covjece zeno u kojem ti svijetu zivis? proslo je toliko godina a jos se nije ponudio ni jedan dokaz da "bog" postoji... prestanite vjerovati u to da netko na vas pazi i pogledajte svijet onakvim kakav zapravo je, jadan.
30.08.2011. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo je što ponovno pišeš... Stvarno bi bilo šteta neispisati ove prekrasne pričice...
30.08.2011. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Našla sam te kod Eme i nešto me povuklo da otvorim blog. Ostala sam zatečena dubinom emocija, istinom. U pravu si, tj. slažem se s tobom. Dok sam čitala: "Najradosniji su obično oni kojima život nije darovao puno sretnih trenutaka." pred očima su mi bile oči moga sina... steglo me. S tim da moj pojam sreće i njegov, potpuno su različiti. On je sretan, samo ja, kao mama u svojim stremljenjima pomislim da nije. Ali, onaj koji živi noseći križeve s ljubavlju i svaki dan taj ima osmijeh i istinsku ljubav za drugoga. Srdačan pozdrav.
31.08.2011. (09:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karmela me dovela do tebe...čitajući ovo što si napisala, opažajući kako pišeš i kako "slažeš", i sama sam osjetila iskru koja te "zapalila"...ne znam koliko bi ti moglo biti godina, ali pretpostavljam da si mlada...ne sjećam se točno, kada i gdje sam pročitala jedan tekst-razgovor između jednog oca i vjernika, gdje ovaj pita oca, otprilike: Oče, čemu dati prednost: godinama ili znanju, a ovaj mu odgovara: Sine, uvijek godinama, jer "godine" možda nemaju neko vrhunsko znanje, ali imaju ono bez čega je znanje mrtvo...ovo sam spomenula zato što bih htjela reći nešto što mi se čini važno ...doista, vidi se da si "cijepljena" Božjom iskrom, da imaš osjećaj za naglašavanje bitnog, a sada ću se osloniti na ono što sam prije spomenula - na "godine": na ono što sam Božjom milošću i vlastitom žarkom željom spoznala, pa ću reći: u početku je vrlo važno stišati vlastito oduševljenje, da bi se jasnije čuo glas Božji...jer, kako i sama kažeš, doista postoji velika opasnost da mi ono što nam se događa počnemo tumačiti po vlastitom obrascu...rekla bih, grubim jezikom: dobijemo podatke koje počnemo obrađivati na svoju ruku, prevedeno: prostor, polje se širi, ali ne i produbljuje...polje spoznaje, uz Božju pomoć širi se "mic po mic", možda, čak ne ni tako, nego se produbljuje...a, kad jednom krenemu na put u "dubinu", moramo se opremiti svom Božjom opremom, da bismo se mogli boriti, da bismo pobijedili mrak dubina, jer nema izrona bez pobjede... sad ću reći ono što mogu iskustveno potvrditi: Božja pomoć je proporcionalna našoj želji - našim snagama, snazi s kojom se borimo...gotovo da bi se moglo reći: moramo pobijediti, ali vlastitm snagam (duha, duše i uma)...važno je naglasiti, još važnije razumjeti: ne pobjeđuju naše snage, nego pobjeđuje Božja snaga u poniznosti i pokornosti Bogu, u našim željama, u našim borbama, u ustrajnosti i poslušnosti...duhovno, zlo je pobijeđeno, no učinak te pobjede je slab...istina je da Duh Sveti mijenja lice zemlje, ali s nama...bez nas ne može...ne s nama ovakvima kakvi jesmo nego s onima koji su kao pobjednici izronili...puno si toga važnog i korisnog iznijela u ovih par postova...ono što si rekla o darovima to je istina: oni pripadaju Bogu, nama u onoj mjeri u kojoj smo usklađeni s Njim...i, doista, postoji opasnost da postanemo svjesni svog dara...ako smo ga svjesni, koristit ćemo ga na svoju ruku: činit ćemo dobro po nama ne po Bogu...po meni, najplemenitiji su oni darovi kojih nismo svjesni, ali smo svjesni nečeg drugog: da želimo biti u Božjim rukama, da želimo biti Božji suradnici, tada činimo dobra djela po Bogu, tada su naši darovi "ispunjeni" Božjom snagom, naša djela učinkovita - slave Boga, govore o Njegovoj ljubavi i na opće su dobro, u njima je Bog, Njegova snaga, ona su kao pečeti...puno sam toga htjela reći, ne samo tebi nego i onim dragim osobama s kojima sam se u ovih nekoliko godina družila...nisam sigurna jesam li pratila nit, no još jednom ću pročitati...možda najvažnije što sam htjela reći je da nikako ne smijemo zapasti, poglavito ne na početku, u zamku da tumačimo po vlastitom obrascu... Iskustvo koje si iznijela u ovoj priči, vrlo je korisno...jer doista, sreća i radost, po plemenitosti, različiti su osjećaji...možda ono što je važnije je, da: dolaze po različitoj osnovi...osobno mislim, da nas sreća ne može dovesti do stanja radosti, a osjećaj radosti u sebi ima elemente sreće...još nešto mislim, da se često sreća i radost, u stvarnom životu, gledaju oči u oči ali se rijetko razumiju...vrlo rijetko, ili nikada, sreća želi saznati kako se dolazi do radosti, gotovo nikada ne poželi to i spoznati...ovo bi bilo dobro razumjeti... Sa svime što si navela u postu ispod ovoga, se slažem, i ja tako mislim, ono što je važnije je: nadam se da se tako, s Božjom pomoću i ponašam, jer to je zaista moj obrazac-način razmišljanja i ponašanja...svako ti dobro želim - svima vama... Koliko je istine iznijeto u ovim recima, samo Bog zna...zahvalna sam Mu za priliku da bi mi pokazao i poučio me, i za priliku da to mogu prenijeti vama...
