Po mojem vjerovanju, nije Riječ samo utjelovljenje dobra, nego i pomirenje sa životom i svime što taj život donosi. Riječ čini čuda, a utjelovljenje Riječi pomiruje nas jedne s drugima, čini sudionicima ovoga života očišćenog od žrtvi. Život tako postaje smisao svega što bi stvoreno i postaje pojašnjenje smisla samog stvaranja.
Život, očišćen od iluzija lažnog dobra, koje takvima nastaju oduzimanjem istog, stvaraju lažnu utjehu, lažnu nadu. Takav vrednovan život doći će s nama ili bez nas. bolje s nama, jer samim time dobivamo smisao u postojanju, a u izmirenju i spašavanju svakog života, postigli smo cilj.
Sretan Božić!
25.12.2011. (20:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvi naslov koji sam danas primjetio na nekom portalu: Tijekom mise svećeniku ukrao mercedes i slupao ga. Prvo pitanje koje normalnom čovjeku pada na pamet: kojeg boga će nekom tko promovira oprost, skromnost, silnu ljubav i sve druge ljepote - mercedes? Kako to ide zajedno sa skromnošću? Sljedeće pitanje: od kuda mu, k vragu, taj mercedes? Dakle, oni koji u religiji služe kao navodni pomoćnici i posrednici do "spasenja", najobičniji su ljudi s hrpom mana koji, često se ispostavlja, "griješe" više od onih kojima propovjedaju. Cijela priča o spasenju, grijehu, oprostu, odrješenju.... je alat za manipulaciju i zaglupljivanje. Taj alat bi bio bezvrijedan ako ne bi bilo onih koji će pušiti te priče. Teško je slušati razne izlizane poruke tijekom ovih dana, od pape, preko njegovog domaćeg poslušnika Bozanića, pa na dalje. Ja ih nastojim uopće ne slušati, ali toliko su sveprisutni da nekad ne stignem prebaciiti program, a već ponešto čujem. Tako jučer recimo čujem kako papa poručuje kako je prvenstveno duhovno povezan s onima kojima je materijalno najteže. Pomislih, šta stvarno? Na koji to način? Dok hodaš u prada cipelama ili dok se u jutro premišljaš koji iz ergele skupocjenih auta da te taj dan voza? Bozanić šalje izlizane poruke o obnovi nade? Na koji to način? Pa tom hladnom tipu, koji se valjda u životu nije nasmješio više od dva tri puta, teško netko može vjerovati o propovjedima o nadi. itd, itd.... Šuplje priče od šupljih ljudi. pozdrav i sve najbolje u novom godišnjem ciklusu
26.12.2011. (08:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ulicom je išao čovjek sa svojim konjem i psom. Iznenada je udario grom i svi su se u čas našli u vječnosti. Išli su uzbrdicom, sunce je peklo, bijahu jako žedni. Na jednom zavoju vidjeli su prekrasna mramorna vrata koja su vodila na trg od zlata, a nasred trga stajao zdenac s kristalno čistom vodom. Čovjek upita čuvara na ulazu kako se zove to mjesto. “To je Nebo”, ovaj će. “Baš lijepo da smo došli u Nebo! Jako smo žedni…” Čuvar čovjeku pokaza zdenac: “Uđi i pij koliko želiš!” “Moj pas i konj su također žedni”, čovjek će. “Žao mi je, ali životinjama je ulaz zabranjen”, odvrati čuvar. Čovjek se rastuži. Premda je bio jako žedan, nije želio piti sam. Zahvalio se čuvaru i pošao dalje. Nakon duga hoda dalje uzbrdo čovjek i životinje stigoše u seoce do kojega je pod krošnjama stabala vodila seoska staza, a pred samim vratima opet je stajao čuvar. “Dobar dan”, čovjek će čuvaru, a ovaj mu kimne glavom na pozdrav. “Ja, moj konj i moj pas jako smo žedni.” “Tu među stablima je izvor”, reče čuvar, možete piti koliko želite. ”Čovjek, konj i pas priđoše i utažiše žeđ. Čovjek zahvali čuvaru, a usput upita: “Kako se zove ovo mjesto?” “Nebo”, odgovori čuvar.“Nebo?! Čuvar velebnog ulaza s mramornim vratima na koji smo ranije naišli rekao nam je da je Nebo ondje dolje!”, začuđeno će čovjek. “Ne, ono je Pakao”, reče čuvar. Čovjek bijaše zbunjen. “Morate im zabraniti da na ulazu drže natpis s vašim nazivom, to je lažna obavijest i ljude zavodi u bludnju!” “Ne, oni nam čine veliku uslugu. Ondje se zadržavaju oni koji se odriču svojih prijatelja.”
