Komentari

blackenslostdreams.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • poison ivy

    Hej, hvala na komentaru. :)
    Dodala sam te na fejs i na msn.
    Malo sam ti čitala po boxevima. U horoskopu si riba, kao i moj brat, a isto ste godište :) s tim da on nije nimalo emocionalna osoba.
    E sad, što se tiče tvog posta, dobro je to što se nastojiš vratiti na staro i ostaviit alkohola, u tome te u potpunosti podržavam. Svi smo mi bili kad-tad razočarani u ljubavi, neki malo više, neki malo manje. Da si pratio moje postove u zadnjih mjesec dana (objavila sam ih čak 8, srušila vlastiti rekord) vidio bi u kakvom sam kaosu ja bila nakon zadnjeg prekida, ni prvi ni zadnji bolan prekid popraćen velikom dozom razočarenja u tu osobu i čitav muški rod. Ali jbg, ne mogu dopustiti da potonem, i uspjela sam isplivati iz svega, kao što si mogao primjetiti po mom zadnjem i predzadnjem postu. U svakom slučaju u pisanju je spas, u svom blogu nalazim ispušni ventil za takve stvari.
    Svaki čovjek do kojeg nam je i najmanje stalo ima mali komadić našeg srca i kad nas napusti odnese taj komadić sa sobom i ostavi prazninu. Istina, i moje je srce puno rupa, al još uvijek kuca, a to je bitno.
    Lijepo je sve to što si radio za te cure, za mene npr nitko nikad nije ništa slično napravio :)
    Što reći više, osim da se nastaviš boriti za ljubav. Bitno je da si živ!! :)

    avatar

    02.08.2011. (12:58)    -   -   -   -  

  • Norra Šahini

    znaš što?
    da želiš, nebi pio i maknuo bi se od te navike.
    jednostavno, nezelis to dovoljno jako jer da zelis da vidiš kako bi ti se alkohol zgadio i maknuo bi se od njega istog trena. :)
    ali nemaš volje
    i nemaš snage
    i neželiš to jednostavno jer
    kada piješ,
    ti si onda netko drugi.
    opušten.
    smiren.
    i sve je lijepše.
    right?
    right.

    novo.

