Komentari

sunce878.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • analiza

    važno je da si bio jedini otac kojeg sam imala i voljela. Važno je da si me volio i da sam toga ipak bila svjesna
    Sunčice htijedoh izdvojiti nešto iz tvoga posta ali shvatih da bih morao izdvojit kompletan post jer je svaka misao vezana jedna s drugaom i prožeta ljubavlju spram roditelja... Zašto izdvojih ovo?... Kao svijesna bića doživljavamo puninu ljubavi...

    avatar

    12.10.2011. (12:05)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    draga...oči su mi se napunile suzama....suvišan je komentar...grlim te...

    avatar

    12.10.2011. (14:24)    -   -   -   -  

  • Neverin

    i meni će biti tako kada moji odu, ne mogu ne suosjećati

    avatar

    12.10.2011. (22:10)    -   -   -   -  

  • tajanad

    e ovo me rastužilo...
    iako tužno, prekrasno je napisano...
    ima toliko puno ljubavi u svakoj riječi..

    avatar

    13.10.2011. (09:52)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Naježila sam se i rastužila....Toliko bola, a toliko ljepote i ljubavi istovremeno...Predivan post! Hvala na njemu - jer pokazuješ kako zapravo treba voljeti....Bezuvjetno i snažno...
    Hvala također na lijepom komentaru kod mene - eto, ja sam jedna od tih politologinja, koje trebaju analizirati što i kako i zašto .....No, postaje sve teže - jer je tih promjena sve više, sve su složenije i sve bolnije...Pozdrav, Luki+Goldie

    avatar

    13.10.2011. (14:42)    -   -   -   -  

  • crna kraljica

    ".....ne brini zbog suza.....ta tuga što blista
    u njima ima odsjaj ljubavi......."....[/B
    Draga moja,
    sve dok smo prožeti ljubavlju, bilo u stvarnom
    životu, bilo za svojima koji su nas prerano napustili...
    Mi smo sretni ljudi.....sretni smo jer imamo taj dar da
    zračimo pozitivnom energijom, a ti si upravo ta
    osoba...puna ljubavi za svoje najmilije.....I ta suza što
    blista, neka samo blista....Dok je suza biti će i radosti....

    Pozdrav ti od srca ostavljam     .....[B]C.K

    avatar

    13.10.2011. (18:19)    -   -   -   -  

  • škrpun

    Lijepo sjećanje! Svoji dragi nikada se ne zaboravljaju zato se i kaže
    da žive koliko i sjećanje na njih!

    avatar

    13.10.2011. (19:54)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    18 godina od kada je ubijen moj otac zbog toga sto sam ja branio svoje. Poslije osamnaest godina se isto tako osjecam kao i ti. Tuga se promijeni, osjecaji ostanu.

    avatar

    13.10.2011. (21:53)    -   -   -   -  

  • OTISAK srca

    prelijepo

    avatar

    13.10.2011. (22:23)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Nije ovo tuga, nego sjećanje na radost s okusom tuge.
    Ne kaže se uzalud da čovjek živi onoliko dugo koliko živi u sjećanjima.
    A ti si svoja posebno oživjela, iako ne sumnjam da živiš s njima svaki dan.
    Najviše što se ijedan roditelj može nadati je da će ga se njegova djeca jednoga dana sjećati s osmjehom na usnama.
    Na to bi svaki roditelj bio ponosan :)

    avatar

    14.10.2011. (00:42)    -   -   -   -  

  • sunce na prozoru

    @ analiza
    hvala na lijepim riječima i da, složila bih se s tvojom konstatacijom, ali moram dodati, nažalost, da oprečno tome vrlo često nismo svjesni te ljubavi ili još gore, često je prikrivamo nekim potpuno nepotrebnim maskama....ali, ona ipak ostaje i samo je pitanje vremena kad će nam doprijeti do svijesti:)))

    @ metamorfoza
    hvala za svaku tvoju suzu, one su najbolji komentar:)))))

    @ neverin
    da, svima nam je tako, prije ili kasnije snađe nas takav gubitak....želim ti da što duže uživaš u prisutnosti svojih najmilijih:))

    @ tajanad
    hvala draga, ljubavi je tuga vjerni pratilac i ona nas jednostavno podsjeća na to koliko smo dragocjeni jedni drugima, čak i onda kad toga nismo u potpunosti svjesni....