Postoje "spasitelji", ali jedan je Spasitelj kao što je jedno Nebo u koje smo svi pozvani. Sretan i blagoslovljen Božić!
26.12.2011. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@tragovima istine, ovakve pričice bi trebale nekoga prosvjetliti? "Jedan je Spasitelj"? I to baš onaj kojeg si ti sebi odabrala? Ljudi iz neke druge kulture i tradicije su automatski naje... jer imaju neke svoje spasitelje? Ništa ti nije šuplje u takvom pristupu? Sve drži vodu? Ma daj, uključiti mozak malo.
27.12.2011. (07:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...zahvaljujem svima na posjeti i svako dobro vam želim :)...
...čitajući komentare sjetih se jednog filma iz bivše Jugoslavije, "Boksači idu u raj", Pavle Vujisić glumi svetog Petra, a Mija Aleksić boksača koji ide u raj, hehe, a na početku filma, u špici, kaže napomena otprilike: "Svi događaji u ovom filmu su izmišljeni jer Nebo ne postoji", hehe... Što sam htio reći?... Pa to da su svi filmovi u našim glavama izmišljeni, u tom i jest naš problem, svi naši spasitelji proizlaze odakle?... Pa iz našeg mozga, odakle drugdje... Ali je stvar u tome da ono što proizlazi iz našeg mozga može biti itekako stvarno, dapače, sve što proizlazi iz našeg mozga naša je stvarnost... Ako doživljavamo neku priču kao istinitu, istinitost te priče naša je stvarnost, a ako neku priču doživljavamo kao laž, lažnost te priče naša je stvarnost... Pravi problem se javlja kada se uz istinitost ili lažnost tih priča vežemo kao uz svoj identitet, uz nešto za što mislimo da nam je neophodno važno da bismo živjeli (a to nam je najveća zabluda, vjerovanje u nikakve priče nam nije potrebno da bismo živjeli, da bismo bili ono što jesmo), jer kada se na taj način vežemo uz te priče u stanju smo zbog obrane "ugroženosti" svojih uvjerenja činiti zlo drugima, kao što sam već više puta napisao - naša uvjerenja korijen su svega zla, ako ih prihvaćamo kao neupitnu istinu... pustimo priče da budu priče, i živimo život, ovakav kakav jest ovdje i sada, jer to je jedino u što možemo biti sigurni, da živimo ovdje i sada, zašto da to propuštamo vjerujući u raznorazne priče o spasiteljima, o Nebu i Paklu? :)...
P.S. @izvorni, možda je ipak bolje da isključimo mozak, hehe...
