eh draga Mirjam...malo sam u zaostatku....i, čitajući o jeseni a slušajući ovu predivnu pjesmu i sam sam malo zalutao mislima..... da, predivne boje jeseni u nama doista stvaraju jednu posebnu inspiraciju.... nadam se da si ti ojačala i ozdravila ....i da si ovaj vikend provela u svojoj oazi :)
BTB!!!
topli ti pozdrav ....
16.10.2011. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...tišina preČesto, zatomljuje najGlasnije jauke... ...tišinom se branimo od najNesnosnije buke... .
18.10.2011. (08:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Često poželim šutnju, ali teško ide, skoro nikako. Lijepo si opisala čime smo sve okruženi, a tišine nigdje... Šutjeti i zašutjeti... zašto je tako teško? Pozdrav
18.10.2011. (10:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ smotani, :-))) ... koliko sam ojačala, ne znam, ... no, trenutno se osjećam jako zdravo, jako dobro - jako ... :) ... ... ... ... ... ... nakon ovoga predivnoga vikenda ... ... - a koji to nije bio divan a da je proveden u mojoj oazi ?!? :-) ... ........................... zaista divan !!! ............................ ... I kako je tu sada i dosta onoga slatkoga umora ... ... - hahahaha, nešto se i radilo unatoč svemu ... - ... i kako mi je potrebna 'dugospavajuća' priprema pred radni tjedan ... ... - trebam puuuno sna te rano liježem ... /i rano se budim!/ ... - ... ... ... ... ... bježim na spavanac ... :-))))) - no, ne prije nego što Gospodinu mome zahvalim za sve ovo ... ... ... ... ... dubokim, velikim, iskrenim HVALA ! ... /Časoslovom Ga slavim svim srcem, svom dušom svojom, ... ... ... u svjesnosti ... sjedinjenosti mojih molitava ... ... ... sa molitvama čitavoga Njegovoga puka ... ..................... naroda Božjega ........................./
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
23.10.2011. (21:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ magdalena, ... dobro sam ... - nije to još ono kako bi baš trebalo biti, ili kako je bilo, ... :-) ... /pa i 'godina proizvodnje' nas podsjeća, da cajger ide, da vrijeme prolazi i ... da starimo te će sve manje biti onoga što možemo, što je mladost nekada mogla, al' se ipak nadam da s godinama stječemo neko 'iskustvo', nadam se da u spoznaji bar malo napredujemo, i da neki mir, sabranost, trpljivost, strpljivost, šutljivost, prodiranje u dubinu ... baš ta nazovi nemoć potiče, daje, i ta usporenost i odmjerenost kao da pospješuje naše misli i da sve to ima veću snagu, jače se doživljava i dulje traje .../ no, poslije svega što su 'doturi' rekli, mislili, ovo je zaista dobro i ... ovo malo mirovanja i povlačanja iz buke u svoj mir i tišinu mi je puno toga donijelo; nekako, kada sam primila da je tako, kao da se sve u meni smirilo, baš je zavladao neki mir i ... mogla sam prebirati, moliti, razmišljati, čitati Sveto pismo koje nikada sa toliko pažnje nisam iščitavala, a uvijek sam to željela i trudila se oko toga ... , polako red po red, poglavlje po poglavlje, bez žurbe, sa ponavljanjem, vraćanjem na jednu te istu rečenicu i više puta ... - 'radila sam' ono što već dugo nisam iako sam i prije mislila da je i to bilo ono mirno, sabrano ... , ovo je bilo bogatije ...više me je ispunjavalo ... I dok su svi nekuda žurili, bila sam u samoći, onoj blagoslovljenoj ... , čekajući ih bez nervoze, dosade, i vrijeme kao da bi u tren prošlo ili kao da ga nije ni bilo ... pa i povratak na posao sam primila mirno ... ... I podijelila bi sa Tobom ovaj tekst - Naš život u samoći, Henri J.M. Nouwen, - ...Živjeti kršćanskim životom znači živjeti u svijetu a pritom ne biti od svijeta. Ta unutarnja sloboda raste u samoći. Isus je otišao na samotno mjesto, moliti se, to jest, rasti u spoznanju kako mu je sva moć koju ima podarena; da sve riječi koje govori dolaze od njegova Oca; i da sva djela koja je učinio nisu doista njegova nego djela Onoga koji ga je poslao. Na samotnom mjestu Isus se oslobodio obveze da uspije. ... Život bez samotnog mjesta, to jest, život u čijem središtu nije tišina, lako postaje razarajući. Kad se držimo rezultata svojih djela kao jedinog sredstva samoidentifikacije, postajemo sebični i zauzimamo obrambeni položaj. Tada ljudska stvorenja promatramo prije kao neprijatelje koje moramo držati dalje od sebe nego kao prijatelje s kojima dijelimo darove života. ... U samoći možemo polagano razotkriti opsjenu vlastite sebičnosti i u svojem središtu otkrivamo da nismo ono što možemo zadobiti nego ono što nam je dano. U samoći čujemo glas Onoga koji nam je govorio prije nego smo mogli izreći ijednu riječ; koji nas je iscijelio prije nego smo mogli ikome pomoći; koji nas je oslobodio davno prije nego smo mogli osloboditi druge i koji nas je ljubio mnogo prije nego smo mi ikome mogli pružiti ljubav. U toj samoći otkrivamo da je važnije biti nego imati i da mi vrijedimo više od ishoda svojih nastojanja. Otkrivamo da život nije imovina koju moramo braniti nego dar u kojem zajedno uživamo. Spoznajemo da iscjeliteljske riječi koje govorimo nisu naše vlastite nego su nam dane; ljubav koju pružamo dio je veće ljubavi; a novi život koji rađamo nije svojina na koju se možemo navezati nego dar koji je potrebno primiti. ... U samoći postajemo svjesni da vrijednost nije isto što i korisnost. Tome nas može mnogo naučiti staro drvo u taoističkoj priči o drvosječi i njegovu učeniku. Drvosječa i njegov učenik hodali su velikom šumom. Kad su naišli na golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo stablo hrasta, drvosječa zapita učenika: "Znaš li zašto je ovo drvo toliko golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo?" Učenik pogleda učitelja i odgovori: "Ne ... Zašto?" "Zato jer je beskorisno", odgovori drvosječa. "Da je korisno, već bi ga davno posjekli i od njega načinili stolove i stolice, ali budući da je beskorisno, naraslo je tako visoko i postalo toliko lijepo da možeš sjesti u njegovu sjenu i odmoriti se." U samoći možemo sazreti a da nismo opterećeni svojom korisnošću i pružati usluge koje nismo namjeravali pružiti. U mjeri u kojoj smo se oslobodili ovisnosti o ovome svijetu, ma što on značio - oca, majku, djecu, karijeru, uspjeh ili nagrade - možemo osnovati zajednicu povjerenja u kojoj malo toga treba čuvati, a mnogo dijeliti. Jer kao zajednica povjerenja, svijet možemo shvatiti ozbiljno, ali nikada ne preozbiljno. U njoj možemo usvojiti ponešto od mentaliteta pape Ivana XXIII koji se znao smijati na vlastiti račun. Kada ga je jedan visoko odlikovani službenik upitao: "Sveti Oče, koliko ljudi radi u Vatikanu?", zastao je na trenutak i rekao: "Pa, mislim, polovica njih." Kao zajednica povjerenja naporno radimo, ali nas nedostatak rezultata ne uništava. Kao zajednica povjerenja međusobno se neprestano podsjećamo da smo družina slabih, neprestano razgoljenih Onome koji nam na samotnim mjestima našeg postojanja govori: Ne boj se. Prihvaćen si. ... i hvala ti magdaleno ... BTB !!! Lijep pozdrav ...
