad udišemo zrak obogaćen solju.
Termin haloterapija (od grč. riječi halo što znači sol) u uporabi je od osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Liječenje se provodi u tzv. slanim sobama, po uzoru na ruske i poljske slane spilje iz 19. stoljeća. U Rusiji se solna metoda koristi za liječenje bolesti dišnog sustava više od dvadeset godina...
Pročitajte više
-------------
Novo u ponudi - Ashwagandha
slikaAshwagandha je jedna od najpoznatijih ayurvedskih biljaka koja pripada kategoriji rasajana (pomlađivaća organizma) i ima široki spektar djelovanja.
Raste u toplim klimatskih uvjetima, a njezino podrijetlo je sjeverno-istočni dio Indije.
Aswhagandha bukvalno znači "miris konja" (od sanskrtskog: ashwa - konj, gandha - miris), jer njezin miris podsjeća na miris konja.
Njezino se ime također prevodi kao "ta koja daje vitalnost i snagu konja".
U povijesnim knjigama nalazimo potvrde toga da je Ashwagandha bila mnogima omiljena ljekovita biljka...
Pročitajte više
---------
alternativa-za-vas.com
30.01.2013. (16:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Načelnik zagrebačke policije: Ispričavam se, obijest nije jedini motiv napada na Trgu
* Zagreb, 30.01.2013., 14:34 2013-01-30T1452CET
* Autor: D.M.
* Dnevnik.hr https://dnevnik.hr News hr_HR
Prvi čovjek zagrebačke policije građanima je uputio ispriku zbog svoje izjave na konferenciji za novinare o eksploziji na Trgu bana Jelačića. Tada je rekao da je motiv napada obijest.
Načelnik zagrebačke Policijske uprave Goran Burušić ispričao se danas javnosti zbog izjave na nedavnoj press konferenciji o detonaciji na Trgu bana Jelačića, na kojoj je naveo obijest kao motiv za taj čin.
>> 'Motiv je OBIJEST! Od lagodnog života nisu znali što bi sa sobom!'
'Točno je da sam izjavio kako se radilo o obijesti počinitelja, a što je u javnosti dovelo do zaključka kako je to bio jedini motiv za počinjenje ovog djela. Ispričavam se javnosti zbog te nedorečenosti, no u trenutku davanja izjave nisam niti želio, niti smio prejudicirati postojanje i nekih drugih motiva koji su još uvijek predmet istraživanja, a što sam dao naslutiti kada sam govorio da je to jedan suludi čin', navodi Burušić u priopćenju za javnost.
'U svakom slučaju, ta okolnost ni na koji način ne utječe na postojanje svih konstitutivnih elemenata kaznenih djela dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, dogovor za počinjenje kaznenog djela (njih petorica) te nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari i pomaganje u počinjenju kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom (jedan počinitelj), za koja su prijavljeni počinitelji nadležnom državnom odvjetništvu', zaključuje u priopćenju načelnik PUZ-a Burušić.
30.01.2013. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
From: Julije Jelaska
To: borivojbukva@yahoo.com
Sent: Wednesday, January 30, 2013 3:13 PM
Subject: Re: samoiscjeljivanje...
---------------------
Dragi prijatelju!
ISUS POSTOJI ! U to sam se uvjerio u DOMOVINSKOM RATU, kad smo dobili papinske blagoslovljene krunice na teren.Mnogi ih nisu nosili, jer su bile plastične smeđe boje.Ja sam uzeo dvije.Molio sam mu se puno puta, a na desetke puta spasio me iz sto posto sigurne smrti.Jednom mi se i ukazao, ali to je bilo nešto veličanstveno viđenje.Nije bio duh, bijele boje, ni u boji...nego ultravioletne boje ljubičaste....
Kasnije sam ga također, poslije rata u nekoliko navrata znao imati u viđenjima uglavnom u osami i u noćnim satima, u potrebi rijetko danju.
Vjerujem čvrsto da on može i tebi pomoći u tvojim svakodnevnim problemima i stresovima! Sve što trebaš samo se malo pomoliti iskreno i glasno, u svojoj sobi, radnom prostoru ili gdje već jesi, moleći ga da ti riješi probleme i ako ga stvarno trebaš i ukaže se ako vjeruješ u njega.