27.12.2011. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tam' prek' bare, u Ameriki, jako je razvijen new age biznis prodavanja magle o anđelima čuvarima i zadaći s kojom smo došli u ovaj život, a koju smo navodno dogovorili ili utanačili sa svojim najbližima pa i sa svojim najljućim neprijateljima u periodu između prethodne smrti i ovog rođenja. Pa tako, ako umirete od AIDS-a u najbjednijim okolnostima, to je stoga jer ste takav scenarij dogovorili prije rođenja da biste iz njega nešto jako važno naučili. Sa silovateljem i ubojicom svog djeteta - vjerovali ili ne - sve ste lijepo dogovorili još prije rođenja, u vrijeme dok ste bili puni mudrosti i na zemni život gledali s vječnih visina božanskoga ravnovjesja; vi, vaše dijete, silovatelj i još tkogod lijepo ste tamo na Nebu sjeli oko stola i dogovorili ovaj užas - koji tada nije izgledao užasno jer ste svi bili puni nebeske mudrosti - a zakaj? Pa naravno, zato da nešto jako važno o životu naučite, na primjer da naučite opraštanje. Silovatelj i ubojica zapravo je prekrasna božja duša koja je odlučila učiniti strahovito veliku žrtvu i pretvoriti se u ubojicu, a zakaj? E pa samo zato jer vas silno i bezuvjetno voli pa vam je htjela omogućiti lekciju o opraštanju. Itakdalje itakdalje. Trebalo bi pročitati, primjerice, tri toma "Ezoternih posmatranja karmičkih veza" Rudolfa Steinera pa da se dobije neka slika o tome, kako djeluje karma, no današnja je čeljad isuviše mentalno lijena i duševno blazirana e da bi se na neki iole zreli način pozabavila velikim životnim temama. U glavama većine onih koji vjeruju u raznorazne ezoteričke tvrdnje i aksiome uglavnom je magla prepuna najbizarnijih vjerovanja, no u glavama velike većine tradicionalnih vjernika ta je magla još puno gora, a pritom je i nabijena agresivnošću i netrpeljivošću, isključivošću i uskogrudnošću. U svemu tome zapravo i jest zanimljivo upravo to, što nije daleko od istine tvrdnja, da sami iz sebe gradimo svoju slobodu i svoju istinu. Zauvijek ćemo ostati robovi ukoliko ne shvatimo da nikada neće doći nikakav Spasitelj i spasiti nas umjesto nas; također, istina je da se sloboda ne nalazi u ovome svijetu, da nju tek trebamo izgraditi u svojoj nutrini, svatko za sebe, mukotrpnim uzvodnim plivanjem i razvojem volje. A kada nešto treba izgraditi unutar sebe, gotovo pa ni iz čega, bez referentnih točaka, bez unaprijed zadana konteksta, onda bi se slobodno moglo reći da nema teže stvari za postići od te. Od kuda krenuti, kamo i kako usmjeriti svoju svijest, svoju duševnu energiju? Što god pokušamo, ispadnu neki novi -izmi i neka nova praznovjerja. Hvaljen Isus i Marija!
28.12.2011. (20:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zanimljiv post kao i svi prije njega....iako smo na njega malo duže čekali..:-) kad sam još bila dijete u zemlji čudesa zvanoj život sa svoje nepune 4 godine nemoguće je bilo ne primjetiti da sam se već tada razlikovala od ostale djece. od najobičnije dječje igre i trčanja za loptom, pa do svakodnevnih aktivnosti doživjela sam još brojna ograničenja. u tadašnjem dječjem svijetu sve je bio samo ružan san, svakim sam novim buđenjem očekivala "spasenje", čudo koje se trebalo dogoditi i raspršiti sve kao balončić od sapunice. bila sam zbunjena, ma ko li se to poigrava mojom sudbinom i određuje njen tijek, pa bio to i sam svevišnji takozvani Bog?! o da, svađali se puno, pregovarali noćima, no umjesto odgovora na moja brojna pitanja koje nisam nikad dobila ostale bi samo osušene suze na mom licu. tijekom odrastanja umorna od isčekivanja "spasenja" shvatila sam da je život izazov koji se prihvaća ili pak ne, kakav god bio, ja sam ga prihvatila. više ne očekujem "spasenje" što god ono značilo i podrazumijevalo. "spasenje" je u svakome od nas ponaosob, u srcu i umu, mi sami kao ljudska bića smo "spasenje" za sebe i druge.
29.12.2011. (16:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Po mojem vjerovanju, nije Riječ samo utjelovljenje dobra, nego i pomirenje sa životom i svime što taj život donosi.