24.10.2011. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:))))) drago mi je da si, iako još osjetim ne u potpunosti, ali, puno bolje ;) i, siguran sam da su tome pridonijeli predivni trenuci u tvojoj oazi:) i da, zahvaliti uvijek treba..... i sam se, u večernjim molitvama, osim zahvale, prisjetim i kako mi je bilo- ne tako davno...i kako onda ne klicati? ne klicati životu i svakome novome danu? uvijek postoje i naše neostvarene želje... htijenja, tihe molitve koje, dok izgovaramo čvrsto vjerujemo u njihovo ispunjenje...ali, iskreno, kada je zdravlja, kada osjetim svoj napredak, onda je i sve drugo puno lakše...ma ne moraju se svi naši snovi ispuniti...ali, dok je topline, vedrine, sreće svih oko nas......i meni su molitve ispunjene :) i da, odmaraj puno...jer, odmor je ono što za savršeni oporavak treba.;) a ja, sada sa manjim radnim adrenalinom pokušavam nadoknaditi propuštene trenutke svojih gušta ;) eto, oboje se vraćamo u formu i to mi je drago;))))))
BTB!!!
topli ti pozdrav draga Mirjam ....
24.10.2011. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga Misjam, drago mi je pročitati da ide na bolje uz Božju pomoć i zrelo razmišljanje koje nam svima daješ i snagu koju možemo crpiti iz tvojih postova ali i komentara. U tišini je naš najveći razgovor, molitva sa Učiteljem, ne kaže se zaludu šutnja je zlato. Zaista živimo u inflaciji riječi i devalvaciji misli, razmislimo o onome što smo pročitali, o našemu bližnjemu, da malo smanjimo naš govor i ponos spustimo se na zemlju i dozvolimo da i drugi nešto reče, onda će mo znati slušati i Boga koji nam govori kroz savjest ali od bukje ga često ne čujemo. Ako njega slušamo ne trebamo se bojati ni da nam je dolinom smrti proći ;) Prepusti Bogu putove svoje, u Njega se uzdaj i On će sve voditi.
LP i BB
25.10.2011. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ luki 2, ... ... ... ... hvala tebi na uvijek lijepim riječima ... ... ... i te lijepe riječi su potrebne ovome svijetu ... ... one ga obogaćuju, potiču ga na lijepe, plemenite osjećaje, ... ... čine da on postaje, nastaje ljepši, prihvatljiviji, pitomiji, domaćiji ... te mislim da bismo svi trebali više služiti se, posezati za lijepim, dobrim ............ .... u svim našim odnosima ............. a ta lijepa riječ, gesta, ... proizlazi i put pronalazi ka drugome ... ......... iz naših dubokih, plodnih šutnji i promišljanja ........ ... o životu, o njegovoj prolaznosti, našoj ulozi, misiji u njemu, ... ... i ona je ona koja ostaje ubilježena, zapamćena, ... ................ vječno u našem središtu, u srcu .................... ............................. mijenjajući ga ............................. stoga, odlučimo, budimo ljubav, osmijeh, lijepa riječ drugome
"Lijepa riječ otvara mnoga vrata, pa čak i ona teška željezna"
Riječ je darovana samo čovjeku. Ptica ima cvrkut, ... list ima šum, ... potok ima žubor, ... insekt ima zujanje. ... Sve stvoreno ima svoj jezik, ... ali je samo čovjekov jezik od riječi sazdan. Ljudi se njima sporazumijevaju. Druga stvorenja komuniciraju svojim načinima. Riječ može biti lijepa, ali i ružna ... Ona može liječiti, ali i rane nanositi ... Ona može razveseliti, ali i rastužiti ... Ona može obodriti, ali i destimulirati ... ... i pazimo na svoje riječi, dajmo im da zore u nama ... ... dok ne sazore i pokažu se u svoj svojoj ljepoti ... ........ iznjegujmo ih pažljivo, da plod donesu ... .................... u svoje vrijeme .......................
„Riječi treba mjeriti, vagati, a ne brojati.“
„Lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane visoko prema nebu; ... ono plod svoj daje ... ... ... u svako doba ... koje Gospodar njegov odredi!“ .................................................................. ........................................................................ Mno go mojih riječi potječe od moje taštine. Govorim mnogo jer precjenjujem svoju vrijednost.
A želio bih da moj sud bude milostiv, moja odluka oprezna, moj odgovor odmjeren. To ću postići samo tako da moja riječ izlazi iz šutnje,
Želio bih da moja riječ drugim ljudima bude pravedna. Želio bih da ih ne uvrijedi, ne ponizi, ne obeshrabri.
Svojim riječima želio bih liječiti, želio bih čistiti, stvarati mir i snagu davati. To ću ostvariti samo ako ne izgovorim sve što mi na pamet padne.
Nije blizu ono što je korisno reći; ono je daleko. Želio bih šutjeti jer mi treba šutjeti da dočekam dok moja riječ ne dođe izdaleka, kako bih je čuo i mogao reći.
Gospodine, moja riječ nije dovoljna. Šutjet ću da naučim razlikovati Tvoju riječ od svoje. Jer, želio bih biti Tvoja usta, a ne moja. Daj mi svoju Riječ. /Jörg Zink/ ... Gospodine ... ............................
... hvala luki ... ... od srca ... ....... :-) ........
