Komentari

blackenslostdreams.blog.hr

Dodaj komentar (3)

Marketing


  • PsychoShit

    Sjećam se prije nekoliko godina kad sam prvi put bila tu na tvom blogu i čitala postove. Stv si preljepo pisao i sad preljepo pišeš.. Ostao si isti samo si sada tužniji valjda..Ti si umjetnička, nježna duša. Ne znam.. svaki put kad dođem na tvoj blog pomislim na isto - ovaj dečko bi stvarno trebao sakupit sve svoje pjesme i tekstove i objavit knjigu. Jednostavno mogu zamislit da u knjižnici posuđujem knjigu čiji je autor Josip Zlatarević. Bila bi šteta kad bi sve ovo što si pisao ostalo samo tu na tvome blogu. To zaslužuje biti zapamćeno..

    avatar

    08.03.2013. (18:46)    -   -   -   -  

  • netko-nebitan

    prekrasno i iz duse napisano,nasla sam se definitivno.
    Pozdrav!

    avatar

    29.03.2013. (01:33)    -   -   -   -  

  • rock8metal

    čitajući ovaj post krenule su mi suze na oči, ne sramim se priznati. razlog? znam potpuno kako se osjećaš, kako je tako se osjećati. i sama sam trenutno u takvom stanju i to već dugo, predugo. nikako da se izbavim iz tog svijeta u koji stalno odlazim kao bijeg od stvarnosti. skrivam se od nje. jer tamo je bolje, zar ne? biti u svom imaginarnom svijetu kojim mi sami upravljamo, kreiramo, vodimo. tamo je sve lakše. no što smo duže u njemu to smo nezadovoljini, ogorčeniji, jadniji. emocije počinju tupjeti, osjećaj za život nestajati. sve je izblijedi. puštamo da nam život prolazi pokraj nas. sjedimo na klupi i puštamo svaki vlak da prođe stanicom ne obazirući se na njega. i svaki put kad pokušamo otići nađemo se još dublje u svom stanju, ostajemo na stanici, gledajući još jedan vlak kako prolazi, još jednu neispunjenu priliku kako odlazi.

    nekada sam češće čitala tvoj blog, iščekivala svaki post i uživala u svakoj napisanoj riječi. pisala sam i svoj. i ovaj sa svojom prijateljicom. još uvijek su tu, netaknuti duže vremena. nemam volje, nemam želje. ništa. sve je nestalo. izgubila sam se. dopustila sam ovom odvratnom, zagušljivom, mizernom, nepodnošljivom svijetu da me uguši. vratih se na blog danas. pročitah jedan komentar. tvoj. glasi ovako:

    Blacken the angel
    svijet bi bio lijepo mjesto za živjeti kada bi njime vladala mlada i lijepa srca poput tvojega, mladi i ne uništeni mozgovi. osobe koje bih ja nazvao živim anđelima. ljudi poput tebe.
    koji vide i razumiju stvari koje treba promjeniti.. navike i osjećaje..
    ostani zauvijek tako lijepa i dobra osoba. to ti neće pomoći puno u materijalnom životu..
    ali u emotivnom, duhovnom sigurno hoće...
    svi anđeli mogu pasti.. nemoj si to dopustiti...

    kao što rekoh ne čitah te neko vrijeme, ne znam što se događalo u tvoj životu od zadnjeg puta kada je posjetih. možda nećeš ni vidjeti ovaj komentar koji mi se sve više čini mojim postom i mojim glupim jadanjem. možda nemam ni pravo ti ovo govoriti, ali ovaj komentar koji si mi napisao prije 3 godine ja sada prosljeđujem tebi i nadam se da će ti značiti onoliko koliko je značio meni kada sam ga prvi i posljednji put pročitala. ne daj se uništiti. ti koji si mnoge od nas toliko puta i s toliko riječi dotakao, potaknuo i vodio. jedna tvoja riječ može učiniti svašta. ne ostavljaj je nezapisanu. ako ne ovdje, onda u svom srcu. ne zatvaraj ga. ne odustaj. pronađi snage i odhrvaj se. nadaj se. probudi se anđele, nemoj pasti. raširi svoja krila i poleti.

    neću dalje, osjećam da nemam pravo na to. govoriti nekome da ustraje kad ni sama nisam sposobna na to. oprosti na dužini ovog zapisa...

    avatar

    01.04.2013. (19:26)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se