31.08.2011. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I daaaa...o darovima...o DAROVIMA mi valja još pisati...o svjesnosti i nesvjesnosti na iste...Oooooooo daaaaaaaa ;)))) i o rezultatima :D Zahvaljujem ti što si me podsjetila na tu JAKO VAŽNU TEMU Valentina....
ONA DVOJICA :)))) očekivala sam vas :)))) i znate...ja se uvijek nad onima koji ne vjeruju pomolim slijedećim riječima (a to vrijedi i za vas);
"Bože, ja znam da će doći vrijeme u kojem ćeš im očitovati svoju snagu. Molim te da to učiniš na iznimno blag način. Ne kori ih, molim Te, već ih snagom čitavog svog dobra i cijele ljubavi svoje daruj nadahnućem da i sami postanu zahvalnost i ljubav. Hvala ti." Amen
31.08.2011. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
Oni ni sa čim ne računaju pa su slobodni radovati se izravno iz duše
...kao dijete....dječjom dušom!
30.08.2011. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ona Dvojca
covjece zeno u kojem ti svijetu zivis? proslo je toliko godina a jos se nije ponudio ni jedan dokaz da "bog" postoji... prestanite vjerovati u to da netko na vas pazi i pogledajte svijet onakvim kakav zapravo je, jadan.
30.08.2011. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karmela
Lijepo je što ponovno pišeš... Stvarno bi bilo šteta neispisati ove prekrasne pričice...
30.08.2011. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Našla sam te kod Eme i nešto me povuklo da otvorim blog. Ostala sam zatečena dubinom emocija, istinom. U pravu si, tj. slažem se s tobom. Dok sam čitala: "Najradosniji su obično oni kojima život nije darovao puno sretnih trenutaka." pred očima su mi bile oči moga sina... steglo me. S tim da moj pojam sreće i njegov, potpuno su različiti. On je sretan, samo ja, kao mama u svojim stremljenjima pomislim da nije. Ali, onaj koji živi noseći križeve s ljubavlju i svaki dan taj ima osmijeh i istinsku ljubav za drugoga. Srdačan pozdrav.