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
25.10.2011. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ mamaposebnogdjeteta, ... Da, zašto je tako teško šutjeti ? - na to je teško odgovoriti ...: Kao maloj, sjećam se, često su se ljutili što sam šutljiva i često su znali moliti me ili čak zapovijediti mi da govorim. Mislim da su se bojali da se iza te šutnje nešto ne skriva ... A ja sam voljela šutnju, tišinu, smetala me je buka, ili neka vika, ne daj Bože svađa i sl. Istina je i da sam bila zasanjano dijete te sam često tražila mirna mjesta da mogu preslušavati svoje misli i snove ... :-). ... Tek puno poslije ću zaslugom jedne osobe koja me je privukla u crkvu malo jače, dublje, uvodeći me u zajednicu koja me zadivljivala, kojoj su tišina, smirenost, bili sastavni dio života, pravi život, ... kroz tihu molitvu naučiti biti u šutnji, tišini - samo od sebe će to početi, biti ... – i tu sam silno želeći, sudjelujući, mirno promatrajući i upijajući, 'učeći' odvajati svoje misli, maštarije i sanje, svoje buke, odricati ih se nedajući im da me zaokupljaju i zarobljavaju, ne bojeći se prazne šutnje u traženju one neke 'druge tišine' koju sam na njima vidjela, upoznala da je to ona prava Tišina poslije koje si ispunjen, zadovoljan, odmoren, miran, spreman za opet vratiti se u 'svijet' i nastaviti sa radom - akcijom poslije te kontemplacije ... - osnažene voljom, većim elanom, i boljim rezultatom, a neopterećen svime time ... Dakako da se opet puno poslije sve to kada sam otišla iz te sredine izgubilo, u buci velikoga grada je nestalo i zaboravilo se... Nisam ni tražila, samo je nekako opet došlo, opet nabasah, naiđoh ... i opet istim oduševljenjem duše sam zastala, prionula, nastavila, a najviše sam uz šutnju stala u jednom težem razdoblju života; ona me je izvukla, privukla i povukla na mnogo toga što mi pojašnjava, ispunjava, osmišljava život. I dala mir, snagu ... Molitva je sastavni dio tišine, šutnje, ali ne mora uvijek biti usmena. Ili počinje kao usmena, a najbolje je kada usta zašute, a ona se nastavi u srcu, u dubinama, .. u duhu ... Ne znam koliko sam razumljivo to napisala, ali znam, mislim da svatko od nas ima svoj put i način kao postiže šutnju, dolazi do tišine /mislim na onu tišinu u sebi .. :) ... / i da je svi i nesvjesno želimo, osjećamo da nam je potrebna, a kada je jednom postignemo, osjetimo, težimo, želimo je još više ... :)))))))))) ... I znam da je meni osobno jako potrebna, nužna ... te je često odem potražiti, zaželim je se, na mjestima koja mi nekako pašu, više mi je omogućuju ... I da ovo podijelim sa tobom, ... draga Mama ... : Slušati Govori se gotovo bez prestanka. Nesuvremenim se smatra onaj koji nastoji da jedan cijeli dan ili u određene sate ne govori. Komu je stalo da mu riječi imaju smisla, pokušat će održati šutnju u određeno vrijeme. Šutjet će tko želi postići da njegova riječ pogodi, da djeluje, da rasvjetljuje. Šutjeti ne znači nužno biti nijem, ali znači odreći se govora i govoriti samo ono što se prije jasno „čulo“. ... Tko se povuče u samoću ispočetka ne nalazi tišinu nego buku, buku koja je u njemu samom. Pokuša li da umiri mnoge glasove sjećanja, straha ili obrane, može se dogoditi da mu u mislima izbije prava revolucija koju neće moći ugušiti. Stara je Kina za ovo imala sliku: Misli su majmuni koji na stablu mozga skaču s grane na granu. Hvataj jednu za drugom i bacaj ih na zemlju dok se stablo ne oslobodi. Meni se postavlja pitanje: može li to uopće uspjeti, jer majmuni se mogu opet popeti s druge strane i revolucija će biti veća nego prije. ... Vjerojatno mi više ne možemo ostvariti ono što učitelji zapadne meditacije zovu „ispražnjenjem“. Mi počinjemo odlagati misli tako da strpljivo izdržimo njihovo vrcanje i lepršanje te u mnogim mislima i upadicama pokušavamo čuti riječ koja dolazi s druge strane. Tu tuđu riječ ćemo primiti, ona će nadvladati mnoštvo drugih misli, i na koncu nećemo biti prazni nego ispunjeni novom, tuđom riječi. ... „Šutnja je riječi isto što mreža plesaču na užetu.“ /Max Picard/ .......................................... Dugo te nema ... Zašutjela si ... Poštivam ... I čekam ... ... :-) ...
Ne traži Boga mišlju; u praznini u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi Uza te Bog je, uvijek u blizini, U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.
/Antun Branko Šimić/ ............................
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
27.10.2011. (17:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
28.10.2011. (10:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Nekoliko puta sam provirivala da vidim ima li odgovora. Poput djeteta... Čitam. Sama u tišini. Suze su same krenule. U mislima previranja. Potreba svjedočiti drugima o Božjoj milosti i prisutnosti u mom životu. Biti dar drugima. I dajem. A opet... želim pobjeći od svega negdje gdje mogu biti samo ja i moj Bog. Inercija je jača. I baš kada odlučim reći dosta je dogodi se nova osoba, nova potreba. Ne mogu odbiti. Ne, nije mi važno niti moje ja. Jednostavno događa se bez moje volje a opet na radost drugima. Hvala ti na usmjeravanju. Dva vikenda za redom bili smo na putu. Na redu su redovite kontrole, nenadane brige... Zato me nema. Ti i dio ljudi koji dolaze kod tebe na blog (Magdalena) posebno ste mi u srcu.
28.10.2011. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ carla, ... da draga ... ... stoga se često zaustavim .. ... i odletim u svoju oazu željna mira, tišine ... ... željna napuniti baterije ispražnjene silnom trkom, gužvama, bukom, ... ... željna zaustaviti kaos misli i osjećaja proizašlih iz svega toga ... ... te najčešće zastanem uz moje more, kojega i ti toliko voliš, ... ... ili u dugim šetnjama hodajući upijam zvuke tišine kroz divnu prirodu ... ... dotičem ljepotu osjećajući Blizinu i posvješćujem si ono bitno, ... ... vraćajući se sebi ... i svome Bogu ... Miru našemu ... I ne znam zašto, ... ali ovdje mi se nameću riječi Ane Frank ... koja je iz svoje samoće, istina iz prisilne izolacije, .. ... nadahnuto napisala, pretočila svoje duboke misli u riječi, ... - o prirodi, o samoći, o tišini, miru, ljepoti, o vječnome dobru, o Bogu, ... ... O toliko toga što nam vrijedi pročitati ... ... prepustiti se, nazrijeti, dohvatiti, ... iskusiti ... ... već ovdje .............................................
„Najbolji lijek za sve one koji se boje, usamljeni su ili nesretni, je da izađu van, negdje gdje mogu biti sasvim sami s nebom, prirodom i Bogom. Jer jedino onda čovjek osjeća da je sve onako kako treba biti i da Bog želi vidjeti ljude sretne. Sve dok to postoji - a to će sigurno uvijek tako biti - znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve bile okolnosti. I čvrsto vjerujem da priroda donosi utjehu svim nedaćama.“ /Dnevnik Ane Frank/
... hvala draga carla ... ... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