    @ luki 2
    hvala, ma to je u svima nama, samo...neki ljudi se boje da bi ih priznanje te ljubavi ogolilo i izložilo više nego bi to moglli podnijeti....to ih, nažalost prikraćuje za prekrasne trenutke koji se ne mogu ničim nadomjestiti:)))
    ....eh, politika je sušta suprotnost ljubavi i plemenitosti koja nas preplavljuje kad volimo....u njoj se ogoljava naš ego i na površinu izlazi naš pravi karakter....vjerojatno je taj preobražaj i jedan od glavnih krivaca za sve ono loše što ona sa sobom nosi, a napredak tehnologije i znanosti samo doprinosi sve većoj okrutnosti te politike.....pozdrav objema:))

    @ crna kraljica
    hvala draga moja kraljice, sigurna sam da se ti ne bi iznenadila kad bih ti rekla da nisam uvijek bila takva....baš je to čudesno, kako nas život nauči kako treba kroz njega kročiti, da niti je sve uvijek crno, baš kao što nije ni bijelo.....kako smo sami sebi najveći prijatelji i najljući neprijatelji....da poslije kiše uvijek dolazi sunce....e, ja sam odabrala od kiše se zakloniti, a suncu se radovati.....baš kako si ti to mudro razabral: "....Dok je suza biti će i radosti...."
    pozdrav ti sunčani Kraljice draga:))))

    @ fra gavun
    :)))tako je, tako je bilo od pamtivijeka i bit će za sva vremena.....

    @ sredovječni
    ....i ti nas osjećaji čine čovjekom, ta sjećanja ma kako bila bolna uvijek su obavijena ljubavlju....

    @ OTISAKsrca
    hvala:))

    @ ToxFox
    to si tako lijepo rekla, hvala ti....želim nam svima da jednom postanemo takva sjećanja svoje djece:))))

    avatar

    14.10.2011. (07:55)    -   -   -   -  

  • Šmrika

    A ebemu maloga miša. Nisan ja tebe usosija, nego ti mene. Tako da me se strah više i javit, jer će ispasti da ti laskan, a savjest mi je čista, a i dragi Bog zna da ne, a ja znan da i ti isto misliš. Ja samo pokušavan isčitati iz posta poruku koju daju blogoplovci i to tipnem. E sad mi lipo reci, onaj tvoj post o majci koju si toliko volila i tu ljubav pretočila u post. Znaš da san mislija pa di je tu ćaća. I gle čuda. Ovako nešto napisati o svome ćaći, može osoba koja ZNA voljeti. I mogu ti reći ponosan sam što sam otac, poslije ovog tvoga posta. Ovo je himna ljubavi. I odlutam u mašti, što bi moj mezimac o meni napisao. Haah a da ne ispane da te samo hvalim, veliš da psuješ k'o kočijaš, a u postu još i Boga brrrrrrrrrrr ne znam kako će ko svatit ali ne volin čuti ženu da psuje, haha da ne bi ispalo da je to naše pravo, nema tu prava nije to ničija privileija, svi smo isti što se psovanja tiče, ali ja volim kad je žena dama, a damu čuti da psuje, jedno s drugim ne ide. A ne znam ti,ali meni je groblje di su moji roditelji zakopani jako blizu, pa ti ja to svako malo posjetim, popričam s njima i didom i babom, pomolim se i odma mi je lakše. Pogotovo liti, jer san posadija ono cviće što dolazi za dan mrtvih a pošto je suša svaka dva tri dana moran zalivat, tako da san češće s njima. I ne samo da nisi razočarala oca,nego je preponosan na tebe i gleda te s tvojom dragom majkom "odozgora" i sritni su ko mala dica, kakvu su ćer odgojili. Znaš da mi dođe da ti buden ćaća, haha iako upće ne sumnjan da bi ti i o smotanom šmriki napisala, da san i ja dobri duh, kako reče naša kraljica duše, hehe a dalekoooooooooooooooo san ja od toga, ali da se trudim, trudim se. Aj uživaj sa svojim najmilijima, ugodan vikend ti želim :)))))))))))))))))))))))