Riječ čini čuda, a utjelovljenje Riječi pomiruje nas jedne s drugima, čini sudionicima ovoga života očišćenog od žrtvi.
Život tako postaje smisao svega što bi stvoreno i postaje pojašnjenje smisla samog stvaranja.
Život, očišćen od iluzija lažnog dobra, koje takvima nastaju oduzimanjem istog, stvaraju lažnu utjehu, lažnu nadu.
Takav vrednovan život doći će s nama ili bez nas. bolje s nama, jer samim time dobivamo smisao u postojanju, a u izmirenju i spašavanju svakog života, postigli smo cilj.
Sretan Božić!
25.12.2011. (20:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Prvi naslov koji sam danas primjetio na nekom portalu: Tijekom mise svećeniku ukrao mercedes i slupao ga. Prvo pitanje koje normalnom čovjeku pada na pamet: kojeg boga će nekom tko promovira oprost, skromnost, silnu ljubav i sve druge ljepote - mercedes? Kako to ide zajedno sa skromnošću? Sljedeće pitanje: od kuda mu, k vragu, taj mercedes? Dakle, oni koji u religiji služe kao navodni pomoćnici i posrednici do "spasenja", najobičniji su ljudi s hrpom mana koji, često se ispostavlja, "griješe" više od onih kojima propovjedaju. Cijela priča o spasenju, grijehu, oprostu, odrješenju.... je alat za manipulaciju i zaglupljivanje. Taj alat bi bio bezvrijedan ako ne bi bilo onih koji će pušiti te priče. Teško je slušati razne izlizane poruke tijekom ovih dana, od pape, preko njegovog domaćeg poslušnika Bozanića, pa na dalje. Ja ih nastojim uopće ne slušati, ali toliko su sveprisutni da nekad ne stignem prebaciiti program, a već ponešto čujem. Tako jučer recimo čujem kako papa poručuje kako je prvenstveno duhovno povezan s onima kojima je materijalno najteže. Pomislih, šta stvarno? Na koji to način? Dok hodaš u prada cipelama ili dok se u jutro premišljaš koji iz ergele skupocjenih auta da te taj dan voza? Bozanić šalje izlizane poruke o obnovi nade? Na koji to način? Pa tom hladnom tipu, koji se valjda u životu nije nasmješio više od dva tri puta, teško netko može vjerovati o propovjedima o nadi. itd, itd.... Šuplje priče od šupljih ljudi.
pozdrav i sve najbolje u novom godišnjem ciklusu
26.12.2011. (08:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tragovima Istine
Ulicom je išao čovjek sa svojim konjem i psom. Iznenada je udario grom i svi su se u čas našli u vječnosti. Išli su uzbrdicom, sunce je peklo, bijahu jako žedni. Na jednom zavoju vidjeli su prekrasna mramorna vrata koja su vodila na trg od zlata, a nasred trga stajao zdenac s kristalno čistom vodom. Čovjek upita čuvara na ulazu kako se zove to mjesto. “To je Nebo”, ovaj će. “Baš lijepo da smo došli u Nebo! Jako smo žedni…” Čuvar čovjeku pokaza zdenac: “Uđi i pij koliko želiš!” “Moj pas i konj su također žedni”, čovjek će.
“Žao mi je, ali životinjama je ulaz zabranjen”, odvrati čuvar.
Čovjek se rastuži. Premda je bio jako žedan, nije želio piti sam. Zahvalio se čuvaru i pošao dalje.