29.10.2011. (22:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Voyager-nova generacija, ... i ja odzdravljam na najljepši kršćanski pozdrav: .............. Hvaljen Isus i Marija ! Navijeke !!! :-) ... Koliko se puta nakon napornih dana, buke, vike, trke i stresa, zaželimo naći u tišini i kada se sve utiša, svjetla pogase i sami ostanemo, a svijest i savijest proradi, umorni i posramljeni pred Gospodinom se preispitivamo i zaključimo uvijek iznova da trebamo/da opet iznova moramo u poniznosti povući se, zastati i Boga staviti na prvo mjesto jer, kada je Bog na prvom mjestu sve je na svome mjestu ... i odnosi sa ljudima se popravljaju, dolaze na svoje jer se utiša ono naše 'ja', naše sebičnosti i naše buke te postajemo sposobniji slušati drugoga ... otvara se prostor koji nam omugučuje da čujemo ... I sretni poslije toga 'razgovora' i Njegovoga oproštenja kojega uvijek dobivamo u takvim povlaštenim, dragocijenim trenucima Tišine osjetimo da je teret skinut, da se duša odmorila makar i samo načas u Njegovom krilu bila ... I tako osvješteni novom zadobivenom snagom krećemo naprijed prepuštajući Mu se, uzdajući se u Njegovo milosrđe i Njegovu snagu ... hodeći sa Njime moleći Ga da bude sa nama u svim danima našega života, moleći Ga da i mi budemo sa Njim - da se ne iznevjerimo, da ne skrenemo ... i da Mu se uvijek iznova svjesni svojih grješnosti vraćamo ... ... Hvala Bogu, dobro sam :))) ... I kako sam se u ovome odmoru, miru i samoći - bolovanju :) - načitala ... evo i ovo: Prvo mjesto ... Za svakog čovjeka, a pogotovo za svakog kršćanina važno je da si postavi i odgovori na pitanje o tome što mu je ili tko mu je na prvom mjestu u životu – to je važno zbog više razloga. Točan, istinit odgovor pomoći će čovjeku da dobro ocjeni svoj život, da pravilno usmjeri svoje snage, da odijeli dragocjeno od bezvrijednoga. Jer, ono što mi pomaže u ostvarenju onoga što je za mene na prvom mjestu u životu, je za mene dragocjeno i obrnuto. I nadalje, za to što mi je najvažnije trudit ću se trošiti najviše vremena kojim raspolažem, trošit ću najviše svojih snaga, materijalnih dobara, najviše će me veseliti… Najbolje je da vidimo što u Božjoj riječi piše o tome, jer, to je sigurno istina. Možemo krenuti od onoga što nam je svima poznato, što nalazimo u Starom i u Novom zavjetu što je i Isus potvrdio. Ako nismo, morali bismo već jedanput početi s provođenjem u životu najveće i prve zapovjedi – da svim svojim srcem, svom svojom dušom, svom svojom snagom, svim svojim umom – ljubimo Boga – već iz toga vidimo što treba zauzimati prvo, najvažnije mjesto u životu svakoga čovjeka. I vrlo dobar pokazatelj toga što nam je uistinu važno, što nam je na prvom mjestu je da vidimo, što je to, što nas čini sretnima ili nesretnima, za što nam nije svejedno imali ili ne imali, što zaokuplja naš um i naše srce. ... Što je to za što bismo mogli dati sve što imamo? Sjetimo se Isusovih riječi o blagu sakrivenom na njivi, čovjek proda sve što ima da bi kupio tu njivu, ona mu je očito bila najvažnija. Provjerimo, postoje li ciljevi, stvari za koje bi mi mogli ili jesmo prekršili Božje zapovijedi? Pogledajmo primjere ljudi iz Biblije, što ih je vodilo u donošenju odluka, u njihovim izborima. Sjetimo se Suzane iz knjige proroka Danijela, najvažnije joj je bilo da ne sagriješi pred Gospodinom, ništa drugo. I Josipu kojega su braća prodala u ropstvo u Egipat, nije razmišljao kako da zadrži položaj, nego da ne sagriješi protiv Boga. Sjetimo se i majke onih sedam sinova iz knjige o Makabejcima. Ona je toliko ljubila Boga, toliko joj je On bio važan, a tako je odgajala i svoju djecu, da je odabrala prije i smrt, nego uvrijediti Boga, Boga voljeti više nego i sam život! I Isus kaže: "Tko ljubi svoj život, izgubit će ga" i "Tko ljubi oca ili majku, više nego mene, nije mene dostojan . Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan ." /Mt 10, 37)/ Čak u Lukinom Evanđelju piše, "a ne mrzi...", konkretno, ne pristati na grijeh svom (djetetu) za ljubav, nego, Bog na prvom mjestu, ne iz navodne ljubavi, prekršiti i jednu Božju zapovijed. Vjerujem da ćemo jednoga dana kad Boga vidimo licem u lice, kad vidimo Njegovu dobrotu, veličinu, puninu i savršenost u svemu, uistinu žaliti što mu, unatoč Njegovim upozorenjima, nismo u svojim životima dali prvo mjesto. Što u našim mislima, odlukama, srcu, On nije imao najvažnije mjesto. ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
30.10.2011. (18:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... U Psalmu 37, 4-5 kaže: " Sva radost tvoja neka bude Jahve : on će ispuniti želje tvoga srca! Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi." Znači, Bog nam treba biti sva radost, ali ne trebamo se bojati, On će i ispuniti želje našega srca i ako mu damo i uzdamo se u njega, On će i voditi naše putove. Trebali bi se prestati bojati da ako sve damo Bogu, ako nam je On najvažniji, da gubimo, naprotiv, mi dobivamo i to najbolje. Bogu dati prvo mjesto, ništa drugo da nam ne bude važnije bitno je i zbog još jednog razloga, ne zaboravimo, u duhovnom smo ratu, ono na što smo navezani, što nam je jako važno, mjesto je gdje nas đavao može dobiti i poraziti. Sveta Terezija Avilska kaže – da onaj koji je istinski ponizan i koji se je odrekao svega, da se može boriti sa cijelim paklom. Kad je čovjek istinski ponizan i ne navezan ni na što, đavao mu ne može ništa, nema područje gdje bi ga porazio. Da je to istina potvrđuju i Isusove riječi u Lukinom Evanđelju, 14. poglavlje, 25-32 redak, o čovjeku koji je počeo graditi, a nema čime završiti, o onome koji je zaratio sa jačim od sebe – svaka navezanost, sve što nam je ispred Boga nas oslabljuje, činim ranjivima i daje mjesto neprijatelju da nas pobijedi. Šteta je u ovom kontekstu ne spomenuti i što Pavao kaže u poslanici Filipljanima u 3. poglavlju: "A sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu…" /Fil 3, 7-9/ Nemojmo reći, ma to je previše za nas, to je bilo za svetog Pavla, sjetimo se, prva zapovijed upućena svakom čovjeku je: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim." /Mt 22, 37 i Pnz 6, 4-9/ I, Pismo kaže da će pred njim prignuti svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin" na slavu Boga Oca. /Fil 2, 10-11/.
Svaki će čovjek, bilo kako se deklarirao, kao vjernik ili nevjernik, jednoga dana polagati račun o svojim izborima i o onome što je u svom životu stavio na prvo mjesto. Naime, svima nam je isti Stvoritelj i svi smo stvoreni za isti konačni cilj, da se vratimo svome Stvoritelju, da se na ovoj Zemlji okoristimo svojom slobodom i proslavimo Njega svojim životom.
.......................................................................... .................. ... hvala na posjeti, dobrim željama i poticaju ...... ......................... :-) ...........
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
30.10.2011. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ posrnuo ... ... postoje razne šutnje ... ... ali ova je šutnja koju želim, često poželim ... ... ... šutnja koja vraća, obnavlja, odmara, jača, ... ... šutnja - mjesto tihoga susreta, ... ... mjesto sastanka, prostranoga boravka, ... ... odmaka i primaka, odsutnosti i divne prisutnosti, ... ... bezglasnoga razgovora, ... i jasnoga odgovora, ...
... hvala na posjeti... ... i od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
31.10.2011. (18:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ali dražeN :) ... kada se pronađemo u šutnji, ... ... kada u sebi stvorimo tišinu ... ... osjetimo sebe u Njoj malene, ... ... ... možda načas izgubljene ... ... u Njenom divnom beskraju ... ... a kada nas zamiluje, primi ... ... .... osjetimo puninu ... ... i divna nas milost obuzme ... ... osjećajući Njegovu blizinu ... ...................................................
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
31.10.2011. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali dražeN :)
Tišina nema tugu, ni sreću, ali ima nas ;)
15.10.2011. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav
15.10.2011. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
eh draga Mirjam...malo sam u zaostatku....i, čitajući o jeseni a slušajući ovu predivnu pjesmu i sam sam malo zalutao mislima.....
da, predivne boje jeseni u nama doista stvaraju jednu posebnu inspiraciju....
nadam se da si ti ojačala i ozdravila ....i da si ovaj vikend provela u svojoj oazi :)
BTB!!!
topli ti pozdrav ....
16.10.2011. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
carla
Moramo se znati zaustaviti,
dati prostora Bogu i miru.
lijep pozdrav draga Mirjam
18.10.2011. (08:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posrnuo…
...tišina preČesto, zatomljuje najGlasnije jauke...