    avatar

    02.08.2011. (17:06)    -   -   -   -  

  • cdd

    Prvi put sam na tvome blogu,inace ne citam blogove ali je ovo jako dosadna vecer i eto naletih na tvoj i dobijem neobjasnjivu potrebu komentirati a potreba ne proizlazi iz dosade.Pa da krenem.
    Prvo,znam kako je to vise od svega zeljeti ljubav,i ja sam ju zeljela nekoc vise od svega,i nakon godina samoce i patnje i boli nasla sam ju,kao da mi se ona zelja koju sam suznim ocima odaslala u nebo jos kao djevojcica ostvarila.Uvijek sam bila sama,da cu naci ljubav cinilo mi se nestvarno.Dobila sam ljubav napokon,moj san se ostvario...ili?Isprva je sve bilo savrseno,ali sam shvatila da su godine usamljenosti,bez prijatelja,bez podrske na meni kao osobi ostavile traga.Biti u vezi meni je isprva bilo toliko divno,ali nakon nekog vremena postalo je neprirodno,a moji ozljici su bili preduboki.Veza je ubrzo pukla.Slijedi klisej,nisam nikad prihvatila sebe,i nikad nisam mogla prihvatiti samocu i biti zadovoljna sama sa sobom,zato,nisam mogla biti zadovoljna ni u vezi,mogla sam zivjeti u iluziji da mogu,ali sam podsvijesno sabotirala i sebe i vezu.Nisam voljela sebe,pa nisam nikad mogla voljeti ni drugoga iskreno,mogla sam samo biti ovisna o njemu kao o drogi,a to nije ljubav,to je ovisnost.Svasta sam dozivjela u svome kratkom zivotu,ispunilo me mrznjom prema samoj sebi a ta mrznja je uzrokovala to da sam otjerala neke ljude iz svog zivota,isto kao i moja nesposobnost da se otvorim nekome,nisam mogla pustiti druge da mi pridju za pravo,rane iz proslosti su previse boljele.Onda se desilo cudo,jedan dan sam pala najnize sto sam mogla,bila je to jako ruzna vecer.I donjela sam odluku.Vise nisam zeljela vezu,zeljela sam sebe.Shvatila sam koliko su me drugi promijenili i znala sam da to nisam ja,nedostajala sam samoj sebi,dosta mi je bilo zivjeti u lazi,dosta mi je bilo slabosti.Odlucila sam boriti se protiv iluzije sebe,upoznati pravu sebe i opet biti ja,i opet vjerovati ljudima.Znala sam da mi opet mogu zabiti noz u ledja,ali ipak rekla sam si,ne mogu vise dalje ovako,ne mogu.Prekoracit cu sa ruba litice i padat cu bezbroj puta opet i udarati u tlo,ako treba radit cu to stalno,ali dokle god postoji sansa da cu jednog dana moci poletjeti,vrijedi.Nije bilo lako,trebalo je hrabrosti i snage,najteze je bilo prihvatiti sebe i biti zadovoljan sam sa sobom.Ali,donjeti odluku da cu se promijeniti i drzati se toga,poceti se mijenjati je bilo jednostavno.Samo je kliknulo,samo sam rekla da ce tako biti i tako je bilo.Sada sam zadovoljna,sada imam onoliko koliko mi treba a cak i ako nemam toliko,imam sebe.Ovo znam,zvuci kao hrpa kliseja ali govorim iz iskustva.Rijeci su ponekad previse plitke,pribojavam se da su i sada,ali vjeruj mi znam sto govorim.I ti mPrvi put sam na tvome blogu,inace ne citam blogove ali je ovo jako dosadna vecer i eto naletih na tvoj i dobijem neobjasnjivu potrebu komentirati a potreba ne proizlazi iz dosade.Pa da krenem.
    Prvo,znam kako je to vise od svega zeljeti ljubav,i ja sam ju zeljela nekoc vise od svega,i nakon godina samoce i patnje i boli nasla sam ju,kao da mi se ona zelja koju sam suznim ocima odaslala u nebo jos kao djevojcica ostvarila.Uvijek sam bila sama,da cu naci ljubav cinilo mi se nestvarno.Dobila sam ljubav napokon,moj san se ostvario...ili?Isprva je sve bilo savrseno,ali sam shvatila da su godine usamljenosti,bez prijatelja,bez podrske na meni kao osobi ostavile traga.Biti u vezi meni je isprva bilo toliko divno,ali nakon nekog vremena postalo je neprirodno,a moji ozljici su bili preduboki.Veza je ubrzo pukla.Slijedi klisej,nisam nikad prihvatila sebe,i nikad nisam mogla prihvatiti samocu i biti zadovoljna sama sa sobom,zato,nisam mogla biti zadovoljna ni u vezi,mogla sam zivjeti u iluziji da mogu,ali sam podsvijesno sabotirala i sebe i vezu.Nisam voljela sebe,pa nisam nikad mogla voljeti ni drugoga iskreno,mogla sam samo biti ovisna o njemu kao o drogi,a to nije ljubav,to je ovisnost.Svasta sam dozivjela u svome kratkom zivotu,ispunilo me mrznjom prema samoj sebi a ta mrznja je uzrokovala to da sam otjerala neke ljude iz svog zivota,isto kao i moja nesposobnost da se otvorim nekome,nisam mogla pustiti druge da mi pridju za pravo,rane iz proslosti su previse boljele.Onda se desilo cudo,jedan dan sam pala najnize sto sam mogla,bila je to jako ruzna vecer.I donjela sam odluku.Vise nisam zeljela vezu,zeljela sam sebe.Shvatila sam koliko su me drugi promijenili i znala sam da to nisam ja,nedostajala sam samoj sebi,dosta mi je bilo zivjeti u lazi,dosta mi je bilo slabosti.Odlucila sam boriti se protiv iluzije sebe,upoznati pravu sebe i opet biti ja,i opet vjerovati ljudima.Znala sam da mi opet mogu zabiti noz u ledja,ali ipak rekla sam si,ne mogu vise dalje ovako,ne mogu.Prekoracit cu sa ruba litice i padat cu bezbroj puta opet i udarati u tlo,ako treba radit cu to stalno,ali dokle god postoji sansa da cu jednog dana moci poletjeti,vrijedi.Nije bilo lako,trebalo je hrabrosti i snage,najteze je bilo prihvatiti sebe i biti zadovoljan sam sa sobom.Ali,donjeti odluku da cu se promijeniti i drzati se to