JA apsolutno znam, da nije njega ne bi živ izašao iz teškog rata, koji je najviše pogodio Zadar i Vukovar.
Lijepi pozdrav, sve najbolje
---------------------
svako dobro dragi moj ti julije!
ovaj tvoj ispis mogao bi bit putokaz mnogima koji
su na putu duhovnosti. ja ću ga proslijediti ostalima.
lp, borivoj
30.01.2013. (17:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
From: Julije Jelaska
To: borivojbukva@yahoo.com
Sent: Wednesday, January 30, 2013 3:16 PM
Subject: Re: samoiscjeljivanje...
-----------
1993.Ponovno su dvije nadzvučne rakete bombe probile zvučni zid i krenule prema Zadru.Nebo se crvenilo.Svibanj.Popodne, zalazak sunca.
Bio sam zabrinut za živote majke u Zadru, brata na terenu udaljenom tek par kilometara od mog položaja.ON je došao položio ruku na mene i rekao :"Ne boj se JULIJE! JA SAM PUT ISTINA I ŽIVOT! " I nestao....
----------
pozdrav tebi dragi julije i
drevnom gradu zadru!
borivoj
30.01.2013. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Dvorana, 26. 02. 2013 17:00
Premiera!
Slovenija moja dežela
zgodba
20 let po osamosvojitvi od Jugoslavije pride v Slovenijo ameriški televizijski producent Dale Hurd. Raziskuje primer izbrisanih in sreča dva pripadnika bošnjaške skupnosti – Irfana in Nisveto. Oba sta po osamosvojitvi zamenjala kulturno identiteto in se poskušala vključiti v novo okolje. Nisveta se je spreobrnila iz islama v krščanstvo ter postala prepoznavna članica Baptistične cerkve v Ljubljani, kjer poje v cerkvenem zboru. Po drugi strani pa se zdi, da Irfan še vedno živi v časih jugoslovanskega samoupravljanja – postal je član Kluba brigadirjev mladinskih delovnih brigad. Slovenija moja dežela je film o izkoreninjenosti in človeški potrebi po družbeni pripadnosti.
26. februarja 2013 bo minilo 21 let, odkar je Slovenija iz svojega registra državljanov brez opozorila odstranila okoli 20.000 ljudi. Dokumentarec Slovenija moja dežela je zadnji v nizu filmov Dimitra Anakieva (ki je tudi sam eden od izbrisanih) o tem najhujšem primeru kršitve človekovih pravic v zgodovini samostojne Slovenije.
iz prve roke
»Prikrito izvajanje nacionalistične politike v postkomunistični državi je povzročilo veliko težav v razumevanju, kaj se je v resnici dogajalo v zgodbi o izbrisanih. To je moj tretji film o izbrisanih in poskusil sem iti karseda daleč v iskanju pravih vzrokov in motivov. Pri preoblikovanju kafkovske zgodbe v sodobni diskurz vsakdanjega življenja sta mi bila v veliko pomoč izjemna akterja, Nisveta in Irfan. Zgodba se odvija na Balkanu, a se lahko pripeti tudi kjerkoli drugje.«
- Dimitar Anakiev, režiser
portret avtorja
Dimitar Anakiev (1960, Beograd) je neodvisni filmar, pisatelj in pesnik. Leta 1986 je diplomiral na Medicinski fakulteti v Nišu in nato sedem let delal kot zdravnik. V Slovenijo se je preselil leta 1987, a bil 26. februarja 1992 'izbrisan'. Naslednjih deset let je bil prisiljen živeti brez osebnih dokumentov. V tem času je kupil majhno video kamero in z namenom, da prikaže sebe in druge ljudi z obrobja družbe, začel svojo filmsko kariero. Uspeh njegovih filmov (med drugim je dobitnik nagrade vesna) mu je omogočil, da je to kariero nadaljeval – kot producent, režiser in učitelj.
kritike
»Četudi g. Anakiev pripoveduje zgodbo skozi svojo osebno izkušnjo, uspeva prikazati življenja izbrisanih skozi veliko različnih dimenzij in tako ponuja celostno sliko.«
- Nataša Posel, direktorica Amnesty International Slovenija
»G. Anakiev je sočuten umetnik, ki išče načine za izboljšanje življenj svojih subjektov, prinaša pozornost zanemarjenim in je pri tem eden redkih in vitalnih talentov. Anakiev je razvil svojo metodologijo dokumentarnega delovanja, ki mu omogoča, da spremlja usode junakov različnih nacionalnosti, istočasno pa predstavlja resničnost socialnih, političnih in ekonomskih okoliščin ...«
- Želimir Žilnik, režiser
------------
http://www.kinodvor.org/spored/slovenija-moja-dezela-45 422/
-----------
moje čestitke dimitru!