...tišinom se branimo od najNesnosnije buke...
.
18.10.2011. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Često poželim šutnju, ali teško ide, skoro nikako. Lijepo si opisala čime smo sve okruženi, a tišine nigdje... Šutjeti i zašutjeti... zašto je tako teško? Pozdrav
18.10.2011. (10:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala draga moja Mirjam na predivnim riječima kod mene! Vole Te Luki+Goldie
19.10.2011. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
---čim starija bivam...sve više me "vuče" tišina...
...i ja se nadam da si dobro....
...pozdrav, draga...
22.10.2011. (23:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ smotani,
:-))) ... koliko sam ojačala, ne znam, ...
no, trenutno se osjećam jako zdravo, jako dobro - jako ... :) ...
... ... ... ... ... nakon ovoga predivnoga vikenda ...
... - a koji to nije bio divan a da je proveden u mojoj oazi ?!? :-) ...
........................... zaista divan !!! ............................
... I kako je tu sada i dosta onoga slatkoga umora ...
... - hahahaha, nešto se i radilo unatoč svemu ... -
... i kako mi je potrebna 'dugospavajuća' priprema pred radni tjedan ...
... - trebam puuuno sna te rano liježem ... /i rano se budim!/ ... -
... ... ... ... ... bježim na spavanac ... :-)))))
- no, ne prije nego što Gospodinu mome zahvalim za sve ovo ...
... ... ... ... dubokim, velikim, iskrenim HVALA ! ...
/Časoslovom Ga slavim svim srcem, svom dušom svojom, ...
... ... u svjesnosti ... sjedinjenosti mojih molitava ...
... ... sa molitvama čitavoga Njegovoga puka ...
..................... naroda Božjega ........................./
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
23.10.2011. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala na rođendanskim čestitkama! Srdačan pozdrav, Luki+Goldie
24.10.2011. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ magdalena,
... dobro sam ... - nije to još ono kako bi baš trebalo biti, ili kako je bilo, ... :-) ... /pa i 'godina proizvodnje' nas podsjeća, da cajger ide, da vrijeme prolazi i ... da starimo te će sve manje biti onoga što možemo, što je mladost nekada mogla, al' se ipak nadam da s godinama stječemo neko 'iskustvo', nadam se da u spoznaji bar malo napredujemo, i da neki mir, sabranost, trpljivost, strpljivost, šutljivost, prodiranje u dubinu ... baš ta nazovi nemoć potiče, daje, i ta usporenost i odmjerenost kao da pospješuje naše misli i da sve to ima veću snagu, jače se doživljava i dulje traje .../ no, poslije svega što su 'doturi' rekli, mislili, ovo je zaista dobro i ... ovo malo mirovanja i povlačanja iz buke u svoj mir i tišinu mi je puno toga donijelo; nekako, kada sam primila da je tako, kao da se sve u meni smirilo, baš je zavladao neki mir i ... mogla sam prebirati, moliti, razmišljati, čitati Sveto pismo koje nikada sa toliko pažnje nisam iščitavala, a uvijek sam to željela i trudila se oko toga ... , polako red po red, poglavlje po poglavlje, bez žurbe, sa ponavljanjem, vraćanjem na jednu te istu rečenicu i više puta ... - 'radila sam' ono što već dugo nisam iako sam i prije mislila da je i to bilo ono mirno, sabrano ... , ovo je bilo bogatije ...više me je ispunjavalo ... I dok su svi nekuda žurili, bila sam u samoći, onoj blagoslovljenoj ... , čekajući ih bez nervoze, dosade, i vrijeme kao da bi u tren prošlo ili kao da ga nije ni bilo ... pa i povratak na posao sam primila mirno ... ...
I podijelila bi sa Tobom ovaj tekst - Naš život u samoći, Henri J.M. Nouwen, - ...Živjeti kršćanskim životom znači živjeti u svijetu a pritom ne biti od svijeta. Ta unutarnja sloboda raste u samoći. Isus je otišao na samotno mjesto, moliti se, to jest, rasti u spoznanju kako mu je sva moć koju ima podarena; da sve riječi koje govori dolaze od njegova Oca; i da sva djela koja je učinio nisu doista njegova nego djela Onoga koji ga je poslao. Na samotnom mjestu Isus se oslobodio obveze da uspije. ... Život bez samotnog mjesta, to jest, život u čijem središtu nije tišina, lako postaje razarajući. Kad se držimo rezultata svojih djela kao jedinog sredstva samoidentifikacije, postajemo sebični i zauzimamo obrambeni položaj. Tada ljudska stvorenja promatramo prije kao neprijatelje koje moramo držati dalje od sebe nego kao prijatelje s kojima dijelimo darove života. ... U samoći možemo polagano razotkriti opsjenu vlastite sebičnosti i u svojem središtu otkrivamo da nismo ono što možemo zadobiti nego ono što nam je dano. U samoći čujemo glas Onoga koji nam je govorio prije nego smo mogli izreći ijednu riječ; koji nas je iscijelio prije nego smo mogli ikome pomoći; koji nas je oslobodio davno prije nego smo mogli osloboditi druge i koji nas je ljubio mnogo prije nego smo mi ikome mogli pružiti ljubav. U toj samoći otkrivamo da je važnije biti nego imati i da mi vrijedimo više od ishoda svojih nastojanja. Otkrivamo da život nije imovina koju moramo braniti nego dar u kojem zajedno uživamo. Spoznajemo da iscjeliteljske riječi koje govorimo nisu naše vlastite nego su nam dane; ljubav koju pružamo dio je veće ljubavi; a novi život koji rađamo nije svojina na koju se možemo navezati nego dar koji je potrebno primiti. ... U samoći postajemo svjesni da vrijednost nije isto što i korisnost. Tome nas može mnogo naučiti staro drvo u taoističkoj priči o drvosječi i njegovu učeniku.
Drvosječa i njegov učenik hodali su velikom šumom. Kad su naišli na golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo stablo hrasta, drvosječa zapita učenika: "Znaš li zašto je ovo drvo toliko golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo?" Učenik pogleda učitelja i odgovori: "Ne ... Zašto?" "Zato jer je beskorisno", odgovori drvosječa. "Da je korisno, već bi ga davno posjekli i od njega načinili stolove i stolice, ali budući da je beskorisno, naraslo je tako visoko i postalo toliko lijepo da možeš sjesti u njegovu sjenu i odmoriti se."
U samoći možemo sazreti a da nismo opterećeni svojom korisnošću i pružati usluge koje nismo namjeravali pružiti. U mjeri u kojoj smo se oslobodili ovisnosti o ovome svijetu, ma što on značio - oca, majku, djecu, karijeru, uspjeh ili nagrade - možemo osnovati zajednicu povjerenja u kojoj malo toga treba čuvati, a mnogo dijeliti. Jer kao zajednica povjerenja, svijet možemo shvatiti ozbiljno, ali nikada ne preozbiljno. U njoj možemo usvojiti ponešto od mentaliteta pape Ivana XXIII koji se znao smijati na vlastiti račun. Kada ga je jedan visoko odlikovani službenik upitao: "Sveti Oče, koliko ljudi radi u Vatikanu?", zastao je na trenutak i rekao: "Pa, mislim, polovica njih."