    avatar

    03.08.2011. (02:25)    -   -   -   -  

  • cdd

    ispricavam se na bibliji usput

    avatar

    03.08.2011. (02:26)    -   -   -   -  

  • poison ivy

    javljam za novo :)

    avatar

    06.08.2011. (12:38)    -   -   -   -  

  • Nitt

    Uh.
    Ja bih na tvom mjestu sve dala i borila bih se da se vratim na staro. Jer , kao što si rekao, i sam se želiš vratiti na staro.
    Zapravo si jako dobra osoba, imaš dobro srce i znaš iskreno voljeti i cijeniš prave životne vrijednosti.
    Bori se da se ostaviš prokletog alkohola i ne smiješ si dopustiti da te odvuče u ponor. Jer ćeš kad-tad shvatiti da možda nema izlaza, a ona će biti prekasno.
    Bori se za ljubav, jer nikad nije kasno.
    Znaš kako kažu ''snovi ne umiru, umiru samo sanjari''

    Pozdrav.

    avatar

    07.08.2011. (22:20)    -   -   -   -  

  • Labia

    unaprijed se ispričavam jer ćeš vjerojatno pomisliti kako se pravim pametna i pametujem ti kako da živiš svoj život, ali ne. samo ti želim reći da se napokon trgneš jer ako imaš snage za pisanje i razmišljanje onda imaš snage za sve ostalo! dovoljno si pametan da shvatiš da griješiš ali ne znam u čemu je problem kad ne želiš izbaciti negativne stvari iz svoga života. ne govori da se to ne može, to se može kad se želi.
    samo trebaš to željeti...
    ja sam imala nesreću, izgubila pamćenje na kratko razdoblje, sjebala si život i zdravlje.
    nastavila sam dalje, još pametnije nego ikada. a bilo je dana i tjedana kada nisam željela postojati. snaga se krije u svima nama samo ju trebamo naći.
    onaj tko nikada ne odustane od potrage za srodnom dušom na kraju će ju naći.
    možeš si život učiniti boljim, nitko neće živjeti umjesto tebe. živi u inat drugima barem. dobre stvari se vraćaju dobrima, loše lošima. ne možeš očekivati da će te cura vratiti u život ili neka osoba jer to ne može nitko osim tebe samoga. svi drugima samo mogu učiniti te zadovoljnim, učiniti da ih zavoliš. sam se moraš boriti za sebe. žalosno je da se tako pametan dečko poput tebe prestao truditi. jako mi je žao takvih ljudi jer sam i sama takva bila. i sad sam ali počela sam se truditi i malo po malo neke sitnice su počele napredovati.
    takav je život, više nema pravila i živi ga da sebi udovoljiš. stvori nešto, gledaj kako se razvija, plod tvojih ruku, mašte, ljubavi...
    kad tad u životu će te sreća stići samo imaj vjere i nade. i ne, ovo nisu samo riječi, vjeruj mi...
    želim ti sreću jer ne bih ti govorila ovo da znam da nema nade...ako ti mogu bilo kako pomoći reci, tu sam...
    pozdrav :)

    avatar

    08.08.2011. (03:09)    -   -   -   -  

  • Nephthys

    Hey... Frendica i ja smo pratile tvoj blog prije jedno 5-6 godina, baš smo neki dan pričale o ljudima iz tog doba pa smo te se sjetile. Išla sam provjerit imaš li još uvijek blog, vidim još uvijek pišeš iste postove, ništa se nije promjenilo, a toliko vremena je prošlo :/

    avatar

    09.08.2011. (01:31)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...