    avatar

    14.10.2011. (11:10)    -   -   -   -  

  • Dvadeseti veljace

    ...tako si lijepo opisala nastavak života u jednom srcu... i kolikogod nas bolio odlazak dragih nam ljudi toliko tješi što sve ono lijepo čime su nas obasipali za života, ostaje i raste i dalje diše s nama i u nama... i sva ta nepresušna ljubav nadvladava svu tugu... pozdrav veliki, Sunašce...:)

    avatar

    14.10.2011. (12:45)    -   -   -   -  

  • Šmrika

    E, a nisan ti komentira avatar. Lip je, a i ja se sićan sunca na prozorčiću. A ovo mi asocira na sunašce na prozorčiću :)))))))))))))))))))
    I evo jedna predivna pisma, koju za moga pokojnog ćaću znan pustiti često, a ovo je za tebe da te siti na tvog oca, na kraj u kojem je ostavlja dušu svojim zanatom i na kraj u kojem je živija!!!
    http://youtu.be/JBLuZEH_sbs

    avatar

    14.10.2011. (13:00)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Kad bi te mogao čuti, ne bi mu bilo žao svih ovozemajskih patnji.
    Trebamo cijeniti čovjeka, oca, muža, prijatelja, po onomu što on
    jest, a ne po onomu što je stekao na neke sumnjive načine.
    Posjećuj ga i plači, suze ispiru tugu, a ja te lijepo pozdravljam!

    avatar

    14.10.2011. (14:31)    -   -   -   -  

  • sunce na prozoru

    @ Šmrika
    OK... dobro... stani malo... ajmo se mi lipo zajedničkim snagama izvuč iz tog sosa u koji smo jedno drugo uvalili.....taaaakoo....e sad možemo dalje....
    znam ja da naša Kraljica ima pravo i da si ti stvarno naš dobri duh....ma milina je čitati kad iz srca govoriš....a ćaća, e on ti je u mom prvom postu, koji je nastao kratko iza njegove smrti....još je svježe, ne moram ti ni reći, pa ti barem znaš....a na groblje ne idem često, ne samo zbog daljine, jer četrdesetak kilometara danas i nije neka velika udaljenost, već nekako, još od mamine smrti ja groblje ne doživljavam kao mjesto na kojem su oni....ne mogu to objasniti, nekako prisutniji su mi u svim onim stvarima koje su doticali, mjestima kojima su kročili, u mojim mislima su najprisutniji....
    da, baš bi bilo zanimljivo znati što bi naša djeca o nama mogla napisati....nekako, milim da mi to sami ispisujemo, ali toga nismo svjesni...
    taman sam se nafurila zbog onog o damama i psovanju (ma di sam ja to Boga opsovala???!!!)....( ako jesam, evo za pokoru izmolit ću tri Očenaša i pet Zdravo Marija) .....(ma nisam, e ne sićam se časna rič).... odmah si me razoružao i sve si mislim kako bi bilo lipo da me posvojiš....još jedan Dalmatinac u obitelji ne bi bio na odmet....onako, kad se zasitim Novigrada da malo promijenim ambijent.....čini mi se da bi se tvoj Mezimac i moj Junior sasvim lipo slagali.....zamisli....sin i unuk vršnjaci.....:))))))))
    a čoviče, ti baš znaš dati materijala za razmahati maštu:)))))
    hvala ti dragi moj na svim tvojim lipim ričima i na prekrasnoj
    pismi s kojom si me oborio, jer je u mom srcu odavno zapisana.....
    sunčani pozdrav tebi i tvojim najmilijima uz zvuke koji me sjećaju na moje korjene i hvala još jednom na tome:))

    @ Dvadeseti veljače
    hvala Veljačice draga, kad promisllimo, kad ostavimo neizbrisiv trag u našm najmilijma, pa to i jest život vječni, zar ne:))

    @ Svirko Pletenica
    :))) primljeno na znanje;)))