Kao zajednica povjerenja naporno radimo, ali nas nedostatak rezultata ne uništava. Kao zajednica povjerenja međusobno se neprestano podsjećamo da smo družina slabih, neprestano razgoljenih Onome koji nam na samotnim mjestima našeg postojanja govori: Ne boj se. Prihvaćen si.
... i hvala ti magdaleno ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
24.10.2011. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
:))))) drago mi je da si, iako još osjetim ne u potpunosti, ali, puno bolje ;) i, siguran sam da su tome pridonijeli predivni trenuci u tvojoj oazi:)
i da, zahvaliti uvijek treba..... i sam se, u večernjim molitvama, osim zahvale, prisjetim i kako mi je bilo- ne tako davno...i kako onda ne klicati? ne klicati životu i svakome novome danu? uvijek postoje i naše neostvarene želje... htijenja, tihe molitve koje, dok izgovaramo čvrsto vjerujemo u njihovo ispunjenje...ali, iskreno, kada je zdravlja, kada osjetim svoj napredak, onda je i sve drugo puno lakše...ma ne moraju se svi naši snovi ispuniti...ali, dok je topline, vedrine, sreće svih oko nas......i meni su molitve ispunjene :)
i da, odmaraj puno...jer, odmor je ono što za savršeni oporavak treba.;)
a ja, sada sa manjim radnim adrenalinom pokušavam nadoknaditi propuštene trenutke svojih gušta ;)
eto, oboje se vraćamo u formu i to mi je drago;))))))
BTB!!!
topli ti pozdrav draga Mirjam ....
24.10.2011. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Hvaljen Isus i Marija,
draga Misjam, drago mi je pročitati da ide na bolje uz Božju pomoć i zrelo razmišljanje koje nam svima daješ i snagu koju možemo crpiti iz tvojih postova ali i komentara. U tišini je naš najveći razgovor, molitva sa Učiteljem, ne kaže se zaludu šutnja je zlato. Zaista živimo u inflaciji riječi i devalvaciji misli, razmislimo o onome što smo pročitali, o našemu bližnjemu, da malo smanjimo naš govor i ponos spustimo se na zemlju i dozvolimo da i drugi nešto reče, onda će mo znati slušati i Boga koji nam govori kroz savjest ali od bukje ga često ne čujemo. Ako njega slušamo ne trebamo se bojati ni da nam je dolinom smrti proći ;)
Prepusti Bogu putove svoje,
u Njega se uzdaj i On će sve voditi.
LP i BB
25.10.2011. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ luki 2, ...
... ... ... hvala tebi na uvijek lijepim riječima ...
... ... i te lijepe riječi su potrebne ovome svijetu ...
... one ga obogaćuju, potiču ga na lijepe, plemenite osjećaje, ...
... čine da on postaje, nastaje ljepši, prihvatljiviji, pitomiji, domaćiji ...
te mislim da bismo svi trebali više služiti se, posezati za lijepim, dobrim
............ .... u svim našim odnosima .............
a ta lijepa riječ, gesta, ... proizlazi i put pronalazi ka drugome ...
......... iz naših dubokih, plodnih šutnji i promišljanja ........
... o životu, o njegovoj prolaznosti, našoj ulozi, misiji u njemu, ...
... i ona je ona koja ostaje ubilježena, zapamćena, ...
................ vječno u našem središtu, u srcu ....................
............................. mijenjajući ga .............................
stoga, odlučimo, budimo ljubav, osmijeh, lijepa riječ drugome
"Lijepa riječ otvara mnoga vrata, pa čak i ona teška željezna"
Riječ je darovana samo čovjeku.
Ptica ima cvrkut, ...
list ima šum, ...
potok ima žubor, ...
insekt ima zujanje. ...
Sve stvoreno ima svoj jezik, ...
ali je samo čovjekov jezik od riječi sazdan.
Ljudi se njima sporazumijevaju.
Druga stvorenja komuniciraju svojim načinima.
Riječ može biti lijepa, ali i ružna ...
Ona može liječiti, ali i rane nanositi ...
Ona može razveseliti, ali i rastužiti ...
Ona može obodriti, ali i destimulirati ...
... i pazimo na svoje riječi, dajmo im da zore u nama ...
... dok ne sazore i pokažu se u svoj svojoj ljepoti ...
........ iznjegujmo ih pažljivo, da plod donesu ...
.................... u svoje vrijeme .......................
„Riječi treba mjeriti, vagati, a ne brojati.“
„Lijepa riječ je kao lijepo drvo:
korijen mu je čvrsto u zemlji,
a grane visoko prema nebu;
... ono plod svoj daje ...
... ... u svako doba ...
koje Gospodar njegov odredi!“
..................................................................
........................................................................
Mno go mojih riječi potječe od moje taštine.
Govorim mnogo jer precjenjujem svoju vrijednost.
A želio bih
da moj sud bude milostiv,
moja odluka oprezna,
moj odgovor odmjeren.
To ću postići samo tako
da moja riječ izlazi iz šutnje,
Želio bih da moja riječ
drugim ljudima bude pravedna.
Želio bih da ih ne uvrijedi,
ne ponizi, ne obeshrabri.
Svojim riječima želio bih liječiti,
želio bih čistiti,
stvarati mir i snagu davati.
To ću ostvariti samo ako ne izgovorim sve
što mi na pamet padne.
Nije blizu ono što je korisno reći;
ono je daleko.
Želio bih šutjeti jer mi treba šutjeti
da dočekam
dok moja riječ ne dođe izdaleka,
kako bih je čuo i mogao reći.
Gospodine,
moja riječ nije dovoljna.
Šutjet ću da naučim
razlikovati Tvoju riječ od svoje.
Jer, želio bih biti Tvoja usta,
a ne moja.
Daj mi svoju Riječ.
/Jörg Zink/
... Gospodine ...
............................
... hvala luki ...
... od srca ...
....... :-) ........
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
25.10.2011. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ mamaposebnogdjeteta,
... Da, zašto je tako teško šutjeti ? - na to je teško odgovoriti ...:
Kao maloj, sjećam se, često su se ljutili što sam šutljiva i često su znali moliti me ili čak zapovijediti mi da govorim. Mislim da su se bojali da se iza te šutnje nešto ne skriva ... A ja sam voljela šutnju, tišinu, smetala me je buka, ili neka vika, ne daj Bože svađa i sl. Istina je i da sam bila zasanjano dijete te sam često tražila mirna mjesta da mogu preslušavati svoje misli i snove ... :-). ... Tek puno poslije ću zaslugom jedne osobe koja me je privukla u crkvu malo jače, dublje, uvodeći me u zajednicu koja me zadivljivala, kojoj su tišina, smirenost, bili sastavni dio života, pravi život, ... kroz tihu molitvu naučiti biti u šutnji, tišini - samo od sebe će to početi, biti ... – i tu sam silno želeći, sudjelujući, mirno promatrajući i upijajući, 'učeći' odvajati svoje misli, maštarije i sanje, svoje buke, odricati ih se nedajući im da me zaokupljaju i zarobljavaju, ne bojeći se prazne šutnje u traženju one neke 'druge tišine' koju sam na njima vidjela, upoznala da je to ona prava Tišina poslije koje si ispunjen, zadovoljan, odmoren, miran, spreman za opet vratiti se u 'svijet' i nastaviti sa radom - akcijom poslije te kontemplacije ... - osnažene voljom, većim elanom, i boljim rezultatom, a neopterećen svime time ... Dakako da se opet puno poslije sve to kada sam otišla iz te sredine izgubilo, u buci velikoga grada je nestalo i zaboravilo se... Nisam ni tražila, samo je nekako opet došlo, opet nabasah, naiđoh ... i opet istim oduševljenjem duše sam zastala, prionula, nastavila, a najviše sam uz šutnju stala u jednom težem razdoblju života; ona me je izvukla, privukla i povukla na mnogo toga što mi pojašnjava, ispunjava, osmišljava život. I dala mir, snagu ... Molitva je sastavni dio tišine, šutnje, ali ne mora uvijek biti usmena. Ili počinje kao usmena, a najbolje je kada usta zašute, a ona se nastavi u srcu, u dubinama, .. u duhu ... Ne znam koliko sam razumljivo to napisala, ali znam, mislim da svatko od nas ima svoj put i način kao postiže šutnju, dolazi do tišine /mislim na onu tišinu u sebi .. :) ... / i da je svi i nesvjesno želimo, osjećamo da nam je potrebna, a kada je jednom postignemo, osjetimo, težimo, želimo je još više ... :)))))))))) ...