31.08.2011. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Karmela me dovela do tebe...čitajući ovo što si napisala, opažajući kako pišeš i kako "slažeš", i sama sam osjetila iskru koja te "zapalila"...ne znam koliko bi ti moglo biti godina, ali pretpostavljam da si mlada...ne sjećam se točno, kada i gdje sam pročitala jedan tekst-razgovor između jednog oca i vjernika, gdje ovaj pita oca, otprilike: Oče, čemu dati prednost: godinama ili znanju, a ovaj mu odgovara: Sine, uvijek godinama, jer "godine" možda nemaju neko vrhunsko znanje, ali imaju ono bez čega je znanje mrtvo...ovo sam spomenula zato što bih htjela reći nešto što mi se čini važno ...doista, vidi se da si "cijepljena" Božjom iskrom, da imaš osjećaj za naglašavanje bitnog, a sada ću se osloniti na ono što sam prije spomenula - na "godine": na ono što sam Božjom milošću i vlastitom žarkom željom spoznala, pa ću reći: u početku je vrlo važno stišati vlastito oduševljenje, da bi se jasnije čuo glas Božji...jer, kako i sama kažeš, doista postoji velika opasnost da mi ono što nam se događa počnemo tumačiti po vlastitom obrascu...rekla bih, grubim jezikom: dobijemo podatke koje počnemo obrađivati na svoju ruku, prevedeno: prostor, polje se širi, ali ne i produbljuje...polje spoznaje, uz Božju pomoć širi se "mic po mic", možda, čak ne ni tako, nego se produbljuje...a, kad jednom krenemu na put u "dubinu", moramo se opremiti svom Božjom opremom, da bismo se mogli boriti, da bismo pobijedili mrak dubina, jer nema izrona bez pobjede... sad ću reći ono što mogu iskustveno potvrditi: Božja pomoć je proporcionalna našoj želji - našim snagama, snazi s kojom se borimo...gotovo da bi se moglo reći: moramo pobijediti, ali vlastitm snagam (duha, duše i uma)...važno je naglasiti, još važnije razumjeti: ne pobjeđuju naše snage, nego pobjeđuje Božja snaga u poniznosti i pokornosti Bogu, u našim željama, u našim borbama, u ustrajnosti i poslušnosti...duhovno, zlo je pobijeđeno, no učinak te pobjede je slab...istina je da Duh Sveti mijenja lice zemlje, ali s nama...bez nas ne može...ne s nama ovakvima kakvi jesmo nego s onima koji su kao pobjednici izronili...puno si toga važnog i korisnog iznijela u ovih par postova...ono što si rekla o darovima to je istina: oni pripadaju Bogu, nama u onoj mjeri u kojoj smo usklađeni s Njim...i, doista, postoji opasnost da postanemo svjesni svog dara...ako smo ga svjesni, koristit ćemo ga na svoju ruku: činit ćemo dobro po nama ne po Bogu...po meni, najplemenitiji su oni darovi kojih nismo svjesni, ali smo svjesni nečeg drugog: da želimo biti u Božjim rukama, da želimo biti Božji suradnici, tada činimo dobra djela po Bogu, tada su naši darovi "ispunjeni" Božjom snagom, naša djela učinkovita - slave Boga, govore o Njegovoj ljubavi i na opće su dobro, u njima je Bog, Njegova snaga, ona su kao pečeti...puno sam toga htjela reći, ne samo tebi nego i onim dragim osobama s kojima sam se u ovih nekoliko godina družila...nisam sigurna jesam li pratila nit, no još jednom ću pročitati...možda najvažnije što sam htjela reći je da nikako ne smijemo zapasti, poglavito ne na početku, u zamku da tumačimo po vlastitom obrascu...
Iskustvo koje si iznijela u ovoj priči, vrlo je korisno...jer doista, sreća i radost, po plemenitosti, različiti su osjećaji...možda ono što je važnije je, da: dolaze po različitoj osnovi...osobno mislim, da nas sreća ne može dovesti do stanja radosti, a osjećaj radosti u sebi ima elemente sreće...još nešto mislim, da se često sreća i radost, u stvarnom životu, gledaju oči u oči ali se rijetko razumiju...vrlo rijetko, ili nikada, sreća želi saznati kako se dolazi do radosti, gotovo nikada ne poželi to i spoznati...ovo bi bilo dobro razumjeti...
Sa svime što si navela u postu ispod ovoga, se slažem, i ja tako mislim, ono što je važnije je: nadam se da se tako, s Božjom pomoću i ponašam, jer to je zaista moj obrazac-način razmišljanja i ponašanja...svako ti dobro želim - svima vama...
Koliko je istine iznijeto u ovim recima, samo Bog zna...zahvalna sam Mu za priliku da bi mi pokazao i poučio me, i za priliku da to mogu prenijeti vama...
31.08.2011. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
HVALOSPJEV LJUBAVI
I daaaa...o darovima...o DAROVIMA mi valja još pisati...o svjesnosti i nesvjesnosti na iste...Oooooooo daaaaaaaa ;)))) i o rezultatima :D
Zahvaljujem ti što si me podsjetila na tu JAKO VAŽNU TEMU Valentina....
ONA DVOJICA :)))) očekivala sam vas :)))) i znate...ja se uvijek nad onima koji ne vjeruju pomolim slijedećim riječima (a to vrijedi i za vas);
"Bože, ja znam da će doći vrijeme u kojem ćeš im očitovati svoju snagu.
Molim te da to učiniš na iznimno blag način.
Ne kori ih, molim Te, već ih snagom čitavog svog dobra i cijele ljubavi svoje daruj
nadahnućem da i sami postanu zahvalnost i ljubav.
Hvala ti."
Amen
31.08.2011. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...