    @ malo ti malo ja
    znam.... ljudi smo od krvi i mesa, griješimo i činimo dobro, padamo i uspinjemo se, a ono što nas čini vrijednima svake ljubavi je da praštamo i volimo....najljepše od svega je to što sve lijepe stvari ostaju najduže u sjećanju.....hvala ti i pozdrav svaj ti šaljem:))

    avatar

    14.10.2011. (16:23)    -   -   -   -  

  • mocvara

    Nemocna da bilo sto utjesno ostavim u trenutku kada je doma jedna svjeca
    ciji plamen drhteci, svakim danom vidljivo se gasi ....

    avatar

    14.10.2011. (18:57)    -   -   -   -  

  • luki 2

    U pravu si s komentarom kod mene - dogodio se čovjek s malim č :((((
    I još samo jedno - ja sam u politici, ali nije me promijenila niti pokvarila...Dapače! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    14.10.2011. (20:32)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Divno....zrelo opraštanje...s tugom i istinskom ljubavlju...ima zašto biti ponosan na tebe, gdjegod da je sada....ostavio ti je Znanje...

    avatar

    14.10.2011. (21:51)    -   -   -   -  

  • kolumna jedne superžene

    Jednom dok mi je još bola živa mama rekla mi jedna kolegica kako onda kad izgubiš oba roditelja postaješ drugi čovjek a ja to nisam razumijela.
    Nakon što mi je 2007. umrla i mama, konačno sam shvatila da je bila u pravu, da sam ja poslije toga postala potpuno druga osoba.
    Pozdrav.

    avatar

    14.10.2011. (22:47)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Razgovor s dragom osobom koja je zauvijek otišla zvijezdama uvijek je bolan ali i nekako okrepljujući... bolan je zato što znamo da voljene osobe više nema, a nasuprot bolu, istovremeno, dušu nam krijepi sjećanje na lijepe trenutke koje zauvijek nosimo u sebi i zbog kojih smo zahvalni za svu ljubav koju smo primili...

    avatar

    15.10.2011. (08:37)    -   -   -   -  

  • Lavica

    Neznam što reći,napisati....jako dobro su mi poznate te emocije.....

    avatar

    15.10.2011. (11:08)    -   -   -   -  

  • preživjeti

    Jako lipo, tužno,poznato.
    Pozdrav

    avatar

    15.10.2011. (21:29)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Dirnuta sam Tvojim komentarom kod mene-hvala Ti! Pišem onako, kako osjećam - i drago mi je da si to prepoznala...Pozdrav, Luki+Goldie

    avatar

    15.10.2011. (21:47)    -   -   -   -  

  • sandra.vulin

    Drago naše, Sunašce Na Prozoru, nebosklono u svoj svojoj stiglosti, koje nas vazda griješ toplim zrakama svojih riječi, izvučenih iz najdragocjenije kutije bez dna - Tvoje(Ka)duše...
    Najprije, želim ti se zahvaliti na Tvoje dolaske k meni i sunčane komentare koje nesebično ostavljaš, ne samo u mojoj maloj dijamantnoj kuglici od Darovanih riječi, slika i nota, koje žurno istrčavaju na ekran, nego u svačijem dijamantu, jer sačinjavaju svemirsku nisku, izrađenu Rukama Svevišnjega.
    Nadalje, znani su mi osjećaji gubitka iz Tvoje predivne, ali tužne priče. Prije samo mjesec dana, i moj otac je otišao mirno i tiho, onako kako je i živio. Osjećam se blagoslovljenom jer me je nazvao tog dana, dao dragocjeni savjet, i pozdravio se sa najljepšim riječima...Znala sam da će otići..Osjećala sam, i bilo mi je danima loše, znaš ono, žalost bezrazložna, kamen na grudima i suze koje se same kotrljaju....Ali nisam znala da će to biti tako skoro. Tu večer bila sam u kazalištu sa prijateljima, i odjednom, iz čista mira - ispade zub! Ujutro me je probudio telefonski poziv, da je otišao......Postoje stvari koje nikada nisam ni samoj sebi, a kamoli drugima progovorila...Njegov odlazak, suočio me sa istinom, i stoga sam odlučila konačno završiti knjigu, koju sam odavno započela...Sada znam...Ta priča će biti njemu posvećena....+++ Veliki zagrljaj ti ostavljam. Shalom :-*)

    avatar

    16.10.2011. (09:18)    -   -   -   -  

učitavam...