I znam da je meni osobno jako potrebna, nužna ...
te je često odem potražiti, zaželim je se,
na mjestima koja mi nekako pašu,
više mi je omogućuju ...
I da ovo podijelim sa tobom,
... draga Mama ... :
Slušati
Govori se gotovo bez prestanka. Nesuvremenim se smatra onaj koji nastoji da jedan cijeli dan ili u određene sate ne govori. Komu je stalo da mu riječi imaju smisla, pokušat će održati šutnju u određeno vrijeme. Šutjet će tko želi postići da njegova riječ pogodi, da djeluje, da rasvjetljuje. Šutjeti ne znači nužno biti nijem, ali znači odreći se govora i govoriti samo ono što se prije jasno „čulo“. ... Tko se povuče u samoću ispočetka ne nalazi tišinu nego buku, buku koja je u njemu samom. Pokuša li da umiri mnoge glasove sjećanja, straha ili obrane, može se dogoditi da mu u mislima izbije prava revolucija koju neće moći ugušiti. Stara je Kina za ovo imala sliku: Misli su majmuni koji na stablu mozga skaču s grane na granu. Hvataj jednu za drugom i bacaj ih na zemlju dok se stablo ne oslobodi. Meni se postavlja pitanje: može li to uopće uspjeti, jer majmuni se mogu opet popeti s druge strane i revolucija će biti veća nego prije. ... Vjerojatno mi više ne možemo ostvariti ono što učitelji zapadne meditacije zovu „ispražnjenjem“. Mi počinjemo odlagati misli tako da strpljivo izdržimo njihovo vrcanje i lepršanje te u mnogim mislima i upadicama pokušavamo čuti riječ koja dolazi s druge strane. Tu tuđu riječ ćemo primiti, ona će nadvladati mnoštvo drugih misli, i na koncu nećemo biti prazni nego ispunjeni novom, tuđom riječi. ...
„Šutnja je riječi isto što mreža plesaču na užetu.“ /Max Picard/
..........................................
Dugo te nema ...
Zašutjela si ...
Poštivam ...
I čekam ...
... :-) ...
.. od srca ...
... uz pjesmu ...
Nađeni Bog - Navještenje
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se misao, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku.
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi, miriše i šušti.
/Antun Branko Šimić/
............................
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
27.10.2011. (17:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borut
i iz tisine nam dolaze najljepse poruke
28.10.2011. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Nekoliko puta sam provirivala da vidim ima li odgovora. Poput djeteta... Čitam. Sama u tišini. Suze su same krenule. U mislima previranja. Potreba svjedočiti drugima o Božjoj milosti i prisutnosti u mom životu. Biti dar drugima. I dajem. A opet... želim pobjeći od svega negdje gdje mogu biti samo ja i moj Bog. Inercija je jača. I baš kada odlučim reći dosta je dogodi se nova osoba, nova potreba. Ne mogu odbiti. Ne, nije mi važno niti moje ja. Jednostavno događa se bez moje volje a opet na radost drugima. Hvala ti na usmjeravanju. Dva vikenda za redom bili smo na putu. Na redu su redovite kontrole, nenadane brige... Zato me nema. Ti i dio ljudi koji dolaze kod tebe na blog (Magdalena) posebno ste mi u srcu.
28.10.2011. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ don Branko,
... i tebi ...
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
29.10.2011. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ carla,
... da draga ...
... stoga se često zaustavim ..
... i odletim u svoju oazu željna mira, tišine ...
... željna napuniti baterije ispražnjene silnom trkom, gužvama, bukom, ...
... željna zaustaviti kaos misli i osjećaja proizašlih iz svega toga ...
... te najčešće zastanem uz moje more, kojega i ti toliko voliš, ...
... ili u dugim šetnjama hodajući upijam zvuke tišine kroz divnu prirodu ...
... dotičem ljepotu osjećajući Blizinu i posvješćujem si ono bitno, ...
... vraćajući se sebi ... i svome Bogu ... Miru našemu ...
I ne znam zašto, ...
ali ovdje mi se nameću riječi Ane Frank ...
koja je iz svoje samoće, istina iz prisilne izolacije, ..
... nadahnuto napisala, pretočila svoje duboke misli u riječi, ...
- o prirodi, o samoći, o tišini, miru, ljepoti, o vječnome dobru, o Bogu, ...
... O toliko toga što nam vrijedi pročitati ...
... prepustiti se, nazrijeti, dohvatiti, ... iskusiti ...
... već ovdje .............................................
„Najbolji lijek za sve one koji se boje, usamljeni su ili nesretni, je da izađu van, negdje gdje mogu biti sasvim sami s nebom, prirodom i Bogom. Jer jedino onda čovjek osjeća da je sve onako kako treba biti i da Bog želi vidjeti ljude sretne. Sve dok to postoji - a to će sigurno uvijek tako biti - znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve bile okolnosti. I čvrsto vjerujem da priroda donosi utjehu svim nedaćama.“
/Dnevnik Ane Frank/
... hvala draga carla ...
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
29.10.2011. (22:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospa moja
Prekrasno, lijep pozdrav. Na ovom blogu liječim dušu.
30.10.2011. (17:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ Voyager-nova generacija,
... i ja odzdravljam na najljepši kršćanski pozdrav:
.............. Hvaljen Isus i Marija ! Navijeke !!! :-) ...
Koliko se puta nakon napornih dana, buke, vike, trke i stresa, zaželimo naći u tišini i kada se sve utiša, svjetla pogase i sami ostanemo, a svijest i savijest proradi, umorni i posramljeni pred Gospodinom se preispitivamo i zaključimo uvijek iznova da trebamo/da opet iznova moramo u poniznosti povući se, zastati i Boga staviti na prvo mjesto jer, kada je Bog na prvom mjestu sve je na svome mjestu ... i odnosi sa ljudima se popravljaju, dolaze na svoje jer se utiša ono naše 'ja', naše sebičnosti i naše buke te postajemo sposobniji slušati drugoga ... otvara se prostor koji nam omugučuje da čujemo ... I sretni poslije toga 'razgovora' i Njegovoga oproštenja kojega uvijek dobivamo u takvim povlaštenim, dragocijenim trenucima Tišine osjetimo da je teret skinut, da se duša odmorila makar i samo načas u Njegovom krilu bila ... I tako osvješteni novom zadobivenom snagom krećemo naprijed prepuštajući Mu se, uzdajući se u Njegovo milosrđe i Njegovu snagu ... hodeći sa Njime moleći Ga da bude sa nama u svim danima našega života, moleći Ga da i mi budemo sa Njim - da se ne iznevjerimo, da ne skrenemo ... i da Mu se uvijek iznova svjesni svojih grješnosti vraćamo ...