Nakon duga hoda dalje uzbrdo čovjek i životinje stigoše u seoce do kojega je pod krošnjama stabala vodila seoska staza, a pred samim vratima opet je stajao čuvar. “Dobar dan”, čovjek će čuvaru, a ovaj mu kimne glavom na pozdrav. “Ja, moj konj i moj pas jako smo žedni.” “Tu među stablima je izvor”, reče čuvar, možete piti koliko želite. ”Čovjek, konj i pas priđoše i utažiše žeđ. Čovjek zahvali čuvaru, a usput upita: “Kako se zove ovo mjesto?” “Nebo”, odgovori čuvar.“Nebo?! Čuvar velebnog ulaza s mramornim vratima na koji smo ranije naišli rekao nam je da je Nebo ondje dolje!”, začuđeno će čovjek. “Ne, ono je Pakao”, reče čuvar.
Čovjek bijaše zbunjen. “Morate im zabraniti da na ulazu drže natpis s vašim nazivom, to je lažna obavijest i ljude zavodi u bludnju!”
“Ne, oni nam čine veliku uslugu. Ondje se zadržavaju oni koji se odriču svojih prijatelja.”
Postoje "spasitelji", ali jedan je Spasitelj kao što je jedno Nebo u koje smo svi pozvani. Sretan i blagoslovljen Božić!
26.12.2011. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@tragovima istine, ovakve pričice bi trebale nekoga prosvjetliti? "Jedan je Spasitelj"? I to baš onaj kojeg si ti sebi odabrala? Ljudi iz neke druge kulture i tradicije su automatski naje... jer imaju neke svoje spasitelje? Ništa ti nije šuplje u takvom pristupu? Sve drži vodu? Ma daj, uključiti mozak malo.
27.12.2011. (07:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...zahvaljujem svima na posjeti i svako dobro vam želim :)...
...čitajući komentare sjetih se jednog filma iz bivše Jugoslavije, "Boksači idu u raj", Pavle Vujisić glumi svetog Petra, a Mija Aleksić boksača koji ide u raj, hehe, a na početku filma, u špici, kaže napomena otprilike: "Svi događaji u ovom filmu su izmišljeni jer Nebo ne postoji", hehe... Što sam htio reći?... Pa to da su svi filmovi u našim glavama izmišljeni, u tom i jest naš problem, svi naši spasitelji proizlaze odakle?... Pa iz našeg mozga, odakle drugdje... Ali je stvar u tome da ono što proizlazi iz našeg mozga može biti itekako stvarno, dapače, sve što proizlazi iz našeg mozga naša je stvarnost... Ako doživljavamo neku priču kao istinitu, istinitost te priče naša je stvarnost, a ako neku priču doživljavamo kao laž, lažnost te priče naša je stvarnost... Pravi problem se javlja kada se uz istinitost ili lažnost tih priča vežemo kao uz svoj identitet, uz nešto za što mislimo da nam je neophodno važno da bismo živjeli (a to nam je najveća zabluda, vjerovanje u nikakve priče nam nije potrebno da bismo živjeli, da bismo bili ono što jesmo), jer kada se na taj način vežemo uz te priče u stanju smo zbog obrane "ugroženosti" svojih uvjerenja činiti zlo drugima, kao što sam već više puta napisao - naša uvjerenja korijen su svega zla, ako ih prihvaćamo kao neupitnu istinu... pustimo priče da budu priče, i živimo život, ovakav kakav jest ovdje i sada, jer to je jedino u što možemo biti sigurni, da živimo ovdje i sada, zašto da to propuštamo vjerujući u raznorazne priče o spasiteljima, o Nebu i Paklu? :)...
P.S.
@izvorni, možda je ipak bolje da isključimo mozak, hehe...