borivoj
30.01.2013. (17:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Haiku natječaji:
Do 15. aprila je rok. Haiku pesme, neobjavljivane, najvise 15. Svaka otkucana na posebnom listu formata otprilike 10 puta 15. Priloziti koverat za povracaj priloga i 1 dolar za markicu, plus po jedan dolar za svaku poslatu pesmu. Salje se obicnom postom naHaiku Poets of Central Maryland, c/o Elizabeth Fanto, 51 Gerard Avenue, Timonium, MD 21093 USA
> http://oldpond.xanga.com/769439790/the-2013-anita-sadler-weiss-memorial-ha iku-awards/
------------
Alenka Zorman
* Undisclosed-Recipient@yahoo.com
Pozdravljeni, haiku prijatelji!
Še je čas, da pošljete svoje haikuje na 15. mednarodni natečaj za najboljši
> haiku.
Pošljete lahko največ šest neobjavljenih haikujev. Izbira te "najčistejše, najkrajše in najbolj poetične" pesniške oblike ne bo omejena z metriko 5-7-5 ali s kako posebno tematiko. Predvidenih je več praktičnih nagrad, najboljši haikuji pa bodo objavljeni v septembrski številki revije Apokalipsa v letu 2013. O rezultatih natečaja bodo nagrajeni avtorji osebno in javno obveščeni. Prispele haikuje bo ovrednotila mednarodna žirija v sestavi: Edin Saračević, Silva Trstenjak in Alenka Zorman. Haikuje pošljite v štirih izvodih, označenih s šifro, najkasneje do 15. marca 2013 na naslov REVIJA
APOKALIPSA, Ul. Lili Novy 25, 1000 Ljubljana s pripisom Za haiku natečaj.
Pošiljka naj vsebuje tudi zapečateno, s šifro označeno kuverto s podatki o avtorju (ime in priimek, naslov, spletni naslov ali elektronsko pošto, telefon, poklic, starost). V primeru pošiljke na elektronski naslov: revija@kud-apokalipsa.si, pa pošljite dve ločeni priponki označeni z šifro - v eni naj bodo haikuji, v drugi pa podatki.
Vljudno vabljeni k sodelovanju!
KUD Apokalipsa
> *************************************
>
>
> The 15th Apokalipsa Haiku Contest
>
> Deadline: March 15, 2013
> Number of entries: up to 6 original haiku which have not been published or
> are not considered for publication elsewhere
>
> Topic and form of haiku: traditional or non-traditional on any topic, free
> or formal style
>
> Send four (4) copies of each haiku, or group of haiku, in English, signed by
> a cipher, along with a separate sheet in another envelope with your cipher,
> name, age, profession, address, phone number and email address to:
>
> APOKALIPSA
> Ulica Lili Novy 25
> 1000 Ljubljana
> Slovenia
> (subject: For 15th haiku contest)
>
> or to
>
> revija@kud-apokalipsa.si
>
> In this case enclose two attachments, one with haiku and another with your
> personal data, both signed by your cipher.
>
> Judges: Edin Saračević, Silva Trstenjak and Alenka Zorman.
>
> Winners will receive some practical prizes. Contest results will be
> published in Apokalipsa Review and on Facebook.
------------
A message from The Heron's Nest!
A last reminder - if you haven't yet sent in our votes for the Readers' Choice Awards, this Tuesday, January 15 is the deadline. We would love to hear from all of you. Directions on how to vote can be found here: http://theheronsnest.com/Aawards124.html
Also, we have recently posted a memorial for Cindy Zackowitz. Cindy was a frequent contributor to The Heron's Nest, from its earliest days. Our memorial for her can be found here: http://theheronsnest.com/memorial124.html
--------------
30.01.2013. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
herba
Često radim vizualizacije i afirmacije, i mogu reći da se moj život dosta promijenio na bolje od tada...
04.02.2013. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...