... Hvala Bogu, dobro sam :))) ... I kako sam se u ovome odmoru, miru i samoći - bolovanju :) - načitala ... evo i ovo:
Prvo mjesto ...
Za svakog čovjeka, a pogotovo za svakog kršćanina važno je da si postavi i odgovori na pitanje o tome što mu je ili tko mu je na prvom mjestu u životu – to je važno zbog više razloga. Točan, istinit odgovor pomoći će čovjeku da dobro ocjeni svoj život, da pravilno usmjeri svoje snage, da odijeli dragocjeno od bezvrijednoga. Jer, ono što mi pomaže u ostvarenju onoga što je za mene na prvom mjestu u životu, je za mene dragocjeno i obrnuto. I nadalje, za to što mi je najvažnije trudit ću se trošiti najviše vremena kojim raspolažem, trošit ću najviše svojih snaga, materijalnih dobara, najviše će me veseliti… Najbolje je da vidimo što u Božjoj riječi piše o tome, jer, to je sigurno istina. Možemo krenuti od onoga što nam je svima poznato, što nalazimo u Starom i u Novom zavjetu što je i Isus potvrdio. Ako nismo, morali bismo već jedanput početi s provođenjem u životu najveće i prve zapovjedi – da svim svojim srcem, svom svojom dušom, svom svojom snagom, svim svojim umom – ljubimo Boga – već iz toga vidimo što treba zauzimati prvo, najvažnije mjesto u životu svakoga čovjeka. I vrlo dobar pokazatelj toga što nam je uistinu važno, što nam je na prvom mjestu je da vidimo, što je to, što nas čini sretnima ili nesretnima, za što nam nije svejedno imali ili ne imali, što zaokuplja naš um i naše srce. ... Što je to za što bismo mogli dati sve što imamo? Sjetimo se Isusovih riječi o blagu sakrivenom na njivi, čovjek proda sve što ima da bi kupio tu njivu, ona mu je očito bila najvažnija. Provjerimo, postoje li ciljevi, stvari za koje bi mi mogli ili jesmo prekršili Božje zapovijedi? Pogledajmo primjere ljudi iz Biblije, što ih je vodilo u donošenju odluka, u njihovim izborima. Sjetimo se Suzane iz knjige proroka Danijela, najvažnije joj je bilo da ne sagriješi pred Gospodinom, ništa drugo. I Josipu kojega su braća prodala u ropstvo u Egipat, nije razmišljao kako da zadrži položaj, nego da ne sagriješi protiv Boga. Sjetimo se i majke onih sedam sinova iz knjige o Makabejcima. Ona je toliko ljubila Boga, toliko joj je On bio važan, a tako je odgajala i svoju djecu, da je odabrala prije i smrt, nego uvrijediti Boga, Boga voljeti više nego i sam život! I Isus kaže:
"Tko ljubi svoj život, izgubit će ga" i "Tko ljubi oca ili majku, više nego mene, nije mene dostojan . Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan ." /Mt 10, 37)/ Čak u Lukinom Evanđelju piše, "a ne mrzi...", konkretno, ne pristati na grijeh svom (djetetu) za ljubav, nego, Bog na prvom mjestu, ne iz navodne ljubavi, prekršiti i jednu Božju zapovijed. Vjerujem da ćemo jednoga dana kad Boga vidimo licem u lice, kad vidimo Njegovu dobrotu, veličinu, puninu i savršenost u svemu, uistinu žaliti što mu, unatoč Njegovim upozorenjima, nismo u svojim životima dali prvo mjesto. Što u našim mislima, odlukama, srcu, On nije imao najvažnije mjesto. ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
30.10.2011. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
...
U Psalmu 37, 4-5 kaže: "
Sva radost tvoja neka bude Jahve : on će ispuniti želje tvoga srca! Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi."
Znači, Bog nam treba biti sva radost, ali ne trebamo se bojati, On će i ispuniti želje našega srca i ako mu damo i uzdamo se u njega, On će i voditi naše putove. Trebali bi se prestati bojati da ako sve damo Bogu, ako nam je On najvažniji, da gubimo, naprotiv, mi dobivamo i to najbolje. Bogu dati prvo mjesto, ništa drugo da nam ne bude važnije bitno je i zbog još jednog razloga, ne zaboravimo, u duhovnom smo ratu, ono na što smo navezani, što nam je jako važno, mjesto je gdje nas đavao može dobiti i poraziti.
Sveta Terezija Avilska kaže – da onaj koji je istinski ponizan i koji se je odrekao svega, da se može boriti sa cijelim paklom. Kad je čovjek istinski ponizan i ne navezan ni na što, đavao mu ne može ništa, nema područje gdje bi ga porazio.
Da je to istina potvrđuju i Isusove riječi u Lukinom Evanđelju, 14. poglavlje, 25-32 redak, o čovjeku koji je počeo graditi, a nema čime završiti, o onome koji je zaratio sa jačim od sebe – svaka navezanost, sve što nam je ispred Boga nas oslabljuje, činim ranjivima i daje mjesto neprijatelju da nas pobijedi. Šteta je u ovom kontekstu ne spomenuti i što Pavao kaže u poslanici Filipljanima u 3. poglavlju:
"A sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao i sve smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu…" /Fil 3, 7-9/
Nemojmo reći, ma to je previše za nas, to je bilo za svetog Pavla, sjetimo se, prva zapovijed upućena svakom čovjeku je:
"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim." /Mt 22, 37 i Pnz 6, 4-9/
I, Pismo kaže da će pred njim prignuti svako koljeno, nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati:
"Isus Krist jest Gospodin" na slavu Boga Oca. /Fil 2, 10-11/.
Svaki će čovjek, bilo kako se deklarirao, kao vjernik ili nevjernik, jednoga dana polagati račun o svojim izborima i o onome što je u svom životu stavio na prvo mjesto. Naime, svima nam je isti Stvoritelj i svi smo stvoreni za isti konačni cilj, da se vratimo svome Stvoritelju, da se na ovoj Zemlji okoristimo svojom slobodom i proslavimo Njega svojim životom.
.......................................................................... ..................
... hvala na posjeti, dobrim željama i poticaju ......
......................... :-) ...........
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
30.10.2011. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Hvala na predivnim odgovorima na komentare
LP i BB
30.10.2011. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ posrnuo ...
... postoje razne šutnje ...
... ali ova je šutnja koju želim, često poželim ... ...
... šutnja koja vraća, obnavlja, odmara, jača, ...
... šutnja - mjesto tihoga susreta, ...
... mjesto sastanka, prostranoga boravka, ...
... odmaka i primaka, odsutnosti i divne prisutnosti, ...
... bezglasnoga razgovora, ... i jasnoga odgovora, ...
... hvala na posjeti...
... i od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
31.10.2011. (18:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ Ali dražeN :)
... kada se pronađemo u šutnji, ...
... kada u sebi stvorimo tišinu ...
... osjetimo sebe u Njoj malene, ...
... ... možda načas izgubljene ...
... u Njenom divnom beskraju ...
... a kada nas zamiluje, primi ...
... .... osjetimo puninu ...
... i divna nas milost obuzme ...
... osjećajući Njegovu blizinu ...
...................................................
... od srca ...
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
31.10.2011. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...