27.12.2011. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
ovisi iz kojeg kuta gledaš :)
28.12.2011. (08:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Tam' prek' bare, u Ameriki, jako je razvijen new age biznis prodavanja magle o anđelima čuvarima i zadaći s kojom smo došli u ovaj život, a koju smo navodno dogovorili ili utanačili sa svojim najbližima pa i sa svojim najljućim neprijateljima u periodu između prethodne smrti i ovog rođenja. Pa tako, ako umirete od AIDS-a u najbjednijim okolnostima, to je stoga jer ste takav scenarij dogovorili prije rođenja da biste iz njega nešto jako važno naučili. Sa silovateljem i ubojicom svog djeteta - vjerovali ili ne - sve ste lijepo dogovorili još prije rođenja, u vrijeme dok ste bili puni mudrosti i na zemni život gledali s vječnih visina božanskoga ravnovjesja; vi, vaše dijete, silovatelj i još tkogod lijepo ste tamo na Nebu sjeli oko stola i dogovorili ovaj užas - koji tada nije izgledao užasno jer ste svi bili puni nebeske mudrosti - a zakaj? Pa naravno, zato da nešto jako važno o životu naučite, na primjer da naučite opraštanje. Silovatelj i ubojica zapravo je prekrasna božja duša koja je odlučila učiniti strahovito veliku žrtvu i pretvoriti se u ubojicu, a zakaj? E pa samo zato jer vas silno i bezuvjetno voli pa vam je htjela omogućiti lekciju o opraštanju. Itakdalje itakdalje. Trebalo bi pročitati, primjerice, tri toma "Ezoternih posmatranja karmičkih veza" Rudolfa Steinera pa da se dobije neka slika o tome, kako djeluje karma, no današnja je čeljad isuviše mentalno lijena i duševno blazirana e da bi se na neki iole zreli način pozabavila velikim životnim temama. U glavama većine onih koji vjeruju u raznorazne ezoteričke tvrdnje i aksiome uglavnom je magla prepuna najbizarnijih vjerovanja, no u glavama velike većine tradicionalnih vjernika ta je magla još puno gora, a pritom je i nabijena agresivnošću i netrpeljivošću, isključivošću i uskogrudnošću. U svemu tome zapravo i jest zanimljivo upravo to, što nije daleko od istine tvrdnja, da sami iz sebe gradimo svoju slobodu i svoju istinu. Zauvijek ćemo ostati robovi ukoliko ne shvatimo da nikada neće doći nikakav Spasitelj i spasiti nas umjesto nas; također, istina je da se sloboda ne nalazi u ovome svijetu, da nju tek trebamo izgraditi u svojoj nutrini, svatko za sebe, mukotrpnim uzvodnim plivanjem i razvojem volje. A kada nešto treba izgraditi unutar sebe, gotovo pa ni iz čega, bez referentnih točaka, bez unaprijed zadana konteksta, onda bi se slobodno moglo reći da nema teže stvari za postići od te. Od kuda krenuti, kamo i kako usmjeriti svoju svijest, svoju duševnu energiju? Što god pokušamo, ispadnu neki novi -izmi i neka nova praznovjerja. Hvaljen Isus i Marija!
28.12.2011. (20:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Goga i Mario
zanimljiv post kao i svi prije njega....iako smo na njega malo duže čekali..:-)
kad sam još bila dijete u zemlji čudesa zvanoj život sa svoje nepune 4 godine nemoguće je bilo ne primjetiti da sam se već tada razlikovala od ostale djece. od najobičnije dječje igre i trčanja za loptom, pa do svakodnevnih aktivnosti doživjela sam još brojna ograničenja. u tadašnjem dječjem svijetu sve je bio samo ružan san, svakim sam novim buđenjem očekivala "spasenje", čudo koje se trebalo dogoditi i raspršiti sve kao balončić od sapunice. bila sam zbunjena, ma ko li se to poigrava mojom sudbinom i određuje njen tijek, pa bio to i sam svevišnji takozvani Bog?! o da, svađali se puno, pregovarali noćima, no umjesto odgovora na moja brojna pitanja koje nisam nikad dobila ostale bi samo osušene suze na mom licu. tijekom odrastanja umorna od isčekivanja "spasenja" shvatila sam da je život izazov koji se prihvaća ili pak ne, kakav god bio, ja sam ga prihvatila. više ne očekujem "spasenje" što god ono značilo i podrazumijevalo. "spasenje" je u svakome od nas ponaosob, u srcu i umu, mi sami kao ljudska bića smo "spasenje" za sebe i druge.
29.12.2011. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...